Francuski filozof Paul Ricœur bavio se problemom teksta u okviru hermeneutičke fenomenologije kakva je propitivala dosege i granice spekulativna mišljenja. U filozofiji konkurentnim diskursima – ...psihoanalitičkom, simboličkom, hermeneutičkom – istraživao je razumijevanje i samorazumijevanje ljudskoga »bivanja u svijetu« do kojih se dolazi upravo obilaznicom interpretacije teksta. Članak nastoji izložiti načela Ricœurove »podučene egzegeze« u dvostrukom horizontu: horizontu hermeneutičke refeksije koja se ne bavi gotovim dogmatskim izričajima te horizontu vjere koja se kuša kroz tekstove, istodobno promatrajući tekstove s distance, uvažavajući njihovu unutarnju polifoniju u izrazima ispovijesti vjere, poimanju vremena, shvaćanju povijesti spasenja. Ricœurova je teza da ono što je specifčno za biblijsku misao, koja se može nazrijeti iza slojeva teksta, jest sljedeće: Ime Božje, događaji hebrejske povijesti, Kraljevstvo Božje, događaj Kristova uskrsnuća kao objava smisla nade – svi ovi ključni momenti biblijskih tekstova činom čitanja postaju kadri preobraziti »subjektivnu« egzistenciju čitatelja. Premještanje teološke refleksije s jednoglasna u višeglasan diskurs Ricœur dekonstruira monolitan karakter objave i omogućuje vidjeti njezinu polisemiju, čime biva razoren svaki totalitarni oblik autoriteta kakav bi pretendirao na »posjedovanje« objavljene istine. Raznolikost biblijskih žanrova usložnjuje i moralnu problematiku: budući da biblijski tekst nudi tako široko shvaćanje izvora i oblika morala u kakvom se etika ne može svesti na moralne norme, nemoguće je prisvojiti dogmatsku poziciju po kojoj bi postojalo nešto kao kršćanska etika. Etika nije okvir zadan Zakonom, nego ponajprije osobna odgovornost slobodne savjesti. Riječ »Bog«, pak, upućuje na potragu za univerzalnošću onkraj pluralnosti njegovih modaliteta iskazivanja u biblijskom tekstu, čime se sprječava pretvaranje Boga u idola. Analoški oblik nominacije tvori samu matricu teološkoga jezika kao metaforičkoga jezika, što otvara mogućnost svojevrsne poetske teologije.
Autorica pokušava u ovom radu rehabilitirati lik senjskoga biskupa Marka Antonija de Dominisa. Ona analizira sliku biskupa opisanu u Senoinoj pripovjetki Čuvaj se senjske ruke i uspoređuje ju s ...utvrđenim povijesnim činjenicama. Produbljuje problematiku, raspravlja o mogućim korijenima nekih pitanja koja su povezana s de Dominisom i iznosi mišljenje Šime Ljubica i Franje Račkoga kao moguće izvore iz kojih je Senoa mogao crpiti građu za svoj lik biskupa de Dominisa. Pritom naglašava da su kod Šenoe činjenice interpretirane proizvoljno. Na taj način autorica daje objektivnu sliku biskupa Marka Antonija de Dominisa, kojega je Senoa, kako ona dokazuje, ocrnio.
Netko može pretpostaviti da svatko može razumjeti Bibliju. Iako se
osnove plana spasenja mogu shvatiti relativno lako, postoje određene prepreke razumijevanju Riječi Božje. Jezik kojim je Biblija ...pisana posvema se razlikuje od današnjeg. Naša suvremena kultura i običaji drugačiji su od onih u biblijska vremena. Sam je Isus uputio potrebu interpretacije Biblije svojega doba, naročito u vezi s proročanstvima o sebi. Razumijevanje Biblije ponekad zna biti složeno i komplicirano. U ovome članku autor se bavi gore spomenutim predmetima dajući nekoliko primjera kako bolje razumjeti Riječ Bogu.
Autor analizira zapis nepoznatog dubrovačkog pomorca iz 19. stoljeća o životu na jedrenjacima. Analizirani tekst predstavljen je kao zanimljiv etnografski, dijalektološki i književni zapis ...autentičnog usmenog izričaja. Provedena lingvostilistička analiza otkriva stilističko bogatstvo naracije koja pripada oralno-auralnoj kulturi. Autor osobito naglašava stilističku vrijednost koja je ostvarena vjernim prijenosom strukture usmenog izraza u medij pisane riječi. Osim lingvostilističke analize teksta, autor je protumačio arhaične izraze i priložio tumač manje poznatih riječi koji omogućuje razumijevanje ovog jezičnog dokumenta dubrovačkoga govora 19. stoljeća.
Abraham je, bez sumnje, jedan od najpoznatijih i najznačajnijih biblijskih likova. Dobivao je na značenju, ovisno o situaciji u kojoj se nalazio židovski narod. Članak obrađuje lik patrijarha ...Abrahama kako je prikazan u svetopisamskim tekstovima, uvijek vodeći računa o njihovoj povijesnoj uvjetovanosti.
Nakon etimološkog tumačenja Abrahamova imena, posebna je pažnja posvećena tzv. ciklusu o Abrahamu, sadržanom u Post 12-25. Raščlanjene su predaje koje sačinjavaju taj ciklus: jahvistička, elohistička i svećenička. Prikazom njihovih specifičnih naglasaka, osvijetljen je lik „praoca naše vjere“ u njegovom povijesnom razvoju i shvaćanju.
