Quo Vaditis, Scientia et Educatio? Kiralj, Rudolf
Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru
17
Paper, Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Eksponencijalni razvoj ljudskog znanja tj. znanosti i tehnologije, sve je više izvan kontrole i sve više je u raskoraku s linearnim razvojem ljudskog bića. Ovaj rad procjenjuje utjecaj tog ...eksponencijalnog razvoja na edukaciju uz pomoć bibliometrijske analize sveučilišnih udžbenika i prikaza slučaja vizualne prirode u kemiji. Razni bibliometrijski opisivači (broj stranica, broj izdanja s godinama, veličina fonta, maksimalan broj znakova) određeni su za proučavane knjige iz 12 različitih područja znanja i iz 14 grana kemije. Prikazi slučajeva u kemiji (sferni harmonici, nukleofilne supstitucijske reakcije i baze nukleinskih kiselina) ilustrirani su upotrebom modernih programa za računanje i vizualizaciju te pomoću kemijskih baza podataka. Svi proučavani udžbenici iskazuju porast količine materije. Postoji nekoliko tipova tog porasta, linearni, parabolični, oscilirajući te drugi, vidljivi iz analiza dijagrama raspršenja broj stranica vs. vrijeme. I drugi deskriptori pokazuju da postoji porast. Brzine porasta od prvog do zadnjeg izdanja udžbenika su veće u kemiji nego u općem znanju. Kada se pretvore u dodatno vrijeme za učenje iz udžbenika, studenti su dobili 10 do 100 minuta po danu. To znači da studenti općenito provode iznad 2 sata, a u kemiji 2 – 4 sata po danu više učenja nego njihovi kolege koji su imali prva izdanja udžbenika. Tri prikaza slučaja u kemiji ukazuju da mnogi zastarjeli i krivi koncepti nisu nestali upotrebom moderne kompjutorske tehnologije, što otežava učenje iz takvih udžbenika. Udžbenici sustavno zaobilaze uporabu visokokvalitetnih slika načinjenih računalom, nego umjesto toga, preferiraju netočne shematske prikaze i umjetničke prezentacije. Ovakva situacija, unatoč eksponencijalnom razvoju znanja i tehnologije, postoji desetljećima istovremeno s dobrim programima za računanje i crtanje te kemijskim bazama podataka. Rješenja za takvu situaciju nisu jednostavna i ona uključuju radikalne promjene u udžbenicima cijelog studija.
U suvremenoj književnoj interpretaciji područja su interpretacije, čitanja i analize usko povezana. Na njihov je sinkretizam utjecala i teorija pripovijedanja koja je danas korisna poveznica između ...(pripo-vjednih) struktura i interpretativnih pristupa. Stoga suvremena književna interpretacija obuhvaća dvije razine (oblikovanje referencijskih okvira i ispunjavanje praznih mjesta) s više procesa i četiri elementa, tj. au-tora, tekst, čitatelja i kontekst, pri čemu je najvažnija namjera teksta. Cankarovi romani razlikuju se od ostalih romana svoga vremena već na prvoj razini književne interpretacije, uglavnom zbog digresija u pripovijedanju i izrazite emocionalnosti. Na drugoj razini književne interpretacije Cankarovih romana značajna je analiza autobiografičnosti odnosno autorove empatije (autor) i čitateljeve empatije (čitatelj i kon-tekst) te moralni perspektivizam vezan uz odnos između pripovjedača i književnih likova (tekst).
Since the beginning of the Varaždin Baroque Evenings in 1971 and untill 2006 the programming of the festival was led by one of its founders Prof. Vladimir Kranjčević, the respected Croatian ...conductor. Prof. Davor Bobić was nominated as the director of the festival in 2006 and so the programming, organization and realisation of the festival became his duties. It should be stressed that the new director dedicated his attention to soloists and ensembles specialized in authentic interpretation which results from the research of the musical practice during the baroque era as well as in the performance practice which means usage of the original instruments of baroque period or their copies. Much has been acheaved concerning this authentic interpretation and performance and the most of the musicians from abroad as well from Croatia belong to this kind of interested performers. Another important achievemnt of Prof. Bobić was his idea of billateral cooperation with different states and the plan to invite one of them each year to be the partner-states of the festival. The idea was very successfull in its realisation and the audience could get to know different national baroque music heritages. The partner-states have been Slovakia, Israel, Czech Republic, Germany, Polen, Austria, Russia, Italy and in 2015 France. So it was really possible to hear the less known music and perfect interpretations of the international musicians. Further programmes have been organized in Varaždin and concerts have been given in many neighbouring states as well as in Croatia spreading the fame of the festival and getting critical reviews in many cities. For this fame the festival awards „Ivan Lukačić“, „Jurica Murai“ and „Kantor“, which was given by the Croatian daily newspaper „Vjesnk“ for several years, were allways very important because they are incorporated into the biographies of the winners and so spread the fame of the festival. It is right to say that Prof. Bobić continued the tradition of the Varaždin Baroque Evenings but he also achieved greater recognition of the festival on the international level which without any doubt will be of great importance for its future. New partner-states, and for 2016 it will be Spain, will certainly be important for the promotion of the baroque town of Varaždin and of Croatia, as culturally interesting city and state.
