Članak je podijeljen u tri dijela. U uvodnom dijelu autorica uspoređuje/suprotstavlja dva konteksta djelovanja s kojima povezuje poslanje vjeroučitelja i župnika. Riječ je o školi i župi. Jedna i ...druga doživljavaju promjene koje su u dubokoj korelaciji s promjenama u društvu. U prvom poglavlju analizira se suradnja vjeroučitelja i župnika u kontekstu evangelizacije, osobito evangelizacije kulture. Autorica tematizira taj odnos polazeći od temeljnih čimbenika u pastoralu: župnika, katehete (župne kateheze) i vjeroučitelja (vjeronauk u školi), ističući osobito važnost nazočnosti vjeroučitelja u javnim školama. U drugom poglavlju autorica analizira djelovanje župnika i vjeroučitelja polazeći od promjena koje se događaju u suvremenom društvu i kulturi, a koje se duboko reflektiraju na religioznost i vjernički život. Tradicionalna župa postupno mijenja svoje lice i dobiva nove obrise. Suradnja škole i župe promatra se kroz prizmu teritorija koji dijele i koji im je zajednički. Iako škola i župa dijele isti teritorij, gledano iz pastoralne perspektive, moglo bi se u nekom smislu govoriti o školi kao prostoru »egzistencijalnih periferija«, o kojima govori papa Franjo. Župnik (župa) i vjeroučitelj (škola) pozvani su ići ususret svima koji su dio tih periferija. U trećem dijelu autorica, oslanjajući se na učiteljstvo zadnjih trojice papa (Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i papa Franjo), kratko naznačuje doprinos školskog vjeronauka u evangelizaciji kulture. Na kraju članaka donosi se promišljanje o suradnji župnika i vjeroučitelja iz perspektive župnika.
Autorica u svojem članku polazi od žurnosti nove evangelizacije u cijelom svijetu i potrebi unutarcrkvene suradnje na svim razinama u tome važnom poslanju. Neokatekumenski put daje velik doprinos ...novoj evangelizaciji, posebno u navještaju kerygme – evanđelja ljubavi Božje onima koji su udaljeni od Crkve i onima koji se nikada nisu susreli s Isusom Kristom. Djelujući unutar konkretne župne zajednice, Neokatekumenski put budi misionarski žar svih župljana, budi svijest o važnosti i temeljnosti riječi Božje i Svetog pisma za kršćanski život i svjedočenje kao i o potrebi svjesnog i djelatnog sudjelovanja svih vjernika u liturgiji i poslanju Crkve. Tako se preko Neokatekumenskog puta, kao jednog od sredstava u rukama biskupa u biskupijskom ostvarenju kršćanske inicijacije i trajnog odgoja vjere do župne razine, donosi, a time i ostvaruju zahtjevi Drugoga vatikanskog koncila, posebno obnova liturgije, evangelizacije (katehizacije), centralnosti i važnosti riječi Božje, svjesnog sudjelovanja Kristovih vjernika laika u poslanju Crkve, ekumenizmu i međureligijskom dijalogu, formaciji obitelji i mladih, katekumenatu itd. Doprinos Neokatekumenskog puta ne ostvaruje se bez predrasuda i poteškoća, ali ljudska ograničenja i krhkost ne zaustavljaju to djelo nadahnuto Duhom Svetim kao pomoć Crkvi i svijetu u današnjem vremenu.
Crkva u nauku pape Franje TAMARUT, Anton
Bogoslovska smotra,
05/2017, Letnik:
87, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U članku se u četiri koraka prikazuje i analizira vizija Crkve pape Franje. Prvi korak obuhvaća prvi tjedan papinske službe u kojem su naznačene i sadržane gotovo sve bitne točke njegova pogleda na ...Crkvu. Drugi se korak povezuje s Apostolskom pobudnicom Evangelii gaudium (2013.) u kojoj papa Franjo opširno i na svoj osebujan, osoban i gotovo kolokvijalan način, u pastoralno-kerigmatskom stilu iznosi pogled na Crkvu. Treći se korak sastoji od pogleda na dvije biskupske sinode (Izvanredna sinoda, 2014. i Redovita sinoda, 2015.), odnosno od sinodalnog puta na koji je papa Franjo pozvao Crkvu da promišlja i propituje poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu, a svoj je rezime našao u Postsinodalnoj pobudnici o ljubavi u obitelji Amoris laetitia (2016.). Četvrti je pak korak Izvanredni jubilej milosrđa, najavljen u buli Misericordiae vultus (2015.). Nije riječ o četirima koracima u strogo sukcesivnom vremenskom značenju, već samo uvjetno o četirima fazama u kojima se na različite načine, u različitim prigodama naglašavaju, ponavljaju, prožimaju i isprepleću iste, odnosno srodne i slične teme, poruke, slike i modeli iz evanđelja koji ukazuju i pozivaju na potrebu pastoralne i misijske preobrazbe po kojoj bi djelo evangelizacije u suvremenom svijetu trebalo biti učinkovitije, vjerno i posve blizu Božjemu naumu milosrđa objavljenom u Isusu Kristu, a Crkva Očev uvijek otvoreni dom, gdje ima mjesta za svakoga »s njegovim tegobnim životom«.
