Cilj: Prikazati slučaj pacijentice s primarnim seroznim karcinomom jajovoda, opisati dijagnostički postupak te analizirati ulogu citološke dijagnostike u detekciji ovog tipa tumora. Prikaz slučaja: ...Pedesetogodišnja pacijentica prethodno je obrađivana u drugoj ustanovi zbog bolova u trbuhu i radiološki dokazanih uvećanih supraklavikularnih, aortokavalnih i ilijačnih limfnih čvorova. Nakon učinjene laparoskopske ekstirpacije limfnih čvorova zbog sumnje na limfoproliferativnu bolest, patohistološkom i imunohistokemijskom analizom utvrđeno je da se radi o metastatskom adenokarcinomu, vjerojatno podrijetla iz ginekološkog sustava ili dojke. Radiološkom obradom dojki nisu pronađene promjene suspektne na malignitet. PET/CT analizom (pozitronska emisijska tomografija/kompjutorizirana tomografija) uočeno je pojačano nakupljanje radiofarmaka u predjelu vrata i tijela maternice. U preoperativnoj obradi učinjena je citološka punkcija uvećanog supraklavikularnog limfnog čvora te je imunocitokemijskom analizom utvrđeno da se radi o metastatskom seroznom adenokarcinomu. U Papa-testu pronađene su maligne stanice jednake morfologije, bez tumorske dijateze, što je upućivalo na ekstrauterini adenokarcinom, a sugerirano je podrijetlo jajnika ili jajovoda. Učinjena je eksplorativna kiretaža, ali je patohistološki nalaz bio uredan. Pacijentica je predviđena za histerektomiju s obostranom adnekstektomijom. Tijekom operativnog zahvata uočeno je proširenje desnog jajovoda tumorskim tkivom koje je probijalo stijenku jajovoda. Učinjena je lavaža peritonealne šupljine u kojoj su pronađene maligne stanice adenokarcinoma. Patohistološka analiza potvrdila je da se radi o primarnom seroznom karcinomu jajovoda s metastazama u jajnicima. Zaključak: Zahvaljujući brzini i preciznosti primijenjenih citodijagnostičkih pretraga dijagnostičko-terapijski postupak pravilno je usmjeren i pravovremeno proveden. Prikazani slučaj potvrđuje da citološka analiza može pridonijeti dijagnostici tumora s neuobičajenom kliničkom prezentacijom ili tumora nejasnog podrijetla.
To localise antigens by immunocytochemistry (IC), the samples of tissues or cells are usually denatured by fixation, and either frozen and cryosectioned, or embedded in paraffin before sectioning. ...p-Formaldehyde (PFA; formalin) is a common fixative, which preserves antigenicity of proteins, but damages the tissue/cell morphology and "masks" the antibody binding sites (epitopes). In order to "unmask" epitopes, some kind of antigen retrieval (AR) is used. The aim of this study was: a) to find an optimal AR method in cryosections of in vivo PFA-fixed kidneys for organic anion transporters (Oat) that reside in the basolateral (Oat1, Oat3) and brush-border membrane (Oat2, Oat5) of the rat renal proximal tubules, and b) using optimal method, to compare IC staining of Oats in kidneys that had been PFA-fixed in vivo or in vitro. IC staining in untreated cryosections was compared with that following detergent treatment or microwave heating in citrate buffer of pH 3, pH 6, or pH 8, with or without alcohol pre-treatment. The preferred AR method for Oat1, Oat2, and Oat5 was heating of cryosections at pH 6, and for Oat3 heating at pH 3, without alcohol pre-treatment. Compared with tissue fixed in vivo, tissue fixed in vitro exhibited damaged tubule morphology, similar staining intensity of Oat1 and Oat3, and higher staining intensity of Oat2 and Oat5. We conclude that for optimal IC presentation, each Oat in the rat kidney has to be treated individually, with different fixation and AR approach.
