This dissertation is complex research of aktionsart modifications in the
Ukrainian and Serbian languages. In the sphere of aktionsart semantic
category we may distinguish two types of meaning – ...aktionsart imminent
properties and aktionsart modification meanings. The subject matter of this
work are aktionsart modifications as additional features attached to the verb
semantics, indicating certain parameters of development of action in time.
These parameters are grouped into four complexes of aktionsart modification
meanings: phasal, determinative, gradual and plural. The research
encompassed, first of all, the formal aspect of aktionsart modifications, but
also the contents of these four meaning complexes. In the analysis of the
means for expressing aktionsart, in accordance with the traditional approach,
taking into account specific features of the Slavic languages, the central
place is assigned to aktionsart verb classes, where the aktionsart meaning is
carried through affix, however, we included into it also aktionsart
constructions, in which the aktionsart meaning is carried through synsemantic
verb, and showed that they operate as equal, grammaticalized means for
expression of, first of all, central aktionsart meanings - phasal and
determinative meanings. In this work, in accordance with the objectives set,
we determined the elements of contents of four selected aktionsart categories
in the analyzed languages, singled out, analyzed from several aspects and
compared aktionsart verb classes and aktionsart constructions in the
Ukrainian and Serbian languages, and also indicated other means for
expressing the aktionsart beyond the verb sphere. By comparing the operation
of the modification aktionsart in the Ukrainian and Serbian, we have
ascertained that between the contrasted languages there is a relevant
similarity in the range of aktionsart meanings and means for expression
thereof, and that, however, in the Ukrainian language the aktionsart verb
classes as synthetic means are far more productive ones, while the Serbian
language does not use to the full extent all formation potentials and often
favours analytical means.
Disertacija predstavlja kompleksno istraživanje akcionalnih modifikacija u
ukrajinskom i srpskom jeziku. U sferi semantičke kategorije akcionalnosti
razlikujemo dva tipa značenja – akcionalna imanentna svojstva i akcionalna
modifikaciona značenja. Predmet našeg rada su akcionalne modifikacije kao
dodatna obeležja koja se pripajaju semantici glagola ukazujući na određene
parametre odvijanja radnje u vremenu. Ti parametri grupisani su u četiri
kompleksa akcionalnih modifikacionih značenja: fazni, determinativni,
graduelni i pluralni. Istraživanjem je obuhvaćen pre svega formalni aspekt
akcionalnih modifikacija, ali i sadržaj ova četiri značenjska kompleksa. Pri
analizi sredstava izražavanja akcionalnosti, u skladu sa tradicionalnim
pristupom, uzimajući u obzir specifičnosti slovenskih jezika, centralno mesto
odredili smo akcionalnim klasama glagola kod kojih je nosilac akcionalnog
značenja afiks, ali smo u nju uključili i akcionalne konstrukcije u kojima je
nosilac akcionalnog značenja sinsemantični glagol i pokazali da one mogu
funkcionisati kao ravnopravno, gramatikalizovano sredstvo izražavanja pre
svega centralnih akcionalnih značenja – faznosti i determinativnosti. U radu
smo, u skladu sa postavljenim ciljevima, odredili elemente sadržaja četiri
izdvojene akcionalne kategorije u analiziranim jezicima, izdvojili, sa više
aspekata analizirali i uporedili akcionalne klase glagola i akcionalne
konstrukcije u ukrajinskom i srpskom jeziku, a takođe ukazali i na druga
sredstva izražavanja akcionalnosti koja izlaze van sfere glagola. Poređenjem
funkcionisanja modifikacione akcionalnosti u ukrajinskom i srpskom jeziku
ustanovili smo da između kontrastiranih jezika postoji značajna sličnost u
asortimanu akcionalnih značenja i sredstvima njihovog izražavanja, ali da su
u ukrajinskom jeziku akcionalne klase glagola kao sintetička sredstva znatno
produktivnije, dok srpski jezik ne koristi u punoj meri svoje tvorbene
potencijale i neretko prednost daje analitičkim sredstvima.