U ovom radu nastojat ćemo u četiri poglavlja promišljati o važnosti korištenja medija i novijih sredstava komunikacije u katehizaciji i odgoju mladih, imajući pritom u vidu dva cilja. Prvi je ...prikazati na koji način katehizacijska i evangelizacijska poruka Crkve preko novijih sredstava komunikacije može biti prepoznatljivija i razumljivija mladima; drugi nastoji ukazati na važnost odgoja mladih za usvajanje etičkih načela komunikacije kako bi i sami mogli postati prenositeljima nove evangelizacijske poruke. U prvom dijelu rada ukratko ćemo se osvrnuti na odnos Crkve prema sredstvima društvene komunikacije i pozitivnim promjenama koje su se dogodile osobito nakon Drugoga Vatikanskog koncila. U drugom dijelu nastoji se prikazati kakav je to “suvremeni mozaik lica Katoličke Crkve” orisan kroz dijalog i komunikaciju Crkve sa svijetom. U trećem dijelu govori se o mogućnostima dvosmjerne komunikacije između Crkve i mladih, koja se događa na način da izvor informacije (Crkva) šalje poruku primatelju (mladi) koju kroz prijenosnike (sredstva komunikacije) kodira; na kraju se dobiva povratna dekodirana poruka (‘feedback’ mladih) izvoru informacije (Crkvi). Riječ je o dvosmjernoj komunikaciji u kojoj mladi, dekodirajući poruku i šaljući povratnu informaciju, komuniciraju sa Crkvom. Na taj način mladi nisu samo pasivni primatelji nego aktivni sudionici komunikacije. Zbog toga se u četvrtom dijelu govori o važnosti i potrebi odgoja mladih za etiku komunikacije kako bi i sami mogli postati evangelizatorima u svijetu novih tehnologija i tzv. novoga “digitalnog kontinenta”, u kojem su mladi više “urođenici” negoli “pridošlice”.
U ovom se radu razmatra o načinu izvještavanja hrvatskoga katoličkog tjednika „Glasa Koncila” tijekom pristupnih pregovora RH s EU-om. Istraživanje je provedeno primjenom kvalitativne induktivne ...analize sadržaja, u čijem je središtu Lisabonski ugovor i u skladu s time utvrđivanje i klasificiranje novinskih članaka koji izvještavaju o njegovu utjecaju na odnos EU-a prema kršćanstvu i samim kršćanima. Analizom su obuhvaćeni članci u razdoblju od prosinca 2009. do srpnja 2013., koji su potom tematski razvrstani u tri kategorije: Lisabonski ugovor i nove vrijednosti EU-a, Nova evangelizacija i budućnost EU-a te Budućnost Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Detaljnom analizom članaka „Glasa Koncila” utvrđeno je kako su, tijekom procesa ristupanja RH u EU, oni upućivali na postojanje nesklada između vrednota koji se nalaze u temelju Lisabonskog ugovora (2009.) i njihove stvarne primjene u odnosu EU-a prema kršćanstvu (europskom kršćanskom civilizacijskom naslijeđu i kršćanskim vrednotama) i u konačnici prema samim kršćanima. Ističući kako je navedeno posljedica odmaka Europe od kršćanskog svjetonazora, odnosno promicanja ideologije ekonomskog neoliberalizma, u okviru kojega koncepti, poput sekularizma, pluralizma, relativizma, materijalizma postaju nove vrijednosti, članci upućuju na relativizirajući odnos prema kršćanstvu općenito i napose prema pravima kršćana na slobodu vjeroispovijesti. Stoga se u člancima upućuje na važnost nove evangelizacije, dijaloga i veće odgovornosti kršćana u suočavanju s duhovno-moralnom krizom u kojoj se EU trenutno nalazi. Na koncu, analiza članaka ukazuje kako se, unatoč navedenom, podupire ulazak RH u EU, u okviru kojeg se ističe tradicionalno ključna uloga kršćanstva u RH te njezina važnost u primicanju nove evangelizacije i očuvanju europskog kršćanskog civilizacijskog naslijeđa i kršćanskih vrednota u Europskoj uniji.
Suvremeni mediji nisu samo (novo) sredstvo komunikacije, već su novi komunikacijski „prostor“ koji svakodnevno posjećuje i nastanjuje veliki broj ljudi. U tom virtualnom prostoru Crkva može susresti ...čovjeka i komunicirati s njim, a „digitalni kontinent“ izazov je Crkvi za novu evangelizaciju. Međutim, za evangelizaciju virtualnoga svijeta nije dovoljna primjena dosadašnjih načina i metoda pastoralnoga djelovanja. Potrebno je ponajprije uočiti promjene koje se s novim medijima događaju, upoznati čovjeka u kulturi digitalnoga doba jer upravo čovjek u tim prostorima doživljava značajne promjene. Zato autor, kao prvi korak evangelizacije ukazuje na neke karakteristike nove kulture, govori o novim kodeksima komuniciranja, o novoj dinamici koja se razvija između „sugovornika“, a sve to pomaže Crkvi da bolje upozna način razmišljanja i doživljavanja ljudi našega vremena. Posebnu pozornost treba posvetiti oblikovanju osobnoga identiteta, kao i društvenosti koje se oblikuju preko društvenih mreža. Evangelizacijom digitalnoga svijeta Crkva oplemenjuje i humanizira društvo, razvijajući autentičnu komunikaciju i unoseći vrjednote u komunikacijske prostore.
