Prispevek predstavlja idejo, da kadenčni kvartsekstakord ni zgolj dominanta z dvema akordu tujima tonoma, ampak edinstven bi-funkcijski akord, ki pooseblja boj med toniko in dominanto. Takšen ...koncept omogoča razlago vseh mogočnih pojavnih oblik tega akorda v glasbeni literaturi.
Straipsnyje apžvelgiama žmogaus santykių su gamta istorija, plėtojama ekologinės etikos idėja apie žmogaus ir gamtos harmoniją. Teigiama, kad žmonijos istorijoje ši harmonija veikiau buvo tik ...tendencija, įsitvirtinusi paprastai ten, kur gyveno ne tokios gausios gentys, savo veikla naikinusios gamtą lėtai. Gyvulininkystės plėtra taip pat turėjo negatyvią ekologinę pusę. Ilgą laiką žemės ūkio gamyba buvo plėtojama nesuvokiant sudėtingų ekologinių ryšių bei ekologinės pusiausvyros dėsnių. Šiuolaikinės globalinės ekologinės krizės akivaizdoje ypač reikšmingos yra tos žmogaus elgesio ir mąstymo formos, kurios išreiškia sąmoningą siekimą paklusti gamtos dėsniams, įsikomponuoti į natūralius jos ciklus. Tokį siekį galima pavadinti ekologinio mąstymo stereotipu, kuris formavosi technogeninės civilizacijos raidoje ir kurį stimuliuoja suartėjimo su gamta vaizdinys. Ekologiškai mąstantis žmogus orientuojasi ne į kovą su gamta, o į dermę, harmoniją, santarvę su ja, su visa dirbtine aplinka ir pačiu savimi. Nagrinėjami šios harmonijos, kaip kultūros kategorijos, filosofiniai-ontologiniai parametrai.
U povijesnim izvorima postoji anegdota o satu orguljaške improvizacije koji je 1880- tih godina mladi Claude Debussy (1862. – 1918.) pohađao kod tada već renomiranoga skladatelja i orguljaša Césara ...Francka (1822. – 1890.). Prema svjedočenjima, Franck je mladomu i samouvjerenomu studentu uporno ponavljao (cit.): „Moduliraj! Moduliraj! Moduliraj!ˮ, što je Debussy uporno odbijao jer se (parafr.) „osjećao najbolje upravo u polaznome tonalitetuˮ. Naravno, među pripadnicima dviju različitih generacija došlo je do izvjesnoga nesporazuma, no postavlja se pitanje je li on bio stilsko-estetske ili samo terminološke prirode? 526 Rasprave 44/2 (2018.) str. 517–526 U današnje vrijeme pojam modulacija nedvosmisleno se izjednačava s promjenom tonaliteta. Međutim, u francuskoj teorijskoj literaturi 19. stoljeća (kao i u tadašnjoj europskoj literaturi općenito) taj je termin prošao značajan razvojni put, pri čemu se (u skladu s ranijim diskusijama iz vremena prosvjetiteljstva) najprije najčešće sagledavao znatno šire, kao način tonalnoga ostvarivanja (npr. u knjigama Fétisa i de Momignyja ), prije nego što je počeo dobivati suvremene paradigmatske pretpostavke (npr. u „Udžbeniku kompozicijeˮ Antona Reicha). Međutim, čak i kad je modulacija postala sinonim za promjenu tonalnoga centra, pojedini teoretičari mlađe generacije nastavili su insistirati na tome da ona može imati i šire značenje („Traktat o harmonijiˮ Napoleona Henrija Rebera). U ovom je radu predočeno na koji se način odvijao paradigmatski razvoj pojma modulacija te kako različite suvremene kategorizacije promjene tonaliteta zapravo vuku korijene iz ranijih značenja toga pojma. Stoga se, između ostaloga, pokušalo zaključiti i je li nesporazum s početka teksta odražavao estetski ili puki teorijsko-terminološki procijep u razumijevanju između kompozitora školovanoga u prvoj polovici 19. stoljeća nasuprot njegovu kolegi nekoliko stoljeća poslije.
