Avtorja v članku proučujeta javne domene v zgodovini javnih prostorov v Monterreyu, pri čemer analizirata, kako so jih vsakodnevno uporabljale različne družbene skupine. Z dokumentarno analizo ...rekonstruirata prehod od javnih prostorov v javni lasti do privatiziranih javnih prostorov, pri čemer razširita tradicionalno in nekoliko idilično predstavo o javnih prostorih in opišeta, kako so jih uporabljale različne družbene skupine. Spremembe javnih prostorov lahko razdelimo na štiri glavna obdobja. Centralistični javni prostor se je pojavil v kolonialnem obdobju (1596–1810), družbeno segregirani prostori pa so sledili v obdobju, ki je trajalo od začetka mehiške osamosvojitvene vojne do časa po mehiški revoluciji (1810–1940). Razpršenost javnega prostora je bila značilna za obdobje metropolitanske širitve Monterreya (1940–1980), do privatizacije javnih prostorov pa je prišlo na prelomu tisočletja (1980–2015). Ženske, otroci in nižji družbenoekonomski sloji so imeli neenakopraven dostop do javnih prostorov v Latinski Ameriki, zaradi česar teh prostorov ne moremo obravnavati kot javne domene.
Tijekom nekoliko zadnjih godina na zagrebačkom je prostoru bilo više primjera borbe za javne prostore, a u ovom će se radu pratiti dva takva slučaja. U prvom, stanari u naselju Savica udruženi su u ...civilnu inicijativu Čuvamo naš park i bore se za obranu postojećeg prostora parka (zelena površina i igralište) jer gradska uprava podržava izgradnju crkve, što bi prostor parka značajno smanjilo. Tako započinju dugogodišnji napori da se ta gradska odluka poništi. Drugi je slučaj otpor prema planiranoj revitalizaciji Meštrovićevog paviljona na Trgu žrtava fašizma, koja je izazvala veliko nezadovoljstvo kako samom obnovom tako i sječom postojećeg drveća uz zgradu Paviljona, posebno drveta magnolije. To je dovelo do stvaranja inicijative nazvane Vratite magnoliju. U nastavku rada donosi se analiza diskursa o tim slučajevima, za koju su korišteni digitalni članci s različitih internetskih portala koji su pratili te teme. Analizom se pokazala dihotomna situacija, s jedne strane nedovoljna participacija građana u procesu donošenja odluka o planiranim promjenama, a s druge jak otpor stanara i građana, koji su pokazali kroz civilne inicijative putem protesta i brojnih akcija. Navedeno je stoga dovelo do stagnacije u prilagodbi europskim urbanističkim standardima (tzv. urbana održivost), posebno okolišnoj i socijalnoj dimenziji održivosti. No kroz analizu diskursa može se istaknuti kako su civilne inicijative, odnosno građani svojom aktivnošću promicali navedene vrijednosti i nastojali uvjeriti urbanu politiku u njihovu primjenu, ponekad i s nekim pozitivnim ishodom, u čemu se može primijetiti jedna nova dimenzija odnosa moći između svih uključenih aktera.
Spontani razvoj povijesne jezgre grada Splita biva tijekom 19. stoljeća obogaćen planerskim intervencijama u sklopu kojih bitnim predmetom postaju otvoreni javni prostori. U nizu prijedloga i ...projekata izrađenih do sredine 20. stoljeća čita se sazrijevanje urbanističko-konzervatorske prakse. Oni reflektiraju promjene odnosa naspram valorizacije graditeljske baštine, u pristupima evoluirajući od radikalnih autorskih do obazrivijih interdisciplinarnih prijedloga.
Perivojna arhitektura Obad Šćitaroci, Mladen; Bojanić Obad Šćitaroci, Bojana
Mjera,
12/2019, Letnik:
1, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Perivojna arhitektura nije puko uređenje javnih otvorenih površina u gradu, već se njome oblikuje i izgrađuje gradsko tkivo javne namjene – od ulica i trgova do gradskih perivoja, šetališta, parkova ...i perivojnih šuma. Ono što perivoj razlikuje od parka i vrta jest umjetnička i kreativna ambicija – perivoj je doslovno arhitektura u organskom materijalu.
Pauzanija je u 2. stoljeću napisao da se mjesta koja nemaju javne građevine ne mogu smatrati gradom. Tu misao možemo primijeniti i na javne perivoje u gradu, koji su čimbenik urbane kulture, u prostoru Hrvatske nazočne 25 stoljeća.