Za imunocitokemijsku (IC) lokalizaciju antigena uzorci tkiva ili stanica obično se denaturiraju fiksacijom, a potom se odmah smrznu i naresci režu kriostatom ili se uklope u parafin prije rezanja narezaka. Parafin se kasnije odstrani alkoholima. p-Formaldehid (PFA; formalin) čest je fiksativ, koji čuva antigeničnost proteina, ali oštećuje morfologiju stanica i "maskira" vezna mjesta za protutijela (epitope). Za "demaskiranje" epitopa potrebno je primijeniti neku od metoda otkrivanja (regeneracije) antigena (RA). Namjera ove studije jest: a) odrediti optimalnu metodu RA u kriostatskim narescima PFA-fiksiranih bubrega in vivo za prijenosnike organskih aniona (Oat) smještene u bazolateralnoj (Oat1, Oat3) i četkastoj (Oat2, Oat5) membrani proksimalnih kanalića u bubrezima štakora i b) rabeći optimalnu metodu, usporediti IC bojenje Oat-a u bubrezima koji su bili PFA-fiksirani in vivo ili in vitro. IC bojenje u neobrađenim kriostatskim narescima uspoređeno je s bojenjem nakon obrade detergentom ili mikrovalnim kuhanjem u citratnom puferu pH 3, pH 6 ili pH 8, s prethodnom obradom alkoholima ili bez nje. Optimalni RA-uvjet za Oat1, Oat2 i Oat5 bio je kuhanje narezaka pri pH 6, a za Oat3 pri pH 3, bez prethodne obrade alkoholima. U usporedbi s tkivom fiksiranim in vivo, tkivo fiksirano in vitro imalo je: oštećenu morfologiju kanalića, sličnu jačinu bojenja Oat1 i Oat3, a jače bojenje Oat2 i Oat5. Zaključujemo da svaki Oat u bubregu štakora treba obraditi pojedinačno, s različitom fiksacijom i metodom RA, kako bi se našli optimalni uvjeti za njegovo IC prikazivanje.
Stanice živčanog sustava, neuroni i glija-stanice razvijaju se iz istih matičnih stanica uz izražaj karakterističnih biljega. Glavni cilj ovog istraživanja bio je istražiti diferencijaciju ...oligodendrocita te analizirati izražaj biljega karakterističnih za pojedini stadij stanica. Istraživanje je provedeno na stanicama izoliranim od novorođenih Thy1 miševa koji pod utjecajem promotora gena Thy1 izražavaju zelenu fluorescentnu bjelančevinu u pojedinim neuronima. Izolirani progenitori oligodendrocita diferencirani su do zrelih, mijelinizirajućih oligodendrocita. Stanice su fiksirane 1., 3., 5. i 7. dan diferencijacije te je na njima učinjena imunocitokemija. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je prvog dana diferencijacije 99 % stanica olig2, sox2 i nestin-pozitivno. Već prvog dana diferencijacije 88 ± 2 % stanica je o4 i o1-pozitivno, dok je svega 10 % stanica gfap-pozitivno. Tijekom diferencijacije stanica udio stanica olig2 smanjuje se do 8 ± 2 %, dok se peti dan diferencijacije pojavljuju zreli mijelinizirajući oligodendrociti koji su pozitivni na mbp i plp. Sedmi dan diferencijacije udio stanica pozitivnih na mbp iznosi 13 ± 2 % stanica, dok udio stanica pozitivnih na plp iznosi 84 ± 3 % stanica. Zaključno, rezultati ovog istraživanja pokazuju da se stanice tijekom sedam dana uzgoja in vitro mogu u potpunosti diferencirati od progenitora oligodendrocita do zrelih, mijelinizirajućih oligodendrocita koji mogu obavljati mijelinizaciju.
Analiza izražaja gena napravljena je tijekom in vitro diferencijacije živčanih matičnih stanica 0., 1., 3., 5. i 7. dan diferencijacije. U ovom je istraživanju napravljena analiza izražaja gena ...karakterističnih za živčane matične stanice (Nestin), neurone (MAP2), astrocite (GFAP) te za dva sinaptička biljega (Neuroligin 1 i Synapsin 1) pomoću RT-PCR-a. Rezultati RT-PCR-a uspoređeni su s rezultatima imunocitokemije. Razina izražaja Nestina najveća je tijekom nultog dana diferencijacije i nakon toga smanjuje se tijekom diferencijacije stanica. No, dio stanica ostaje u nediferenciranom obliku i čini 2,5 % početne razine Nestina. Stanice MAP2 izražavaju već nulti dan diferencijacije na razini 16,6 % od maksimalnog izražaja koji se pojavljuje sedmi dan diferencijacije. Izražaj GFAP-a pojavljuje se treći dan diferencijacije i postupno raste do sedmoga dana. Imunocitokemijski, GFAP-pozitivne stanice vidljive su tek peti dan u 1 % prebrojenih stanica. Oba sinaptička biljega pozitivna su već nulti dan diferencijacije i razina njihova izražaja postupno se povećava za 70 % od početne vrijednosti, pri čemu je razina Neuroligina 1 jača u odnosu na Synapsin 1.