U svjetlu promjena koje je u crkvenom djelovanju navijestio Drugi vatikanski koncil te procesa nove evangelizacije kao uobličenja postkoncilskoga nastojanja da odgovori na suvremene izazove i krizu ...vjere Đakovačka i Srijemska biskupija izdala je 2008. godine Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske naslovljene Ti si Krist – za nas i za sve ljude. Njihova je zadaća da budu sredstvo i putokaz u ostvarenju ideje živih kršćanskih zajednica u kojima bi vjernici laici, zajedno s župnicima, aktivno i suodgovorno doprinosili razvitku i pastoralnom djelovanju svojih župa. Stoga je cilj ovoga rada, prigodom desete obljetnice njihova objavljivanja, prikazati rezultate istraživanja koji progovaraju o iskustvima župnika u provođenju sinodskih izjava i odluka. Navedeno će se prikazati temeljem analize ukupno 19 dubinskih intervjua koji su provedeni s župnicima Đakovačko-osječke nadbiskupije u razdoblju od ožujka do svibnja 2018. godine. Analiza prikupljene građe, provedene kvalitativnom metodologijom utemeljene teorije, rezultirala je razvijanjem ukupno 8 kategorija koje s jedne strane prikazuju dosadašnja iskustva župnika u provođenju sinodskih izjava i odluka te s druge strane nekoliko uzročnika koji, prema njihovu mišljenju, trenutačno dovode do poteškoća u provođenju istih. Uz navedeno analiza upućuje i na nekoliko preporuka koje bi, prema mišljenju župnika, mogle dovesti do poboljšanja u njihovoj daljnjoj provedbi.
In the light of the changes in the Church’s operations announced by the Second Vatican Council and the process of new evangelization as a form of post-Council attempt to respond to the contemporary challenges and the crisis of faith, the Diocese of Đakovo and Srijem issued, in 2008, the Statements and Decisions of the Second Synod of the Diocese of Đakovo and Srijem, titled »You are Christ - for us and for all people«. Their task is to be a means and a signpost for the realization of the idea of living Christian communities in which the lay faithful, together with the parish priests, would actively and co-responsibly contribute to the development and pastoral activities of their parishes. Therefore, the aim of this work, on the occasion of the tenth anniversary of their publication, is to present the results of a research that speak about parish priests’ experiences in the implementation of the synodal statements and decisions. This will be presented based on the analysis of 19 profound interviews conducted with parish priests of the Đakovo-Osijek Archdiocese in the period from March to May 2018. The analysis of the collected materials, carried out by a qualitative theory-based methodology, resulted in the development of a total of 8 categories which, on the one hand, show past experiences of parish priests in the implementation of the synodal statements and decisions and, on the other hand, several causes which, in their opinion, currently lead to difficulties in implementing the same. In addition, the analysis also points to several recommendations that, in the opinion of the parish priests, could lead to improvements in their further implementation.
Cjelovitost i sustavnost pastoralnoga rada proizlaze iz kršćanske vjere i odgovornosti, koja ne trpi separatan i površan pristup crkvenom poslanju u svijetu. Odvojiti djelatnu ljubav i navještaj ...Riječi bio bi odraz nerazumijevanja evanđeoske poruke i poistovjećivanja s ideologijom, što bi dovelo do umanjivanja ljudskog dostojanstva i produbljenja društvene neosjetljivosti za potrebite. Autor u prvomu dijelu rada, raščlanjujući pojam siromaštva, upućuje na njegove nove oblike i na bit djelatne ljubavi. Potom ističe odnos ustanove Caritasa i evangelizacije u vidu osobe, te na temelju crkvenih dokumenata naglašava važnost uređenosti i ustrojenosti Caritasa, tj. ‘organizirane ljubavi’ u pastoralu. U trećem dijelu upućuje na uspostavu Caritasa u župnim zajednicama, uočavajući potrebu obnove pastorala kako bi u stvarnosti zaživio evanđeoski smisao kršćanskoga Caritasa u skrbi za potrebite.
The article analyses two cases of dramatic representation of the Spanish mysteries within the evangelization practice in the 16th centory Mexico. The mysteries were originally designed as a vivid ...presentation of the Christian doctrine, but when incorporated in the Eucharist and rites like Baptism and Communion, they obtained sacred and rite significance.
Tri su glavna dijela rada. U prvom se dijelu obrađuje pitanje evangelizacije kako se ono razumije iz Svetog pisma i dokumenata Crkve. U drugom dijelu razrađuje se pitanje nove evangelizacije. U ...trećem je napravljen pokušaj otkrivanja iskustva nove evangelizacije u Hrvatskoj od Drugoga vatikanskog koncila do danas.
PDF
