U radu je pomoću ELISA čitača mikrotitarskih ploča ispitana sposobnost inhibicije acetilkolinesteraze i butirilkolinesteraze, enzima povezanih s razvojem Alzheimerove bolesti, u trideset i jednom ...alkoholnom ekstraktu (u koncentraciji od 500 μg/mL) albeda (unutarnjeg, bijelog dijela kore), flaveda (kore plodova), sjemena ili dijelova lišća 17 kultivara citrusa iz Turske, kore i lišća masline (Olea europaea L.) uzgojenih na dvije lokacije (Turska i Cipar), te kafeinske kiseline i hesperidina. Također je ispitana i kelirajuća aktivnost ekstrakata. Ekstrakti citrusa inhibirali su od (7.7±0.7) do (70.3±1.1) % butirilkolinesteraze, no nisu pokazali sposobnost inhibicije acetilkolinesteraze. Alkoholni ekstrakti lišća i kore masline imali su slabu sposobnost inhibicije kolinesteraza, i to od (10.2±3.1) do (15.0±2.3) %. Ekstrakti u koncentraciji od 500 μg/mL imali su slabu ili nikakvu kelirajuću aktivnost. Pomoću metode HPTLC, koristeći kafeinsku kiselinu i hesperidin kao standardne spojeve slabe sposobnosti inhibicije kolinesteraze, određeni su specifični spojevi u ekstraktima, te je utvrđeno da je fitokemijski profil ekstrakata sličan. Od svih ispitanih uzoraka, ekstrakt albeda kultivara Citrus limon ‘Interdonato’, ekstrakti flaveda kultivara ‘Kara limon’ i ciparskog kultivara limuna, te ekstrakt sjemena pomela (Citrus maxima) imali su najbolju sposobnost inhibicije butirilkolinesteraze.
Polysaccharides from mushrooms, plants and microorganisms have received
considerable attention due to their biological activities, such as antitumor,
antiviral, antioxidation, anticomplementary, ...anticoagulant, hypolipidemic,
immunostimulant and immunological activities, which made them possible to be
used in many fields including food, cosmetics, biomedicine, agriculture,
environmental protection and wastewater management. Oxidative deterioration
in natural and processed foods is a large economic concern in the food
industry because it affects many quality characteristics such as flavor,
color, texture, and the nutritive value of foods. In addition, its products
are potentially toxic. Also, reactive oxygen species have been implicated in
the pathophysiology of various clinical disorders, including ischemia,
reperfusion injury, myocardial infarction, rheumatoid arthritis,
neurodegenerative processes, atherosclerosis, acute hypertension, hemorrhagic
shock and diabetes mellitus. Food spoilage and food poisoning are among the
most important issues facing the food industry. Foodborne illness is a global
problem. Development of novel antibacterial compounds for resistant organisms
is becoming critically important. The present study was focused on the
researching of possible antioxidant and antimicrobial properties of
polysaccharide extracts from the selected Basidiomycetes mushroom species:
Agaricus bisporus, Agaricus brasiliensis, Ganoderma applanatum, Ganoderma
lucidum, Lentinula edodes, Phellinus linteus and Trametes versicolor. Based
on the analysis, the extracts contained a mixture/complex of polysaccharides,
proteins and polyphenols, which were still present in the extracts after hot
water treatment, ethanol precipitation and dialysis. The prevalent
monosaccharide in all extracts was D-glucose, while D-galactose, D-mannose
and L-fucose/D-xylose were present to a lesser or greater quantities. Uronic
acid was found in the G. applanatum polysaccharides. Samples contained
varying amounts of both α- and β-glucans. Total glucan contents varied
considerably, from 35 % for to 87 %. Glucopyranosyl units were primarily
connected by β-glycosidic linkages (57-97%), except in the commercial G.
lucidum spore extract, where percentage of α-glucan compared to the total
glucan content was 94,2%. FT-IR analysis showed strong aromatic and ester
peaks next to the different sugar and polysaccharide signals. The FTIR
spectra of all investigated samples showed characteristic absorption bands
related to the residual proteins, phenols and pigments. The results of
elemental analysis indicated presence of non protein nitrogen in the
polysaccharide extracts. The scanning electron microscopy was observed
different surface morphology of polysaccharide extracts. The results of the
study indicated that polysaccharide extracts of selected Basidiomycetes
mushrooms are antioxidative and possess antibacterial properties. The
antioxidant and antimicrobial effects of the extracts were resistant to high
temperatures (121ºC), at which they have been exposed during the extraction
process. Extracts obtained by hot water extraction and ethanol precipitation
were effective as additionally dialyzed and with ethanol purified extracts.
