Celem artykułu jest rozważenie emancypacyjnego wymiaru samofolkloryzacji – kategorii zaproponowanej przez Ewę Klekot na określenie strategii odzyskiwania głosu przez podmioty podporządkowane, ...rozumianej jako jeden z ważnych elementów procesów nowoczesności. Materiałem do analizy procesów społeczno-kulturowych okresu powojennego przy użyciu tej kategorii jest powieść Edwarda Redlińskiego Awans (1973), przedstawiająca dylematy samofolkloryzacji mieszkańców fikcyjnej socjalistycznej wsi w kontekście powojennych procesów modernizacyjnych. Analiza tej powieści pozwala zadać pytanie, po pierwsze, o emancypacyjny wymiar samofolkloryzacji, a po drugie, o związki utworu Redlińskiego z przemianami społecznymi w Polsce Ludowej drugiej połowy XX w.
What exactly is the fantastic? In the twentieth-century world, our notions of what is impossible are assaulted every day. To define the nature of fantasy and the fantastic, Eric S. Rabkin considers ...its role in fairy tales, science fiction, detective stories, and religious allegory, as well as in traditional literature.
The examples he studies range from Grimm's fairy tales to Agatha Christie, fromChildhood's Endto the novels of Henry James, from Voltaire to Robbe-Grillet toA Canticle for Leiboivitz. By analyzing different works of literature, the author shows that the fantastic depends on a reversal of the ground rules of a narrative world. This reversal signals most commonly a psychological escape, often from boredom, to an unknown world secretly yearned for, whose order, although reversed, bears a precise relation to reality.
Originally published in 1977.
ThePrinceton Legacy Libraryuses the latest print-on-demand technology to again make available previously out-of-print books from the distinguished backlist of Princeton University Press. These paperback editions preserve the original texts of these important books while presenting them in durable paperback editions. The goal of the Princeton Legacy Library is to vastly increase access to the rich scholarly heritage found in the thousands of books published by Princeton University Press since its founding in 1905.
The grotesque -- American traditions of the grotesque -- The modern : depiction and description -- Grotesques in modern America : Sherwood Anderson -- "Elephantine close-ups" : Nathanael West -- All ...God's grotesques : Flannery O'Connor -- New York sights : Weegee -- Creatural realism : Diane Arbus -- Conclusion. Grotesque to monstrous
Bourek od početka svojeg umjetničkog djelovanja na osobit način spaja logičku kombinatoriku i estetiku ružnoće s groteskom kao njezinom dominantnom označnicom. Kao sredstvo kontrasta groteskna je ...forma i najbogatije vrelo umjetnosti jer s jedne strane stvara užasno i nakazno, a s druge komično i lakrdijaško. U svakoj izabranoj izražajnoj vrsti – slikarstvu, crtežu, kiparstvu, dizajnu, scenografiji, kostimografiji za kazalište i film – autor ne iznevjerava karakter izabranoga izraza kao ni njegove grabancijaško-žonglerske izražajne mogućnosti. Sve to Bourek od 1977. do danas povezuje u jedinstveno kazalište nakaza, posebice svojim redateljskim ostvarajima te autorskim i suautorskim predstavama. U potonjim kreacijama glavni su likovi osuvremenjeni likovi - figure nekad žive osječke kabaretske i sajmišne scene iz prve polovice 20. stoljeća, poput Vesele Mice, Popa, Žandara, Kralja, Janoša Paprike, Vraga, Isusa i Smrti, dok lik-figura Smrt postaje akterom radnje u inscenacijama klasičnoga komediografskog repertoara. Osobitu poetiku/estetiku kazališta nakaza Bourek ostvaruje režijom Hamleta Toma Stopparda 1981. godine u zagrebačkome Teatru ITD. Bourekov lutkarski sinkretizam očituje se i u lutkarskoj radionici Od jedan do nule koju 2003. godine realizira s kazališnim amaterima, prosvjetnim djelatnicima.
Grotesque Anatomies is a study of Menippean satire in English since the Renaissance. It consists of revisionist, close readings of canonical works such as Eliots The Waste Land and Popes Dunciad ...among others, and investigates how identifying them as Menippean satires changes our understanding of them. The initial chapter offers a comprehensive account of the form from antiquity to the present day, identifying its bifurcated development in the shorter form (Seneca-Lucian-Julian) and the long.
