Svrha rada je unaprijediti kvalitetu sveučilišne nastave očuvanjem vokalnog zdravlja budućih učitelja. U inicijalno obrazovanje učitelja, kao budućih glasovnih profesionalaca, trebali bi biti ...uključeni teoretski i praktični sadržaji vezani uz higijenu glasa. Provedeno istraživanje za je cilj imalo ustanoviti koliko njihovo obrazovanje uključuje ove sadržaje primjenom metode analize studijskih programa s obzirom na zastupljenost sadržaja o vokalnoj higijeni. Rezultati analize upućuju na to da današnji studijski programi integriranog preddiplomskog i diplomskog učiteljskog studija u Republici Hrvatskoj ne pokazuju tendenciju za svjesnim uključivanjem vokalne higijene u njihove kurikule, što bi svakako trebalo promijeniti uvođenjem takvih sadržaja u postojeće obvezne predmete ili (idealno) uvođenjem novog obaveznog predmeta koji bi se bavio tom tematikom.
The aim of the paper is to improve the quality of university teaching in the direction of preserving the vocal health of future teachers. The initial education of teachers, as future voice professionals, should include theoretical and practical content related to voice hygiene. Research goal was to establish to what extent their education includes these contents by applying the method of analysis of study programs with regard to the representation of contents related to vocal hygiene. The results of the analysis indicate that today’s study programs of integrated undergraduate and graduate teacher studies in the Republic of Croatia do not show a tendency to consciously include the topic of vocal hygiene in their curricula, which should certainly be changed by introducing such content into existing compulsory subjects or (ideally) by introducing a new compulsory subject that would be dedicated to that topic.
Prema Štamparovoj definiciji, zdravlje je ideal kojem treba težiti, od globalne do pojedinačne razine. Obavljajući službu terenskoga liječnika na selu, u skladu sa Štamparovim postulatima, autor u ...izlaganju navodi kako je osvijestio ograničenje dosega svojega rada te važnost sudjelovanja drugih pojedinaca, ali i zajednice. U realnom svijetu, bez uzajamne suradnje na relaciji pojedinac–zajednica, Štamparov je ideal neostvariv. Pojedinac se može truditi oko svojega fizičkog zdravlja (živeći i hraneći se zdravo, vježbajući, odmarajući) unutar genetski definiranoga mogućega raspona (norma reakcije), dok je za kvalitetu okoliša (zrak, voda, klimatski uvjeti, buka, svjetlosno zagađenje) potrebna intervencija šire zajednice. Stoga je već 1978. na Međunarodnoj konferenciji o primarnoj zdravstvenoj zaštiti (International Conference on Primary Health Care) donesena Deklaracija (Declaration of Alma-Ata), u uvodu koje se ističe Štamparova definicija zdravlja i potvrđuje da je zdravlje, koje je stanje potpunoga tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti, temeljno ljudsko pravo te da je postizanje najviše moguće razine zdravlja najvažniji svjetski društveni cilj, realizacija kojega zahtijeva djelovanje, uza zdravstveni sektor, i mnogih drugih društvenih i gospodarskih sektora. U rujnu 2012. donesena je nova strategija Europskoga ureda Svjetske zdravstvene organizacije »Zdravlje 2020. Okvir europske politike i strategija za 21. stoljeće« (Health 2020. A European policy framework and strategy for the 21st century) – nova strategija zdravlja, usmjerena na poboljšanje zdravlja za sve i smanjenje nejednakosti u zdravlju kroz bolje vodstvo i upravljanje. Navedenom Deklaracijom i strategijom cilj je postao konkretan, prizeman i ostvariv. U skladu s time, u izlaganju se na temelju studije slučaja predstavlja način na koji se ideja zdravlja u Štamparovu smislu može ostvariti na osobnoj razini, prikazujući pojedinca koji je, prakticirajući ideje zdravlja i higijene u duhu nauka Andrije Štampara, doživio 106 godina.