Tijekom 19. i 20. stoljeća u Hrvatskoj i Europi bili su planirani i izvedeni brojni i raznoliki tipovi javnih vanjskih prostora, posebice pejsažnih i perivojnih. Prošlost nam ne služi samo tome da bismo utvrdili kako je nekad bilo, već da u njoj prepoznamo trajna načela koja je moguće danas i ubuduće primijeniti, uz potrebno osuvremenjivanje i nadgradnju.
Percepcija je da je malo novih javnih pejsažnih površina izvedena u Hrvatskoj u zadnja tri desetljeća, a perivoja vrlo malo. Urbanističkim planovima predviđeni javni prostori se stalno smanjuju. Nešto više se obnavljaju povijesni zaštićeni perivoji, premda ne uvijek na zadovoljavajući način. Gradovi često žive na staroj slavi povijesnih trgova i povijesnih perivoja. Potrebno je poštivati i održavati nasljeđe, ali svako doba mora stvoriti novo da bi to novo u budućnosti moglo postati novo nasljeđe.
U ovome broju časopisa Etnološka tribina objavljujemo temat koji problematizira javne prostore. Radovi u tematu bave se simboličkim i jezičnim preoznačavanjem javnog prostora prilikom demonstracija u ...Istanbulu 2013. godine (Selvelli); konfliktnim vizijama modernosti kroz izgradnju i mijenu javnih prostora u srpskom gradu Jagodina (Petrović); procesima evaluacije urbanih javnih prostora u različitim dijelovima Lisabona (Gato); kognitivnim mapiranjem kretanja u američkom gradu Austinu obilježenom rasnom diferencijacijom (Norkunas); javnim prostorima i njihovim oživljavanjem kroz projekte urbanog vrtlarenja i biciklizma (Poljak Istenič); mentalnim mapiranjem i percepcijom straha u primjerima estonskoga prostora (Hiiemäe); interakcijama zagrebačkih sakupljača boca i njihovom (ne)vidljivošću u javnom prostoru (Vukušić i Stelko); te situacionističkim konceptom dérive kao oblikom suvremene urbane etnografije propitane na primjeru Delhija (Sharanya). Radovima koji se bave javnim prostorima u raznim gradovima svijeta želimo, između ostaloga, pokrenuti i raspravu o potencijalnu urbanih politika i suvremenog urbanog života prema razvijanju participatornog te društveno i okolišno održivog grada.
U ovom se radu opisuju prakse osoba koje skupljaju odbačene boce i limenke tijekom javnih događanja u Zagrebu, koje potom vraćaju u centre za recikliranje u kojima dobivaju naknadu za povrat kojom ...ostvaruju dodatni prihod kao nadopunu svojim niskim primanjima. Osim etnografskog dijela u kojemu ukratko opisujemo taj aspekt svakodnevnog života u Zagrebu o kojemu se vrlo malo govori, bavimo se i simbolikom interakcije skupljača boca među sobom i s "davateljima boca", odnosno osobama koje se okupljaju u javnom prostoru i konzumiraju pića iz boca i limenki. Tako opisujemo način na koji prisutnost marginalizirane društvene skupine postaje vidljiva u javnom prostoru.
Članak problematizira konceptualne mijene planiranja otvorenih javnih prostora analizirajući tri primjera različitih urbanističkih tipologija: CIAM-ovsku ma tricu Splita 2, ulicu Splita 3 proizašlu ...iz kritike CIAM-a i postmodernističku blokovsku matricu naselja Žnjan-Dragovode. Komparativna analiza odabranih primjera pokazala je raskorak između planerskih ideja i ostvarenja njihovih teorijskih premisa u konačnim realizacijama.
Ljubljana je u posljednje vrijeme počela dobivati razna europska i svjetska priznanja, poput Europske zelene prijestolnice za 2016. U ovom se članku analizira gradska politika održivog življenja koja ...je gradu donijela tu nagradu te se procjenjuju neokolišni faktori koji unaprjeđuju kvalitetu života u gradu, kao važan pokazatelj u raznim načinima ocjenjivanja gradova. Kroz studije slučaja urbanog biciklizma i vrtlarenja, fokus se stavlja na kvalitetu javnog prostora, kako je percipiraju inicijative podržane od strane grada te građanske prakse odozdo (grassroots) koje se odupiru gradskoj viziji. Članak se zaključuje propitkivanjem učinkovitosti današnjih gradskih politika u unaprjeđenju kvalitete života svih građana.
