Biološki mehanizam listanja pod izravnim je utjecajem okolišnih čimbenika. Razvijeni su mnogi modeli i objavljene različite studije s ciljem što boljeg opisa pojedinog biološkog mehanizma fenoloških ...svojstava, a koji su izloženi upravo okolišnim čimbenicima tijekom svoga života. Temperatura je neminovno jedan od najbitnijih čimbenika za pokretanje mnogih procesa u biljci i upravo je ona okosnica većine izrađenih modela. Growing Degree Days model se temelji na minimalnim i maksimalnim temperaturama, te na baznoj temperaturi, odosno temperaturnom pragu iznad kojeg se aktiviraju procesi u biljci.Istraživanja u ovome radu temelje se na desetogodišnjem monitoringu početka listanja hrasta lužnjaka u klonskoj sjemenskoj plantaži koja sadrži ukupno 53 genotipa. Cilj je bio utvrditi ponašanje svojstva listanja te implementirati dobivene rezultate u GDD model. S obzirom da je već poznato da hrast lužnjak ima svoje tri fenološke forme listanja (rane, intermedijarne i kasne), bilo je potrebno dokazati da se te tri grupe jasno diferenciraju i po temperaturnim sumama, odnosno GDD-u. Razdoblje monitoringa u svakoj godini bilo je oko 130/131 dan, odnosno od 1.siječnja do 10.svibnja. Izračunom GDD-a i povezivanjem tog modela s dobivenim vrijednostima početka listanja, iskazala se jasna segregacija na već spomenute tri forme. Svakoj fenološkoj grupi, dodijeljen je interval vrijednosti temperaturnih suma koje su potrebne da bi ta fenološka forma započela s listanjem. S obzirom na godišnje vrijednosti temperaturnih suma koje su potrebne pojedinoj formi da krene s listanjem, evidentno je bilo da vrijednosti značajno variraju kroz godine, i to za kompletno promatrano razdoblje. Upravo to variranje onemogućava da se putem GDD modela izradi simulacijski model, koji bi mogao, uz određena manja odstupanja, predvidjeti početak listanja za iduće razdoblje. Važnost predviđanja nije jednostrana, naprotiv, cijeli je niz sinergijskih čimbenika koji su izravno ili neizravno vezani za početak listanja pojedinih vrsta šumskog drveća, među kojima možemo spomenuti stadijni razvoj entomofagnih i fitopatogenih štetnika, koji su svojom biologijom usko vezani za biologiju određene vrste drveća.S obzirom na izraženo variranje vrijednosti temperaturnih suma, po fenološkim formama, u istraživanja su uključeni i drugi okolišni čimbenici, kao što su količina oborina (mm), insolacija i broj dana. Cilj je bio ispitati kako se ova tri čimbenika ponašaju s obzirom na kretanje GDD vrijednosti, odnosno koji od ispitivanih čimbenika je preciznija poveznica za svojstvo početka listanja. Statističkom obradom podataka, jasno su i s visokim postotkom isključeni količina oborina i broj dana kao čimbenici koji definitivno ne utječu ili utječu s jako malim učešćem na kretanje vrijednosti GDD-a. Insolacija se iskazala kao čimbenik koji s najvećim udjelom sudjeluje u kretanju GDD vrijednosti i to za ranu fenološku formu sa 74,1 %, za intermedijarnu formu sa 90,6 %, te za fenološku formu kasnog listanja sa 78,7 %.
Fenofaze masline Krapac, Marin; Sladonja, Barbara
Glasnik Zaštite Bilja,
11/2010, Letnik:
33, Številka:
5
Journal Article
Odprti dostop
Proučavanje fenofaza dio je znanosti koju nazivamo fenologijom. Fenologija je znanost koja istražuje pojave bioloških ciklusa i njihovu povezanost sa klimom. Pojava fenofaza kod biljaka iste vrste, ...osim o klimatskim faktorima u velikoj mjeri ovisi i o sorti. Identifikacija sorti u današnje vrijeme pouzdano se vrši molekularnim tehnikama, no praćenje fenofaza ipak ostaje važno za određivanje optimalnog trenutka primjene pojedinih agrotehničkih zahvata. Fenološki stadiji određuju se prema definiranim skalama. Službena skala Međunarodnog savjeta za masline i maslinovo ulje je skala po Colbrantu i Fabreu, a Europske organizacije za zaštitu bilja je BBCH skala. Fenološka mjerenja nam pomažu u boljem razumijevanju klimatske varijabilnosti, a biljke su pouzdani mjerni instrument uz čiju pomoć sa sigurnošću možemo uočiti klimatske promjene u svijetu.
U kolekcijskom nasadu maslina Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču prate se fenofaze autohtonih i nekih introduciranih sorti maslina.
Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) je brzorastuća heliofilna vrsta, koja u Hrvatskoj tvori veće ili manje prirodne šumske komplekse duž toka rijeke Save. Jedna je od ekonomski najvažnijih ...vrsta šumskoga drveća, no uzmemo li u obzir značaj poljskog jasena s ekološkog gledišta, tada mu je vrijednost nemjerljivo viša. Glavni problemi u prirodnim sastojinama poljskog jasena su smanjena vitalnost i odumiranje stabala te izostanak redovnog plodonošenja, čiji se uzroci ogledaju u sinergiji više biotičkih i abiotičkih čimbenika, kao i šumskouzgojnih zahvata. Kritični prioriteti u pogledu budućnosti klime su upravljanje vodnim resursima i razumijevanje utjecaja klimatskih promjena na biljni pokrov u kojem fenologija predstavlja najbolji instrument za detekciju i procjenu klimatskih promjena. U podnebljima s izraženim vremenskim sezonalnostima šumsko drveće se na te uvjete rasta prilagođava fenologijom, te je u svrhu procjene mogućih utjecaja klimatskih promjena na uspijevanje različitih šumskih ekosustava važno razumijeti klimatske parametre koji izravno utječu na fenološka ispoljavanja. Fenološka istraživanja su provedena u klonskoj sjemenskoj plantaži na području UŠP Nova Gradiška (sjemenska regija srednja Posavina). Istraživanja su obuhvatila 168 biljaka (42 klona sa po četiri ramete po klonu) kroz četiri vegetacijske sezone. Ciljana faza fenoloških motrenja bila je faza u kojoj je vidljivo bubrenje te djelomično razdvajanje ljuski pupa. U svrhu fenološkog modeliranja izabrana su tri klimatološka parametra (temperatura, oborine i insolacija) s tri različita početna datuma zbrajanja (1. studeni; 1. prosinac i 1. siječanj). Sve dnevne vrijednosti temperatura, oborina i insolacije preuzete su od DHMZ (Državni hidrometeorološki zavod) s meteorološke postaje Gorice udaljene jedan km od klonske sjemenske plantaže. Prvi korak bio je utvrditi korelacijski odnos između početka listanja i devet različitih varijabli, za što je korištena Spearman-ova korelacija (rs). Linearnom regresijom analizirani su svi setovi podataka zasebno za cijeli period istraživanja (2012., 2014., 2015., 2016.). Multivarijatnom regresijom ispitan je najbolji podskup varijabli za opisivanje početka listanja. Prvotno su pomoću funkcije leap ispitana po tri najbolja podskupa za svaku veličinu, koji su kasnije rangirani po R2 kriteriju. U završnom dijelu izrađeni su modeli kroz stepwise metodu i funkciju step, a na osnovi Akaike informacijskog kriterija (AIC). Za sve tri varijable temperaturnih suma (TEMP_NOV; TEMP_DEC; TEMP_JAN) u odnosu na početak listanja nije utvrđena korelacija (rs=-0,003; rs=-0,056; rs=-0,086). Korelacijski odnosi s oborinama su pozitivni (PREC_NOV; PREC_DEC; PREC_JAN) te su po svojim vrijednostima između temperature i insolacije (rs=0,049; rs=0,372; rs=0,247). Koeficijenti korelacije za varijable insolacije (INS_NOV; INS_DEC; INS_JAN) su također pozitivni i u odnosu na ostala dva parametra (temperatura i oborine) pokazuju najznačajnije vrijednosti (rs=0,712; rs=0,652; rs=0,643), kako je prikazano na slici 1. Linearnim regresijskim analizama R2 dobivene su sljedeće vrijednosti za varijable temperature: TEMP_NOV, R2=0,0000055763; TEMP_DEC, R2=0,02232327; TEMP_JAN, R2=0,06649362, za oborine: PREC_NOV, R2=0,01296022; PREC_DEC, R2=0,1739241, PREC_JAN, R2=0,000582928, a za insolaciju: INS_NOV, R2=0,5903499; INS_DEC, R2=0,5108205, INS_JAN, R2=0,3673219 (tablica 1). Najznačajnije vrijednosti R2 (INS_NOV, INS_DEC, INS_JAN i PREC_DEC) prikazane su i grafički na slici 2. Multivarijantnom regresijskom analizom, a na osnovi funkcije leap ispitana su po tri najbolja podskupa za svaku veličinu podskupa te su zatim rangirani po R2 kriteriju (slika 3). Iz grafikona se zaključuje da je za najnižu vrijednost R2 od 0,99 potrebno uključiti pet varijabli (TEMP_NOV, TEMP_JAN, INS_DEC, INS_JAN i PREC_DEC), a za najvišu vrijednost osam varijabli (sve osim INS_DEC). Zadnji korak testiranja utjecaja okolišnih varijabli na početak listanja bila je također multivarijatna regresijska analiza sa stepwise metodom i step funkcijom. Korišten je Akaike informacijski kriterij (AIC, manje vrijednosti – značajniji utjecaj). Rezultati stepwise multivarijatne regresijske analize prikazani su u tablici 2. Najbolji model za opisivanje početka listanja po AIC kriteriju je peti model. Od sva tri ispitana klimatološka parametra (temperatura, oborine i insolacija) i to kroz sve provedene analize u radu, insolacija se pokazala kao čimbenik koji najznačajnije opisuje početak listanja kod poljskog jasena.
