Dok u prvome dijelu članka polazim od Wilsonove ideje o unifikaciji znanja, u ostalim cjelinama na tome tragu nastojim prikazati multi-/inter-/transdisciplinarni pristup viševrsne etnografije ...(multispecies ethnography), koja je na SIEF-u 2017. godine ujedno dobila i svoju mailing listu EASA – Multispecies.net. Pritom kao vlastite multi-/inter-/transdisciplinarne pristupe od kojih polazim navodim primjer viševrsne etnografije/antropologije životinja i veganskoga ekofeminizma/feminističko-vegetarijanske teorije. Navedeni se pristupi razlikuju od nekih danas dominatnih multi-/inter-/transdisciplinarnih istraživanja po tome što i antropologija životinja i feminističko-vegetarijanska teorija razbijaju dihotomiju priroda vs. kultura, ljudi vs. ne-ljudi. Naime, upravo je taj species/animal turn (vrsni, životinjski obrat) u antropologiji nagovijestio već 1962. godine Lévi-Strauss knjigom Totemizam danas, da bi 1989. godine sociokulturna antropologinja Barbara Noske radikalizirala taj zaokret “s onu stranu granica antropologije”. Pritom, Međunarodno društvo za antrozoologiju (International Society for Anthrozoology, ISAZ) osnovano je 1991., dakle svega dvije godine nakon objavljivanja knjige Barbare Noske u kojoj je ta kulturna antropologinja predložila zahtjev za oblikovanjem antropologije životinja.
V prispevku obravnavam odnos do ptičev na severovzhodni Islandiji v kontekstih, ko se te živali vpenjajo v razumevanje časovnosti in sezonskosti krajine. Ptice selivke s svojimi letnimi migracijskimi ...potmi in postanki v času gnezdilne sezone sodoločajo družbeno percipiranje letnega cikla, pa tudi vremena in podnebnih značilnosti ter vplivajo na nekatere nabiralske prakse. Pri tem izpostavljam predvsem vidika ptic kot znanilk pomladi ter (prevladujoče slušnega) zaznavanja ptic v kontekstu sezonskih ritmov in časovno zaznamovanih krajin. V družbeno življenje na severovzhodni Islandiji pa so vpete tudi ptice, ki ostajajo vse leto. Dotaknem se tudi sezonsko intoniranih dinamik, ki vključujejo relacije med več živalskimi vrstami. Različne razsežnosti percipiranja večvrstnega okolja se neposredno povezujejo s posameznikovim odnosom do krajine, hkrati pa pokažejo, da medvrstne odnose soustvarjajo tudi krajinsko in sezonsko niansirana znanja in izkušnje.
Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom pripada časno mjesto znanstvenika koji je prvi u nas, skupivši
građu na širem hrvatskom prostoru, u Međimurju, tada pravno i stvarno u Mađarskoj,
i među gradišćanskim ...Hrvatima u Austriji, 1847. tiskom izdao opsežnu zbirku usmenih,
narodnih pjesama na sva tri narječja. Ta zbirka istovremeno otkriva i njegovo iznimno zanimanje
za etnografiju i narodne predaje, koje mjestimice nose i elemente bajki.
Nije stoga čudno što će usmena književnost i etnografija dobiti zamjetno mjesto u njegovu
Arkivu za povjestnicu jugoslavensku.
Kukuljević već u prvom broju traži širi krug suradnika, kojima upućuje dvadeset i šest
pitanja, od čega se šest odnosi na etnografiju i usmenu književnost.
Na njegov se poziv javio velik broj znanstvenika s raznih strana cijeloga južnoslavenskog
prostora, tako da je na svako svoje pitanje dobio i po više zanimljivih odgovora. Mnogi od njih
predstavljaju cjelovite pripovijetke, koje je on tada u cijelosti i objavio.
Od suradnika valja spomenuti barem neke. To su: Antun Branko Pavić iz požeškog kraja,
Mijat Stojanović iz Slavonije i Srijema, biskup Simeon Milinović iz Lovreća u Dalmaciji,
franjevac Petar Kačić Peko iz „kotara makarskog“, Đuro Stjepan Deželić iz Ivanić-Grada,
Matija Valjavec Kračmanov iz Varaždina i okolice, Davor Modrušić Lonjanac iz Slovenije,
Luka Zora iz dubrovačke okolice, Vlatko Lorković iz karlovačke okolice, Gašpar Križnik iz
Motnika (Slovenija), a tu su i suradnici iz Bugarske.