Mastocitna leukemija je iznimno rijetka, češće nastaje de novo, a oko 15% ih se razvija iz ostalih oblika mastocitoza. Definira se kao visoko-maligna leukemija s lošom prognozom i kratkim ...preživljenjem. Prikazujemo 72-godišnju bolesnicu, koja je zaprimljena u bolnicu zbog kliničke sumnje na plazmocitom. Pri pregledu nađene su ekcematozne promjene na koži trupa i podlaktica, te slabija pokretljivost. Radiološke slike kostiju pokazale su osteolitičke lezije zdjelice i desne natkoljenice. Punkcijom koštane srži dobivena je hipercelularna koštana srž u kojoj 80% stanica čine mastociti i atipične nezrele mastocitne stanice koje su pozitivne na toluidin, kloracetat, alcian-blu, kiselu fosfatazu i Sudan black, a PAS (Periodic acid schiff) i POX (peroksidaza) su negativni. U razmazu periferne krvi također su nađeni pojedinačni mastociti. Na osnovi morfologije stanica i citokemijskih reakcija postavljena je citološka dijagnoza mastocitne leukemije. Učinjena je i biopsija kosti koja potvrđuje citološku dijagnozu. Bolesnica je liječena antihistaminicima i analgeticima. Dva mjeseca nakon postavljene dijagnoze došlo je do prijeloma prethodno bolne desne natkoljenice nakon čega je provedena lokalna radioterapija. Bolesnica je umrla unutar 6 mjeseci od postavljanja dijagnoze. Zaključujemo da, iako iznimno rijetka, mastocitna leukemija se citološki može dijagnosticirati kada se u koštanoj srži nađe više od 20% patoloških oblika mastocita uz njihovu pojavu u perifernoj krvi.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Antitimocitni globulini su poliklona protutijela koja dovode do smanjenja broja T stanica. Često se koriste za imunosupresiju ...primatelja tijekom transplantacije bubrega. Timoglobulin su IgG protutijela dobivena imunizacijom zečeva timocitima ljudskog fetusa. Timoglobulin dovodi do smanjenja broja T-limfocita putem razgradnje stanica mehanizmom ovisnim o komplementu te apoptozom. Da bismo dokazali direktan učinak timoglobulina na stanice, koristili smo ljudske embrionalne stanice porijeklom iz bubrega (HEK-293) u staničnoj kulturi. Mjerili smo membranski potencijal stanice metodom prikovanih potencijala. Depolarizacijski učinak timoglobulina na membranski potencijal HEK-293 stanica je ovisan o koncentraciji timoglobulina te o početnom membranskom potencijalu stanica. Učinak timoglobulina u hipoksično-reoksigenacijskih uvjetima utvrđen je određivanjem stanične smrtnosti te stanične migracije testom grebanja. Timoglobulin je smanjio staničnu smrtnost u hipoksijskim uvjetima nakon kojih je slijedila reoksigenacija. Ovo je prvo istraživanje koje pokazuje direktan učinak timoglobulina na HEK-293 stanice. Rezultati ovog istraživanja potiču nova istraživanja o djelovanju timoglobulina na stanice transplantiranih bubrega.- Antithymocyte globulines are polyclonal T cell-depleting immunoglobulins used in induction of immunosuppression in kidney transplant recipients. Thymoglobuline, is purified rabbit IgG, obtained by immunization of rabbits with fetal human thymi, which depletes T lymphocytes by complement-dependent lysis and apoptosis. To determine possible direct effects of Thymoglobuline on the cells, we used Human Embryonic Kidney cell line (HEK-293) in culture. We measured membrane potential of the cells using slow whole patch clamp technique. Depolarizations of HEK-293 cells caused by Thymoglobuline were concentration- and membrane potential- dependent, showing direct effect of Thymoglobuline on the HEK-293 cells. The effects of Thymoglobuline in hypoxia/reoxigenation were detected by calculating cell death and determining the cell migration using scratch test. Thymoglobuline prevented the cell death induced by hypoxia and reoxigenation conditions. This is first study showing direct effect of thymoglobulin on HEK-293 cells. The results of this study encourage the research on epithelial cells in transplanted kidneys.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U radu prikazujemo rijedak slučaj primarnog slabo diferenciranog sinovijalnog sarkoma (SS) aksilarne regije čija je dijagnoza potvr|ena patohistološkom analizom.