Fang Dongmei (1899–1977) je eden osrednjih predstavnikov druge generacije modernega konfucijanstva, četudi se sam nikoli ni izrecno izrekel samo za konfucijanca, temveč je vselej poudarjal, da je po ...duši poleg tega tudi daoist in budist. Vsekakor je teoretski doprinos tega, na zahodu še vedno precej neznanega modernega filozofa k moderni kitajski filozofiji vreden podrobnejše obravnave. Pričujoči članek se osredotoča predvsem na analizo in interpretacijo ontoloških in epistemoloških vidikov njegove filozofije, pri čemer so v ospredju njegovi koncepti celostne harmonije, konfucijanskega moralnega sebstva, ustvarjalne ustvarjalnosti, enotnosti dejstev in vrednot, ter razuma in intuicije.
Poljička pučka misa Borisa Papandopula skladana je 1983. godine (prije točno 40 godina) u čast sv. Bogdana Leopolda Mandića, na liturgijski tekst iz ordinarija mise na hrvatskom jeziku. Ono ...»poljičko« i »pučko« u samom nazivu ostvareno je u reminiscencijama na poljičku liturgijsku glazbenu baštinu i implementirano u kompleksni Papandopulov glazbeni izričaj. U radu je sažeto prikazana forma Poljičke pučke mise u odnosu na liturgijski tekst i istaknuta su važnija obilježja njezina glazbenoga jezika s naglaskom na harmoniju i oblikovanje višeglasnoga sloga.
Misa ima šest stavaka: Gospodine, Slava, Vjerujem, Svet, Blagoslovljen i Jaganjče Božji. Svaki stavak izgrađen je od nekoliko velikih formalnih cjelina, uglavnom uvjetovanih teološkom podjelom tekstualnog predloška, koje su oblikovane nadovezivanjem manjih elemenata, kao što su rečenice, fraze, motivi i figure. Njihovim lančanim povezivanjima, kao i ispreplitanjima vokalnih i instrumentalnih rečenica postiže se jedinstvo i neraskidivost većih formalnih cjelina. Ciklično povezivanje stavka ostvareno je pomoću sloga, harmonije, ponavljanja dijelova i variranja osnovnih glazbeni misli.
Skladajući »u duhu« poljičke crkvene glazbe, prepoznatljiv zvuk postiže se čestim promjenama sloga između klasične četveroglasne harmonije, melodijskih odebljanja i različitih oblika pučkoga dvoglasnoga i troglasnoga sloga. Osim tercnih i oktavnih, učestalo se koriste i druge vrste odebljanja vodeće melodijske linije, iz čega proizlaze kvintno-kvartna suzvučja, harmonijski sklopovi tercnih akorda, kao i biakordi.
Osebujno formalno oblikovanje, tonalitetna nestabilnost i neodređenost, politonalitet, modalitet, medijantika, novobarokna motoričnost proizašla iz mozaičnog slaganja manjih oblikotvornih cjelina, njegovanje tekstne akcentuacije, primat horizontalne nad vertikalnom komponentom te razni vidovi melodijskih odebljanja, svjedoče o vještoj sintezi suvremenih nastojanja europske glazbe 20. stoljeća i lakoće narodnoga melosa. Misa je, kao što je i sȃm skladatelj rekao nakon premijerne izvedbe djela 1984. godine, za puk možda prezahtjevna, ali zasigurno spada u jedno od istaknutijih skladateljevih djela.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Į bendrą kompozicinę visumą jungiami atskiri motyvai: prie šviesaus lango stačiakampio stovinti moters figūrėlė su iškeltomis ...rankomis bei aukštyn kylančios trys liaunos šakelės. Sujungti brūkšninių ir tamsių plokštumų, šie vaizdiniai veikia savo apibendrintų formų grynumu.Signatūra: klišės apatinėje dalyje įraižytas ir estampe atspaustas pavadinimas – „LANGAS Į SODĄ“; virš estampo, viršutinės dalies centre, atspausdinta: „9. Langas į sodą. Window to Garden“.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Predmet rada reljef je naiska u hrastovu gaju na obali mora iz Arheološkog muzeja Istre. Analiziraju se ikonografske i mitološke konotacije te arhitektonska obilježja naiska koji se identificira kao ...heroon. Hrastov gaj simbolizira posvećeno mjesto ulaska u svijet mrtvih i povezan je s Artemidom/Dijanom. More je simboliziralo putovanje u svijet mrtvih. Moglo je predstavljati plovidbu, ratni pohod ili putovanje u daleke krajeve gdje je protagonista scene snašla smrt. Mit o kolšanskom osnutku Pole s elementima herojskog kulta jedan je od mogućih predmeta prikaza. Mit uključuje dolazak iz crnomorske zemlje Kolšana i pristanak na istočnoj obali Jadrana pored nadgrobnog spomenika herojskog para Kadma i Harmonije. Iz analize motiva i njihove interakcije proizlaze glavne teme koje odgovaraju sadržaju prikaza: odlazak među mrtve s obećanjem vječnog života duše i mit o kolšanskom osnutku Pole. Ulomak reljefa s naiskom u gaju dio je obloge arhitektonske dekoracije. Mogao se nalaziti u svetištu, teatru ili drugoj građevini javne namjene te u privatnoj kući.