Vrsta Agapanthia viti, Rapuzzi i Sama, 2012 nedavno je opisani srednjoeuropski te sjeverno i srednjebalkanski faunistički element. Prisutnost i fenologija leta vrste A. viti, povezana s vrstom ...krpasta češljugovina, Dipsacus laciniatus L., proučavana je na području Kapošvar-Toponár (županija Somogy, Mađarska) tijekom 2012.-2013. godine. Prema našem opažanju, stacionarna populacija A. viti zabilježena je u ispitivanom području. No ova vrsta se u Mađarskoj pojavljuje sporadično. Odrasli oblici pojavljuju se na lišću biljke domaćina od početka svibnja do sredine lipnja. Vrijeme parenja preklapa se s dvije trećine perioda leta. Pojava A. viti izrazito je povezana s vrstom D. laciniatus. Opažanje vrste A. viti ovisi o jačini vjetra. Tijekom 2012. godine utvrđena je jačina napada od 70±15%, a tijekom 2013. godine od 50±8%. Na temelju ovoga istraživanja pretpostavlja se da će se vrsta nastaviti širiti Mađarskom i ostatkom Europe.
U članku su prikazani rezultati istraživanja fenološke varijabilnosti 22 provenijencije obične bukve u međunarodnom pokusu kod Kaknja (BiH), i to za svojstva jesenje obojenosti i zimske retencije ...lišća. Pokus sadrži osam provenijencija iz Bosne i Hercegovine, četiri iz Njemačke, tri iz Srbije, po dvije iz Hrvatske, Rumunjske i Švicarske, te jednu iz Mađarske. Pokus je osnovan u slučajno randomiziranom blok sustavu sa tri ponavljanja. Analizom varijance utvrđeno je postojanje statistički značajne fenološke varijabilnosti između svih provenijencija u početku, trajanju i završetku pojedinih fenofaza. Provenijencije iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u pravilu su listale ranije od stranih, a kao početak vegetacije može se uzeti 10. travanj. Analizom svojstva obojenosti lišća utvrđena je prisutnost različitih grupa boja u različitim nijansama u određenom periodu. Za svojstvo zimske retencije lišća utvrđeno je da 65,92 % biljaka u pokusu nezadržava list, a da je najveći postotak za to svojstvo iskazala provenijencija Hoellerbach sa 91,05 %. Za sva istraživana fenološka svojstva utvrđena je visoka razina genetičke diferencijacije istraživanih provenijencija. Dobiveni rezultati mogu pronaći svoju primjenu u oplemenjivanju obične bukve, kao i u aktivnostima na očuvanju genetske varijabilnosti metodama in situ i ex situ.
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Forestry. Department of Forest Protection and Wildlife Management. - Data provided by Europeana Collections- Obični jasen (Fraxinus excelsior ...L.) i poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), gospodarski i ekološki vrlo značajne vrste gorskih i nizinskih šuma Hrvatske, u posljednje vrijeme pokazuju sve izraženije simptome odumiranja. Mehanizmi koji dovode do ove pojave još nisu u potpunosti razjašnjeni iako od biotičkih čimbenika novootkriveni gljivični patogen Hymenoscyphus fraxineus (T. Kowalski) Baral, Queloz & Hosoya predstavlja najveću neposrednu opasnost ovim sastojinama. Provedeno istraživanje utvrđuje distribuciju i djelovanje patogene gljive H. fraxineus, te njenu sveukupnu ulogu u odumiranju vrsta Fraxinus spp. u gorskim i nizinskim područjima Hrvatske. Istražene su mogućnosti njene biološke kontrole, te rezistentnosti pojedinih genotipova poljskog jasena na djelovanje ovog patogena koje mogu dati doprinos rješavanju ove problematike. Gljivični patogen H. fraxineus prvi je put opisan u Hrvatskoj 2009. godine. Vrlo brzo se etablirao i sustavno proširio na čitav prostor areala rasprostranjenja običnog i poljskog jasena u Hrvatskoj. Bolest nije utvrđena u termofilnim zajednicama na mediteranskom području rasprostranjenja crnog jasena (Fraxinus ornus L.).
