Tjelesno vježbanje važno je sredstvo za unapređenje zdravstvenog statusa ljudi. Budući da je kardiorespiratorni fitnes jedna od najvažnijih komponenata zdravstvenog fitnesa, potrebno je pronaći ...optimalne programe treninga za razvoj te komponente. Radi toga je u posljednje vrijeme iznimno popularan postao visokointenzivni intervalni trening (VIIT). Taj se program treninga sastoji od visokointenzivnih (85 – 95% VO2maks.) intervala rada koji se izmjenjuju s niskointenzivnim (40 – 60% VO2maks.) ili pasivnim intervalima odmora, a optimalni sadržaji za realizaciju treninga uključuju cikličke oblike kretanja. VIIT se može programirati u obliku kratkog i dugog formata, a oba omogućuju maksimiziranje vremena provedenog u zoni maksimalnog aerobnog napora. Uza statistički značajno unapređenje maksimalnog primitka kisika (VO2maks.) ovaj tip treninga utječe i na ostale čimbenike rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti, odnosno klinički značajno smanjuje potkožno masno tkivo, snižava sistolički i dijastolički krvni tlak i razinu glukoze u krvi te pozitivno regulira masnoće u krvi. Učinci treninga mogu se očekivati već nakon nekoliko tjedana vježbanja, a veličina promjena ovisit će o ukupnom volumenu treninga te inicijalnom statusu vježbača. VIIT je siguran program treninga, a brojna istraživanja upućuju na njegovu veću učinkovitost u odnosu prema umjerenointenzivnomu kontinuiranom treningu kod svih populacija. Zbog visokog intenziteta rada za provedbu VIIT-a potrebno je vrlo malo vremena, stoga on postaje vrlo učinkovita trenažna strategija za unapređenje zdravlja budući da je nedostatak vremena najčešće navedena barijera tjelesnom vježbanju. Naposljetku, za postizanje optimalnih rezultata programiranje i provedba programa treninga moraju biti povjereni stručnoj osobi, kineziologu, koji će znati prilagoditi program treninga pojedincu i uvjetima rada.
Cilj: Procijeniti prevalenciju tjelesne aktivnosti i kardiorespiratornog fitnesa, te utvrditi njihovu povezanost kod učenika i učenica rane školske dobi.
Metode: Istraživanje je provedeno na uzorku ...78 učenika drugih i četvrtih razreda. Primijenjen je PAQ-C upitnik za procjenu razine tjelesne aktivnosti (TA) i test trčanje 3 minute (F3) za procjenu kardiorespiratornog fitnesa. Izračunati su osnovni deskriptivni pokazatelji. Povezanost varijabli za procjenu razine TA i kardiorespiratornog fitnesa procijenjena je Spearmanovim koeficijentom korelacije, a regresijskom analizom utvrdio se utjecaj TA na F3.
Rezultati: 32,05 % učenika i 25,64 % učenica ima adekvatnu razinu TA. Dobivena je značajna povezanost testa F3 s TA za vrijeme velikog odmora (β=0,25), TA po danima (β=0,27) i ukupnom razinom TA (β=0,29).
Zaključak: Adekvatna razina TA pridonosi povećanju kardiorespiratornog fitnesa, stoga je poželjno usmjereno programirati sadržaje koristeći se složenim metodičkim oblicima rada te poticati djecu na bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim kineziološkim aktivnostima.
