Vabilo Pokrajinskega muzeja Celje na predavanje Rolande Fugger Germadnik, kustosinje v Pokrajinskem muzeju Celje, z naslovom Grobnica grofov Celjskih, ki bo v četrtek, 16. novembra 2017, ob 18. ...uri v dvorani Barbare Celjske v Knežjem dvoru.
Pisateljska grobnica je s petimi metri višine največji nagrobni spomenik na Navju. Gre za neorenesančni stanski nagrobnik s pilastri, z volutami in s polkrožnim zaključkom, ki posega v arhitekturni ...repertoar 17. stoletja. Na sredi napisne plošče je bila prvotno pritrjena velika palmova veja z lipovim in lovorovim vencem, ki je simbolično govorila o zmagi nad smrtjo, večnosti, nesmrtni slavi in o pomenu za slovenski narod.Nagrobnik je naročilo Pisateljsko podporno društvo iz Ljubljane. Odkrili so ga 31. oktobra 1888, izdelali so ga v ljubljanski kamnoseški delavnici Alojzija Vodnika po načrtu deželnega inženirja, Čeha Jana Vladimirja Hraskega. Stroški nagrobnika in grobnice so znašali več kot 1400 goldinarjev. Uporabili so repentaborski, šentanski in salzburški kamen ter beljaški ter kararski marmor. Rastlinski okras iz kovanega železa je izdelal Janez Spreitzer iz Ljubljane, ograjo iz kovanega železa pa Anton Belec iz Šentvida pri Ljubljani. Okras je bil na spomeniku še leta 1951. V grobnico pod arkadami na Navju so 1938 prenesli posmrtne ostanke vseh 10 pokojnikov in prestavili obnovljeni spomenik. Prva imena na plošči ob odkritju so bila Božidar Raič, Fran Levstik ter Anton Raič. Zadnja sta bila pokopana Anton Aškerc in Josip Stritar, vendar ima slednji svoj spomenik in ni napisan na pisateljskem nagrobniku. V pisateljski grobnici so pokopani: Fran Gestrin (1. 12. 1865 – 15. 8. 1893, Ljubljana), pesnik in pisatelj, prevajalecAnton Aškerc (9. 1. 1856, Globoko pri Rimskih Toplicah – 10. 6. 1912, Ljubljana), pesnik, arhivarBožidar Raič (9. 2. 1827, Sv. Tomaž na Štajerskem – 6. 7. 1886, Ljubljana), deželni in državni poslanec, slovenski pisatelj, župnik pri Sv. Barbari v Halozah. Bil je zaveden mož, pobudnik taborov, prizadeval si je za šole s slovenskim učnim jezikom. Geslo Rodu pravico je imel vrezano na pečatnem prstanu. Anton Raič (19. 4. 1845, Mala Nedelja – 16. 9. 1888, Praga), Božidarjev nečak, cesarsko kraljevi profesor na veliki realki v Ljubljani, zgodovinar, odbornik in tajnik Pisateljskega društva, pisal je strokovne knjige. Simon Rutar (12. 10. 1851, Krn pri Tolminu – 3. 5. 1903, Ljubljana), zgodovinar, geograf, publicist, zbiralec ljudskega slovstva, utemeljitelj slovenske arheološke terminologije. Blag mu bodi spomin! Ivan Nep. Resman (24. 4. 1848, Otok pri Mošnjah – 5. 1. 1905, Ljubljana), železniški postajenačelnik v pokoju, pesnik, publicist, dopisnik Slovenskega naroda in Ljubljanskega zvona, narodnjak, pokrovitelj Dragotina Ketteja. Verzi na plošči so iz njegove pesmi Povejte (1897). Fran Levstik (28. 9. 1831, Spodnje Retje pri Velikih Laščah – 16. 11. 1887, Ljubljana), cesarsko kraljevi skriptor v licealni knjižnici, pesnik, pripovednik, kritik, jezikoslovec, urednik. Bil je idejni vodja mladoslovencev. Verze za njegov grobni napis je prispeval Josip Stritar. Ivan Železnikar (28. 12. 1839, Stiška vas – 26. 1. 1892, Ljubljana), urednik Slovenskega naroda, eden prvih poklicnih časnikarjev na Slovenskem. Andrejčkov Jože – Podmilšak (24. 3. 1845, Krašnja – 24. 12. 1874, Ljubljana), ljudski pripovednik, pesnik, prevajalec. Josip Stritar (6. 3. 1836 – 25. 11. 1923, Rogaška Slatina), pesnik, častni meščan Ljubljane. Na nagrobniku je zapisano tudi ime kamnoseka: Vodnik. (Povzeto po: M. Piškur, S. Žitko: Ljubljansko Navje. Ljubljana, 1997.)