According to Štampar’s definition, health is an ideal to strive for, from a global to an individual level. The author, who worked as a rural field physician, discusses how he became aware of the limitations of his work and the importance of the involvement of other individuals and the community, in line with Štampar’s principles. In the real world, Štampar’s ideal is unattainable without cooperation between the individual and the community. An individual can work on their physical health (living and eating healthily, exercising, resting) within a genetically defined range (reaction norm), while the quality of the environment (air, water, climatic conditions, noise, light pollution) depends on broader community intervention. Therefore, in 1978, the Declaration of Alma-Ata was adopted at the International Conference on Primary Health Care. Its introduction highlights Štampar’s definition of health and affirms that health, as a state of complete physical, mental, and social well-being, not merely the absence of disease or infirmity, is a fundamental human right. It also asserts that achieving the highest possible level of health is the most important global social goal, the realisation of which requires action not only from the healthcare sector but also from many other social and economic sectors. In September 2012, the European Office of the World Health Organization adopted a new strategy called ‘Health 2020: A European Policy Framework and Strategy for the 21st Century,’ aimed at improving health for all and reducing health inequalities through better leadership and governance. This Declaration and strategy made the goal concrete, down-to-earth, and achievable. Accordingly, based on a case study, the presentation demonstrates how the concept of health in Štampar’s sense can be achieved on a personal level, portraying an individual who, by practicing the ideas of health and hygiene in the spirit of Andrija Štampar, lived to be 106 years old.
Radom se prikazuje djelovanje Andrije Štampara tijekom Prvoga svjetskog rata (1914‒1918) na suzbijanju zaraznih bolesti na području Banske Hrvatske. Prikazuje se kako je masovna pojava zaraznih ...bolesti tijekom Prvoga svjetskog rata, tipičnih za nehigijenske, ratne uvjete, poslužila Štamparu kao presudno formativno iskustvo u oblikovanju njegovih razmišljanja vezano uz suzbijanje takvih tipova bolesti, uviđajući važnost edukacije stanovništva, preventive i cijepljenja, što je pak utjecalo na njegove daljnje koncepcije i poglede na organizaciju, ustroj i djelovanje javnoga zdravstva. Također se na temelju primjera, počevši od predratnoga razdoblja 1913. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., razmatra kako je Štampar i kojim metodama, svojim brzim i stručnim djelovanjem, savjesnim postupanjem u javnom i općem interesu, uspio u nastojanjima da suzbije zarazne bolesti epidemijskoga karaktera, istodobno analizirajući kontekst općih ratnih zbivanja i pošasti koje su harale u Austro-Ugarskoj Monarhiji u istraživanom razdoblju, želeći na taj način dobiti zaokruženu cjelinu njegova djelovanja. Uspješno se boreći protiv zaraznih bolesti i svodeći ih na najmanju moguću mjeru, pridonio je razvoju javnoga zdravstva i iznimno pridonio suvremenoj medicini, vodeći se idejom da primarna zdravstvena zaštita treba biti dostupna svima. S obzirom na to da je djelovao u pozadini, a ne kao liječnik na bojištu, njegovo se osobno iskustvo razlikuje od iskustava njegovih kolega koji su rat proveli na prvoj crti, čime je dokazao kako je zdravlje stanovništva u pozadini bojišta ključno za opstanak samoga naroda te da ima jednaku važnost kao i zdravlje vojnika na bojištima koji se izravno bore za svoju državu i njezin probitak. Pri istraživanju korištena je arhivska građa pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, među ostalim građa obiteljskoga fonda Andrije Štampara, kao i periodičke publikacije i literatura, među kojima su i Štamparovi članci, koji su poslužili za rekonstruiranje političkoga duha i vremena.
