Kako odgojiti učenike da svoju vrijednost prepoznaju u stvaranju koristi za opće dobro, a ne samo za osobne interese te kako omogućiti prepoznavanje zajedničkog i pojedinačnog cilja kao jedinstvenog? ...Divergentnost ciljeva može biti uzrok raspršivanja pažnje i besplodnog lutanja, no može omogućiti osobni razvoj putem intrinzičnih poticaja. U radu se govori o tome koje nastavne prakse omogućuju razvoj sposobnosti autonomnog razvoja djece osnovnoškolske dobi te kako likovno-kreativne i radioničke prakse omogućuju i potiču pojavu sposobnosti za veće samorazumijevanje i razvoj empatije za potrebe drugih. Govori se o smislu uzora kao poželjne matrice i odgovornosti učitelja kao nosilaca tog atributa pri stvaranju i učenju prepoznavanja strategija izlaza i rješenja. Rad ukazuje na to da se u školi ne može učiti mudrost, ali da se za mudrost može pripremati.
Život kao medij smrti? Janeš, Luka
In medias res,
05/2019, Letnik:
8, Številka:
14
Web Resource
Odprti dostop
U eseju se raspravlja o dijalektičkoj konstelaciji fenomena života i smrti u odnosu na medij bivstvovanja, a u kontekstu egzistencijalne tjeskobe što se uobičajeno nameće kao »normalno« stanje ...prosječnog stanovnika »globalističkog cirkusa«. Osim dijalektičke kategoričke sljubljenosti fenomena života i smrti na kozmološkom planu, fokus će biti i na problematici »mehaničkog«, tehniciziranog heteronomnog oblika ljudskog života za kojeg će se tvrditi da ne pretpostavlja življenje nego preživljavanje, te će se u skladu s navedenim argumentirati u smjeru »raz-življavanja« putem filozofije. Također, bit će riječi i o erosu spram smrti i »simulakrofiliji« koja ispunjava dobar dio pora aktualnog svijeta, te će se ponuditi (bio)etički ključ za evaluaciju i rasvjetljavanje zadanih aporija. Postavljena problematika dijalektičkog odnosa fenomena života i smrti položit će se na plan prostornosti psihičkog polja, te će se kroz pitanje svijesti i narcizma, a koristeći refleksije Thomasa Fuchsa i Alfreda Northa Whitheada, nastojati elaborirati na originalan, kritičan i koherentan način.
Prisutnost pojma empatija u Freudovim teorijskim spisima više je naznaka problema negoli cjelovit psihoanalitički koncept. Freud se više oslanja kad je u pitanju empatija na izvore iz lijepe ...književnosti i filozofije negoli na egzaktne znanstvene osnove (1 – 3). To čine i mnogi drugi autori iz različitih zemalja (4). Empatija kao pojam i teorijsko polazište s vremenom je bivala sve prisutnijom sastavnicom u psihoanalizi, da bi u self-psihologiji dobila bitnu ulogu i postala polazištem za mnogobrojna istraživanja u suvremenim psihološkim znanstvenim disciplinama. Rad koji predstavljam pokušaj je da se u tom smjeru približe glavni tokovi razvoja pojma i predmeta empatije.
Provedeno je istraživanje osmišljeno kako bi se ispitao odnos između parentifikacije i izbora obrazovanja – konkretno, psihologije naspram humanističkih znanosti. Dodatno, istražili smo povezanost ...parentifikacije s jedne strane te kognitivne i afektivne empatije i otpornosti s druge strane. Osnova je za ovo istraživanje bio sve veći broj nalaza koji govore da parentifikacija potencijalno nema samo moguće negativne efekte već moguće facilitira razvoj nekih specifičnih pozitivnih sposobnosti (npr. više vještine empatije i viša otpornost).Usporedili smo 265 studenata psihologije s 51 studentom humanističkih znanosti na varijablama parentifikacije, empatije i otpornosti. Na podacima grupe studenata psihologije proveli smo hijerarhijske regresijske analize za kognitivnu empatiju, afektivnu empatiju i otpornost, s parentifikacijom i mogućim ometajućim čimbenicima kao prediktorima.Studenti psihologije izvijestili su o više iskustava parentifikacije u svojim obiteljima nego studenti humanističkih znanosti, ali nisu imali više rezultate na empatiji i otpornosti. Kod studenata je psihologije parentifikacija bila povezana s višom otpornošću i višom kognitivnom empatijom, no nije bila povezana s afektivnom empatijom.Dobiveni nalazi djelomično potvrđuju hipotezu o specifičnom mentalnom razvoju parentificirane djece.