Podaci i naglasci iz predaja uspoređeni su s podacima koje pružaju povijesno-arheološka istraživanja. Na temelju oskudnih povijesnih podataka i indicija Abrahama je moguće smjestiti u povijesni i zemljopisni kontekst.
Kasnožidovska shvaćanja Abrahamova lika i uloge našla su svoj odraz u nekim kasnijim spisima Staroga zavjeta. Tu je vidljiv proces kontinuiranog suočavanja s Božjim obećanjima.
Članak završava osvrtom na novozavjetne recepcije i interpretacije Abrahamova lika.
Analiziran je problem višeznačnosti u gravimetrijskoj interpretaciji platformnih područja. Dan je teoretski primjer koji pokazuje da postoji višeznačnost u određivanju dubine i položaja rasjeda i kad ...je poznat oblik strukture. Zaključeno je da u interpretaciji gravimetrije najbolje rezultate daje konstrukcija karte i profila koji pokazuju dubine horizonta na kojem se javlja najjači kontrast gustoće. Dan je primjer iz područja Sultana u Jordanu, gdje je gravimetrijska karta preračunata u karte »kvantitativnog regiona-la« i »pravog reziduala«. uz korištenje podataka bušotina. Interpretacijom gravimetrijskog reziduala metodom gravimetrijskog modeliranja konstruirana je karta struktura i dubina horizonta kontrasta gustoče, s položajima i iznosima pomaka glavnih rasjeda.
Mjesto fenomena paranormalnog je određeno "drugošću" od uobičajene slike svijeta. One su kulturne formacije koje se mijenjaju tijekom vremena i moguće je komparirati današnje s nekadašnjim ..."vjerovanjima" o nadnaravnom. No, one su ujedno i dijelovi šireg kulturnog konteksta i upravo stoga istraživane su posredstvom osobnih priča (oral history) o događajima nadnaravne ili magijske prirode koji su se dogodili samim kazivačima. Tako se otvara mogućnost šire analize kulturnih potreba koje su stvorile ovakav pogled na svijet.
Kršćani čvrsto vjeruju da biblijska vijest nadmašuje svoje vrijeme
i kulturu. Stoga, kako godine prolaze i jaz se stoljeća između starog
i suvremenog svijeta širi, sve više postaje važno da se tumači ...Biblije
sve dosljednije drže načela interpretacije koji proistječe iz samoga
teksta, da ne bi pogrešno tumačili Riječ Božju. Ovo je naročito aktualno kada utvrđujemo istine što ih sadrže simboli apokaliptičkih
knjiga Daniela i Otkrivenja. U ovome članku autor navodi karakteristike apokaliptičkog proroštva, opisuje svrhu i temu Otkrivenja, istražuje prirodu simbolizma i sugerira kako utvrditi značenje poruke Otkrivenja. Svi sustavi interpretacije Otkrivenja moraju početi lociranjem svojih nekoliko segmenata u prošle, sadašnje ili buduće vremenske okvire. Nakon godina proučavanja autor je duboko uvjeren da jasno razumijevanje literarnog poretka Otkrivenja nudi potrebni temelj na kojemu valja izgraditi načela pouzdanog tumačenja vizija. Sama proročka knjiga sadrži ključ za objašnjenje svoje strukture.
Podaci pokazuju da se Otkrivenje sastoji od osam vizija koje su
međusobno povezane u četiri para. Proroštvo se prirodno dijeli na
dva dijela, od 1. do 14. poglavlja i od 15. do 22. Četiri su vizije
u prvome dijelu i četiri vizije zaključuju knjigu. Prve četiri vizije
(povijesna serija) nalazi svoje ispunjenje u kršćanskoj eri uvodeći
na kraju u Drugi advent. Posljednje četiri vizije (eshatološka - sudbena serija) opisuje događaje nakon završetka ljudske kušnje. Takva temeljna struktura Otkrivenja i druga spomenuta načela omogućuju važne smjernice za tumačenje Otkrivenja.
U ovom se radu bilježe tri karakteristična svojstva odglagolskih izvedenica na -ač (nemogućnost tvorbe imenica od neakuzativnih glagola, prisutnost morfoloških oznaka vida i dvostruka interpretacija ...imenica). Prvo se svojstvo opisuje najdetaljnije, dok se pitanja vidskih oznaka i dvostruke interpretacije ne obrađuju tako iscrpno jer bi ti problemi mogli biti predmet samostalnih rasprava. Na kraju se razmatra utjecaj tih svojstava na unutarnju strukturu imenica na -ač te se predlaže odgovarajući strukturni opis u teorijskom okviru distributivne morfologije.
Tema je ovoga rada semantička interpretacija glagolskih imenica na -nje i njihovo odgovarajuće unutarnje ustrojstvo. Temeljna je značajka imenica na -nje mogućnost njihove dvostruke interpretacije. ...Imenice mogu biti interpretirane događajno (kao glagoli) i nedogađajno (kao ostale imenice). U radu se na temelju testova Jane Grimshaw utvrđuje događajnost glagolskih imenica u hrvatskome jeziku. Događajnost se, kao i druga svojstva imenica, opisuje u skladu s distribuiranom morfologijom, jednom od suvremenih generativnih teorija morfologije. Konačan se strukturni opis glagolskih imenica temelji na modelu poimeničenja Artemis Alexiadou iz 2001. Također se predlažu odgovarajuće promjene modela potrebne za opis glagolskih imenica u hrvatskome jeziku.
