Cilj je ovoga rada istražiti koliko su i kako hrvatske dnevne novine – Jutarnji list, Večernji list i 24sata – izvještavale o izbjegličkome valu i prolasku izbjeglica kroz Republiku Hrvatsku od rujna ...2015. do travnja 2017. godine. Istraživali smo i način izvještavanja kroz prisutnost novinarskog stava, možebitno etiketiranje izbjeglica, kao i kršenje etičnih normi u izvještavanju. Pozornost je posebno posvećena odnosu naslova i teksta objava. U provedenom kvantitativnom istraživanju, s jedne su strane odbačene početne pretpostavke da izvještavanje o izbjeglicama uključuje senzacionalistički pristup temi, da se izbjeglice i (e)migrante medijski prikazuje kao opasne za gospodarsku stabilnost zemlje i kao potencijalnu terorističku prijetnju te da istodobno novinski prilozi apeliraju na emocije čitatelja. S druge je strane istraživanje potvrdilo kako se medijski djelatnici pri izvještavanju o izbjeglicama nisu pridržavali temeljnih novinarskih postulata koji od njih zahtijevaju nepristranost, pozivanje na više izvora i zaštitu identiteta djece i mlađih maloljetnika. U završnom dijelu radu donosimo rezultate i analizu empirijskog istraživanja, a u zaključku ukazujemo na važnost stavljanja dobivenih rezultata u suodnos s novim istraživanjima, posebno onima koji bi bili usmjereni na objave na društvenim mrežama i na lažne vijesti koje se njima šire o izbjegličkoj i migrantskoj problematici.
The objective of this investigation was to determine the extent and nature of the coverage by three Croatian daily newspapers, Jutarnji list, Večernji list and 24sata, regarding the wave of refugees and refugee transit through the Republic of Croatia from September 2015 to April 2017. The initial hypothesis was that the coverage of the refugees was sensationalistic, and that refugees, immigrants and migrants were being portrayed as detrimental to the country’s economic stability and potential terrorism threats, while newspaper articles were appealing to readers’ emotions. We also examined the nature of the reporting, journalists’ attitudes, eventual stereotyping of refugees, as well as possible violations of the ethical norms of journalism. The relationship between the headlines and texts was subjected to particular scrutiny. In the final section, we present our results and an analysis of the empirical findings. In the conclusion, we stress the importance of correlating our results with those other recent studies, especially investigations focusing upon social networking sites and the false information spread by such sites on the issue of refugees and migrants.
RESUMO Il viaggio di emigrazione è un oggetto d'indagine storica sfuggente: è una storia di uomini, di navi, di interessi economici e politici. Per gli emigranti è soprattutto un momento di ...sospensione tra la vita che si sono lasciati alle spalle e quella nuova che troveranno nei paesi di destinazioni. Per gli intellettuali la traversata a fini di conoscenza (letteraria, scientifica, sociologica) è il luogo per eccellenza da cui osservare i flussi migratori e lasciarne una narrazione. La traversata dei migranti tra Ottocento e Novecento può diventare un osservatorio interessante per verificare l'intreccio, spesso drammatico, tra i progetti migratori dei ceti subalterni e le dinamiche di sfruttamento in atto nei loro confronto sia in Italia sia nelle Americhe. Le infermerie delle navi, soprattutto nei viaggi di ritorno dagli Stati Uniti, sono affollate di emigranti che subiscono provvedimenti di rimpatrio coatto perché malati di tubercolosi o perché considerati malati mentali. Per chi, spesso al momento dello sbarco, veniva "respinto" in Italia perché malato di mente non c'era solo il fallimento del progetto migratorio ma il rischio di concludere in manicomio la propria esistenza.
U pregledu arhitektonske djelatnosti emigranata iz Rusije ovom se prilikom aktualizira rad graditelja iz drugih jugoslavenskih sredina u hrvatskim gradovima, kao i doprinos zagrebačkih diplomanata ...arhitekture ostvaren izvan granica Hrvatske. Unutar prve skupine graditelja izdvojili su se Andrej Papkov, Andrej Ševcov, Viktor Zelinski i Valerij Staševski, dok su se u drugoj afirmirali Vsevolod Tatarinov, Leonid Makšejev, Viktor Zalevski, Irina Nepokojčickaja i Fedor Wenzler.
This paper presents an overview of the professional work of two groups of Russian immigrant architects: those coming from other parts of Yugoslavia who used to work in Croatian cities (Andrej Papkov, Andrej Ševcov, Viktor Zelinski and Valerij Staševski) and those who, as Zagreb University graduates in architecture, contributed to the architectural scene outside Croatia (Vsevolod Tatarinov, Leonid Makšejev, Viktor Zalevski, Irina Nepokojčickaja and Fedor Wenzler).
