Provedeno istraživanje u ovoj nam prezentaciji nudi moralnu perspektivu gostoljubivosti u kojoj se sloboda vjerovanja konfigurira kao intencionalnost vjere. Propitivanja u biblijskom i filozofskom ...dijelu imala su namjeru izdvojiti temeljne strukture gostoljubivosti kao univerzalno antropološke u svojoj teologalnoj vezi i intrinzičnoj ljudskoj dinamici. Kristovo otajstvo, uz premise cjelokupne hermeneutike ljudske gostoljubivosti ocrtane u svjetlu objave, postaje privilegirano teološko mjesto njezinog cjelovitog i konačnog poimanja i njezinog potpunog ostvarenja (Mt 25,31-46).
Fenomenologija intersubjektivnosti predstavlja subjekt u relaciji kao ontološki temelj gostoljubivosti koja u svjetlu objave postaje hermeneutički put i sam razlog njezine vjerodostojnosti. Dinamika međuljudskih odnosa u gostoljubivom odnosu podrazumijeva biti-s-drugim i biti-za-drugoga, u kontinuiranom kretanju otvorenosti prema drugosti u agapičnom poretku. Ta ga dinamika u potpunosti upisuje u temelj registra kršćanskoga moralnog djelovanja.
Izvorni čovjek u biblijskoj objavi pokazuje svoju sposobnost otkrivanja izvorne Božje nakane u gostoljubivoj dobrodošlici, kao čin svjesne i odgovorne slobode za dobrobit drugoga i kao dar i brigu, koji su kadri nadvladati bilo kakvu drugost/razliku, čak i onu najradikalniju.
In his distinctive reflective attempt to develop philosophy of subjectivity in the direction of one of intersubjectivity Levinas attaches crucial and decisive role to erotic relationship. Absolute ...alterity, as a condition for the establishment of ethical social life, finds its original form in erotic alterity. However, as our author also radically brings into question the existence of the Other, the question of sustainability of erotic alterity in ethical configuration emerged.
Namjera je ovoga rada upozoriti na ukorijenjenost
sebstva u kontekstu njegove formacije i egzistencije. Rad
se temelji na nalazima intersubjektivne psihoanalize, koja
smatra da se sebstvo formira i ...kasnije egzistira unutar
određenih ljudskih intersubjektivnih sistema. S obzirom
na to da oni na taj način utječu na organizaciju sebstva,
promatranje sebstva kao izoliranog ili transhistorijskog
entiteta problematično je. Istodobno, intersubjektivni sistemi
nužno su ukorijenjeni u širem kulturalnom sistemu, što ujedno
znači da se i sebstvo formira i postoji unutar specifičnoga
kulturnog konteksta koji utječe na njegovu organizaciju. To se
u radu pokazuje na primjeru suvremenoga sebstva, čiji su se
specifični problemi počeli zamjećivati u kliničkoj praksi
1960-ih godina. Zajedničkim nazivom najbolje ih se može
okarakterizirati kao "tendenciju fragmentaciji", fenomen koji je
primijetio psihoanalitičar Heinz Kohut. Taj se fenomen u
ovom radu povezuje s kontekstom formacije i egzistencije
sebstva u suvremenom društvu. Tako je glavni cilj rada na
inovativan način povezati suvremene kliničke nalaze sa
sociološkim kontekstom suvremenoga društva. Nastavljajući
se na ovu teorijsku perspektivu, autorica nudi i vlastito
sociopsihoanalitičko objašnjenje problema s kojima se
susreće suvremeno sebstvo.
U ovome se radu proučava jedna od temeljnih tema kojima se bavio Gabriel Marcel. Riječ je o intesubjektivnosti koja se po mišljenju ovoga francuskog filozofa ostvaruje samo onda kada smo dostupni ...(disponsibilé) jedni drugima, odnosno kada jedni druge možemo doživjeti kao subjekte, konkretnije – osobe. Postavljajući kao glavno pitanje pridonosi li Marcelovo učenje očuvanju autentičnosti osobâ, dolazi se do pozitivnoga zaključka. Život, kako ga vidi Marcel, utemeljen je na iskustvu stečenu zahvaljujući tijelu, zajedništvu, komunikaciji i odnosima s drugima. Marcel smatra da je moguće vjerovati da je drugi svjesno biće, a opet ne vidjeti i
ne doživjeti drugoga kao takva. Otuda zaključak da čovjek drugoga doživljava kao subjekt samo kada ga doživljava kao su-biće. Marcel dodatno pita što znači doživjeti drugoga kao subjekt, ali i što znači biti viđen kao subjekt iz očišta nekoga drugog subjekta. Odgovarajući na to pitanje, on kritizira tradicionalno kartezijansko poimanje uma zaključujući da je intersubjektivnost čak i više od samosvijesti. Da bi se dobio cjelovit uvid u Marcelovo shvaćanje intersubjektivnih odnosa, bilo je nužno elaborirati i najvažnije pojmove s tim u vezi – utjelovljenje, bitak u situaciji, dostupnost i stvaralačka vjernost.
