Članak je prikaz dijela rezultata istraživanja „Imigranti i integracija u uvjetima složenih etničkih odnosa - Primjer Hrvata u Beču“ za Austrijsko savezno ministarstvo znanosti i istraživanja, a u ...sklopu programa „Austrija bez granica“. Istraživanje je ispitalo specifičnosti integracije hrvatskih imigranata u Beču te je na njihovu primjeni pokušalo pokazati kako je dosadašnja isključiva koncentracija na ponašanje imigranta kao pojedinca te na položaj imigrantske obitelji pri istraživanju integracije imigranata neprimjerena uvjetima etniziranja imigrantskih zajednica i primajučeg društva u cjelini. Slučaj Hrvata u Beču odličan je primjer strukturne kompleksnosti odnosa koje razvijaju imigranti, a koji se moraju uzeti u obzir pri istraživanju integracije kao smanjenja individualne i kolektivne udaljenosti imigranata od resursa, uloga i vrijednosti primajučeg društva. Hrvatski imigranti tako razvijaju odnose s Gradišćanskim Hrvatima u Beču, dobro integriranom i priznatom austrijskom manjinom, ali se nalaze u situaciji koja ponekad omogućuje konflikt sa srpskom i bošnjačkom imigrantskom zajednicom. Uz to je društvo emigracije geografski dovoljno blizu da znatno utječe na planove i etničke definicije socijalnog realiteta aktivnih članova hrvatske imigrantske zajednice. Istraživanje je strateški koristilo tzv. kvalitativne metode (intervjuiranje najaktivnijih članova hrvatske imigrantske zajednice, promatranje sa sudjelovanjem, uz triangulaciju podataka s obzirom na vrijeme, prostor i aktere) te je poopćivost pokušalo poduprijeti postojećom statistikom.
Nije nužno da se svugdje organizacija djela za zvanja ograniči na taj dan, daleko je poželjnije da obuhvati veće razdoblje vremena, koje će moći imati središnju proslavu i u neki drugi pogodniji ...dan...
Uloga jezika i prevođenja u izradi višejezičnoga zakonodavstva EU-a potaknula je mnoge rasprave među pravnicima i jezikoslovcima. Usprkos tomu, malobrojni su interdisciplinarni pristupi utemeljeni u ...pravu EU-a, poredbenome pravu i teoriji prevođenja koji bi omogućili dublje razumijevanje procesa donošenja i tumačenja višejezičnoga zakonodavstva te uloge jezika i prevođenja u tim procesima. Kako kaže akademik Jakša Barbić, pravnicima nedostaje znanje koje imaju jezikoslovci, a jezikoslovcima znanje koje imaju pravnici. U knjizi Legal Integration and Language Diversity. Rethinking Translation in EU Lawmaking, koju je izdavač Oxford University Press objavio 2018. godine, autor C. J. W. Baaij s lakoćom se bavi i pravnim i jezikoslovnim temama. Prevođenje zakonodavstva EU-a ističe kao opreku između, s jedne strane, nužnosti pravne integracije u smislu usklađivanja i ujednačavanja prava te poštovanja načela jezične raznolikosti pod velom institucijske višejezičnosti, s druge. U tom svjetlu treba (re)definirati ne samo cilj, nego i strategije prevođenja zakonodavstva EU-a kako bi ono bilo što učinkovitiji kotačić u mehanizmu pravne integracije te kako bi se smanjila odstupanja u značenju pojedinih jezičnih verzija. U knjizi se objedinjuju mnoge teme koje će biti zanimljive praktičarima, sveučilišnim nastavnicima te znanstvenicima, ali i studentima kao izvor znanja o pravu, jeziku i višejezičnosti.
U članku autorica analizira mogućnosti razvoja Maribora u europskim prostornim integracijama kao dio procesa globalizacije i uključivanja Slovenije u Europsku uniju. Povezivanje malih i velikih ...europskih regija jest jedan od bitnih procesa koji utječu na ekonomsku, socijalnu i kulturnu promjenu prostora. Velike razlike u razvijenosti među pojedinim regijama koče proces integracije Europe. Svijest o regionalnoj pripadnosti i o potrebi uključivanja na europske osi razvitka jest ključni čimbenik daljnjega razvoja mariborske regije u europskom prostoru.
Autor koristi rasprave iz Hrvatskog sabora iz godine 1861. da bi ilustrirao neke aspekte nacionalne integracije kod Hrvata odnosno Srba u hrvatskim zemljama u drugoj polovini 19. stoljeća. U to ...vrijeme Hrvati i Srbi nalaze se na razvojnom stupnju »između etnosa, naroda i nacije«. Daljnji pomak iz te pozicije bio je uvjetovan potrebama modernizacije. S tim u vezi autor, među inim, razmatra kako su pojedini saborski zastupnici shvaćali ili gledali na policentričnost hrvatske cjeline, na odnos naroda (ili naroda) i države, na etničku i socijalnu bliskost (i različitost) Hrvata i Srba, te na ključnu problematiku demokratizacije i kulturno-prosvjetnog razvitka. Na kraju rada spomenuta je i diskusija o »domorodnosti« Hrvata i Srba u hrvatskim zemljama.