U pacijenata na liječenju hemodijalizom česta je komplikacija u tijeku liječenja pojava anksioznosti kao odgovora na promijenjeno stanje zdravlja i promjenu načina života. Pacijenti koji provode ...liječenje hemodijalizom često imaju negativne misli i bojazan od hemodijalize, povlače se u sebe i nastaje anksioznost kao primarni odgovor na postupak liječenja, te se povlače u sebe, postaju asocijalni
i negativno nastrojeni prema okolini, uključujući svoje prijatelje, članove obitelj i medicinske djelatnike koji su s njima svakodnevno u kontaktu. Važno je pacijentu objasniti što je sama hemodijaliza, na koji se način provodi i što to znači za njih i njihovo zdravlje u budućnosti. Potrebno je objasniti koliko je važna promjena dosadašnjeg načina života, pridržavanje uputa liječnika i medicinskih sestara/tehničara, kako pacijentu ponuditi alternativu hemodijalize, točnije, peritonejsku dijalizu, koja je manje invazivna metoda liječenja za razliku od hemodijalize, ali pacijenta je potrebno educirati o njezinu provođenju, kako bi mogao samostalno vršiti proces dijalize u kućnom režimu liječenja. Važan je holistički pristup, strpljenje i altruizam te empatija koja igra ključnu i važnu ulogu za pacijenta, kako bi mogao što bezbolnije prihvatiti svoju bolest i uporabu indiciranih metoda liječenja.
Empatija i suosjećanje pripadaju središnjim temama suvremene psihologije i psihoterapije, dok je milosrđe jedan od središnjih biblijskih pojmova, no i aktualna stvarnost u suvremenom teološkom ...govoru. U ovom radu, stoga, želimo obraditi te značajne i aktualne stvarnosti. Cilj rada je prikazati bitne oznake empatije i suosjećanja iz psihološke perspektive, odnosno milosrđa iz biblijsko-teološkog vida te ukazati na komplementarnosti, ali i posebnosti tih triju stvarnosti. U prvom poglavlju obrađuju se pojmovna pojašnjenja u kojima se analizira značenje empatije i suosjećanja s jedne strane, te milosrđa s druge strane. U drugom poglavlju analizira se pitanje izvorišta empatije i milosrđa. S obzirom na empatiju dolazimo do zaključka da je njezino izvorište neurološke, iskustvene i interpersonalne naravi. Izvorište milosrđa je prije svega u Bogu, no i čovjek je, u perspektivi kršćanske vjere, također sposoban za milosrđe. U posljednjem poglavlju obrađuju se empatija, suosjećanje i samo-suosjećanje, odnosno milosrđe u svojem bitno interpersonalnom i relacijskom vidu. Za mogućnost kvalitetnog empatijskog i suosjećajnog odnosa prema drugom, preduvjet je stabilan odnos prema samom sebi. Milosrđe se također ostvaruje u odnosu prema drugomu i usko je vezano uz ljubav prema drugomu, ali i uz ljubav prema Bogu i prema samom sebi.
Ovaj rad donosi prikaz odnosa starih Hebreja prema životinjama i prirodi u cjelini jer su i sami bili nomadski pastiri blisko povezani sa životinjama, bilo pitomima ili onim divljima. Odnosi su ...razmatrani na temelju Zakona, odnosno naputaka iz Staroga zavjeta, ponajviše iz Petoknjižja to jest Tore. Navedeni Zakoni, točnije propisi i pouke, odražavaju karakter odnosa između čovjeka i životinje te čovjeka i ostatka živoga svijeta. Uz to vidljiv je i karakter samog vlasnika životinje. Taj odnos i karakter trebali bi biti etički i moralno potaknuti, vođeni i oblikovani empatijom. Suosjećanje je bilo, a pozvani i poučeni smo da nam to bude i danas, temelj spomenutih odnosa i stavova koje stvaramo prema živim bićima s kojima koegzistiramo.