Raziskave na področju recepcije glasbe običajno težijo k študijskim primerom ali tabulaturam, pri čemer se študije interpretacije glasbe sprašujejo po nepreračunljivosti tehničnih pogojev in izbirnih ...predelavah glasbenih posnetkov. Ker je videti, da je pomanjkanje zavedanja v zvezi z referenčnimi sistemi izhodišče problema, ta razprava predlaga osnovni model, s katerim se lahko ukvarjamo z glasbo v vseh njenih pisnih in zvočnih pojavnostih.
Drugo, ali so in kdaj so lirski subjekt in zenske v Presernovih pesmih resni?ne osebe?5 Misel, da niso, je ze iz Presernovih ?asov. Kidri? (1934/1978: 55) na podlagi pisma ?opovega brata pise: »vsi ...kranjski visokosolci na Dunaju so mislili, da je pe- snikova Lavra imaginarna oseba. ... Akrostih Sonetnega venca ... je torej na vse strani u?inkoval kot bomba«. Neavtobiografske so po Kidri?u (1934/1978: 44-45) npr. saljive romance H?ere svet, U?enec, Dohtar, »da pa je vsaka resna Presernova ljubezenska konfesija vzklila iz misli na neko dolo?eno osebo, o tem ne more biti dvoma.« Sem sodijo Ljubeznjeni soneti, Prva ljubezen, Gazele, Sonetni venec, deset poven?nih sonetov, Julija naj bi bila motiv tudi za Prekop, Neiztrohnjeno srce, Zdra- vilo ljubezni, zensko zvestobo in Ribi?a (Kidri? 1934/1978: 56 -57), po letu 1840 je vsaj tri pesmi napisal eni od sester Podboj (Jerici ali Antoniji), namre? K slovesu, Ukazi, Sila spomina, morda Zgubljeno vero (Kidri? 1934/1978 in Kidri? 1935; Slo- dnjak 1979). »Ali je vplivala na pesnikovo ob?utje samo ena povzro?iteljica ali jih je bilo ve??« Kidri? (1934/1978: 37, 42-46) je za dobo do leta 1833, ki je najpoznejsi mozni Julijin datum, nastel kar nekaj potencialnih Lavr, torej zensk, ki mu ljubezni niso vra?ale (France Preseren je pel le o teh): v ?asovnem zaporedju so to Zalika Dolenc, Kristof birtova Rezika, morda Micika Podboj in Jerica Rotar, od januarja 1832 neka Celov?anka in pa »neznana nam Ljubljan?anka« (tu ni Grad?anke Klunove, saj ga je ta ljubila), Julija in na koncu ena od sester Podboj. Toda v sredis?u presernoslovskega zanimanja je vprasanje, katere pesmi so posve?ene Juliji. (Julija kot najve?ja sloven- ska literarna junakinja ne v Slovenskem biografskem leksikonu, ne v Enciklopediji Slovenije, ne v leksikonu Slovenska knjizevnosta nima svojega gesla.) presernoslovci so npr. o Ljubeznjenih sonetih soglasni, da niso Julijini, nesoglasni pa o Prvi ljube- zni, Strunah, Dohtarju in zlasti o Gazelah, ki so bile objavljene v prilogi Illyrisches Blatt 13. julija 1833, tri mesece po Julijini veliki no?i 1833. Juliji jih pripisujejo zigon 1906, Slodnjak 1951, 1964, 1979 in Paternu 1976, Kidri? pa neki neugotovljivi go- spodi?ni. Za mit o Juliji pa je zazeleno, kot o zigonovih in Puntarjevih prizadevanjih zajedljivo re?e Kidri? (1934/1978: 37, 48), da bi ?im ve? najboljsih pesmi veljalo njej. Odgovor je odvisen od tega, kdaj je kaka pesem nastala oz. bila zasnovana in kdaj se je Preseren zaljubil v Julijo. ?e so bile Gazele zasnovane leta 1832, Preseren pa se je v Julijo zaljubil 1833, potem niso Julijine. Po neavtobiografski razlagi se na velikono?ni 6. april ni zgodilo ni?,6 preseren se je zaljubil ze 1831, letnica 1833 je namig na datum, ko se je zaljubil Petrarka. paTernu (1976: 122, 131) petrarkizem definira tako: »tri temeljne to?ke petrarkisti?ne lirike so zenska ?iste in vzvisene lepote, temeljni odnos do nje je ?as?enje in obozevanje, toda njegova ljubezen ostane neuslisana in nesre?na«; k petrarkizmu sodi se dolo?eno izrazje,7 sama sonetna oblika in do neke mere izmisljena ?ustva (radikalna oblika tega stalis?a je, da Preseren Julije ni resni?no ljubil, ampak si jo je izbral za petrar- kisti?ne potrebe).8 Na te re?i je pomislil ze levstiK (1859/1956: 228): »S Petrarkom se je nas pevec rad primerjal in tudi v tem mu ho?e biti enak, da se je njegovo srce vnelo, ravno ko Petrarkovo, na veliki teden. Ali je bilo to res ali samo izmisljeno, tega ne vemo.