U posljednjih dvadesetak godina pojedini su hrvatski gradovi doživjeli nagli rast i intenzivnu izgradnju a u istom je periodu realiziran i relativno veliki broj projekata za uređenje odnosno ...rekonstrukciju postojećih javnih prostora. S obzirom da su pojedine intervencije izazivale negativnu reakcije javnosti (npr. uređenje Splitske rive, Cvjetnog trga u Zagrebu i dr.), smatralo se zanimljivim istražiti kakvo je općenito mišljenje javnosti o uređenju otvorenih javnih prostora u Hrvatskoj. Ovo istraživanje je obuhvatilo je prikupljanje stavova stanovnika Zagreba, Rijeke i Zadra o trgovima kao jednim od najznačajnijih javnih prostora gradova. Krajnji cilj istraživanja bilo prikupljanje stavova ispitanika o pozitivnim aspektima i nedostacima trenutnog uređenja gradskih trgova te davanje prijedloga i smjernica za njihovo moguće unaprjeđenje i poboljšanje kvalitete. Istraživanje je provedeno korištenjem anketne metode kroz osobni razgovor s ispitanicima te je u anketi sudjelovalo 150 ispitanika, i to građana grada Zagreba, Rijeke i Zadra. Najvažniji rezultati istraživanja pokazuju kako čak i najposjećenijim trgovima navedenih gradova, prema mišljenju ispitanika, nedostaje društveno-kulturnih sadržaja te adekvatnog urbanog inventara koji bi omogućio zanimljiv i ugodan boravak na trgovima. Osim toga, samo se središnji gradski trgovi smatraju gradskim orijentirima a neki od odlučujućih čimbenika za njihovo korištenje pokazali su se sadržajna opremljenost i ambijentalna kvaliteta prostora. Može se zaključiti da uređenje trgova zahtijeva ne samo zadovoljenje estetskih kriterija, nego i ostvarivanje programske cjelovitosti kroz programsku i ambijentalnu ugođenost raznolikim potrebama potencijalnih korisnika.
U tekstu je izložena kratka sociologijska analiza nekih obilježja, funkcija i
procesa na javnim prostorima, odnosno na onim životnim prostorima koji su zajednički,
svima dostupni, i koji su zbog toga ...javno dobro. Autorica analizira središnje
zagrebačke trgovi kao tipične predstavnike javnih prostora, odnosno detaljnije prikazuje
Trg bana Josipa Jelačića i Trg Petra Preradovića (Cvjetni trg). Obilježja tih
trgova nazvana su socijalnim odlikama javnih prostora, jer je njihov temeljni smisao
način odnošenja različit ih društvenih grupa prema trgovima i javnim prostorima.
Kroz prikazane socijalne odlike, prate se svakodnevna zbivanja na trgovima koja
ovise o različitom dobu dana ili tipu posjetitelja, te privremene manifestacije koje
se događaju na njima, a sve to zajedno tvori socijalnu dimenziju trgova ili javnih
prostora.
Uz javne prostore vezuju se i procesi koji ih, također, određuju i na njih utječu, kao
što su procesi gentrifikacije, urbane obnove, urbanog uljepšavanja i drugi. Svi ti
procesi manje ili više pridonose urbanom načinu života i izgledu gradova, pa su i
njihova rješenja podložna kritici i (ne)zadovoljstvu struke ili javnosti. S obzirom da
su ti procesi gotovo uvijek usko povezani i s aktualnom političkom klimom, ona
stvara okvir unutar kojega se donose odlučujuća rješenja o slici urbanog prostora.
Posljedice toga najvidljivije su upravo na užem gradskom području , odnosno na
njihovim središtima i trgovima. Zato su u tekstu prikazane neke posljedice zahvata
u javne prostore nastale u zadnjem desetljeću na središnjim zagrebačkim trgovima,
a tiču se kvalitete života u gradskim prostorima. Budući da takve posljedice utječu
na život stanovnika ili korisnika javnih prostora, sociologijski je zanimljivo osvrnuti
se na međusobnu komunikaciju ljudi i trgova te na promjene koje utječu na tu komunikaciju.
PDF
