Cilj. U članku je predstavljena radionica Ključni knjižničari za modul katalogizacije koja se održala na Stručnom skupu Knjižnični podaci: interoperabilnost, povezivanje i razmjena 28. i 29. ...studenog 2017. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Osnovne zadaće ključnih knjižničara jesu: stručna podrška redovnom radu knjižnica u sustavu, testiranje novih funkcionalnosti modula, praćenje i kontrola rada sustava temeljeni na izvještajima o radu, testiranje i analiza rada servisnih izvještaja na razini cijelog sustava, suradnja sa savjetnikom za integrirani knjižnični sustav, redaktorima baza, administratorom sustava, sistemskim i ključnim knjižničarima zaduženim za administrativno upravljanje sustavom te pružanje pomoći i edukacija sudionika u sustavu. Metodologija. Polazeći od osnovnih aspekata uloge i rada ključnih knjižničara u okviru Integriranog knjižničnog sustava Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te knjižnica iz sustava znanosti i visokog obrazovanja opisan je svaki aspekt rada u modulu katalogizacije. Rezultati. Integrirani knjižnični sustav temelji se na primjeni zajedničkog programskog sustava Aleph, formata MARC 21, središnje normativne kontrole i nacionalnog predmetnog sustava. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, kao središnja knjižnica u sustavu, osigurava stručnu, tehničku i administrativnu podršku u radu zajedničkog informacijsko-knjižničnog sustava. Ključni knjižničari u modulu katalogizacije održavaju redovite tečajeve Osnove modula Katalogizacija, kao i demonstracijske vježbe. Knjižnice u sustavu zajednički koriste normativnu bazu Nacionalne i sveučilišne knjižnice i predloške za rad, dok se kataložni zapisi preuzimaju prema potrebi iz baza u sustavu ili se izrađuju novi. Putem Sustava za podršku https://iks.nsk.hr/podrska/ šalju se prijavnice u kojima se navode poteškoće s kojima se susreću knjižničari, a rješavaju ih redaktori, ključni i sistemski knjižničari. Praktična primjena. Rezultati ovoga rada mogu pomoći knjižničarima iz knjižnica članica Integriranog sustava u njihovu svakodnevnom radu. Originalnost. Široj se knjižničnoj zajednici nastoji približiti termin ključni knjižničari te njihova uloga u razvoju struke.
Identitet
Tvrđe čine zbirke memorije
kulturno-povijesnih identiteta očuvanih u baštinskim institucijama. Djelatnost
je baštinskih ustanova, s područja javnoga pamćenja, utjelovljenje prostorne i
...simboličke uključenosti otvorenoga grada i društva. Baštinske se institucije
nalaze u središtu kulturne i tehnološke konvergencije koja se identificira u
trima glavnim trendovima: digitalna konvergencija, digitalna komunikacija i
digitalna odgovornost. Suvremenom informacijskom tehnologijom i procesom
digitalizacije važno je osigurati vidljivost i dostupnost gradiva unutar
nevidljivih i zatvorenih prostora Tvrđe. Takav je i arhiv Župe sv. Mihaela Arkanđela
u osječkoj Tvrđi koji se, kao prenositelj kulturnoga identiteta, hotimice
zaboravlja. On je mjesto sjećanja u kojem se predodžbe o povijesti, prošlosti
ili tradiciji materijaliziraju i pohranjuju. Arhivska je građa župe
prvorazredni povijesni izvor za razumijevanje građanskoga i vjerskoga života
grada te stvaranje kulturne slike prostora na prijelazu iz 19. u 20. st. i prvu
polovicu 20. stoljeća. U
postupku digitalne konvergencije i katalogizacije koristit će se fotografije,
spomenica, smrtovnice i arhivski dokumenti koji označavaju grad kao dokument. Baštinska
građa bit će digitalizirana i katalogizirana prema međunarodnom standardu
Cataloging Cultural Objects s pripadajućim opisnim i administrativnim
metapodatcima. Standard CCO, osim
što nudi smjernice za opis predmeta kulturne baštine, može poslužiti i kao
model organizacije informacija i izrade relacijske baze podataka u baštinskim
crkvenim arhivima. Radom će se dokazati
i zaključiti da je arhiv Župe sv. Mihaela baštinska institucija, odnosno
ishodište kulturnoga pamćenja prostora te čuvar osobnoga i kolektivnoga
identiteta Nutarnjeg grada.