« K petrarkisti?ni razlagi 6. aprila se nagibajo: implicitno leveC (1879/1965: 165 pise, da je Juliji pesnil ze 1832), Levstik je nihal, leta 1859 »ne vemo«, leta 1863 pa Presernu ze verjame; nihal je Kidri?, ki je v letih 1925 in 1928 sprejel zigonovo letnico 1831, zavrnil pa njegovo dvodelno razlago soneta9. Za petrarkizem se ogreva slodnjAK (1951, 1964: 222, 1979: 233): »Da je postavil v sonetu Je od vesel'ga ?asa teklo leto za?etek nesre?ne ljubezni v leto 1833 in ne 1831, si razlagamo s tem, da se je Juliji sele tisto leto javno razodel s priob?itvijo Gazel kot ljubezenske poslanice«. Paternu sicer govori o neresljivosti problema, a se v razlagi Gazel, nastalih 1832, na- giba k sklepu, da so namenjene Juliji (1976: 211-12), in v razlagi soneta Je od vesel'ga ?asa (1977: 33), da gre za petrarkisti?ni topos. zigon (1906) je v sto strani obsirni analizi iz vsebine pesmi, formalne zgradbe oz. arhitektonike, njihovih predelav, postavitve v Poezije, pa iz metaforike in ?ustev sklepal, v?asih pa zgolj predpostavljal, da so dolo?ene pesmi zanesljivo posve?ene Juliji. Tej predpostavki je sledilo raziskovanje korespondence med ljudmi sirsega presernovega kroga in kroga okoli ?belice, da bi ugotovil, kdaj so bile pesmi zasno- vane, poslane v branje urednikom, cenzorjem ipd. S tem je zaljubitev v Julijo datiral v sredino leta 1831. Tako nekatere pesmi, nastale leta 1831, opisujejo se pretekle ljubezni, druge pa ze ljubezen do Julije. Ljubeznjeni soneti iz let 1831-32 opisujejo stare ljubezni do njegovega tridesetega leta (5. sonet govori »ze tridesetem letu prede Parka«), Prva ljubezen in Dohtar naj bi nastali 1831 (ker je bil cenzurni rokopis za ?belico III pripravljen ze konec leta 1831) in opisujeta novo ljubezen, Julijo (»prva ljubezen« ni prva kronolosko, ampak v smislu 'glavna'). Nastanek Gazel datira v leto 183215 in so torej Julijine. Po tej logiki je Preseren Julijo res spoznal ze leta 1831 in ne sele aprila 1833. Toda problemati?ne so pesemske interpretacije: po ?em sklepa, da so pesmi namenjene Juliji? Za Gazele pravi, da so po ?ustvovanju in hrepenenju nedvomno Julijine, ker »res prejasno govori vsa njihova vsebina, ?igave so«, »saj preveva vendar ista ljubezen te Gazele, ki polni Venec«; v 5. Gazeli je verz »de za?ne se leto starat' ze v Serpani«, torej meseca julija; ker pa je mesec pisan z veliko za?e- tnico, se tu ze prvi? pri Presernu pojavi Julijino ime. Opis prvega sre?anja v sonetu Je od vesel'ga ?asa teklo leto je podoben opisu v Prvi ljubezni iz 1831 (ker Preseren tu v opombi citira Petrarkov 3. sonet »Era il giorno«, sklepa, da je Preseren to zensko sre?al v cerkvi), zato je zenska v Prvi ljubezni lahko le Julija. Tudi sestnajstletnica iz pesmi Dohtar, ki je nastala 1831, je Julija, ker ji je 1831 za?elo te?i 16. leto16 in ker ?op kot cenzor pesmi ni sprejel v ?belico III, po zigonovem zato, ker ni hotel, da bi jo Ljubljan?ani opravljali.17