It is well known that the Lacan–Derrida strife begins with the Seminar on the “Purloined Letter”, but a more thorough genealogy of dispute over valid interpretations of Freud’s legacy has widely been ...neglected. Freud’s speculative text Beyond the Pleasure Principle (1920) is ambivalent in that radical new terms (death drive, repetition compulsion, economic principle in psychic apparatus) are introduced while being contradicted in Freud’s elaboration. This interpretative dissonance is reconciled by Lacan’s interventions, i.e. either by new distinctions into old terms (Trieb vs. Instinkt), or by entirely new terms (l’automatisme de répétition, symbolic and imaginary order). Derrida makes a claim to be responding to the Beyond the Pleasure Principle without imprisoning it in a single and unified interpretation. His reading renders Freud’s text close to fiction and deconstruction, which also represents a form of resistance to Lacanian institutionalisation of Freud.
Koncept kontratransfera je mjesto konsenzusa i konvergencije različitih psihoanalitičkih škola i pravaca (Gabbard 1995.) Foulkes je knjigom „Introduction to Group Analitic Psychotherapy“ (1948.) ...utemeljio grupnu analizu, povezao socijalne znanosti i psihoanalizu naglašavajući odnose, kontakt, uzajamnost i pripadnost grupi. Njegovi osnovni teorijski postulati anticipiraju temeljna načela intersubjektivne paradigme u psihonalizi koja se kristalizirala 30 godina kasnije.(13)
Pokušaj da shvatim svoje osjećaje predstavlja za mene igru i izazov u razvoju osobnog i profesionalnog identiteta. U psihoterapijskoj grupi koju sam prikazao doživljavao sam intezivne i zbunjujuće osjećaje a potreba da razumijem što se događa u meni i u grupi rezultirali su ovim
radom. Prikazao sam evoluciju koncepta kontratransfera u individualnom i u grupnom settingu, te intersubjektivni pristup u grupnoj analizi, što mi je pomoglo u osvještavanju i metaboliziranju
kontratransfernih osjećaja u grupi, te razumijevanju sebe, pacijenata i dinamike u grupi.
Supervizijsko iskustvo bitna je sastavnica procesa izobrazbe za psihoanalitičara. U duhu teorije intersubjektivnosti koju smatramo paradigmom psihoanalize 21. stoljeća te nadahnuti člankom „O ...psihoanalitičkoj superviziji“ (2005.) Thomasa H. Ogdena, pokušali smo prikazati obostrano iskustvo supervizijskog procesa u ulogama supervizora i psihoanalitičara. Naglasak je na superviziji kao zajedničkoj kreativnoj igri u supervizijskom polju (kolateralnom kreativnom
psihoanalitičkom procesu) čiji je glavni cilj da supervizor pomogne psihoanalitičaru „odsanjati pacijenta u postojanje“ u mjeri u kojoj psihoanalitičar to još uvijek ne može sam. Iako u supervizijskom
procesu stalno treba imati u vidu sve dimenzije i sve važne aspekte potrebne za dobru superviziju, u ovom članku naglasak je na reverieju i „sanjanju“ u intersubjektivnom odnosu supervizora i psihoanalitičara. Pritom su važne uloga i uporaba metafore. Sanjanje je osnovni oblik
mišljenja u kojem se otvara „kraljevski put u nesvjesno“, a zajedničko „sanjarenje“ supervizora i psihoanalitičara u okviru (engl. settingu) supervizijskog procesa formativno pomaže psihoanalitičaru na putu kreiranja vlastita profesionalnog identiteta, „vlastita glasa“ psihoanalitičara te, na kraju, u najvažnijem cilju i ishodu: pomaganju pacijentu da omogućavanjem tijeka psihoanalitičkog procesa i iskustva ostvari vlastiti autentični self i prevlada psihičku patnju koja ga je dovela do terapije. Odnos supervizora i psihoanalitičara suštinski je odnos dviju odraslih osoba u kojoj jedna od njih ima mnogo više iskustva u psihoanalitičkim procesima od druge, ali to nikako ne bi trebao biti patronizirajući odnos onoga „koji zna“ prema onome „koji ne zna“.
Članak preispituje Sartreovo djelo kao filozofsku sintezu misli i borbe, u kojoj autentični ljudski odnosi i konkretno političko djelovanje zauzimaju središnje mjesto mnogo više nego što je priznato ...u mnogim (možda i većini) drugim razmatranjima. Ovaj rad također identificira određene nedosljednosti, metodološka ograničenja i kontroverzna mjesta u njegovim djelima, istodobno potvrđujući bitno autentičnu jezgru njegove filozofije i političkog djelovanja.
PDF