The identity of Tvrđa (Fortress) consists of memory collections of cultural and historical identities preserved in heritage institutions. The work of heritage institutions in the area of public memory is to embody spatial and symbolic engagement of an open city and a society. Heritage institutions occupy a central position in the cultural and technological convergence that is identified in three main trends: digital convergence, digital communication and digital responsibility. It is important to ensure visibility and availability of materials kept within the invisible and closed spaces of Tvrđa using the modern information technology and the process of digitalization. Such is the archive of St. Michael the Archangel’s Parish Church within the Osijek Tvrđa which is being deliberately neglected as a carrier of cultural identity. It is a place of recollection where the notions of history, past and tradition are being materialized and stored. The parish archival materials are a first-class historical source for understanding the city’s civic and religious life and for creating a cultural image of the area from the end of the 19th and the first half of the 20th century. The process of digital convergence and cataloguing will use photographs, a memorial, obituaries and archival documents which define the city as a document. Cultural heritage materials will be digitalized and catalogued according to the international Cataloging Cultural Objects (CCO) standard together with the accompanying descriptive and administrative metadata. The CCO standard not only provides guidelines for describing objects of cultural heritage but can also serve as a model for organizing information and creating a relational database in church archives preserving cultural heritage. This paper will prove and conclude that the archive of St. Michael’s Parish Church is a heritage institution, i.e. the source of cultural memory of the area and the keeper of personal and collective identity of the Osijek Inner City.
The identity of Tvrđa (Fortress) consists of memory collections of cultural and historical identities preserved in heritage institutions. The work of heritage institutions in the area of public ...memory is to embody spatial and symbolic engagement of an open city and a society. Heritage institutions occupy a central position in the cultural and technological convergence that is identified in three main trends: digital convergence, digital communication and digital responsibility. It is important to ensure visibility and availability of materials kept within the invisible and closed spaces of Tvrđa using the modern information technology and the process of digitalization. Such is the archive of St. Michael the Archangel’s Parish Church within the Osijek Tvrđa which is being deliberately neglected as a carrier of cultural identity. It is a place of recollection where the notions of history, past and tradition are being materialized and stored. The parish archival materials are a first-class historical source for understanding the city’s civic and religious life and for creating a cultural image of the area from the end of the 19th and the first half of the 20th century. The process of digital convergence and cataloguing will use photographs, a memorial, obituaries and archival documents which define the city as a document. Cultural heritage materials will be digitalized and catalogued according to the international Cataloging Cultural Objects (CCO) standard together with the accompanying descriptive and administrative metadata. The CCO standard not only provides guidelines for describing objects of cultural heritage but can also serve as a model for organizing information and creating a relational database in church archives preserving cultural heritage. This paper will prove and conclude that the archive of St. Michael’s Parish Church is a heritage institution, i.e. the source of cultural memory of the area and the keeper of personal and collective identity of the Osijek Inner City.
Cartographic material, as it has been proven by scientific research, is largely kept in various scientific and cultural institutions, especially in certain libraries, archives and museum collections. ...In order to meet the challenges brought by the development of cataloguing standards, cooperation between institutions, and the constant grow of users' demands for better and faster access to information, the next most logical step to be taken is the concept of integration of the cataloguing rules of cartographic material in different institutions and building joint and unified standards. The composing of a new Croatian national cataloguing standard is a chance to achieve this. The paper considers the important issues of integration of cataloguing rules for cartographic material in various institutions, and also attempts to determine the future direction of development.