For measuring antioxidant activity in vitro, 4 different methods
corresponding to different levels of antioxidant action were used: free
radical-scavenging ability by using the DPPH assay, inhibition of lipid
peroxidation, ferric reducing antioxidant power assay and chelating ability
on ferrous ions. EC50 values of the DPPH scavenging activity of the
polysaccharide extracts from commercial G. lucidum spore, P. linteus, G.
applanatum and L. edodes fruiting bodies were found to be particularly low
and were comparable with scavenging ability of α- tocopherol and ascorbic
acid, EC50 < 0,1 mg/mL. G. applanatum extract showed the highest inhibition
of lipid peroxidation (EC50 = 2,07 mg/mL). Ascorbic acid displayed an EC50
value of 1,64 mg/mL in the prevention of the lipid peroxidation. G.
applanatum extract also had the highest reducing power (EC50 = 0,18). The
EC50 values of the extracts in the reducing power assay ranged from 0,47 to >
20 mg/mL. The high reducing power of most extracts was in correlation with
the non polysaccharide components present in the extracts. Positive
correlation was found between EC50 values of the reducing power abilities and
the amount of total glucans, β-glucans and polysaccharides content in the non
dialyzed polysaccharide extracts. Strong negative correlation was observed
between total phenol content and EC50 values of the reducing power, as
moderate negative correlation with total protein content. For all
polysaccharide extracts, which were additionally purified by dialysis and
ethanol precipitation, a decrease of EC50 values of the reducing power
correlated with higher phenol and α-glucan contents, i. e. increase of the
reducing power correlated with higher phenol and α-glucan contents. FT-IR
spectrum of G. applanatum extract showed the presence of a free uronic acid
or esterified C=O group of the uronic acids as the structural component of at
least one polysaccharide in this extract. Among the non dialyzed
polysaccharide extracts the lowest EC50 values of the chelating activity of
ferrous ions were found for commercial G. lucidum spore extract, 0,59 mg/mL
and for P.linteus fruiting bodies extract, 0,91 mg/mL. Positive correlation
was found between EC50 values of the chelating ability and the amount of
total polysaccharides, glucans content in the extracts. Negative and strong
correlation was observed with total phenol contents, as negative and moderate
correlation with total protein content. Citric acid was not a good chelating
agent for ferrous ions in this assay, EC50 > 20 mg/mL. Among dialyzed
polysaccharide extracts, G. lucidum showed the best chelating ability (EC50 =
3,58 mg/mL). The study of antimicrobial properties of polysaccharide extracts
showed that the Gram-positive bacteria were generally more sensitive to the
tested extracts compared with Gram-negative bacterial species (Pseudomonas
aeruginosa ATCC 27853, Pseudomonas aeruginosa ATCC 35032, Escherichia coli
ATCC 25922, Salmonella enteritidis ATCC 13076, Proteus hauseri ATCC 13315,
Shigella sonnei ATCC 29930, Yersinia enterocolitica ATCC 27729, Escherichia
coli (0157:H7) ATCC 12900, Escherichia coli (0157:H7) ATCC 35150, Klebsiella
pneumoniae ATCC 27736). Almost all extracts were acting microbicidal on
bacteria E. faecalis ATCC 29212 and E. faecalis ATCC 49532. MIC values for
polysaccharide extracts from G. lucidum, G. applanatum, P. linteus, T.