Broj pogubljenih i stradalih osoba na Bleiburgu i križnom putu i danas je otvoreno pitanje
hrvatske historiografije, o kojem se uvelike raspravlja i donose različiti, manje-više
opravdani, tj. ...utemeljeni navodi. Stoga se u radu, na osnovi mnogobrojne literature i ponekih
istraživanja, nastoji dati pregled i kritički osvrt na iznesene podatke i pomaknuti
korak (koliko je to moguće) prema potpunijem rješenju.
Nakon zaštitnoga i revizijskog istraživanja na lokalitetu Crkvine u mjestu Klapavicama ustanovljeno je da uz već istraženi (Bulić 1906) dio lokaliteta postoji cijeli starokršćanski arhitektonski ...kompleks. Također je ustanovljeno postojanje grobova koji su nastajali u različitim vremenskim razdobljima od V -VI. st. do XVI. st.
U tekstu se objavljuju tri helenističke grobnice s brojnim
keramičkim prilozima pronađene godine 1952. kod rasadnika
palmi u Visu. Autor iznosi mišljenje da su pronađeni grobovi bili
smješteni uz ...gospodarski objekt, nasuprot mišljenju da se radi
o novoj isejskoj nekropoli. U grobove je bilo položeno od 31
do 37 predmeta, koji pripadaju različitim keramičkim stilovima:
gornjojadranskoj keramici, Gnathia keramici, keramici s crnim
premazom te običnoj finoj keramici (plain ware). U grobovima je
nađen i jedan željezni strigil. Nije nam poznato koji su predmeti
pripadali kojoj grobnici, jer su do dolaska arheologa svi nalazi
vec bili izvađeni iz grobnica. S obzirom na brojnost pojedinih
predmeta i samo tri groba, autor pretpostavlja da je svaki grob
sadržavao oinohou, peliku, skifos i piksidu, dakle predmete koji se
mogu vezati uz kulturu pijenja vina (osim pikside) i koji svjedoče
da je vinogradarstvo i vino imalo istaknutu ulogu u gospodarstvu
i životu isejske zajednice, što se ogleda i u pogrebnom ritualu.
Ukopi kod rasadnika započeli su krajem 4. ili na samom početku 3.
st. pr. Kr. istovremeni su i tipološki istovjetni s onima na Martvilu
i Vlaškoj njivi (zapadnoj i istočnoj isejskoj nekropoli). Ukopi su iz
razdoblja potpune afirmacije grada, kada Issa, kao grad rastućeg
gospodarstva, započinje penetraciju na okolne južnojadranske
i srednjojadranske prostore istočnog dijela Jadrana, s ciljem
osnivanja vlastitih naseobina i svetišta, stvarajući svoju
sympoliteia.
Pri obilasku terena na području Donje Hercegovine radi utvrđivanja stanja spomenika kulture djelatnici Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanske županije registrirali su ...tijekom 2003. i 2004. god. veći broj dosada nepoznatih ili u literaturi sporadično spomenutih lokaliteta na kojima se može utvrditi ili pretpostaviti postojanje kasnoantičkih zidanih grobnica na svod. Zajedničko im je da su građene od kamena s bačvastim svodom od kamena ili sedre, s jednim ili dva kamena ležaja u grobnoj komori, ali se pojavljuje i tip grobnice bez ležajeva. Do sada je u BiH registrirano oko 80 grobnica na svod, koje su vjerojatno bile obiteljske grobnice višega društvenog sloja, možda vlasnika imanja na kojima su podignute crkve. Na temelju arhitekture pojedinih grobnica pod stećcima na razmatranom području, bliske načinu građenja grobnica na svod, može se pretpostaviti kontinuitet pokapanja na kasnoantičkim lokalitetima sve do kasnoga srednjeg vijeka.
U članku se obrađuju rezultati arheoloških istraživanja na položaju Dugopolje – Vučipolje, na dijelu trase autoceste Zagreb – Dubrovnik. Istraživanja je izvršio Odjel za arheologiju Sveučilišta u ...Zadru, u vremenu od veljače do svibnja godine 2005. U središtu interesa bio je položaj zidane kasnoantičke grobnice obložene rimskim stelama (riječ je o 7 stela koje su iskorištene kao spolije u njezinoj gradnji) istražene još 1980. g. pod vodstvom Nenada Cambija. Novim istraživanjem ušlo se u trag još jednoj grobnici u kojoj su zabilježena dva horizonta pokapanja, i to iz dr. pol. IV. st., te VI. st. U njezinoj neposrednoj blizini djelomično je istražena i antička cisterna s mozaičkom podnicom, koja čini dio naseobinskoga kompleksa (utvrđenog georadarskom metodom) uz koji se mogu vezati spomenute grobnice. Treća pozicija na kojoj se istraživalo je brdo Pupavica gdje je ustanovljena kasnoantička arhitektura. Sva tri položaja pokazuju istovremenost što daje uvid u karakteristike naseljenosti jedne ruralne zajednice na izrazito plodnom i prometno frekventnom prostoru u čemu se i vide glavne prednosti izabranih položaja