Novine su jedan od prvotnih komunikacijskih alata društva te predstavljaju jedno od najprihvaćenijih i najuobičajenijih medija za prijenos lokalnih, regionalnih, nacionalnih i međunarodnih ...informacija među čitateljima. Još od samih početaka civiliziranog društva, novine su se objavljivale kako bi što širi krug čitatelja bio upoznat s najnovijim zbivanjima diljem svijeta. Danas se novine objavljuju na gotovo svim jezicima i svim zemljama zbog čega se može reći da živimo u novinskoj kulturi. Upravo zbog značaja koje novine imaju u svakodnevnom životu, važno ih je kao dio knjižničnog fonda učiniti što dostupnijima krajnjim korisnicima. Stoga je predmet interesa ovoga rada način katalogizacije novina u knjižnicama, s posebnim naglaskom na postupanje s različitim novinskim izdanjima. Rad će donijeti pregled definicija i odredbi IFLA-inih Međunarodnih smjernica za katalogizaciju novina i modula za katalogizaciju novina Kooperativnog programa za katalogizaciju serijskih publikacija (CONSER) Kongresne knjižnice, s obzirom da su navedene smjernice i propisi usmjerene upravo na ovu vrstu serijskih jedinica građe. Odredbe koje upućuju na postupanje s novinskim izdanjima bit će uspoređene s praksom u odabranim hrvatskim i svjetskim nacionalnim knjižnicama. Na korpusu odabranih naslova dnevnih novina u OPAC-ima knjižnica metodom analize usporedit će se postojeća praksa katalogizacije različitih izdanja novina s preporučenim odredbama. Rad će također donijeti kratak pregled razvoja funkcionalnih modela FRBR-a i načina na koji modeliraju serijske publikacije te novosti i rješenja koja nudi formalna ontologija modela PRESSOO prilagođena specifičnoj dinamičnoj prirodi neomeđene građe i što preciznijoj semantičkoj točnosti njezinih bibliografskih podataka.
Tekst se bavi specifičnostima i vrstama glazbene građe koja se danas čuva u knjižnicama, kao i problematikom njena formalnog opisa. Promjene koje je donio razvoj informacijskog društva nesumnjivo su ...utjecale i na glazbu te na glazbenu građu u baštinskim ustanovama kao što su knjižnice. Različiti načini objave i distribucije glazbe te mnoštvo medija i formata glazbenih sadržaja donijeli su sa sobom brojne nedoumice o tome kako tu građu opisati. Glazbeni knjižničari susreću se danas s više smjernica, uputa, standarda i pravila koje treba konzultirati kako bi se identificirale i zabilježile specifičnosti glazbene građe, a korisnicima olakšalo pronalaženje traženoga. Iako u međunarodnoj knjižničarskoj zajednici već duže postoje standardi za opis glazbene građe, odnedavno su objavljeni i primjenjuju se konceptualni modeli i standardi koji paradigmatski mijenjaju pristup opisu knjižnične građe. To se ponajprije odnosi na konceptualni model FRBR te na novi pravilnik anglo-američke kataložne prakse pod nazivom RDA. Pred glazbenim knjižničarima izazov je kako različite standarde i modele uporabiti te odgovarajuće opisati glazbenu građu, ne samo u kontekstu ujednačenosti zapisa nego i na dobrobit zajednice korisnika.
Cilj. Cilj je rada teorijski i kroz primjere prikazati katalogizaciju razglednica i njihovih digitalnih reprodukcija po ISBD-u.
Pristup/metodologija. U radu se redom prolaze skupine ISBD-a i ...objašnjava njihova primjena na razglednice i njihove digitalne reprodukcije putem triju izabranih primjera.
Rezultati. Ukazivanje na primjenjivost i dostatnost odredbi ISBD-a na kataložni opis razglednica i njihovih digitalnih reprodukcija.
Praktična primjena. Da bi razglednice bile dostupne u katalogu, nužno ih je katalogizirati, a da bi se znatno povećala vidljivost i dostupnost javnosti, poželjno ih je digitalizirati i digitalnu reprodukciju objaviti na mrežnim stranicama knjižnice, pri čemu odgovarajući kataložni zapisi omogućuju identifikaciju jedinice građe.