Tekst je napisan prigodom sto pedesete godišnjice rođenja Viktora Cara Emina (1870. – 1963.) i osvrće se na autorovo
najzrelije djelo, roman Danuncijadu (1946.). Budući da je u Carevu romanu Šenoina ...teleološka koncepcija povijesnoga
romana zamijenjena neteleološkom, pripovjedač uvodi ironiju, kojom se povijest negira kao logičan slijed. Karnevalizacijom,
grotesknim likom povijesne osobe kao antijunaka i citatnim dijalogom s tradicijom Car se u Danuncijadi približio dosta kasnijoj postmodernoj poetici povijesnoga romana, stoga neke njegove literarne postupke prepoznajemo u povijesnim romanima autora kao što su Fabrio, Kušan i Brešan.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Visual artist Silvan Omerzu is known primarily as the author of grotesque puppets that are transformed into sophisticated ascetic ...figures; they reflect on the meaning of life, the magic of death, pure art and divine perfection, about the mystery of creation. Omerzu has, with different types of puppets brought to life by Mladinsko actors, stage Ivan Cankar's The Ward of Our Lady of Mercy, a tale as fragile as butterfly wings telling a story of innocent maiden souls taking leave from this world.
"A hospital room, a long space with a metal wall at the back. In the wall, a big sliding door, hospital beds by the walls, a rectangular table in the middle. By the beds,wheelchairs and hospital screens. On the wall, above the door, a slit shaped like a cross, with light shining through it. Above beds, on the ledges, wooden skeletons are sitting; machines that can bang their hands against the wall and rattle their teeth," is how Silvan Omerzu described the stage space in which Cankar's short novel comes to life.- Likovnika Silvana Omerzuja poznamo predvsem kot avtorja grotesknih lutk, ki se prelevijo v prefinjene asketske figure; le-te razmišljajo o smislu življenja, magiji smrti, čisti umetnosti in božanski popolnosti, o skrivnosti stvarjenja. Omerzu se bo z različnimi tipi lutk, ki bodo oživele pod vodstvom in v spremstvu igralk in igralcev našega gledališča, lotil Cankarjeve Hiše Marije Pomočnice, kot metuljeva krila krhke pripovedi o poslavljanju mladih, nedolžnih dekliških duš.
"Bolniška soba, podolgovat prostor s kovinsko steno v ozadju. V steni velika drsna vrata, ob zidovih bolniške postelje, na sredi podolgovata miza. Pri posteljah invalidski vozički in bolniški paravani. Na steni, nad vrati, reža v obliki križa, skozi katero prodira svetloba. Nad posteljami na podstavkih sedijo lesene smrti; avtomati, ki lahko z roko udarijo ob steno in šklepetajo z zobmi," je odrski prostor, v katerem bo oživel kratki Cankarjev roman, opisal Omerzu.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Na prvi pogled T. S. Eliot i Sherwood Anderson nemaju mnogo toga zajedničkog glede njihovih djela. Eliot je prvenstveno poznat po poeziji, a Anderson po prozi. Prvi se smatra britanskim, a drugi ...američkim piscem. Eliot je jedno od najvećih imena književnoga modernizma, dok se Anderson smatra piscem realizma. Eliot je poznat po složenosti i enigmatičnosti svojih pjesama, dok se Andersonova djela usporedno čine mnogo jednostavnijima. Eliot je slavan zbog svojih urbanih prizora, a Anderson zbog svoje ruralne atmosfere. Međutim, postoji jedna poveznica između ovih dvaju autora: promišljanje o pojedničevoj nesposobnosti izražavanja u svome okruženju, gdje je ono pod utjecajem materijalizma, umjetničkih, seksualnih i drugih poriva, s pripadajućim represijama. Ovaj poriv za samoizražajem, ili samoostvarenjem, kosi se s običajima pojedničeva okruženja te njihovi neuspješni pokušaji izražavanja donose depresiju, frustraciju, represiju i otuđenje, nešto što su Eliot i Anderson dobro poznavali jer su se u svojim životima također nosili s problemima koji muče njihove protagoniste. Ono što je bitno kod analiziranja djela ovih pisaca jest ideja da je ova nesposobnost samoizražaja rasprostanjenija nego što se na prvi pogled čini, bez obzira na to živi li pojedinac u urbanome ili ruralnome okruženju. Razlike između ovih dvaju autora pri podrobnijoj analizi polako isparavaju te se pojavljuju i ostale sličnosti poput korištenja karikaturnih ili grotesknih likova kako bi se naglasila određena stanja uma (prva priča u Andersonovoj kolekciji Winesburg, Ohio zove se „Knjiga groteski“). Noćna atmosfera jako je važna kod obaju autora jer se tada pojedničeva introspekcija, uglavnom podsvjesna, pojačava. Društvena kritika također je jako bitna te oba autora promišljaju o skladu javnoga i privatnoga života unutar određene društvene zajednice.
PDF