versicolor, A. brasiliensis fruiting bodies and commercial and in laboratory
prepared G. lucidum spore extract were between 1,25-2,5 mg/mL. The effect of
extracts on the other Gram-positive bacteria: Staphylococcus aureus ATCC
25923, Staphylococcus aureus ATCC 6538, Bacillus cereus ATCC 10876,
Geobacillus stearothermophylus ATCC 7953, Listeria monocytogenes ATCC 19115,
Listeria monocytogenes ATCC 19112 were microbiostatic. Extracts expessed MIC
values between 2,5-5 mg/mL on bacteria Bacillus cereus ATCC 10876 and
Geobacillus stearothermophylus ATCC 7953. MIC values for G. lucidum and G.
applanatum fruiting bodies extracts were 2,5 mg/mL in relation to
Staphylococcus aureus ATTC 25923 and Staphylococcus aureus ATTC 6538.
Extracts had no effect on the growth of yeasts Candida albicans ATCC 24443,
Candida albicans ATCC 10259, Candida albicans ATCC 10231 and Cryptococcus
neoformans ATCC 76484.
Polisaharidi gljiva, biljaka i mikroorganizama privlače veliku pažnju zbog
svojih interesantnih bioloških svojstava kao što su: antitumorno,
antivirusno, antioksidativno, antikomplementarno, antikoagulaciono,
hipolipidemijsko dejstvo, kao i imunomodulatorska i imunostimulativna
aktivnost, što ih sve čini pogodnim za primenu u mnogim oblastima, među
kojima su i prehrambena industrija, kozmetika, biomedicina, poljoprivreda,
zaštita životne sredine i otpadnih voda. Oksidativna oštećenja prirodnih i
industrijski pripremljenih namirnica predstavljaju veliki ekonomski problem u
prehrambenoj industriji, jer direktno utiču na karakteristike kvaliteta kao
što su ukus, boja, tekstura i nutritivne vrednosti. Pored toga, može doći do
nastanka potencijalno toksičnih proizvoda. Reaktivne vrste kiseonika
učestvuju u patofiziologiji različitih kliničkih poremećaja, kao što su:
ishemija, reperfuzione povrede, infarkt miokarda, reumatoidni artritis,
neurodegenerativni poremećaji, ateroskleroza, hipertenzija, hemoragički šok i
dijabetes. Mikrobiološko kvarenje hrane i trovanje hranom su jedan od
najvažnijih problema sa kojima se suočava prehrambena industrija. Alimentarne
intoksikacije su danas globalni problem. Porast rezistentnosti patogena na
poznate lekove stvara potrebu za razvojem novih antimikrobnih agenasa. U ovom
radu su proučavana antioksidativna i antimikrobna svojstva polisaharidnih
ekstrakata odabranih vrsta gljiva iz klase Basidiomycetes: Agaricus bisporus,
Agaricus brasiliensis, Ganoderma applanatum, Ganoderma lucidum, Lentinula
edodes, Phellinus linteus i Trametes versicolor. Na osnovu dobijenih
rezultata može se zaključiti da polisaharidni ekstrakti, dobijeni nakon
ekstrakcije vrelom vodom, alkoholne precipitacije i dijalize, predstavljaju
smešu/komplekse polisaharida, proteina i fenola. Analizom monosaharidnog
sastava utvrđeno je da svi ispitivani ekstrakti sadrže D-glukozu kao
preovlađujuću monosaharidnu komponentu. U većini ekstrakata su u manjoj ili
većoj koncentraciji prisutni D-galaktoza, D-manoza i L-fukoza/D-ksiloza.