Rezultati procjene oštećenosti stabala u sastojinama koreliraju s vremenima pojave plodnih tijela patogena i njegovim infekcijskim potencijalom na pojedinim lokacijama u Hrvatskoj. Kod djelovanja patogena H. fraxineus kao primarnog uzročnika sušenja jasena, prateće vrste gljiva sudjeluju u bržem progresivnom propadanju i narušavanju vitaliteta stabala jasena. Utvrđeno je da niske temperature djeluju inhibitnorno na rast izolata gljive H. fraxineus, dok visoke temperature djeluju inhibitnorno i sterilizirajuće. Temperatura od 30 °C je izazvala mortalitet 5,5% hrvatskih i čak 60% belgijskih izolata. Istraživanjem su utvrđena dva glavna morfotipa izolata H. fraxineus. Real time qPCR-om za detekciju i identifikaciju gljive H. fraxineus u tkivima jasena potvrđen je identitet svih 33 istraživana izolata kao gljivični patogen H. fraxineus. Omjeri idiomorfa MAT1:MAT2 kod hrvatskih izolata bili su 2:1, a kod belgijskih izolata 6:1. Tip idiomorfa pokazuje utjecaj vezan za geografsko podrijetlo. Mitovirus HfMV1 pozitivno utvrđeno je u 27,7% hrvatskih i 66,7% belgijskih izolata. Postoji statistički značajna razlika u rasprostranjenosti virusa između populacija, što može biti razlog pojave virulentnijih izolata u Hrvatskoj. RAMS markerima utvrđeno je postojanje dviju populacija s obzirom na genetsku varijabilnost, koje se dalje mogu razgranati na čak sedam subpopulacijskih grupa izolata. Dobivene populacije ne korespondiraju s geografskim podrijetlom izolata (Hrvatska i Belgija). Izolati H. fraxineus, ovisno o temperaturi ukazuju značajne razlike u stopi rasta in vitro što je pretpostavljeno povezano s genetskom varijabilnošću. Istraživanje provedeno na tri tipa agar hranjivih medija dokazalo je sposobnost stimulacije rasta izolata patogena s ekstraktima lišća svih autohtonih vrsta jasena. Stope rasta na različitim medijima koreliraju s osjetljivošću vrsta domaćina. Zabilježeno je da djelovanje UVB i UVA spektra svjetlosti utječe na redukciju rasta i sporulaciju gljive međutim nije uzrokovalo odumiranje izolata. Vidljivi spektar svjetlosti uzrokuje pojačanu reprodukciju gljive.
U testiranjima in vitro i in vivo potvrđena je glavna uloga temperature na rast gljive i razvoj nekrotičnih lezija na biljkama u prirodi, te da rast nekroza, osim o temperaturi, ovisi i o vrsti domaćina jasena. Utvrđena je značajna osjetljivost klonova povećanjem progresije bolesti od 97% u prva četiri mjeseca od početka inokulacije, te kontinuirano slamanje svojstva rezistentnosti domaćina pojavom stope mortaliteta od 49% u razdoblju od jedne godine. Niti jedan od testiranih klonova nije ukazao na totalnu rezistentnost prema uzročniku sušenja jasena H. fraxineus, međutim nekoliko ih je pokazivalo reduciranu osjetljivost. Istraživani klonovi su klasirani u rane i kasne fenološke grupe s obzirom na početak listanja, ali i na odbacivanje lista u jesen. Klon NG03 pripada grupi ranih fenotipova listanja i pokazuje tendenciju smanjene osjetljivosti. Dobar klon za nastavak istraživanja osjetljivosti na patogena H. fraxineus s obzirom na fenologiju je klon NG31 s obzirom da ima kraći vegetacijski period i smanjenu prosječnu duljinu razvjenih nekroza kore u inokuliranim sadnicama. Utvrđeno je povećanje vrijednosti kalija i cinka kod zaraženih sadnica poljskog jasena, te smanjene vrijednosti željeza. Najtolerantniji klonovi na infekciju patogenom iz testova osjetljivosti pokazuju smanjene vrijednosti mangana, a povećane vrijednosti cinka. Hipovirulentnost kod H. fraxineus uzrokovana mitovirusom HfMV1 nije neosporno dokazana. Postoji statistički značajna redukcija promjera na svim inficiranim biljkama u odnosu na kontrolnu skupinu neinficiranih sadnica neovisno o prisustvu HfMV1. U in vitro testiranjima rasta i fruktifikacije izolata metodama primjene Allicin sredstva nakon i prije infekcije dokazana je značajna redukcija rasta i fruktifikacije patogena. U in vivo testiranjima injektiranjem Allicin sredstva u sadnice poljskog jasena u svrhu zaštite nije potpuno zaustavilo rast nekroza, ali je usporilo daljnju progresiju bolesti.- Common ash (Fraxinus excelsior L.) and narrow–leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl), economically and ecologically very important species in mountain and lowland forests of Croatia, have recently developed more prominent decline symptoms. Specific mechanisms which cause this phenomenon are not yet identified, however the newly discovered fungal pathogen Hymenoscyphus fraxineus represents the highest direct danger for these stands. This research determined the distribution and the function of fungal pathogen Hymenoscyphus fraxineus, and its overall role in declining Fraxinus spp. in mountain and lowland regions of Croatia. Also the possibility of its biological control, and the susceptibility of seedlings to the infection of this pathogen which could give a contribution to the resolution of this rising problem. Fungal pathogen H. fraxineus was first described in Croatia in 2009. In short period was well established and systematically spread across the whole area of common and narrow-leaved ash regions. The disease is not present in the thermophilic communities on the Mediterranean prevailing area of manna ash (Fraxinus ornus L.). Damage stand assessments correlated with first pathogen infection appearance and infection potential of the pathogen on the individual locations in Croatia. The activity of the pathogen H. fraxineus as the primary cause of ash dieback was followed with other fungal species that participated in the decline and caused progressive, faster degradation of ash tree vitality. Low temperatures inhibited