Društveni značaj. Starije razglednice koje potječu iz vremena kad fotografija zbog nedostupnosti i visoke cijene opreme nije bila masovno raširena imaju dokumentarnu vrijednost s raznih aspekata, poput arhitekture, urbanizma i tiskarstva, a novije razglednice mogu imati promotivno-turističku funkciju. I starije i novije razglednice mogu biti umjetnički vrijedne. Da bi te funkcije razglednica došle do izražaja, nužno ih je učiniti dostupnima javnosti, čemu doprinosi njihova zastupljenost u katalozima te digitalizacija i dostupnost digitalnih reprodukcija na mrežnim stranicama ustanova u čijem su posjedu.
Originalnost/vrijednost. Doprinos raspravi o načinima katalogizacije vizualne građe.
*Rad je nastao na temelju diplomskog rada studenta Damira Sablića, napisanog pod naslovom Kataložna obrada razglednica po ISBD-u i Dublin Coreu s primjerima iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Knjižnica grada Zagreba pod mentorskim vodstvom Ane Barbarić. Rad je obranjen na Sveučilištu u Zagrebu 2020. godine.
Dr. Danica Pinterović, as a curator of the Museum of Slavonia in Osijek, independently organised objects that nowadays form two collections – the Clocks and Watches Collection and the Furniture ...Collection – in the late 1940’s at the Arts and Crafts Department. In order to properly value her professional work, we will present her methodology on the example of the Clocks and Watches Collection by reviewing her detailed diary and personal correspondence.
It is important to emphasise that there were no legal regulations about the professional organisation of museum objects after World War II. Museum workers acquired experience from practice and short courses.
In 1948, Danica Pinterović started organising the first objects from the Arts and Crafts Department. The majority of the museum material was not organised and it was brought to the Museum in a short period and in large quantities. She sorted out the arts and crafts objects and opened a new Inventory book where she recorded them, with new numbering. The classification of clocks lasted from 1948 to 1951, and 60 watches were recorded in the Inventory book.
The first task of making an inventory was to unify all the objects in the collection. The clocks were divided typologically into wall clocks, standing clocks, table clocks, and pocket watches. When we compare the information written down in the “old” Inventory book, started by prof. Vjekoslav Celestin (where all the objects were recorded under sequential numbers and one book was used for all professions) with the information recorded by Danica Pinterović in the new one, we can see what she considered important.
Using the information from the “old” Inventory book, Danica Pinterović could copy the time of purchase and the amount paid for the clock, sometimes information about its procurement, but, in addition to a short description, she wrote down the dimensions of the object in the new book, believing that it is important to take note of the basic identification information. In the field Notes, she wrote the estimated value of the clock and the number of the record used when the object came into the Museum. That is how the first phase of collection organisation ended. All the objects were recorded with basic information, they were signed, and stored in the museum depot.
The clocks were indexed by Danica Pinterović and Jovan Gojković. The folder consisted of cards; it was the so-called card catalogue, with three cards for each object. The card dimension was 16.8 x 20.7 cm and the words HRVATSKI DRŽAVNI MUZEJ U / OSIJEKU (CROATIAN NATIONAL MUSEUM IN / OSIJEK) were printed on the header.
Danica Pinterović wrote a detailed description for each clock, its provenance, dating, and condition in the catalogue for each object. She always wrote down the number and the value of the object. The record that came with the object to the Museum was also noted. She wrote down additional information for some clocks (publication of the object or its old inventory tag, for example). The creation of the collection catalogue marked the ending of the second part of the professional work in museum materials organisation.
The crowning achievement of Danica Pinterović’s expert work on the Clocks and Watches Collection was the participation of the Museum of Slavonia in a big federal exhibition “Kućni sat – stilski razvoj kroz vjekove” (“The House Clock – Style Development through Centuries”) in the Museum of Applied Arts in Belgrade in 1964. It was then that Osijek clocks were put into the context of clock making, i.e. the context of the house clock development in Yugoslavia. In the exhibition catalogue, Danica Pinterović gives an overview of the clockmakers and clocks of Slavonia, and ten clocks from the Museum of Slavonia were displayed in the catalogue part. That is how the end goal of the professional organisation of museum materials was reached – its valuation and interpretation.