Iz pristiglih se zapisa može izdvojiti više tematski srodnih grupa u kojima se govori o
vilama, vješticama, vukodlacima (ponekad sa svojstvima vampira), o vučjem pastiru, o Mori, o
Kugi, o suđenicama, o Sablasti, o Smrti, o noćnim svijećama, o zmiji u ljudskom liku, a tu je i više
vrlo uspjelih zapisa pjesama, poslovica, uzrečica i zagonetki.
Pjesme se mogu podijeliti na svatovske, koledarske ili ladarske, božićne, mitološke, šaljive ili
prokšene te naricaljke ili tužbalice.
Od mitoloških pjesama tu svakako valja izdvojiti zapis pjesme o Mariji i Nedjelji koja je u
tijeku usmenog prenošenja doživjela veće promjene, pa na kraju prelazi u pasionsku pjesmu,
točnije u Marijin plač za sinom.
Od prokšenih pjesama prvo mjesto zaslužuje također Lorkovićev zapis Ignac kralj. Priča
je to u stihovima o nevjernoj supruzi koja si za muževa odsustva poziva ljubavnika. Od bezbrojnih
bi se njezinih varijanata, zapisanih samo na južnoslavenskim prostorima, mogla sastaviti
opsežna zbirka.
Očekivalo bi se da će sam Kukuljević na kraju dati sintezu prikupljene etnografske i usmenoknjiževne
građe. Takav je tekst izostao, a urednik se u XII. (zadnjoj) knjizi Arkiva s tek nekoliko
rečenica oprostio od čitatelja.
Tu je sintezu proveo, istina, trideset godina kasnije, Friedrih Solomon Kraus u opširnoj
studiji Slavische Volkforschungen. Knjiga je objavljena u Leipzigu 1908. On je, uz materijalnu pomoć nadvojvode Rudolfa, proputovao sve južnoslavenske prostore i skupio ogromnu etnološku
i etnografsku građu. Pažljivo je pročitao i dvanaest knjiga Arkiva te iz njih preuzeo i
u svoj rad uvrstio sve relevantne tekstove, ali u prijevodu na njemački jezik. Svi su njegovi
prijevodi iznimno uspjeli.
Ono što nismo mogli, ili nismo htjeli, sami, učinili su za nas drugi, srećom, češće korektnije
od onoga što je o tome napisano u nas.
Utemeljenu se teoriju obično ne povezuje s opsežnom upotrebom vizualnih podataka. Autor ovog članka želi podastrijeti elementaran uvod u metodološke pojmove i procedure koji istraživačima omogućuju ...uključivanje vizualnih podataka u analizu dok osmišljavaju nacrte istraživačkih projekata u okviru utemeljene teorije. Autor također raspravlja o različitim pristupima analizi vizualnih podataka koji se služe imenom utemeljene teorije, ali zapravo ne izvode analizu u skladu s njezinim temeljnim načelima. Na početku autor opisuje neka nadahnuća koja potječu od malobrojnih istraživača koji su upotrijebili vizualne podatke pri konstruiranju teorija u stilu analize metodologije utemeljene teorije. Također se opisuje status vizualnih podataka i metodološki model analize vizualnih podataka u utemeljenoj teoriji (stvaranje slikovnih predodžbi u više isječaka). Stvaranje slikovnih predodžbi u više isječaka jest gramatika analize vizualnih pripovijesti koja naglašava sljedeće faze: a) čin stvaranja slika i slikovnih predodžbi (analiza konteksta stvaranja); b) sudjelovanje u prikazivanju/komuniciranju vizualnih slikovnih predodžbi; c) vizualni proizvod, njegov sadržaj i stilska struktura; d) recepcija »slikovne predodžbe« i vizualnih aspekata predstavljanja/predočavanja nečega. Nadalje, predstavljaju se procedure analiziranja vizualnih podataka u svrhu generiranja kategorija o vizualnim procesima (transkripcija, otvoreno kodiranje i pisanje bilježaka). Predstavljanje se zasniva na primjerima iz dvaju autorovih istraživačkih projekata o vizualizaciji prakse joge i vizualizaciji beskućništva. Autor također predstavlja selektivno kodiranje vizualnih slučajeva i empirijskih materijala zajedno s primjerima teorijskih bilježaka i usporedne analize. Posljednja od opisanih procedura jest teorijsko uzorkovanje koje upućuje na to kako i gdje tražiti vizualne podatke u svrhu generiranja svojstava kategorije. Članak završava zaključcima i napomenama o budućim izgledima vizualne utemeljene teorije.