the growth of fungal isolates, and high temperatures inhibited and sterilised the H. fraxineus isolates. Temperature of 30 °C caused the mortality of 5.5% of Croatian and 60% of Belgian isolates. Two main morphotypes of fungal isolates H. fraxineus were obtained. Real time qPCR for detection and identification of fungus H. fraxineus in the ash tissues was used to confirm the identity of 33 isolates. The mating type ratio MAT1:MAT2 was 2:1 in Croatian isolates and 6:1 in Belgian isolates. Mating type ratio shows influence related to geographical origin of isolates. Mitovirus HfMV1 was found in 27.7% of Croatian and 66.7% of Belgian isolates. There was a significant statistical difference in virus prevalence between populations, which could be the reason of more virulent isolate prevalence in Croatia. RAMS markers were used to determine two populations according to genetic variability, which could be subdivided in 7 isolate groups. The populations do not correspond with geographical origin of the isolates (Croatia and Belgium). Isolates of H. fraxineus show significant difference in vitro in growth rate according to temperature which corresponds to genetic variability. Research on different types of agar medium with ash leaf extracts provided stimulation of pathogen isolates’ growth on all mediums with leaf extracts. Growth rates of isolates on different mediums with leaf extract correlated with the susceptibility of ash host species. Activity of UVB and UVA light spectrum was strong enough to reduce the growth and fungal sporulation but not enough to cause death. Visible light spectrum stimulated fungal reproduction battling for survival of the species. In vitro and in vivo experiments confirmed the main role of temperature on fungal growth and necrotic lesions development on seedlings in nature, and also that necrosis development, besides the temperature, was directly influenced by ash host species. Significant susceptibility of clones was established by the increase of disease progression on 97% in just first four months in the inoculation experiment, and the breakage of resistant trait was confirmed on the mortality rate of 49% after one year monitoring period. None of the tested clones showed total resistance to the pathogen H. fraxineus, but some of the clones showed reduced susceptibility. Clones were classified in early and late phenotypic groups according to leaf flushing and leaf shedding. Clone NG03 belongs to the early phenotypic group and has a tendency of reduced susceptibility. Interesting clone for the future research in susceptibility to the pathogen H. fraxineus is clone NG31 which revealed shorter vegetative period and reduced average necrosis length. Leaf analysis of the inoculated seedlings of narrow-leaved ash revealed higher values of potassium and zinc and lower values of iron. The most tolerant clones to the pathogen in the susceptibility trial, revealed lower values of manganese and higher values of zinc. Hipovirulence in H. fraxineus caused by the mitovirus HfMV1 was not indis
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Kada se govori o potkornjacima razlikujemo dva različita pristupa. Prvi uključujepotkornjake u kategoriji štetnika, a drugi ...uključuje potkornjake u kategoriji insekata s veomavažnom ekološkom ulogom u šumskim ekosustavima. Smrekov pisar (Ips typographus L.) išesterozubi smrekov potkornjak (Pityogenes chalcographus L.) najvažniji su štetnici smreke uEuropi. Oluje, snjegolomi, šumski požari i dugoročna razdoblja suše najvažniji su okidačiepidemija smrekovih potkornjaka. Fiziološki oslabljena stabla s narušenim sustavom obranebivaju prva kolonizirana. Ako su dostupne dovoljne količine materijala populacijapotkornjaka raste iznad praga epidemije i zdrava dubeća stabala mogu biti uspješno napadnutai kolonizirana. Iz tog razloga pogodan materijal treba ukloniti iz sastojina ili uhrpati odmahnakon sječe ili prorjede. To uvijek nije moguće dijelom zbog ljudskih resursa ili nepovoljnihterenskih uvjeta.Cilj istraživanja obuhvaćenih ovim radom bio je problematici zaštite smrekovih šumaod nepovoljnog utjecaja potkornjaka pristupiti prema načelima integriranog pristupa. U tusvrhu istraživanje je provedeno u smrekovim šumama Like u gorskoj Hrvatskoj na područjušumarije Perušić u periodu od 2013. do 2015. godine. Postavljene su dvije pokusne plohe narazličitim nadmorskim visinama, jedna u smrekovoj kulturi na nadmorskoj visini od 500metara, a druga u prebornoj prirodnoj sastojini smreke na nadmorskoj visini od 1100 metara.Istraživanje je obuhvatilo više različitih aspekata biologije i etologije dvije najvažnijevrste smrekovih potkornjaka. Istraživana je fenologija smrekovih potkornjaka pomoću lovnihstabala u smrekovim šumama na različitim nadmorskim visinama; prostorna distribucija vrstapotkornjaka po sekcijama lovnih stabala; mogućnost primjene Phenips modela za predviđanjenapada i razvoja smrekovog pisara; povezanost gustoće napada s uspjehom reprodukcije;utjecaj brojnosti predatora na mortalitetom populacije; niše zimovanja; markiranje jedinki iprostorna distribucija označenih jedinki na granici nacionalnog parka Sjeverni Velebit iokolnih gospodarskih šuma; mogućnost monitoringa populacija smrekovih potkornjakamokrim i suhim tipom najraširenije naletno barijerne crne Theysohn feromonske klopke temogućnost monitoringa s različitim tipovima naletno barijernih feromonskih klopki;mogućnost uspostave higijene sastojine nakon sječe ili prorjede pomoću dvije metodeslaganja grana te potreba i opravdanost otkoravanja panjeva kao mjere integrirane zaštitešuma od napada potkornjaka.