This paper presents the actions of Andrija Štampar during World War I (1914–1918) in combating infectious diseases in Banal Croatia. It illustrates how the widespread occurrence of infectious diseases during World War I, typical of unhygienic wartime conditions, served as a crucial formative experience for Štampar, shaping his thoughts regarding the control of such diseases. He recognised the importance of public education, prevention, and vaccination, which, in turn, influenced his further concepts and views on the organisation and operation of public health. Based on examples from the pre-war period of 1913 to the end of World War I in 1918, the paper discusses how Štampar, through his rapid and professional actions and conscientious interventions in the public and general interest, managed to control epidemic infectious diseases. It also analyses the context of general wartime events and the diseases that ravaged the Austro-Hungarian Monarchy during the researched period, aiming to provide a comprehensive understanding of his actions. By successfully combating infectious diseases and reducing them to the minimum possible level, Štampar contributed to the development of public health and made an exceptional contribution to modern medicine, guided by the idea that primary healthcare should be accessible to all. As he operated in the background rather than as a frontline physician, his personal experience differed from that of his colleagues who served on the front lines. He thus demonstrated that the health of the civilian population behind the front lines is crucial for the survival of the nation and holds equal importance to the health of soldiers fighting on the battlefields for their state and its interests. Archival material stored in the Croatian State Archives in Zagreb was used for our research. This included, among other things, material from Andrija Štampar’s family fond as well as periodicals and literature, and Štampar’s articles, which were used to reconstruct the political spirit and times in which Štampar worked.
Svrha: Nakana je bila usporediti osviještenost studenata četiriju različitih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o oralnom zdravlju i estetskom postupku izbjeljivanja zuba. Materijali i metode: U ...istraživanju je sudjelovalo 158 ispitanika obaju spolova – 38 studenata Stomatološkog fakulteta te po 40 studenata Medicinskog, Ekonomskog i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Svi su rješavali anketu s ponuđenim odgovorima zaokruživanjem onoga koji smatraju točnim. Rezultati: Informacije o oralnom zdravlju prati tek 12 posto ispitanika. Više od dvije trećine svih pere zube dva puta na dan, ali nema statistički značajne razlike među uzorcima s obzirom na fakultet ili spol. Više od polovine ispitanika (55 %) zadovoljno je izgledom svojih zuba, a 12 posto u cijelosti je zadovoljno. Gotovo 80
posto svih ispitanika razlikuje postupak izbjeljivanja od poliranja zuba te, očekivano, bolju prevalenciju imaju studenti dentalne medicine i medicine. Ako bi se odlučili na tretman izbjeljivanja zuba, stomatologa bi posjetilo 80 posto svih ispitanika s obzirom na to da manje od polovine (46 %) svih njih smatra da taj postupak sigurno ima neželjene posljedice. Zaključak: Postoji razlika u znanju o oralnoj
higijeni i postupku izbjeljivanja zuba među studentima fakulteta Dentalne medicine te Medicinskog, Ekonomskog i Građevinskog fakulteta. Studenti Dentalne medicine pokazali su najbolje znanje o izbjeljivanju zuba i o oralnoj higijeni, što je i očekivano s obzirom na obrazovno usmjerenje.
Razdoblje između dva svjetska rata u Hrvatskoj je obilježio visok stupanj organizacije zdravstveno-promotivnih aktivnosti. U žarištu tadašnjih tečajeva bile su higijenska ispravnost hrane i ...prevencija zaraza, a aktivnosti su bile usmjerene unaprjeđenju organizacije domaćinstava i podizanju ukupne zdravstvene svijesti. Tečajevi su osim teorijskih znanja uključivali vrlo raznovrstan praktični rad u grupama, demonstracijske vježbe, radionice te studijske posjete. Suvremeno unaprjeđenje zdravlja najslabije rezultate pokazuje u području napora za promjenu nezdravih životnih navika koje čine temelj epidemije kroničnih nezaraznih bolesti. Planski organizirani i pragmatično usmjereni postizanju konačnih ciljeva, ovi bi međuratni tečajevi i danas mogli poslužiti kao efikasan model za provedbu javnozdravstvenih akcija.
Cilj: Utvrditi stupanj suradljivosti pri higijeni ruku među zdravstvenim djelatnicima Odjela za intenzivno liječenje, Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničkog ...bolničkog centra Rijeka, te steći uvid o praksi i kvaliteti izvođenja postupaka za higijenu ruku.