U današnje vrijeme globalnih promjena i recesijskih kriza često se zanemaruje važnost “malog čovjekaˮ u kontekstu razumijevanja njegovih egzistencijalnih potreba, a u svrhu samoostvarenja. U bujici ...prilagodbi tim promjenama svjetskih razmjera čovjek kao da se gubi. Neoliberalni kapitalizam sa svojomkulturom narcizma i kultom individualizma, usuđujemo se ustvrditi, stvara kulturu bezobzirnosti i ravnodušnosti u kojoj postajemo imuni na društvenetragedije i promatrači ljudske patnje. Prožimanjem estetsko-umjetničkih i empatijskih značajki, kao bitnih sastavnica onoga što čini bit čovjeka, moguće je postići harmonijske međuljudske odnose kao preduvjete prvim koracima prema uspješnijem odrastanju i prilagođavanju pojedinca. Neizostavno je spomenuti ulogu empatije i empatičnoga i skrbnoga mišljenja, koje uz kritičko i kreativno mišljenje, čini neizostavno trojstvo kada je riječ o odgojno-obrazovnom procesu djece. Ono što čini bit same empatije, kao čina očovječenja čovjeka, i imaginativni je skok koji predstavlja prefiks za prevladavanje društvenih i političkih prepreka, ograničenja, marginaliziranja i udaljenosti koje su kočnica za uživljavanje u tuđe osjećaje. Jedan je od načina pomoći izražavanju osjećaja kod djece i scenska lutka. Kroz igru dijete spontano preuzima uloge kako bi na kreativan način izreklo svoje misli, nastojanja, želje, htijenja i osjećaje. Upravo lutkarski odgoj predstavlja važnu sastavnicu cjelokupnoga razvoja djeteta, počev od najranije dobi kada novorođenče vježba motoriku pokreta, sve do psihosocijalnog razvoja u kasnijoj dobi odrastanja. Primjena je scenske lutke široka pa se koristi u rješavanju vršnjačkih sukoba, otkrivanju novih umjetničkih sklonosti, a pridonosi i odgoju za empatiju, međusobnom poštivanju i razvoju socijalnih vještina. Ovim će se radom nastojati prikazati važnost njezine upotrebe i utjecaja na razvoj empatije u mlađoj školskoj dobi. Nakon teorijskoga okvira, koji objašnjava važnost i ulogu scenske lutke i empatije u djetetovom životu, metodološkim pristupom u okviru akcijskoga istraživanja prikazat će se praktični dio rada koji obuhvaća radionice dramaterapije, kao prikaz utjecaja scenske lutke na razvoj empatije kod učenika nižih razreda, s naglaskom na potrebu njegovanja imaginativnoga skoka uživljavanjem. Raspravom nastojimo proširiti i preispitati postavljenu hipotezu te ponuditi odgovore primjerene problemu.
EMPATIJA U RADNOM OKRUŽENJU Tomulić, Ana Marguerite; Grmuša, Tanja
Mediji, kultura i odnosi s javnostima,
10/2017, Letnik:
8, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Sve ubrzaniji ritam globalne tržišne utakmice nameće nova pravila i promjene u poslovnom okruženju: poslodavci zahtijevaju drugačiji profil zaposlenika i vrednuju specifične odlike kao što su ...fleksibilnost, sposobnost timske suradnje te posjedovanje empatijskih i društvenih vještina. Uspješne i napredne organizacije, svjesne kako „meke“ vještine predstavljaju idealan alat za kreiranje emocionalno inteligentne i timski orijentirane radne klime, usvajaju nove filozofije upravljanja organizacijama, prema kojima čovjek, bilo da se radi o zaposleniku ili klijentu, postaje žarištem same organizacije. Takav novi koncept organizacijske kulture uključuje novi pristup prema zaposleniku, prema kojemu čovjek više nije percipiran kao automatizirani alat za ostvarivanje organizacijskih ciljeva, već kao suradnik i najcjenjenija kapitalna vrijednost organizacije. S obzirom na to da je Hrvatska tranzicijska zemlja, koja kreiranjem novih vrijednosnih i kulturnih okvira pokušava uspostaviti temelje za konkurentnije poslovno okruženje, zanimalo nas je kako zaposlenici grada Zagreba percipiraju razinu empatije u njihovom radnom okruženju. Istraživanje provedeno na uzorku od sto trideset ispitanika pokazalo je ohrabrujuće rezultate u odnosu na percipiranu razinu empatije u horizontalnoj i vertikalnoj internoj komunikaciji. Međutim, rezultati vezani uz organizacijsku kulturu kao temelj razvoja empatije još uvijek naginju negativnijoj percepciji.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati povezanost između rizika za razvoj poremećaja u jedenju (ED), psihološke prilagodbe, empatije, privrženosti i internalizacije mršavosti među adolescentima s ...anoreksijom nervozom (AN) u odnosu na zdravu kontrolnu skupinu (HC). Upitnik općih podataka, Upitnik o poremećaju jedenja-3 (EDI-3), Upitnik sociokulturnih stavova prema izgledu-3 (SATAQ-3), Revidirani upitnik o iskustvima u bliskim odnosima (ECR-R) i Upitnik o empatiji (BES) ispunilo je 35 adolescentica s dijagnosticiranim poremećajem u jedenju (anoreksija nervoza) i 35 zdravih adolescentica koje su činile kontrolnu skupinu. Rizik za razvoj poremećaja u jedenju se pronašao najvećim u adolescentica s anoreksijom nervozom koje su imale značajne teškoće u općoj psihološkoj prilagodbi, zatim u zdravih adolescentica kod kojih se potvrdila značajna internalizacija ideala mršavosti. U djevojaka s utvrđenom dijagnozom anoreksije nervoze, stil privrženosti i internalizacija ideala mršavosti se nisu pokazali značajnim prediktorom, u kombinaciji s faktorom opće psihološke neprilagodbe, za rizik za razvoj poremećaja u jedenju. Rezultati podupiru konstrukt poremećaja u jedenju koji naglašava ulogu opće psihološke prilagodbe u razvoju poremećaja u jedenju.
PDF