Danica Pinterović’s methodological professional work shows that, without any legal and legislative directions, but only her devoted work and collaboration with her colleagues, she anticipated today’s proscribed ways of professional museum materials organisation.
Cilj i svrha. Rezultati istraživanja vodenih znakova mogu značajno pridonijeti opisu stare i rijetke građe, npr. datirati nedatirane rukopise, pomoći pri određivanju bibliografskog formata, ...identificirati razdoblje i mjesto (pre)uveza i sl., ali i omogućiti bolje razumijevanje konteksta proizvodnje i dijela životnog ciklusa stare i rijetke građe. Cilj je ovoga rada prikazati ulogu filigranologije u opisu stare i rijetke građe u svrhu prijedloga bilježenja podataka o vodenim znakovima pri opisu stare i rijetke građe u hrvatskim katalozima.
Pristup /Metodologija. U radu je prikazan pregled literature iz područja uloge filigranologije u bibliografiji i opisu stare i rijetke građe te provedena sadržajna analiza kataloga stare i rijetke građe koji u opisima bilježe podatak o vodenom znaku kako bi se s jedne strane pružio uvid u primjere dobre prakse, a s druge strane uočile prednosti bilježenja tih podataka u katalozima. U radu se predstavlja model povezivanja kataloga rukopisa i kataloga vodenih znakova koji je osmišljen i primjenjuje se u sklopu projekta “Pisana baština”.
Rezultati ovog rada ogledaju se u boljem razumijevanju uloge vodenog znaka u opisu stare i rijetke građe te argumentiranju prednosti uključivanja tih podataka u opis stare i rijetke građe u hrvatskim katalozima. U radu je predložen način navođenja podataka o vodenim znakovima u opisu rukopisa i stare knjige kakav se primjenjuje u sklopu projekta “Pisana baština”, a koji omogućuje kontekstualizaciju podataka o pisanoj baštini i istraživanja pisane baštine uz uporabu digitalnih metoda i alata.
Ograničenja Model povezivanja kataloga rukopisa i kataloga vodenih znakova prikazan u ovom radu primijenjen je na korpusu glagoljskih rukopisa i vodenih znakova pronađenih u glagoljskim rukopisima. U daljnjim fazama istraživanja valjalo bi ga primijeniti na druge vrste rukopisa i starih knjiga.
Originalnost/vrijednost ovog rada je u ukazivanju na važnost bilježenja podataka o vodenim znakovima u opis rukopisa i stare tiskane građe jer to pridonosi dataciji nedatiranih vrijednih starih i rijetkih knjiga, boljem poznavanju i razumijevanju uzusa proizvodnje rukopisa i stare tiskane građe, ali i rasvjetljuje druga pitanja o povijesti knjige i nakladništva.
U radu se prikazuje sadržaj rukopisa Carmina (prijepis iz 1804) dubrovačkog latinskog pjesnika Džona Rastića (1755–1814) koji se čuva u Znanstvenoj knjižnici Dubrovniku pod signaturom Rkp. 193 te se ...uspoređuje s tiskanim izdanjem Rastićevih pjesama iz 1816. koje je priredio F. M. Appendini. Utvrđeno je da rukopis sadrži jednu dosad nepoznatu karikaturu autora, kao i da ima značajnih razlika u popisu objavljenih pjesama između tiskane i rukopisne inačice djela. Također se daje osvrt na povijest Dubrovačkih knjižnica i Zbirku rukopisa, kao i na načine obrade rukopisne građe koji su na raspolaganju knjižničarima katalogizatorima danas, u skladu s međunarodnim i lokalnim standardima i smjernicama, za razliku od 1950-tih kad je Zbirka rukopisa prvi put popisana.
PDF