U razvoju moguće je razlikovati razvojni stadij jaja, ličinke, kukuljice i odraslog imaga.Tri larvalna stadija uočena su kod obje vrste potkornjaka.Smrekov pisar je bivoltna ili polivoltna vrsta u smrekovim šumama na nižimnadmorskim visinama, a na višim nadmorskim visinama univoltna ili bivoltna vrsta, ovisno ovremenskim prilikama. Kod osnivanja glavnih generacija razvija barem jednu sestrinskugeneraciju. Hodnici sestrinskih generacija su jednokraki, vertikalni bez bračne komorice.Početak proljetnog rojenja zabilježen je od sredine svibnja do sredine lipnja. Sredinomsrpnja ili početkom kolovoza zabilježeno je ljetno rojenje ove vrste.Stadij jaja traje relativno kratko, uglavnom oko tjedan dana. Stadij ličinke na nižojnadmorskoj visini traje od 14 do 30 dana, najčešće između 21 i 25 dana. Na višoj nadmorskojvisini stadij ličinke traje nešto duže od 22 do 36 dana. Stadij kukuljice bez obzira nanadmorsku visinu u pravilu traje jedan do dva tjedna.Razvoj od jaja pa sve do izlaska novih kornjaša trajao je između 42 i 68 dana na nižoj nadmorskoj visini, a na višoj nadmorskoj visini između 50 i 72 dana.Šesterozubi smrekov potkornjak je univoltna ili bivoltna vrsta u smrekovim šumama ina nižoj i na višoj nadmorskoj visini. Broj uspješno razvijenih generacija u jednoj godiniuglavnom ovisni o vremenskim prilikama.Proljetno rojenje šesterozubog smrekovog potkornjaka na nižoj nadmorskoj visiniodvija se uglavnom od sredine svibnja do sredine lipnja, a na višim od kraja svibnja dosredine lipnja. Proljetno rojenje u pojedinim godinama evidentirano je dva tjedna ranije nanižoj nadmorskoj visini. Od sredine srpnja do sredine kolovoza zamijećeno je ljetno rojenješesterozubog smrekovog potkornjaka na nižoj nadmorskoj visini, dok na višoj nadmorskojvisini nije zabilježen razvoj ljetne generacije šesterozubog smrekovog potkornjaka na lovnimstablima. Kod osnivanja proljetnih generacija šesterozubi smrekov potkornjak osniva baremjednu sestrinsku generaciju. Hodnici sestrinskih generacija su jednokraki bez bračnihkomorica.Ukoliko su tijekom prvog pregleda lovnih stabala zamijećena jaja kod sljedećegpregleda za tjedan dana već su uočene prve ličinke. Može se zaključiti da je razvojni stadijjaja jako kratak. Stadij ličinke na nižoj nadmorskoj visini traje od 14 do 49 dana, dok na višojizmeđu 20 i 48 dana. Stadij kukuljice traje između jedan i dva tjedna na obje nadmorskevisine.Potpuni razvoj šesterozubog smrekovog potkornjaka od jaja do izlaska novih kornjašatraje između 35 i 70 dana na nižoj nadmorskoj visini, a na višoj nadmorskoj visini od 50 do 84 dana.
