The book's main goal is to present one of the Slovenian folk dances, štajeriš (Steierisch or Steirisch), from choreological and dance-anthropological perspective. The introductory chapter frames the ...topic geographically, temporally and theoretically and provides the basis for the following two extensive chapters. The first part of the book is focused on the dance itself. It presents morphological and structural analysis of dance, leading to a morphological-structural analysis of the Slovenian štajeriš, with the primary structure derived from the number of dancers. In the second part of the book, the focus shifts from a dance to men. It starts off by presenting the syncretism of a dance, music and song in the štajeriš, to later focus on the role and meaning in man’s life, with the last section discussing the relationship between the men and the dance, where the dance is treated as a medium trough which both verbal and nonverbal communications is made possible. The central chapters are rounded off by a short chapter on the state of the štajeriš today, where it actually no longer lives among the people, but appears only as the revival of the past. In appendix, the book presents three previously unpublished records (Kinetography Laban scores) of štajeriš.
U tekstu se promišlja o mogućnostima primjene etnokoreološkoga znanja prema autorovu vlastitu iskustvu istraživanja plesa na otoku Krku i recepcije objavljenih rezultata. Iskustvo rekonstrukcije ...tanca se slikovito pokazuje kao spoj neposrednog znanstvenog istraživanja i praktičnoga djelovanja na terenu. Ocjenjivanje nastupa folklornih skupina na pozornicama donosi sasvim drukčija iskustva, mnogo osjetljivija jer se u pitanje dovode odluke o reprezentativnosti tradicije i o osobama koje ih donose – tradicionalno su to sopci, ali pripremajući točke za scenske nastupe to postaju koreografi-obrađivači, a zatim i stručnjaci koji su pozvani komentirati nastupe jer to od njih traže organizatori festivala. Iz toga proizlaze i neminovne razlike u estetici, odnosno, njezine promjene ovisno o kontekstu izvedbi i izvođačima. Način poduke otkriva sa i kao jedan od načina očuvanja stilskih i strukturalnih osobitosti plesa. Autor kritički nastoji obuhvatiti i tumačiti višeslojne i različite diskurse. Odgovornost istraživača izjednačava neovisno o tome je li riječ o prosudbi nastupa ili pisanju teksta. Znanstvene i teorijske rasprave tako u kombinaciji s različitim terenima i kontekstima istraživanja te recepcijom objavljenih tekstova tumači kao dio njihove praktične primjene i obrnuto.
PDF