Sukladno svojim sintaktičkim funkcijama, kao i teoriji valentnosti, povratna
zamjenica kao dopuna glagolu u njemačkome i hrvatskom jeziku
javlja se kao zamjenica identiteta i kao predikatna ...zamjenica. Povratna
zamjenica kao predikatna zamjenica u pravih povratnih glagola uvijek je
sastavnica predikata i kao takva semantički je irelevantna za sintaktičku
analizu. Za razliku od nje povratna zamjenica kao zamjenica identiteta
u nepravih povratnih glagola ima semantičku vrijednost u rečenici i kao
takva privlači lingvističko zanimanje. Razlikovanje zamjenice identiteta i
predikatne zamjenice bitno je i sa sintaktičkoga stajališta: konkurentnost
između zamjenice identiteta i osobne zamjenice može nastati u određenim
sintaktičkim uvjetima (npr. u infinitivnoj i participnoj rečenici) samo
ako je povratna zamjenica zamjenica identiteta. Ovaj rad kontrastivno
analizira morfološke, semantičke i sintaktičke osobitosti povratne zamjenice
koja se pojavljuje kao zamjenica identiteta u nepravih povratnih glagola
u njemačkome i hrvatskom jeziku.
Na temelju definicije funkcije iz teorije skupova u radu pokazujemo kako se u sintaksi može govoriti o sintaktičkoj funkciji kao relaciji među dvama elementima, a ne kao ulozi nekoga elementa. Iz ...Tesniereove strukturalne sintakse, Martinetove funkcionalne sintakse te Van Houtove relacijske jezične teorije crpit ćemo teorijsko uporište, a osobitu ćemo pozornost posvetiti pitanju glagola kao funkcije te identičnomu statusu relacijskih strukturalnih sredstava koji imaju prazne riječi i funkcionalni monemi. Prazne riječi operatori su translacije, mehanizma koji djeluje na razini ustroja jedinica i na razini ustroja izričaja.
U radu se analizira jezik ćirilicom otisnutoga Novoga zavjeta (1563.) u odnosu na starije hrvatskoglagoljske tekstove. Na temelju analize glagola u Evanđelju po Mateju u protestantskom ćiriličkom ...Novom zavjetu s protestantskim glagoljskim Novim zavjetom (1562.—1563.) i usporedbom s tiskanim misalima: Kožičićevim Misalom hruackim (1531.), Modruškim misalom (1528.), Senjskim misalom (1494.), Prvotiskom misala (1483.) pokušat ću ustanoviti koliko se ćirilski tekst razlikuje od tih glagoljskih tekstova, te znače li razlike drugačiju jezičnu koncepciju u odnosu na dotad otisnute misale.
Cilj ovoga rada jest ukazati na probleme koji se mogu identificirati na razini leksičkih obrazaca kao važna sastavnica akademske tekstne kompetentnosti. Nastaju prije svega u području ...glagolsko-imeničkih kolokacija. Metaforičnost prostornog značenja i kretanja kroz prostor sadržana u glagolsko-imeničkim kolokacijama posebno dolazi do izražaja u međujezičnoj usporedbi s drugim znanstvenim jezicima, npr. dem Ansatz folgen ‘usvojiti znanstveni pristup’, ‘primijeniti pristup’, ein Argument heranziehen ‘razmotriti argument’, ‘upotrijebiti argument’, Unterschiede herausstellen ‘naglasiti razlike’, ‘istaknuti razlike’. Dvojezični rječnici posebno su potrebni izvornim govornicima hrvatskog jezika koji uče njemački kao strani jezik i žele produbiti svoje znanje o glagolsko-imeničkim kolokacijama u općeznanstvenom jeziku. Stoga je cilj ovog rada proučiti postojeće kolokacije u dvojezičnom rječniku za jezični par njemačko-hrvatski te ukazati na rele-vantnost kontrastivne analize u opisu konceptualizacije prostora u akademskom pisanju.
Članak se bavi modalnim glagolom shall u engleskom pravnom diskurzu. Analiza teoretskih i matrijalnih podataka pokazuje da shall ima niz semantičkih funkcija u pravnim tekstovima koje su u sukobu s ...glavnim zahtijevima pri sastavljanja dokumenata – jasnoćom, preciznošću, izostankom dvoznačnosti. Za laike su zakonske odredbe koje sadrže višeznačne leksičke jedinice i gramatičke konstrukcije nejasne te je njihova poraba nespojiva s glavnim temeljima vladavine prava – pravu na pristup pravnim informacijama za sve građane, a ne samo za pravne stručnjake. Nadalje, višeznačnost jezičnij jedinica predstvalja poteškoće za pravne prevoditelje jer trebaju posjedovati veliko pravno znanje kako bi prikladno preveli namjere zakonodavaca. U članku se razmatra tri pristupa u zakonodavnoj praksi glede uporabe glagola shall u pravnim dokumentima: ograničenje značenja glagola na samo jedno značenje, njegovo izbjegavanje te uporaba svih njegovih značenja. Analiza je pokazala da se glagol shall može zamijeniti drugim, manje višeznačnim modalnim izrazima – may, must, should i be to.