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- This PhD thesis represents further contribution to the study and research of aesthetics and theory of architecture. The framework of ...this PhD thesis is scientific aesthetics of architecture established and conceived by Milutin Borisavljevic, Serbian architect and esthetician, during second decade of 20th century. Milutin Borisavljevic, who was an architect, theorist, critic, esthetician of architecture and scientist which studied optical and physiological phenomena, left behind rich legacy consisted of more than one hundred thirty buildings, close to one hundred unrealized projects, drawings, sketches, twenty published books, over one hundred seventy scientific papers and dozens of critics published in Serbian and French newspapers, collections and magazines. The main reason for creation of this PhD lies in the fact that fullness and variety of Milutin Borisavljevic creative work to this date have remained unexplored area. No comprehensive scientific study has been written about Milutin Borisavljevic and his scientific aesthetics of architecture. His work in architectural design was partially subject of analysis of some authors in the form of short study texts, however, no one fully explored his theoretical concept of scientific aesthetics of architecture. Although several researchers emphasized global significance and importance of Milutin Borisavljevic`s work in the field of aesthetics, in the local environment, his great contribution to the aesthetics of architecture has been forgotten and not fully recognized. vi Often we come across a statement that Borisavljevic`s aesthetics theory is something valuable and very important which makes the whole world remembers his name, but nowhere is to be found what the scientific aesthetics of architecture exactly is. What kind of area is this or what kind of aesthetics? What problems fall in the area of the aesthetics in question? On this key questions and many others this PhD thesis strives to answer.- Ova doktorska disertacija predstavlja doprinos proučavanju i istraživanju estetike i teorije arhitekture. Okosnicu rada čini naučna estetika arhitekture koju je zasnovao i koncipirao srpski arhitekta i estetičar Milutin Borisavljević u drugoj deceniji XX veka. Milutin Borisavljević je bio arhitekta, teoretičar, kritičar, estetičar arhitekture i naučnik koji se bavio izučavanjem optičko- fizioloških fenomena, za sobom je ostavio bogatu zaostavštinu koja broji preko sto trideset izvedenih građevina, oko sto neizvedenih projekata, crteža i skica, osamnaest objavljenih knjiga, blizu sto sedamdeset naučnih radova, i više desetina kritičkih tekstova publikovanih u srpskim i francuskim novinama, zbornicima i časopisima. Glavni razlog za nastanak ove doktorske disertacije nalazi se u činjenici da je bogato i raznovrsno stvaralaštvo Milutina Borisavljevića do danas ostalo neistražena oblast. O Milutinu Borisavljeviću i njegovoj naučnoj estetici arhitekture nije napisana nijedna sveobuhvatna naučna studija. Njegov projektantski rad delimično je bio predmet analiza pojedinih autora u vidu kratkih studijskih tekstova, međutim niko nije u celosti istražio Borisavljevićev teorijski koncept naučne estetike arhitekture. Iako je više istraživača isticalo važnost i značaj koji pripadaju Milutinu Borisavljeviću u svetskim analima estetike, u svojoj lokalnoj sredini taj veliki doprinos estetici arhitekture je zaboravljen. Često možemo naići na konstatacije da Borisavljevićev rad u oblasti estetike predstavlja nešto dragoceno i veoma značajno, po čemu ceo svet pamti njegovo ime, ali nigde ne možemo naći objašnjenje šta zaista predstavlja naučna estetika arhitekture? Kakva je to oblast ili vrsta estetike? I koji su to problemi kojima se ova estetika bavi? Na ova ključna i mnoga druga pitanja nastoji da odgovori ova doktorska disertacija.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
