U radu se prezentiraju i propituju tehnološke, kulturološke, sociološke, filozofske i psihološke značajke ljudskog staništa kroz analizu gradova kao ključnih protagonista narativa ...znanstvenofantastičnih filmova. Gradovi se u tom žanru mogu podijeliti po svojim dominantnim obilježjima na metropolise, degenerativne gradove, regresivne gradove, gradove-strojeve i virtualni prostor. Znanstvenofantastièni filmovi vrijedan su izvor razumijevanja, kritike i inspiracije suvremenoga društva i grada.
This paper explores the technological, cultural, sociological, philosophical and psychological features of a human habitat through an analysis of cities as key science fiction movie protagonists. Cities in this genre fall into several categories depending on their predominant characteristics: the metropolis, degenerative city, regressive city, city-machine and virtual space. Sci-fi movies are a valuable source of understanding, criticism and inspiration for contemporary society and the city.
Članak govori o bibliografskim podatcima, protagonistu i antagonistu, naravi fantastike i mogućem povijesnom surječju, odnosno intertekstualnom izvoru; na kraju se predlažu metodičke mogućnosti. ...Središte teksta bivaju dokazi i protudokazi uporabe motiva iz enciklika Mit brenneder Sorge i Divini Redemptoris. Hipotezu o enciklikama kao prototekstu za Šopovu pripovijest nije moguće nedvojbeno dokazati, ali pretpostavku ipak podupiru brojni motivi koji su zajednički ispitivanim tekstovima.
Slavenski mitovi opstaju u svijesti ljudi manje kao stvarno vjerovanje u njihovo postojanje, a više kao nadnaravni element ili književni lik. Odrasli čitatelj u Poljskoj i Slovačkoj, na primjer, ...susreće slavenska nadnaravna bića u serijalima knjiga fantastične književnosti Wiedźmin Andrzeja Sapkowskog i Černokňažník Juraja Červenáka. Međutim, ne može se očekivati da književnost prikazuje praznovjerje i demone kao u legendama o vjerovanjima. Postavljanje djela Sapkowskog i Červenáka u kontekst etnografski zapisanih vjerovanja rasvjetljava različite aspekte međukulturalnih i intertekstualnih odnosa u književnom djelu. Ovaj članak pokazuje da postoji nekoliko shema književne prilagodbe slavenskih mitova – prilagodba u skladu s narodnim vjerovanjima, poricanje praznovjerja, ugrađivanje narodnog mita u svrhu stvaranja iluzije i korištenje imena demona, ali dodavanjem osobina iz drugih izvora, posebice iz masovne kulture.
Matoševa fantastična proza ima antologijsku važnost unutar korpusa hrvatske fantastične književnosti. Napisana je u dosluhu s promjenom paradigme na području fantastike krajem 19. stoljeća. Namjera ...ovog rada analizirati je reprezentaciju velegrada u Matoševim novelama Miš, Ubio! i Duševni čovjek i teorijskim osloncem na radove G. Simmela, M. Bahtina, J. Lotmana i G. Bachelarda utvrditi u kojoj je mjeri pojava neobičnih, neobjašnjivih i bizarnih događaja vezana uz urbane prostore u kojima se radnja odvija.
Jednom kad se kazalište okrene djeci, budućim građanima koji će donositi odluke, ono vrijednostima i stavovima koje promiče može utjecati na smjer razvoja društva. Izniman kapacitet toga medija u ...poticanju i aktivaciji publike u kombinaciji s dječjom receptivnošću, nužno upućuje na važnost detaljnoga istraživanja ideologija kojima su igrokazi prožeti. Ovaj rad otkriva kako ti ideološki čimbenici mogu ugroziti glavnu svrhu kazališta, tj. poticanje gledatelja na stvaranje svojih vlastitih zamisli. Istraživanje se oslanja na Žižekovo razumijevanje ideologije, fantastike, zbilje i subjektivnosti. Polazeći od njegovih psihoanalitičkih uvida, analiziraju se četiri perzijska igrokaza kako bi se utvrdilo koje su ideologije u temelju motiva i pouka tih djela, kao i to kako se opravdava prisutnost takvih sadržaja u dječjoj drami. Detaljno razmatranje pokazuje da su analizirani igrokazi obilježeni svjesnim manipulativnim ideologijama s namjerom odgajanja homogeniziranih članova društva umjesto posvećenosti prikazivanju objektivnih uvida u stvarni život.