Sinovijalni sarkom čini 5-10% ...mekotkivnih sarkoma. Oko 20% slučajeva ima sliku slabo diferencirane varijante, malih okruglih stanica podsjećajući na Ewingov sarkom. Diferencijana dijagnoza uključuje ES/PNET skupinu tumora, rabdomiosarkom, desmoidnu fibromatozu i maligni melanom.
Četrdesetšestogodišnja pacijentica primljena je u našu ustanovu žaleći se na lagano bolnu 10 cm veliku tumorsku masu u desnoj aksilarnoj regiji u trajanju od dva mjeseca. Klinički pregled (CT; UZV) potvrdili su ekspanzivnu tumorsku masu, a citološka analiza upućivala je na dijagnozu sarkoma te je učinjen operativni zahvat.
Histološka i imunohistokemijska analiza potvrdila je dijagnozu slabo diferenciranog SS.
Unatoč primjeni dodatnih metoda citološke analize, poput imunocitokemije, slabo diferencirana varijanta sinovijalnog sarkoma može se lako, zbog kompleksne, preklapajuće morfologije kao i ograničenog iskustva citologa na polju rijetkih tumora mekih tkiva, zamijeniti s drugim tumorima. Ipak prepoznavanje ove varijante SS od važnosti je zbog njegove lošije prognoze.
Za imunocitokemijsku (IC) lokalizaciju antigena uzorci tkiva ili stanica obično se denaturiraju fi ksacijom, a potom se odmah smrznu i naresci režu kriostatom ili se uklope u parafi n prije rezanja ...narezaka. Parafi n se kasnije odstrani alkoholima. p-Formaldehid (PFA; formalin) čest je fi ksativ, koji čuva antigeničnost proteina, ali oštećuje morfologiju stanica i “maskira” vezna mjesta za protutijela (epitope). Za “demaskiranje” epitopa potrebno je primijeniti neku od metoda otkrivanja (regeneracije) antigena (RA). Namjera ove studije jest: a) odrediti optimalnu metodu RA u kriostatskim narescima PFA-fi ksiranih bubrega in vivo za prijenosnike organskih aniona (Oat) smještene u bazolateralnoj (Oat1, Oat3) i četkastoj (Oat2, Oat5) membrani proksimalnih kanalića u bubrezima štakora i b) rabeći optimalnu metodu, usporediti IC bojenje Oat-a u bubrezima koji su bili PFA-fi ksirani in vivo ili in vitro. IC bojenje u neobrađenim kriostatskim narescima uspoređeno je s bojenjem nakon obrade detergentom ili mikrovalnim kuhanjem u citratnom puferu pH 3, pH 6 ili pH 8, s prethodnom obradom alkoholima ili bez nje. Optimalni RA-uvjet za Oat1, Oat2 i Oat5 bio je kuhanje narezaka pri pH 6, a za Oat3 pri pH 3, bez prethodne obrade alkoholima. U usporedbi s tkivom fi ksiranim in vivo, tkivo fi ksirano in vitro imalo je: oštećenu morfologiju kanalića, sličnu jačinu bojenja Oat1 i Oat3, a jače bojenje Oat2 i Oat5. Zaključujemo da svaki Oat u bubregu štakora treba obraditi pojedinačno, s različitom fi ksacijom i metodom RA, kako bi se našli optimalni uvjeti za njegovo IC prikazivanje.
PDF
