Izvanbolničke pneumonije Bulat Kardum, Ljiljana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
07/2016, Letnik:
25, Številka:
1 Pneumonije
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Izvanbolnička je pneumonija česta, potencijalno teška bolest jer je uzrok znatnog morbiditeta i mortaliteta u odraslih. Godišnja incidencija pneumonija u općoj populaciji iznosi između 5 i 11 na 1000 ...osoba. Najčešći uzročnici prema publiciranim epidemiološkim studijama jesu Streptococcus pneumoniae, Mycoplasma pneumoniae, Chlamydophila pneumoniae, Haemophilus influenzae, enterokoki i Legionella pneumophila. Za dijagnozu pneumonije potreban je novonastali infiltrat na rendgenskoj snimci prsnih organa uz tipičnu kliničku sliku. Mikrobiološka se evaluacija za ambulantno liječene bolesnike ne preporučuje. Empirijsko antibiotsko liječenje u tom slučaju gotovo je uvijek uspješno. U hospitaliziranih bolesnika, posebno kod teške pneumonije, mikrobiološka identifikacija uzročnika može pozitivno utjecati na terapijski pristup i ishod liječenja, stoga je indicirano učiniti hemokulturu, urinarni test na antigene legionele i pneumokoka te kulturu sputuma. Preporučuje se uzimanje dviju hemokultura, osobito u pacijenata sa specifičnim indikacijama kao što je liječenje u jedinici intenzivnog liječenja. Hemokulture uzete prije započetog antibiotskog liječenja pozitivne su u 7 do 16% slučajeva. Određivanje urinarnih antigena preporučuje se samo kod teške pneumonije. Unatoč mikrobiološkim testovima većina hospitaliziranih pacijenata ostaje bez etiološke dijagnoze i tretiraju se empirijski. Dva biomarkera, prokalcitonin (PCT) i C-reaktivni protein (CRP) mogu pomoći u razlučivanju bakterijskih od virusnih infekcija i u odluci o uvođenju ili obustavljanju antibiotika, a trajno visoki PCT govori u prilog lošoj prognozi. Nakon potvrde dijagnoze pneumonije potrebno je procijeniti težinu bolesti te donijeti odluku o potrebi za hospitalizacijom ili ambulantnim liječenjem. U tu se svrhu rabi više bodovnih skorova od kojih najčešće Pneumonia Severity Index (PSI) i CURB-65.
Cilj: Beta hemolitički streptokoki (BHS) su rjeđe uzročnici invazivne bolesti (IB). Očekivano je BHS grupe B češći izolat kod bolesnika s IB. Međutim, u rutinskom radu u posljednje je vrijeme uočeno ...sve više izolata BHS grupe A iz krvi. Stoga je cilj bio analizirati pojavnost i učestalost IB uzrokovane BHS grupe A i B kod bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti (KIB) u dužem periodu.
Metode: Podatci o bolesnicima i BHS za razdoblje 2011.- 2018. godine prikupljeni su iz elektronske baze podataka Centralnog dijagnostičkog laboratorija KIB te je učinjena podatkovna analiza.
Rezultati: Tijekom razdoblja od 2011. do 2018. god. iz primarno sterilnih uzoraka identificirano je 151 BHS A i B. Većina izolata bila je iz krvi – 96,7%. Podjednako je bilo izolata BHS A i BHS B. Najviše izolata zabilježeno je 2012. i 2017. godine. BHS A izolata bilo je najviše u 2012. godini, 54% više od BHS B, a u 2016.g. 50 % više od broja BHS B izolata. U skupini djece koja je činila 19,9% bolesnika, najčešći je izolat bio BHS A. Odrasli su činili 80,1% bolesnika. Većina oboljelih bili su stariji od 65 godina. Na odjelima za intenzivno liječenje hospitalizirano je 12 djece i 18 odraslih.
Zaključak: Invazivne infekcije BHS A i B utječu na najranjivije dobne skupine, djecu i starije. U našoj studiji oboljeli su najčešće bili bolesnici stariji od 65 godina. BHS-A bio je češće uzrok IB u dječjoj skupini. Zbog karakteristika BHS-A bilo bi dobro imati mogućnost upotpuniti dijagnostiku karakterizacijom BHS-A izolata osobito u nadzoru promjena u virulenciji. To bi također bio doprinos u praćenju i evidenciji potencijalnih epidemija.
PDF