Rad istražuje glagole sa sich u njemačkome i se u hrvatskome jeziku
sukladno sintaktičkim i semantičkim kriterijima te donosi jedno zajedničko
usustavljenje povratnih glagola u obama jezicima. Budući ...da se
termin „povratni glagol“ nepravilno uporabljuje u gramatikama, ukazat
će se na funkciju sich/se u području povratnosti, uzajamne povratnosti
i pasivnosti, ali i na razlikovanje njihove uporabe kao zamjenice identiteta
u nepravih povratnih glagola i kao predikatne zamjenice u pravih
povratnih glagola.
U članku se analizira pravopis i fonologija hrvatskih crkvenoslavenskih (hcsl.) alternacija u kojima je nepalatalna alternanta jedan od labijala, a palatalna je alternanta labijal i epentetski l. ...Metoda opisa tih alternacija je usporedba s odgovarajućim alternacijama u staroslavenskim (stsl.) kanonskim tekstovima. Građa za proučavanje pravopisa i fonologije tih alternacija u ovom radu su u prvom redu glagolski oblici prezentske paradigme. U pogledu jotacije labijala na kraju morfema situacija u stsl. tekstovima nije bila homogena. Na tom položaju u bugarskom i makedonskom epentetski l se postupno gubio u 11. stoljeću,
što odražavaju stsl. tekstovi. Podaci stsl. spomenika jasno pokazuju da je povremeno ili često ispuštanje epentetskog l bilo osobitost jezika stsl. tekstova. Zapadni južnoslavenski jezici (a to znači i starohrvatskočakavski govor) čuvaju epentetski l i unutar morfema, i na granici morfema, stoga bi zanimljivo bilo istražiti je li se ta stsl. pojava (tj. ispuštanje epentetskog l) pri prepisivanju predložaka barem u nekoj mjeri odrazila u hcsl. tekstovima.
Analiza ukupne građe osnova na labijale potvrdila je jednu razliku hcsl. konjugacijske morfonologije od staroslavenske: dosljedno čuvanje epentetskog l na kraju korijenskog morfema. U analiziranoj hcsl. građi glagolske osnove ne pokazuju nikakvo kolebanje u pojavljivanju epentetskog l. Građa hcsl. prezentskih oblika pokazuje da se epentetski l bilježi u 100% slučajeva. Među mnogobrojnim potvrdama prezentskih oblika u kartoteci postoji samo jedna potvrda gdje je slovo l izostalo: na iznimnu rijetkost upućuje oblik 3. lica mn. ras’sipût’ u Drugom novljanskom brevijaru (uz očekivano rasiplût BrVO i na drugom mjestu u BrN2). Takav je oblik mogao nastati ili pod utjecajem čakavskoga govora, ili je to relikt koji čuva obilježja bugarsko-makedonskog (ili moravskog) porijekla jednog od davnih predložaka teksta Drugoga novljanskog brevijara.)
Čuvanje epentetskog l osobitost je hcsl. jezika po kojoj se on razlikuje i od stanja u stsl. jeziku, i od starohrvatskočakavskoga govora u kojem se u 14. i 15. stoljeću već postupno uspostavljao novi morfonološki model prema kojem je u prezentskoj paradigmi 1. i 2. razreda uopće nestajalo variranje osnove zbog prodiranja gramatičkog morfema 1. lica jd. -m, a time i generalizacije osnove. Hcsl. stanje u ovom pitanju odgovara prastaroslavenskom stanju.
