OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA Orešković, Stjepan
Socijalna ekologija,
07/1993, Letnik:
2, Številka:
3
Conference Proceeding
Odprti dostop
Usporedimo li mehanizme uključivanja organskog alarma koji nas
izvješćuje o patološkim promjenama u individualnom organizmu s načinom reakcije
čovječanstva na promjene u kolektivnom organizmu, ...primijetit ćemo vrlo važnu
analogiju. Zanimanje čovječanstva za zdravo funkcioniranje društva i nesmetan
razvitak biocenoze pojavljuje se u dostatnoj mjeri tek sa znacima svjetske
patologije. Oba su sustava ireverzibilna, dakle onemogućuju povratak u
prethodno stanje, ali je kolektivni organizam s biocenozom u kojoj egzistira
mnogo složeniji, mnogo isprepleteniji. Smrt jedne jedinke znači kraj života,
ali ne i kraj vrste. Pogreške se mogu ispraviti, vrsta može učiti na
pogreškama, bolesti i nemoći jedinke. Prenesemo li, međutim, isti model
mišljenja na kolektivni organizam, model mišljenja koji tek kroz patološko
traži odgovor za zdravim, možemo dovesti do smrti kolektivnog organizma zajedno
s njegovom vanjskom okolinom. Pristup razvoju kolektivnog organizma i prirodne
okoline (oikologija) ne može se graditi na patologijsko-teratologijskoj
paradigmi koja je rast i funkcije organizma, sve od Vesaliusa, preko Harveya do
Bernarda, Cricka i Watsona, istraživala tek uz pomoć interesa za disfunkcije i
nepravilnosti u razvoju tkiva (teratologija).