Prisustvo uronskih kiselina potvrđeno je u polisaharidima ekstrakta gljive G.
applanatum. Ekstrakte karakterišu različiti sadržaji α- i β-glukana. Ukupan
sadržaj glukana, u odnosu na ukupan sadržaj polisaharida u ekstraktima
nalazio se u opsegu od 35% do 87%. Glukopiranozne monosaharidne jedinice su
međusobno prevashodno povezane β-glikozidnim vezama (57-97%), osim u
komercijalnom ekstr
Radi smanjenja oštećenja od korozije, Mannichovom reakcijom sintetiziran je kationski emulgator, derivat imidazolina (MMI), u tri stupnja: acilacija, ciklizacija i Mannichova reakcija. Površinska ...aktivnost određena je površinskom napetošću i kritičnom micelizacijskom koncentracijom (CMC). Inhibicija korozije uz MMI istražena je u korozivnoj otopini preko gubitka mase na pet vrsta čelika. MMI pokazuje dobru površinsku aktivnost, pri CMC = 19,8 μg g–1 površinska napetost iznosi 36,4 mN m–1. Brzine korozije različitih materijala značajno su se smanjile, a stupanj inhibicije korozije uvijek je bio iznad 80 %. Inhibicija korozije najvjerojatnije se događa zbog adsorpcije inhibitora na površinu čelika čime je spriječen kontakt otopine i metalne površine.
Svrha je ovog istraživanja bila ispitati molekulsko uklapanje i inhibicijski učinak četiri fenolna spoja pronađena u ljutim papričicama, i to: kavene kiseline, p-kumarne kiseline, kvercetina i ...kapsaicina, na aktivnost lipaze izolirane iz svinjske gušterače. Najjači inhibicijski učinak imao je kvercetin (IC50=(6.1±2.4) μM), zatim p-kumarna (170.2±20.6) μM) i kavena kiselina (401.5±32.1) μM), dok su kapsaicin i ekstrakt ljute papričice imali iznimno slab učinak. Svi polifenolni spojevi imali su inhibicijski učinak miješanog tipa. Mjerenjem fluorescencije utvrđeno je da su polifenolni spojevi ugasili prirođenu fluorescenciju lipaze izolirane iz gušterače, i to pomoću statičkog mehanizma. Sekvencija Stern-Volmerove konstante bila je: kvercetin, kavena kiselina, te p-kumarna kiselina. Rezultati ispitivanja molekulskih uklapanja pokazali su da se kavena kiselina, kvercetin i p-kumarna kiselina vežu blizu, za razliku od kapsaicina koji se veže daleko od aktivnog mjesta. Vodikove veze i hidrofobne pi-interakcije glavni su načini međusobnog povezivanja polifenolnih spojeva u lipazi izoliranoj iz gušterače.
3-Hidroksipropionska kiselina je novi antimikrobni agens koji se može upotrijebiti za suzbijanje patogenih bakterija u hrani, kao što su vrste iz rodova Salmonella i Staphylococcus. Bakterija ...Lactobacillus reuteri iz glicerola sintetizira 3-hidroksipropionsku kiselinu biosintetskim putem ovisnim o koenzimu A, kodiranim operonom za korištenje propandiola koji je reguliran kataboličkom represijom. U mutantu L. reuteri RPRB3007 u kojem nema kataboličke represije, ispitanom pomoću metode PCR, primijećeno je 2,5 puta više transkripata gena pduP, pduW i pduL, i to tijekom logaritamske faze rasta bakterije. Proizvodnja 3-hidroksipropionske kiseline određena je u stanicama koje se ne dijele, a bile su resuspendirane u fosfatnom puferu, te u šaržnim kulturama uzgojenim u podlozi MRS s različitim omjerima glukoze i glicerola. Utvrđeno je da se u mutantu zbog pojačane ekspresije gena biosintetskog puta povećala specifična brzina nastajanja 3-hidroksipropionske kiseline, i to s 0,167 na 0,257 g po gramu suhe biomase po satu. Osim toga, sinteza je 3-hidroksipropionske kiseline u stanicama koje se ne dijele bila usporena nakon dodatka reuterina u koncentraciji od (30±5) mM. U šaržnom uzgoju nije utvrđena prisutnost 3-hidroksipropionske kiseline tijekom logaritamske i stacionarne faze rasta divljeg soja i mutanta, što je potvrđeno i NMR spektroskopijom. Međutim, nakon ispiranja i povratka u stanje mirovanja ove su stanice ponovno proizvodile 3-hidroksipropionsku kiselinu. Zaključeno je da laktat i acetat, primarni produkti katabolizma glukoze, vjerojatno inhibiraju sintezu 3-hidroksipropionske kiseline u šaržnim kulturama, što je potvrđeno činjenicom da dodatak laktata u koncentraciji od (25±5) mM ili acetata u koncentraciji od (20±5) mM podlozi sprečava sintezu 3-hidroksipropionske kiseline. Osim toga, uklanjanjem je natrijevog acetata i glukoze (izvora ugljika za proizvodnju mliječne kiseline) potaknuta proizvodnja 3-hiroksipropionske kiseline u hranjivoj podlozi MRS na sličan način kao i uporabom fosfatnog pufera. Iako je genetička represija u mutantu izbjegnuta pojačanom ekspresijom gena biosintetskog puta, proizvodnja je 3-hidroksipropionske kiseline i dalje bila ograničena supstratom i kataboličkom inhibicijom.