Ispitanici i metode: Heterogena skupina zdravstvenih radnika, medicinskih sestara i liječnika čije je zajedničko obilježje mjesto rada. Izravno promatranje prema konceptu „Pet trenutaka za higijenu ruku“ Svjetske zdravstvene organizacije provođeno je tijekom tri mjeseca, do postizanja najmanje 200 prilika, jedna opservacija u trajanju do dvadeset minuta. Bilježene su opažene indikacije, akcije i nošenje rukavica. Postotak suradljivosti predstavlja omjer opserviranih akcija (higijenskog pranja i higijenskog utrljavanja) i opserviranih prilika kada je bilo potrebno provesti higijenu ruku. Podaci su bilježeni kodovima, raspodijeljeni prema godinama praćenja od 2011. do 2016. godine.
Rezultati: Ukupna suradljivost u higijeni ruku tijekom šestogodišnjeg praćenja u prosjeku iznosi 78%. Higijensko pranje ruku koristi se češće (68%) od higijenskog utrljavanja alkoholnog pripravka (32%). Ukupni postotak suradljivosti prema indikacijama iznosi: prije kontakta s bolesnikom 71%, prije aseptičnih postupaka 79%, nakon rizika izlaganju tjelesnim tekućinama 84%, nakon kontakta s bolesnikom 78%, te nakon napuštanja bolesnikove okoline 76%.
Zaključci: Higijena ruku provodi se češće higijenskim pranjem ruku nego utrljavanjem alkoholnog pripravka. Potrebno je uložiti dodatne napore u promociju alkoholnog utrljavanja kao bržeg i boljeg načina održavanja higijene ruku. Potrebno je potaknuti veću suradljivost u svim indikacijama s ciljem postizanja suradljivosti od ≥ 90%.
Professionals have been working in occupational safety and health (OS&H) in the United States since at least the advent of the Industrial Revolution. Formal educational in OS&H began in earnest with ...passage of the Occupational Safety and Health Act (OSHA) of 1970 that included provisions for funding training in OS&H disciplines. A study conducted by the National Institute for Occupational Safety and Health (NIOSH) in 2011 estimated that there were over 48,000 (2.3/10,000 working age adults) OS&H professionals working in the US. Employers surveyed in this study reported a need to hire over 25,000 OS&H professionals in the next 5 years. OS&H training programs were projected to graduate less than 13,000 students in that period. Core knowledge and skills in the various OS&H disciplines typically includes academic training in epidemiology, biostatistics, administration & management, behavioral health science, industrial hygiene, ergonomics, and foundation courses in occupational injury and disease prevention. Employers report interest in additional training in communication, technical writing, leadership, cross-disciplinary training, emerging hazards, and knowledge of regulations and compliance. Funding of OS&H programs has been a persistent challenge. A lack of student awareness of training and career opportunities poses additional challenges for recruitment of qualified applicants. While hiring demands and career prospects remain high for most OS&H disciplines, the support for training programs, and the supply of new graduates presents ongoing challenges for OS&H educators.
SAŽETAK: U Sjedinjenim Američkim Državama zaštitom na radu (OHS) stručnjaci se bave od samog početka Industrijske revolucije ako ne i ranije. Formalno i ozbiljno obrazovanje iz zaštite na radu ustanovljeno je prihvaćanjem Zakona o zaštiti na radu 1970. godine koji uključuje i odredbe o financiranju osposobljavanja za područja zaštite na radu. Nacionalni institut zaštite na radu proveo je 2011. godine studiju koja je pokazala da u Sjedinjenim Državama radi 48,000 (2,3 na 10.000 odraslih zaposlenih) stručnjaka zaštite na radu. Poslodavci uključeni u studiju izrazili su potrebu zapošljavanja 25.000 stručnjaka zaštite na radu u narednih pet godina. Projekcije pokazuju da će u navedenom razdoblju programi osposobljavanja obrazovati tek 13.000 stručnjaka. Temeljna znanja i vještine iz različitih disciplina zaštite na radu obično uključuju akademsko obrazovanje iz epidemiologije, biostatistike, administracije i upravljanja, poznavanje zdravstvenog ponašanja, industrijske higijene, ergonomije i temeljna znanja o ozljedama na radu i prevenciji bolesti. Poslodavci su zainteresirani za dodatnu izobrazbu iz područja komunikacije, tehničkog pisanja, vodstva, interdisciplinarnih znanja, mogućih opasnosti i poznavanja i poštovanja regulative. Financiranje programa osposobljavanja za zaštitu na radu stalni je izazov. Nedovoljna svijest studenata o mogućnostima obrazovanja i zapošljavanja u tom području predstavlja dodatni problem u pronalaženju kvalificiranih kandidata. Iako je potražnja za kadrovima velika, a i mogućnosti za karijeru također, u većini područja zaštite na radu, potpore programima i premalen broj diplomiranih stručnjaka stalan su izazov nastavnom osoblju.