Smrekov pisar uglavnom kolonizira dijelove debla s debljom korom, dok šesterozubismrekov potkornjak kolonizira gornje dijelove debla s tanjom korom. Između debljine kore ibroja ulaznih rupa smrekovog pisara uočena je statistički signifikantna pozitivna korelacija,dok je između debljine kore i broja ulaznih rupa šesterozubog smrekovog pisara uočenastatistički signifikantna negativna korelacija.Šesterozubi smrekov potkornjak je satelit vrsta smrekovog pisara koja se prilagodilana različite načine: vjerovatno detektira feromone agregacije smrekovog pisara ili pojedinukomponentu kao kairomon; feromonima agregacije djeluje repelentno na smrekovog pisara;zbog male veličine tijela iskorištava dostupan materijal koji zbog tanke kore i floemasiromašnog šećerima ne može iskoristiti smrekov pisar te koristi lenticele kao otvorene ulazekroz deblju koru stabala.Na temelju podataka temperature kore promatrana fenologija smrekovog pisara nalovnim stablima i fenologija dobivena Phenips modelom uvelike se poklapaju. Razlike suvidljive u očekivanom vremenu početka infestacije gdje model predviđa početak razvoja 4 do5 dana ranije ukoliko se koristi temperatura kore ili 16 do 18 dana ranije ukoliko se koristitemperatura zraka. Do ubrzavanja ili usporenog razvoja potkornjaka može doći zbog efektazasjenjivanja ili izloženosti pojedinog dijela lovnog stabla direktnom utjecaju sunčeveradijacije.Model predviđa početak razvoja sestrinske generacije od 5 do 12 dana ranije ili 4 do 17dana kasnije. Nedostatak modela je što ne može predvidjeti gustoću napada o kojoj uvelikeovisi početak osnivanja sestrinske generacije.Reprodukcija smrekovog pisara prema modelu prestaje kada dužina fotoperioda padneispod 14,5 sati. Dok je temperatura zraka visoka, a u vezi s time i temperatura floema ženkesmrekovog pisara odlažu jaja u galerijama. Moguće je da se dijapauza nakon skraćivanjafotoperioda očituje u smanjenju broja odloženih jaja jer je na lovnim stablima uočenoodlaganje jaja i nakon skraćivanja fotoperioda.Unatoč odstupanjima koje Phenips model ne može predvidjeti (efekt zasjenjivanja,izloženost kore sunčevoj radijaciji, početak razvoja sestrinskih generacija koji je uvjetovangustoćom napada i temperaturom floema te temperatura floema i temperatura zraka u vrijemeskraćivanja fotoperioda) model se može primjeniti za predviđanje napada i razvoja smrekovogpisara, pogotovo u sastojinama u kojima se može očekivati povećanje voltinizma i povećanirizik od epidemija smrekovog pisara jer su podignute izvan optimalnog područja rasprostranjenosti smreke.
Većina markiranih jedinki smrekovog pisara leti na male udaljenosti (do 200 m), a tekmanji dio (manje od 5 %) je sposoban za let na udaljenosti veće od 1 km, vjerovatno uzpomoć vjetra.Povećani opseg ljudskih aktivnosti u gospodarskim šumama (uklanjanje vjetroizvala,snjegoloma, stabala stradalih od gljiva uzročnika truleži korijena te stabala oštećenihdjelovanjem ostalih biotskih i abiotskih čimbenika) te smanjenje ljudske aktivnosti (u viduuklanjanja stabala pogodnih za razvoj) unutar nacionalnog parka vjerovatno utječu namigracije i prostornu disperziju jedinki smrekovog pisara između gospodarskih šuma i šumaposebne namjene, a samim time i na dužinu leta.Uočene su dvije niše zimovanja smrekovog pisara - pod korom napadnutih stabla i ušumskoj stelji. Sniženjem nadmorske visine povećava se udio zimujućih imaga pod koromnapadnutih stabla - od vršne zone Zavižana (50 %), preko Štirovača (60 %) do najniženadmorske visine sa smrekovim sastojinama u g.j. Žitnik (76-94 %).Niska gustoća napada smrekovog pisara odnosno mali broj galerija po m2 kore nužno neznači veliki uspjeh reprodukcije izražen brojem kćeri u odnosu na majku (/). Uspjehreprodukcije kretao se od 0,51 do 4,17 /, dok se gustoća galerija kretala od 27 do 117galerija po m2 kore.Visoki mortalitet populacije smrekovog pisara (imaga do 42 %, ličinki i kukuljicaizmeđu 70 i 100 %) kod niske gustoće napada posljedica je nemogućnosti prezimljavanjepredadultnih stadija (L3 ličinka, kukuljica), ali i velike brojnosti ličinki predatora. Većinamužjaka smrekovog pisara (74 %) kopulira s dvije ženke što je svojevrsna prilagodbaizbjegavanju unutarvrsne kompeticije između ličinki.Sanitarnu sječu kao mjeru sanacije žarišta napada smrekovog pisara potrebno jeprovoditi u ranu jesen na višim nadmorskim visinama, odnosno tijekom zime ili rano uproljeće na nižim nadmorskim visinama. U pravilu osnova zaštite šuma od potkornjaka jedobro poznavanje biologije. Lovna stabla koriste se u zaštiti šuma od potkornjaka veći dužiniz godina. Zrela stabla smreke posjeku se u proljeće i ostave u sastojini dok traje rojenjepotkornjaka. Kada su debla kolonizirana uklanjaju se iz sastojine prije razvoja mladihkornjaša. Nakon razvoja sintetičkog feromona lovna stabla su u većini slučajeva zamijenjenaferomonskim klopkama. Feromonske klopke