This article off ers an overview of theoretical arguments about the transformation of work, based on the notions of fl exibilization and precarization that have recently become prominent in academic ...and public discourse. On the one hand, a common core of arguments off ered by theorists such as Beck, Sennett and Bauman is highlighted, and, on the other, attention is drawn to interpretative defi ciencies in what can roughly be classifi ed – in line with Doogan’s reasoning – as “post-Marxist discourse”. This is done by providing empirically based insights that call into question the soundness of some of the most signifi cant claims from this corpus of literature, still dominant in the leftist academic tradition. An attempt is made to describe the transformation of work in Croatia in the (post)-transition period, starting with an overview of Croatian sociological research. The paper then presents a selection of ethnographic contributions to the fi eld, and shows that quantitative aspects of the transformation of work (and/or the labor market) may be augmented by a broad spectrum of qualitative research. It is precisely in this interplay between sociology and cultural anthropology/ethnology that a more meaningful analysis of the transformation of work in the Croatian post-transition society can be performed; an analysis that would provide a better connection between the world of work and the world of life.
Kmetijske (oziroma »koristne«) živali niso deležne povečanega splošnega zanimanja za živali, ki je v družboslovnih in humanističnih vedah dobilo ime »zasuk k živalim« (animal turn). Nasprotno, zdi ...se, da zanimanje za kmetijske živali kljub temu celo usiha in da se to dogaja tudi v etnologiji-antropologiji – vedi, ki je med vsemi temi vedami tradicionalno kazala največ zanimanja zanje. Članek analizira genealogijo, okoliščine in vzroke historičnega procesa postopnega marginaliziranja, izključevanja in izrinjanja kmetijskih živali v bogatih zahodnih družbah ter posveti posebno pozornost tem procesom v antropologiji.
The sensory turn in anthropology, along with its predecessor, the corporeal turn, has greatly contributed to the criticism of the Cartesian notion of the mind as the subject of knowledge separated ...from the body, and a general criticism of knowledge based in such a subject. The anthropology of the senses has recognized that firm belief in the decisive importance of abstract models in anthropology at the expense of bodily sensual aspects of everyday life is a crucial part of such notions of knowledge. The criticism of the concept of culture in anthropology, which has a lot in common with the ending of “grand narratives”, has undermined the presumed importance of abstract superstructures as a key element of social life, and has also sanctioned further fragmentation of the anthropological disciplines. The anthropology of the senses tends to accept the embodied subject defined in the philosophy of Merleau-Ponty as an alternative to the Cartesian ego. This text studies the consequences of such an approach for anthropological knowledge. The main thesis is that, due to a reduced potential of abstract concepts to guarantee adequate comprehension, anthropologists are encouraged to rely on their physical “self” as a guarantee of anthropological knowledge, which means that the phenomenon they are studying cannot be grasped through abstraction but through achieving certain physical modes of perception.
Fotografija iš kartono lakšto ant kurio užklijuotos dvi to paties ciklo B. H. Tiškevičiaus darytos fotografijos. Pasporto averse paties grafo ranka raudonu ir juodu rašalu daryti užrašai. Po ...fotografija - "Mendiants nomades" (Klajojantys elgetos).
U radu se uz uvod u biografiju slovačkog etnografa i publiciste Jána Čaploviča donosi u prijevodu na hrvatski jezik jedno poglavlja iz njegovog kapitalnog djela „Slavonija i dio Hrvatske“, I-II., ...Pešta, 1819. koje govori o daruvarskom kraju.
PDF