U radu se na temelju novih izvora rekonstruira djelovanje Antuna Danijela Josipovića tijekom revolucionarnih događanja 1848. i 1849. godine te odnos hrvatske politike i javnosti prema njemu. Antun ...Danijel Josipović bio je tijekom 1840-ih, za vrijeme žestokih političkih sukoba između iliraca (narodnjaka) i promađarskih pristalica u Hrvatskoj, vođa turopoljskog seljačkog plemstva, koje je pristajalo uz
Horvatsko-vugersku stranku
, a od 1845. bio je i jedan od vođa te stranke. Isticao se svojim angažmanom u konkretnim političkim akcijama poput agitacije i organiziranja plemstva pri izborima za službe u zagrebačkoj županiji, ali i svojim promišljanjima o hrvatsko-ugarskom savezu, koja je artikulirao u svojim saborskim nastupima. Josipović je kao od ranije poznati pristalica Mađara Hrvatsku napustio već krajem travnja 1848. godine i otišao u Mađarsku. U Mađarskoj je aktivno podupirao mađarsku revoluciju te je zbog toga nakon njezina sloma uhićen, i to tek 1850. godine, tj. nakon nešto više od pola godine bijega. Na peštanskom vojnom sudu osuđen je na smrt zbog veleizdaje, a zatim je općom amnestijom 1860. pušten na slobodu i više se nije politički aktivirao.
On basis of new sources, the paper's author reconstructs the activities of Antun Danijel Josipović during the revolutionary events in 1848 and 1949, and the attitude of the Croatian political government and the public towards him. During the fierce political clashes in Croatia between the Illyrians (People’s Party) and the pro-Hungarians, Antun Danijel Josipović was the leader of the Turopolje region’s peasant nobility leaning towards the “Horvatsko-vugerska stranka” (Croatian-Hungarian Party). From 1845 he was also one of the leaders of the said party. He stood out with his participation in concrete political activities such as campaigning and organizing the nobility during elections for posts in the Zagreb County, but also with his views on the Croatian-Hungarian alliance, which he described in his public parliament presentations. As a person already known to be pro-Hungarian, Josipović left Croatia as early as the end of April, 1848, and settled in Hungary. In Hungary he actively supported the Hungarian revolution, and was consequently arrested after its failure, and that was as late as in 1850; i.e. more than half a year after having fled. He was sentenced to death for treason by the Budapest military court, and was afterwards released in 1860 on basis of a general amnesty. He was never again politically active.
Dei problemi connessi al mancato riconoscimento della diversità culturale nell'applicazione del diritto si sono occupati studiosi di tutta Europa, soprattutto in ragione dei significativi flussi ...migratori che hanno caratterizzato i Paesi europei nell'ultimo decennio. Un'attenzione specifica è iniziata a svilupparsi in ordine a come la prassi giuridicastia cambiando in Europa in ragione della presenza della diversità culturaleapportata dall'immigrazione e a quali possano essere soluzioni negoziabili (accomodativesolutions) e condivisibili. In questa prospettiva, può risultare interessanteche siano condotti anche nella realtà italiana studi socio-giuridici che cerchino diapprofondire come le norme del paese ospitante che regolano la famiglia sianointeriorizzate in contesti multiculturali e come gli attori sociali tengano conto dellediverse percezioni delle norme derivanti da un differenza culturale, anche attraversosoluzioni “accomodatrici”.... Testo dell'editore
RESUMO Nel corso della grande guerra furono abbastanza numerosi gli emigrati e i figli o nipoti di immigrati che lasciarono le loro famiglie in America per andare a combattere negli eserciti europei. ...Attraverso l'analisi di alcuni dati di fatto (arruolamenti volontari, adesione al gesto dei riservisti dei gruppi etnici di rispettiva appartenenza, corrispondenze epistolari di soldati dal fronte ecc.), ma soprattutto attraverso le modalità dei ricordi e delle rappresentazioni letterarie del caso italo brasiliano - dai romanzi autobiografici ai libri per l'infanzia già durante la guerra e poi durante il fascismo - l 'indagine si propone di mettere a fuoco il significato e il valore dello spartiacque bellico per ciò che riguarda la tenuta e le trasformazioni dei sensi di appartenenza nazionale tra i protagonisti e i loro familiari, amici e conoscenti rimasti in Brasile.
Nedovoljno poznata i historiografski osvijetljena, stvaralačka angažiranost ruskih graditelja u Hrvatskoj zaslužuje potpuniji kritièki osvrt. Obilježili su je stručnjaci koji su se u njoj formirali, ...kao i graditelji pristigli iz drugih jugoslavenskih centara. Pretežno zapamćena u fragmentima, umjesto prezentirana kroz cjelovito povezana i provjerena saznanja, njihova djelatnost kao nacionalne skupine ostala je na margini dosadašnjih istraživanja. Predugo zaboravljena i od ruskih povjesničara, nije analizirana u širemu jugoslavenskom kontekstu koji ju je temeljno odredio.
The little-known history of Russian architects and their professional work in Croatia deserves to be more thoroughly researched and critically evaluated in order to shed light on the context in which they built up their professional careers together with the professionals who came from other parts of the former Yugoslavia. The work of the Russian architects has been retained in barely remembered fragments and has never been the subject of a systematic study. Forgotten by Russian historians for too long, it has never been properly analyzed within a wider Yugoslav context which left an indelible mark on it.