U radu se nastoji osvijestiti problem nedostatka teorijskih perspektiva u diskursima veznim za proučavanje stećaka. Rezimiraju li se dosadašnja proučavanja fenomena nekropolâ stećaka, evidentno je ...kako su ona na marginama znanstvenih disciplina poput arheologije, povijesti umjetnosti, povijesti, lingvistike i sl. Stoga se javlja potreba za kritičkim razmišljanjem na neke uvriježene i u znanosti ukorijenjene "zakonitosti". Evidentno je kako sukladno napretku epistemološke misli, proučavanje stećaka zahtijeva interdisciplinaran pristup i znatno širi interpretativni okvir. Kritičko promišljanje ne bi bilo moguće bez terenskoga istraživanja autorice ovoga rada, te osvrta na teorijske perspektive u svjetskoj arheološkoj znanosti. Iste će se uzeti kao osnova za nove interpretacije i pokušaj inkorporiranja stećaka u suvremene arheološke tokove. Svrha tako postavljenih istraživanja pokušaj je da se što bolje razumije srednjovjekovna sepulkralna kultura i propitaju postojeće paradigme.
U članku se ispituju neuljudni fenomeni i strategije neuljudnosti u žanru komentara na mrežne novinske članke. Analiza se oslanja na čitateljske percepcije neuljudnosti. Komentari (668) koji su ...predmet analize iz dvaju su dnevnika: hrvatskog Jutarnjeg lista i srpskih Večernjih novosti, a izazvala su ih četiri članka s politčkim temama, dva iz JL-a i dva iz VN-a, objavljena u prosincu 2016. Analiza se temelji na procjenama četvero mlađih čitatelja koji sami nisu sudjelovali u raspravama na mreži. Klasifikacija i analiza iskaza koji su oni interpretirali kao neuljudne temelji se na Culpeperovoj (2011a) taksonomiji obrazaca i „okidača“ neuljudnosti, te neuljudnih formula. Najveći prostor daje se iskazima i jezičnim sredstvima koje je troje ili četvero čitatelja ocijenilo neuljudnima, a pritom je cilj utvrđivanje fenomena koji se redovito ocjenjuju neuljudnima. Među iskazima koje je većina čitatelja interpretirala kao neuljudne, najviše su zastupljene konvencionalne neuljudne formule s izrazima iz domena seksa i mentalnog zdravlja, te izrazi povezani s traumatičnim povijesnim iskustvima. Kod fenomena ocijenjenih neuljudnima dominiraju psovke, izrazi iz semantičke domene skatologije, izrazi kojima su u podlozi metafore s izvornom domenom životinja, te modificirana osobna i vlastita imena kada su rezultat preinake stopljenice s pogrdnim značenjem ili izrazito negativnim konotacijama. Analiza je pokazala da postoji jasna veza između izraza koji se interpretiraju kao neuljudni i diskurzivne izgradnje identiteta, odnosno utvrđivanja granice između „nas“ i „njih“: u materijalu su česti izrazito negativni, čak i stigmatizirajući opisi onih koji se svrstavaju u (nacionalno ili etnički) „druge“.
Teleološki argument jedno je od sredstava pravne interpretacije. Mnogo je pisano o pravnoj argumentaciji i teleološkoj argumentaciji. Zašto onda ponovno govorimo i što još možemo reći o teleološkoj ...argumentaciji? Istaknuli bismo dva razloga. Prvo, jedino o čemu postoji suglasnost u pravnoj teoriji jest da teleološka argumentacija kaže da je najbolje ili pravo značenje pravne odredbe ono koje izražava njezin cilj. Međutim, teleološki argumenti mogu imati više aspekata (subjektivni i objektivni teleološki argument), imaju blisko značenje s drugim argumentima (naročito historijskim), javljaju se pod različitim nazivima: kontekstualni argumenti, funkcionalni argumenti, svrhoviti razlozi, svrhoviti argumenti, politički argumenti, namjenski argumenti, bitni argumenti. Drugo, budući da se teleološkom argumentacijom dolazi do zaključka o najboljem značenju pravnih normi, ona je najčešće upotrebljavana metoda u obrazlaganju, kako pojedinih nacionalnih sudova, tako i Europskog suda pravde. Koristi je također i Europski sud za ljudska prava.
PDF