Grayeva (1970, 1987) teorija osjetljivosti na potkrepljenja biološki je utemeljena teorija ličnosti koja postulira postojanje tri osnovna bihevioralno-motivacijska neuralna sustava. Različite razine ...osjetljivosti ovih sustava manifestiraju se kao individualne
razlike u ponašanju i doživljavanju. Od posebne su važnosti razlike u osjetljivosti aktivacijskog (BAS) i inhibicijskog (BIS) sustava jer one predviđaju razlike u ekstraverziji i neuroticizmu. Ovaj se radi bavi validacijom najčešće korištenog instrumenta konstruiranog za detektiranje ovih razlika – skale BIS/BAS Carvera i Whitea (1994).
Na uzorku od 286 studenata provedena je eksploratorna faktorska analiza hrvatskog prijevoda ove skale koja je rezultirala četverofaktorskom strukturom kakva je opažena i kod primjene izvorne verzije instrumenta. Osjetljivost inhibicijskog sustava određena je kao jedinstveni konstrukt, dok je osjetljivost aktivacijskog definirana kao tri odvojena, ali povezana konstrukta. Konfirmatornim su pristupom testirane četiri hipoteze o strukturi ovog instrumenta, a najbolje je podacima odgovarala modificirana četverofaktorska solucija koja uključuje procijenjenu kovarijancu komponenata pogrešaka između dviju formalno sličnih čestica. Podaci o unutrašnjoj konzistenciji hrvatskog prijevoda govore i o zadovoljavajućoj pouzdanosti skala – usporedivoj onoj dobivenoj
pri ranijim validacijama ovog instrumenta. Mjere osjetljivosti aktivacijskog i inhibicijskog sustava objašnjavaju 26% varijance ekstraverzije i 78% varijance neuroticizma.
Inhibitori acetilkolinesteraze (AChE) povećavaju kolinergičku transmisiju u mozgu, pa se koriste za simptomatsko liječenje Alzheimerove bolesti (AD). S druge strane, inhibitori butirilkolinesteraze ...(BuChE) značajno povećavaju ekstracelularnu količinu AChE u mozgu, a da pri tome ne uzrokuju snažne nuspojave ni u središnjem ni i perifernom živčanom sustavu. Galantamin, jedan od odobrenih AChE inhibitora, alkaloid iz lukovica narcisa, pokazuje da su biljke značajni izvor novih potencijalnih AChE- i BuChE- inhibitora. U ovom radu, ispitivali smo učinak dvanaest biljaka koje se koriste u tradicionalnoj europskoj medicini na različite poremećaje središnjeg živčanog sustava i na poboljšanje pamćenja. Pomoću Ellmanove kolorimetrijske metode praćen je inhibitorni učinak metanolnih i heksanskih ekstrakata tih biljaka na AChE i BuChE. Najjači inhibitorni učinak pokazali su heksanski ekstrakti cvjetova Arnica chamissonis Less. susb. foliosa i nadzemnih dijelova Ruta graveolens L. u koncentraciji od 400 μg mL1. Međutim, metanolni ekstrakti cvjetova Arnica chamissonis Less. susb. foliosa i nadzemnih dijelova Hypericum perforatum L. u istim koncentracijama pokazuju selektivnu inhibiciju samo na AChE. Ostali ekstrakti bili su nedjelotvorni. Rezultati ukazuju na potrebu daljnjih ispitivanja ekstrakata arnike, rute i gospine trave da se utvrdi koji su sastojci ekstrakata odgovorni za inhibiciju AChE i BuChE.