Istraživanje utjecaja najznačajnijeg klimatskog čimbenika – temperature zraka na lisne fenofaze provedeno je razvojem simulacijskog modela sustava fenofaza. Zatim su na prethodno vrednovanom modelu ...provedeni eksperimenti s različitim vrijednostima temperature zraka. Fenološki podaci prikupljeni su na pokusnoj plohi u šumi medunca (Quercus pubescens, Willd.) na otoku Pagu, gdje su od šumarije Pag tijekom razdoblja od 1993. do 2005. godine vršena sustavna fenološka motrenja. Podaci o kretanju temperature zraka u promatranom razdoblju dobiveni su od Državnog hidrometeorološkog zavoda. Razvoj jasnog i jednostavnog modela prirodnih sustava, kao što je sustav fenofaza, svojevrstan je izazov i zahitjeva dobro poznavanje i samog sustava i metodologije. Problematika istraživanja prirodnih sustava ogleda se u njihovoj dinamičnosti i složenosti, koju je teško opisati i analizirati uz pomoć klasičnih metoda istraživanja, uglavnom temeljenih na linearnim vezama između elemenata nekog promatranog sustava. Osim toga, u prirodnim procesima je uvijek prisutna i određena razina nesigurnosti koju je potrebno ugraditi u model. U ovom istraživanju primijenjen je sustavsko-dinamički pristup uz pomoć kojega je razvijen model sustava lisnih fenofaza. Rezultati provedenih simulacijskih scenarija potvrdili su ključni utjecaj temperature zraka na lisne fenofaze šumskog drveća, ali i da sve fenofaze ne reagiraju jednako na temperaturne promjene, što je ujedno i predmet istraživanja ovoga rada.
Ovo istraživanje prikazuje nalaz alohtone crvene alge Caulacanthus okamurae, dosad nepoznate na području slovenske obale (Tršćanski zaljev, sjeverni Jadran). U radu se opisuje rasprostranjenost ...vrste, njezina brojnost, morfološke karakteristike te reproduktivna fenologija. Istraživanje se temelji na sezonskom uzrokovanju provedenom tijekom jedne godine, od zime do jeseni 2021., na dvije različite podloge (vapnenac i pješčenjak) mediolitoralne zone, a istim je utvrđena umjerena promjenjivost u biomasi naselja C. okamurae između zimsko-proljetnog i ljetno-jesenskog razdoblja. Zajednice zavičajnih algi dvaju supstrata pod utjecajem C. okamurae općenito su okarakterizirane ograničenom raznolikošću vrsta, uglavnom onih malih dimenzija s jednostavnom morfologijom. Tijekom istraživanja, osim sterilnih talusa C. okamurae, pronađeni su tetrasporofitni talusi s tetrasporocistama i ženski gametofiti s cistokarpima.
Semi kvantitativne serije podataka (2013.-2017.) upotrjebljene su za prikaz novonastalih promje-na pojave i brojnosti režnjaka u akvatoriju Bokokotorskog zaljeva. Pretpostavljajući da bi globalno ...zagrijavanje moglo potaknuti promatrane promjene, analizirani su dugoročni trendovi fluktuacija površinske temperature mora. Zabilježeno je šest meroplanktonskih vrsta: Aurelia spp, Chrysaora hysoscella, Cothyloriza tuberculata ̧ Discomedusa lobata, Drymonema dalmatinum i Rhizostomapulmo. Među njima C. hysoscella, i D. lobata su bile veoma česte i brojne., formirajući nakupine velikih gustoća tijekom zime i proljeća. Za vrstu D. lobata je ujedno prvi poznati opis masovne pojave ove meduze. Vrsta C. tuberculata je u akvatoriju bila primijećena tijekom ljeta, a u velikim gustoćama samo u 2017. godini. To je prvi dokumentirani opis masovne pojave ove meduze u Boko-kotorskom zaljevu. Pojave mase režnjaka u plankton podudaraju se s visokim odstupanjima površin-ske temperature mora zabilježenih posljednjih sedam godina. Stoga, naši opisi fenologije i brojnosti režnjaka u Bokokotorskom zaljevu su u skladu s dokazima porasta gustoće populacija želatinoznog zooplanktona na globalnoj skali. Za bolje razumijevanje mehanizma opisanih promjena neophodno je provesti detaljna istraživanja biologije i ekologije bentonskih stadija ovih organizama.
PDF