Kao jednu pojedinost valja istaknuti da u hcsl. u građi AMG êzviti nalazimo alternaciju zv ~ zvĺ (part. pret. pas. êz’vlena), a o toj je alternaciji upravo na primjeru tog stsl. AMG André Vaillant pisao da je ona u stsl. jeziku izgubljena, i da u stsl. tekstovima postoje samo primjeri bez epentetskog l. Očuvanje te alternacije u hcsl. tekstovima također je jedna arhaična crta koja odgovara starijem stanju od staroslavenskoga, tj. prastaroslavenskom.
U članku se analizira pravopis i fonologija staroslavenskih i hrvatskih crkvenoslavenskih (HCS) alternacija u kojima je nepalatalna alternanta suglasnička skupina zubni tjesnačnik i sonant. Analiza ...podataka dovodi do zaključka da je staroslavensko stanje očuvano, i to u dva aspekta: 1. alternacije su očuvane; 2. očuvana je i pojava povremenoga izostanka palatalizacije, ali tu pojavu ne uočavamo u prezentskoj paradigmi, već, kao i u staroslavenskom, u obliku part. pret. pas. ispred fonema e. Sama skupina glagola vrlo je mala, a i oblik 1. lica jd. manje
je sklon izostanku/neoznačavanju palatalnosti. Mogući je razlog tomu fonem u ispred kojega se i u staroslavenskim starijim spomenicima dosljednije čuvalo epentetsko ĺ. Oblici apstraktnoga morfološkoga glagola (AMG) -prazdniti poput isprazdnitь itd. kao i hiperkorektni oblik AMG blazniti s’blazdnit BrVO 21с pokazuju da se u HCS dalje razvila pravopisna tendencija koja se pojavila u staroslavenskom jeziku, a to je težnja pisara prema restauraciji suglasničkih skupina koje su u izgovoru bile davno pojednostavljene. U staroslavenskom jeziku to se pojednostavljenje odrazilo i u pismu. Analiza građe AMG -prazdniti pokazuje da se popisu staroslavenskih alternacija dodaje zdn ~ ždń s distantnom palatalizacijom. Ta alternacija nije potvrđena u staroslavenskom jer je skupina zdn bila u mnogim potvrdama pojednostavljena: zdn > zn. Jedino je u Fraščićevu psaltiru u AMG -prazdniti ostala staroslavenska alternacija zn ~žń, koju u tom spomeniku vidimo u brojnim potvrdama, a usporedo je u istom tekstu kao tvrda alternanta potvrđena i zdn. Norma je za HCS tekstove s obzirom na količinski suodnos i na obuhvat spomenika upravo alternacija zdn ~ ždń koja nije potvrđena u kanonskim staroslavenskim
tekstovima. U HCS tekstovima alternacija zn ~ žń može se smatrati arhaičnom crtom koju dobro čuva Fraščićev psaltir. Kod AMG slati zastupljena je alternacija sl ~ šĺ, a ne staroslavenska alternacija l ~ ĺ.
Palatalizacija novonastale skupine sl u HCS rukopisima provedena je vrlo dosljedno (u staroslavenskom te pojave uopće nije bilo; ni kod jednog leksema staroslavenskog AMG sъlati nema niti jednog oblika s tom promjenom, tj. s mekom alternantom šl). U HCS postoji samo jedna potvrda u kojoj je s očuvan, tj. nije palataliziran: imperativ 2. l. mn. poslite (BrN2 177d).
U prilogu se proučavaju mogućnosti prijevoda modalnih izraza iz njemačko-mađarske
perpsektive te se na temelju rezultata formuliraju prijedlozi za nastavu prevođenja. Kao osnovica
za proučavanje ...poslužio je paralelni korpus koji se sastoji od dvaju njemačkih tekstova, jednog iz lijepe književnosti (Verwandlung Franza Kafke) te jednog stručnog teksta (Über
die Psychologie des Unbewußten Carla Gustava Junga) i njihovih prijevoda na mađarski. Pored
toga sastavljena su dva upitnika na temelju paralelnog korpusa – jedan s primjerima iz izvornih
njemačkih tekstova te jedan s odgovarajućim primjerima iz objavljenih prijevoda. Studenti
germanistike trebali su prevesti izvatke iz tog paralelnog korpusa. Nakon kratkog uvoda
daje se pregled modalnih izraza u njemačkom i mađarskom te slijedi analiza odnosa ekvivalencije
na temelju primjera iz korpusa te podataka iz upitnika. Na kraju se priloga razmatraju
moguće reperkusije zapaženoga u nastavi jezika.