Ispitan je utjecaj tri ekstrakta dobivenih iz Aloe vera (miks, pulpa i sok) u tri različite koncentracije (103, 104 i 105) na porast micelija šest fitopatogenih gljiva: Diaporthe helianthi, Phomopsis ...longicolla, Phomopsis viticola, Fusarium graminearum, F. verticilloides i F. solani. Svi ekstrakti su pokazali određeni utjecaj na rast micelija gljiva, bilo da su ga inhibirali ili stimulirali. Utjecaj pojedinih ekstrakata ovisio je o koncentraciji, tipu ekstrakta i gljivičnoj vrsti. Na rast micelija D. helianthi najjači inhibitorni utjecaj imao je miks u koncentracij 103 i 105 i pulpa u koncentraciji 105. Na porast micelija P. longicolla najjači inhibitorni utjecaj su imal pulpa i sok u koncentraciji 104 i 104, dok je miks stimulirao rast micelija. Porast micelija P. viticola jedino je inhibirao sok u koncentraciji 104. Rast micelija F. solani i F. verticilloides su inhibirali svi ekstrakti dok je početni porast (drugi dan od inokulacije) micelija F. graminearum inhibirao miks, a od idućeg mjerenja svi ekstrakti pokazuju stimulativni utjecaj.
Istraživan je utjecaj jedanaest vrsta eteričnih ulja (anis, metvica, gorka naranča, ružmarin, cimet, kim, bor, kadulja, timijan, klinčićevac, lavanda) na porast micelija Macrophomina phaseolina. ...Nakon tri dana eterična ulja timijana, metvice, anisa, cimeta i klinčićevca imala su statistički značajano fungistatično djelovanje, dok su ostala eterična ulja u odnosu na kontrolu imala stimulirajući učinak na rast micelija. Nakon šest dana samo je kod timijana zabilježeno inhibitorno djelovanje, a nakon devet dana niti kod jednog eteričnog ulja nije zabilježeno inhibitorno djelovanje na porast micelija.
Inhibicijom butirilkolinesteraze (BChE, EC 3.1.1.8) moguće je liječiti bolesti kod kojih dolazi do smanjenja koncentracije neuroprijenosnika acetilkolina, poput Alzheimerove bolesti. Međutim, takav ...pristup terapiji ne smije zanemariti polimorfizam BCHE gena koji može utjecati na njezin konačan ishod. Nekolicina poznatih kolinergičnih lijekova (npr. galantamin, huperzin i rivastigmin) potječe iz biljaka ili su sintetski derivati biljnih spojeva, što opravdava daljnje istraživanje novih terapeutika iz biljaka. Flavonoidi pripadaju velikoj obitelji biološki aktivnih polifenolnih spojeva što se nalaze u mnogim biljkama, a poznata je činjenica da neki inhibiraju BChE. U radu smo se usredotočili na istraživanje flavonoida galangina, kvercetina, fisetina i luteolina kao inhibitora prirodnih inačica ljudske BChE: uobičajene, atipične i fluorid-rezistentne. Pokazano je da ispitani flavonoidi reverzibilno inhibiraju sve inačice BChE s konstantama disocijacije kompleksa enzim-inhibitor (Ki) u rasponu od 10 do 170 μmol/L. Inhibitorna moć ispitanih flavonoida spram svih triju inačica BChE povećavala se sljedećim redoslijedom: luteolin<fisetin<kvercetin<galangin, pri čemu je dokazano da inhibicija ne ovisi o polimorfizmu BChE. Rezultati upućuju na zaključak da flavonoidi mogu pomoći u daljnjem razvoju terapeutika, tj. inhibitora BChE za liječenje simptoma neurodegenerativnih bolesti i demencije.
PDF