Svrha: Bolesnicima s transplantiranim čvrstim organom mogu se pojaviti mnogobrojne i različite komplikacije u ustima zbog oslabljene imunosti i nuspojava na lijekove. Svrha ovog istraživanja bila je ...ispitati učestalost i vrstu oralnih lezija kod bolesnika s transplantiranim bubregom, odrediti stanje zuba i oralne higijene, oralne lezije povezane s lijekovima koje pacijenti uzimaju prije transplantacije i nakon te operacije, te koliko često pacijenti u poslijetransplantacijskom razdoblju posjećuju stomatologa. Ispitanici i postupci: Istraživanje je trajalo dvije godine, a uključeno je bilo 100 ispitanika s transplantiranim bubregom tijekom njihovih redovitih kontrola u Zavodu za nefrologiju i dijalizu KBC-a Zagreb i u Zavodu za oralnu medicinu Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te 100 nasumce odabranih kontrolnih ispitanika iz Zavoda za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati: Rezultati su pokazali značajno veću učestalost oralnih lezija kod bolesnika s transplantiranim bubregom (31 %) u usporedbi s kontrolnim ispitanicima. Najčešće promjene bile su eritem, keratotične lezije na sluznici i hiperplazija gingive. Prosječna vrijednost KEP indeksa bila je značajno niža kod bolesnika
s transplantiranim bubregom negoli u kontrolnoj skupini. Trećina bolesnika imala je subjektivni osjećaj suhoće usta. Oralna higijena sveukupno je bila loša i samo malobrojni ispitanici koristili su se dodatnim proizvodima za higijenu usta. Većina pacijenata nakon transplantacije nije posjetila stomatologa. Zaključak: Bolesnici s presađenim bubregom trebaju sveobuhvatnu i redovitu stomatološku skrb prije transplantacije i nakon nje, a doktor dentalne medicine neizostavno treba biti član multidisciplinarnog tima medicinskih stručnjaka.
Dentalni plak, kao djelomično prozirni ljepljivi biofilm na površini zuba, gingive, protetskih nadomjestaka i jezika je primarni uzrok zubnog karijesa, gingivitisa i parodontitisa. Zbog nužnosti ...kontrole dentalnog plaka, potrebno je redovito i pravilno održavati oralnu higijenu. Iako je četkanje četkicom najosnovniji način kontrole plaka, zbog manualne nespretnosti, nedostatka motivacije ili znanja, moguć je nastanak lezija na tvrdim i mekim tkivima usne šupljine, zbog grubog i neispravnog četkanja zubi ručnim ili električnim četkicama. Lezije na mekim tkivima obuhvaćaju abrazije caklinsko – cementnog područja (CCS-a) u vidu klinastih defekata zubi. Na mekim tkivima susrećemo lezije u vidu abrazije gingive ili neupalne gingivalne recesije.
Cilj ovog rada je prikazati povijest sporta u antičkom Rimu. Za vrijeme vježbanja Rimljani su nosili sportsku odjeću koja podsjeća na današnji kupaći kostim. Sačuvan je mozaik na Siciliji koji ...prikazuje Rimljanke kako vježbaju u sportskoj odjeći. Osim opisa sportske odjeće u radu je prikazana higijena i prehrana drevnih rimskih sportaša. Poznato je da su se sportaši čistili prekrivajući svoja tijela uljem i stružući mrtve stanice kože alatom zvanim strigil. Najpoznatije rimske igre bile su gladijatorske. Većinom su gladijatori bili robovi, međutim bilo je i slobodnih ljudi koji su se željeli baviti tom opasnom profesijom.
PDF