Rasprava počinje tvrdnjom da je Evropa kakvu danas poznajemo nastala u srednjem vijeku, u procesu intenzivnih migracija. U tom kontekstu jugoslavenski prostor bio je specifičan jer je jedino ovdje ...novi etnokulturni superstrat prevagnuo nad romaniziranim supstratom i stvorio svojstven amalgam koji stoljećima neće pripasti ni Zapadu ni Istoku. S druge strane, pokazuje se da su migracije i usporedbe sa stranim kulturama djelovale na stvaranje pojma Evrope i evropejstva koji se, međutim, sve više sužavao na zapadni dio kontinenta. Autori zatim prelaze na prikaz razvitka konkretnih oblika (zapadno)evropske integracije u 20. stoljeću (osobito EEZ), te na pregled trendova poslijeratne migracije u Evropi i u Evropskoj zajednici. Iz tog pregleda proizlazi da je, unatoč razvoja jedinstvenog tržišta radne snage unutar EEZ, došlo do pada udjela »unutrašnjih« migranata, a do povećavanja broja i udjela migranata iz tzv. trećih zemalja. Taj proces počeo je u fazi visoke konjunkture prije 1973. mada se nastavio i poslije, i to uslijed spajanja migrantskih obitelji u zemljama primitka, prirodnog priraštaja među samim migrantima, ilegalne migracije i priljeva azilanata. Najveći apsolutni i relativni porast bilježila je turska migrantska populacija, kao i neke druge grupacije afro-azijskih migranata. S druge strane, jugoslavenska migrantska populacija u zemljama EEZ opada i zatim stagnira od sredine 1970-ih, a u sadašnjem desetljeću broji nešto više od 700.000 migranata. Autori, međutim, smatraju da bi danas, u ovom trenutku ozbiljne ekonomske i društveno-političke krize u zemlji, migracijski potencijal Jugoslavije mogao iznositi čak dva milijuna ljudi. Na kraju rada autori nude tri moguća scenarija za jugoslavensku migraciju s obzirom na buduću poziciju Jugoslavije (i njezina sistema) u procesu evropske integracije.
Prema jednoj austrijskoj anketi, naši građani na privremenom boravku i radu u pokrajini Beč pripadaju najnižoj socijalnoj kategoriji. Njihova djeca školuju se u Volksschule, rijetko kad dospijevaju ...dalje od Hauptschule (viši razredi osnovne škole), a redovito su zastupljena i u Sonderschule (specijalna škola). Bečke osnovne škole nastoje integrirati djecu stranih radnika, ali vode brigu i o njihovoj reintegraciji u domovini. Deklariraju otpor prema asimilaciji mladih stranaca.
Pohađanje Jugoslawisch-Kursa (školski žargon za jugoslavensku dopunsku nastavu na materinskom jeziku) ionako je dobrovoljno, a gramatika materinskog jezika. koji je našoj djeci ponajčešće prvi strani jezik, čini im se suviše složenom, pa često odustaju od te vrste nastave. Postavlja se dilema da li bi bilo bolje izraditi atraktivne multimedijske nastavne programe koji bi malim migrantima omogućili da svladaju materinski jezik još za vrijeme boravka u inozemstvu, ili bi ih bilo bolje otrgnuti iz te sredine i vratiti u domovinu na školovanje.
DRŽAVA I KULTURA Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
09/1998, Letnik:
7, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
Tekst se bavi propitivanjem odnosa države i kulture kao jednim od ključnih, ali dosta zanemarenih pitanja modernog poimanja razvoja. Kulturna je dimenzija uvedena u razvojnu tematiku kao izraz ...prevladavanja ekonomizma. Gledana iz te perspektive, država nema samo ekonomsku nego i kulturnu ulogu. Za problematizaciju odnosa države i kulture vrlo su relevantne ideje velikog povijesničara i mislioca Jacoba Burckhardta koji je, gotovo idealno–tipski, analizirao dva različita društvena oblika: jedan u kojemu država uvjetuje kulturu i drugi u kojemu kultura uvjetuje državu. No taj je odnos u suvremenom razvoju kompleksniji. Stoga se za njegovo razumijevanje predlažu dva metodičko–disciplinarna motrišta: kulturno–antropološko i sociološko–politološko. Prvo inzistira na integrativnoj funkciji kulture, njezinoj ulozi u oblikovanju moderne države, a drugo se bavi analizom političke moći kao subjekta kulturnog razvoja. Me|utim, u suvremenim se uvjetima pojavljuje i faktor tržišta, zbog kojeg odnos države i kulture nije više tako dihotomičan kao u tradicionalnoj opreci država/kultura. Stoga tekst pokušava naznačiti kako vladavina tržišta utječe na ponašanje kulturnih aktera i na djelovanje države.
U radu se analizira uloga sustava u Prostornom planu Republike Hrvatske, koja posebno dolazi do izražaja stvaranjem samostalne države. Prometna mreža treba pomoći integraciji hrvatskoga nacionalnog ...teritorija i njezinoj integraciji sa zemljama Europe.
PDF