V znanstvenofantastični literaturi je nujno razločevati njeno začetno stopnjo, v kateri so prvine sveta znanosti in njihova nadgradnja v znanstveno fantastiko namen pisanja, in razvito žanrsko ...obliko, kjer postanejo le še sredstvo za odpiranje novih tematskih krogov. Pričujoči članek je poskus natančnejše določitve znanstvene fantastike Damirja Feigla in prikaz modela graditve besedilnega sveta. Raziskava je zajela pisateljev postopek prehoda stvarnih dejstev znanosti v njihovo literarno izpeljavo ter kvantitativno analizo prisotnosti žanrskih elementov v besedilih.
U romanima i pripovijetkama Viktora Olegoviča Pelevina, suvremenoga ruskog pisca, mitologija i fantastika, kao elementi
nekih vrlo davnih vremena, prepleteni su s modernim vremenom postsovjetske ...Rusije. Ti elementi, iako navodno davno ostavljeni u prošlosti, u nekim novim oblicima pojavljuju se kao nikad do kraja razjašnjeni problemi iz sfere iracionalnog, a koji realno uvjetuju život pojedinca i društva u cjelini.
Svrha je ovoga rada pomoću analitičkog pristupa pokazati na izabranim književnim primjerima da Pelevin problematizira
ideju kako je suvremeno društvo, iako je, nominalno, već odavno odmaklo od svijeta davnih mitova i fantazija koji se fizički ne može opipati ni racionalno obrazložiti, svejedno u stvarnosti rukovođeno tim prikrivenim i nevidljivim, često i iracionalnim, nehumanim motivatorima, a ne onima javno deklariranima i društveno prihvatljivima.
Poetičko određenje predaje teorijsko je pitanje oko kojega se razvijaju višeslojni i višestruki klasifikacijski prijedlozi. Hrvatska usmenoknjiževna teorija ponudila je više pogleda na distinkciju ...predaja posredstvom utjecaja fantastike i motivskoga supstrata. Ovaj rad na početku izlaže različita stajališta koja teoretičari iznose u vlastitim percepcijama mitskoga i demonološkoga u predajama. Drugi dio rada iznosi teorijska razmatranja koja se odnose na poetička obilježja predaje koja su determinirana u odnosu na narodnu bajku. Osim toga, proučava se udio fantastike i mitskoga jezika kao relevantnih smjernica u određenju mitske i demonološke podvrste usmenoknjiževnih predaja.
Istraživanje smješta Priče iz davnine (1916) Ivane Brlić-Mažuranić u kontekst širega književnoga korpusa, fokusirajući se na pojavu čovječuljaka ili sićušnih ljudi u fikcionalnim tekstovima za djecu. ...Postojanje „svjetova čovječuljaka“ (Lynch-Brown i Tomlinson 2005) primjer je prakse konceptualnoga stapanja na jezičnoj, kulturnoj i semantičkoj razini, koja dolazi do izražaja u tvorbi imena, prostora i značenja. Ivana Brlić-Mažuranić kombinirala je naizgled nespojive koncepte (Fauconnier i Turner 2002), koji pripadaju različitim razinama i slojevima slavenskih i hrvatskih tradicija i mitologija. Takve su kombinacije u Pričama iz davnine ključna mjesta u procesu konceptualnoga međudjelovanja koja pokazuju i dokazuju sposobnost čovječuljaka kao književnih bića da prelaze granice, čime omogućuju stvaranje novih i jedinstvenih kultura i pojmova. Napučene čovječuljcima poput Malika Tintilinića, Priče iz davnine izvanredan su primjer fluidna i prilagodljiva svijeta, usporediva s onima što su ih stvorili Swift, Andersen, Tolkien, Baum, Barrie, Norton, Dr. Seuss ili Dahl. S tim u skladu, konceptualna integracija obilježava jedinstven književni sadržaj i stil izvorne hrvatske mitologije Ivane Brlić-Mažuranić čiji je krajnji rezultat osnaživanje i očaravanje čitatelja od davnina do danas.