Znanstveno-tehnološka budućnost donosi često i teško zamislive socijalno-filozofske posljedice. Okvire medijskih promjena u vrlo bliskoj budućnosti koji će bitno promijeniti i sadašnje medijsko ...posredovanje čovjeka i svijeta teško je predviđati, ali je to neizbježno. Tehnološku i biološku stvarnost nadolazećeg doba ne možemo promatrati izdvojenu prema svim sociološkim, psihološkim ili medijskim aspektima društva i pojedinca. Kakve će biti te nepovratne posljedice u umreženoj stvarnosti medija i ljudi u bioetičkom smislu? Kako već sada promišljati čovjeka, ljudsku zajednicu i globalizirani svijet koji se pojavljuje? Bližimo se velikoj “točki preokreta” u kojoj će se preispitivati što je ljudski život i moguća koegzistencija umjetne i prirodne inteligencije i kakva će biti medijska slika takve stvarnosti. Hoćemo li tražiti nove okvire heideggerovskog doba Slike svijeta, vratiti se postavkama kibernetike Wienera, možda i reafirmirati neke tradicionalne postavke.
Napredak u tehnologiji omogućio je mnogim ljudima da nadomjeste svoje prirodne nedostatke, odnosno invalidnosti koje su im onemogućavale normalno funkcioniranje u društvu i životu uopće. Bilo da se ...radi o naočalama, kontaktnim lećama, slušnim pomagalima ili protezama, njihova je funkcija uvijek nadoknaditi nedostatak. Ali već se danas otvaraju mogućnosti nadograđivanja tijela na takav način da se ojača neka prirodna funkcija tijela i uma ili čak da se stvori neka potpuno nova. Takvim bismo postupkom nadišli prirodne mogućnosti čovjeka, i to bitno drukčije nego što to činimo pomoću oruđa i dosadašnjim korištenjem tehnologija. Kada mijenjamo tijelo i bitno nadograđujemo njegove mogućnosti na način da su one neodvojive od tijela ili su njegov integrirani dio, nadilazimo li biologijsku i antropologijsku definiciju čovjeka? Stvaramo li, zapravo, novo biće? Nazvali ga mi “Kiborg”, “Nadčovjek” ili “Čovjek 2.0”, to će biće imati permanentne i inherentne prednosti nad ostalim ljudima što, među ostalim otvara mogućnost posthumanog svijeta. Takve modifikacije ljudskog tijela povlače etičke probleme ne samo za pojedinca, već i za društvo u cjelini. Potrebno je definirati terminološki okvir za daljnju raspravu, prepoznati trenutne i buduće tehnološke mogućnosti te otvoriti jedno novo područje unutar bioetike, (bio)etiku kiborgizacije.
Inženjerska etika skupni je pojam za vrednote kojih se drže inženjeri suočeni s moralnim pitanjima pri rješavanju različitih tehničkih zadataka. Te se vrednote spajaju s kulturnim normama, životnim ...iskustvom i praksom, pa stvaraju svijest o odgovornom djelovanju. Ovaj prilog raspravi o inženjerskoj etici temelji se na kibernetičkom svjetonazoru Norberta Wienera izloženom u djelu Cyberntics, objavljenu 1948. Taj nam svjetonazor postaje sve važniji, posebice danas kad je čovječanstvo suočeno s razvojem novih tehnologija – informacijskih, biotehnologije i nanotehnologije te s društvenim integracijskim procesima kojima nije lako predvidjeti posljedice, pa i globalizacijom i destabilizacijom velikih programa što su izazov brojnim tradicionalnim predodžbama, običajima i navikama. Joël De Rosnay u svom djelu The Symbiotic Man, objavljenom 2000. godine, oslanjajući se na kibernetički svjetonazor, upozorava da dok se nastavlja usporedna evolucija čovječanstva, biosfere, tehnosfere i ekosfere, da se otvara i nov prostor koji uključuje stvaranje novih oblika života, začuđujući i smion stadij u evoluciji života na Zemlji i nužan uvjet za pomaljanje planetarnog makroživota, s osloncem na novu znanstvenu disciplinu, umjetni život, koju naziva neobiologija. Izazov je to novom promišljanju inženjerske etike. Zagovaraju se međugeneracijski skupovi i rasprave o utjecaju novih tehnologija na budućnost i na održivost inženjerske etike.
U članku se tematizira problem trijumfa tehno-znanosti u stvaranju umjetne inteligencije i umjetnoga života spram mišljenja suvremene filozofije. Autor pokazuje kako je tzv. svjetonazorni spor između ...»uma« i »vjere« u suočenju s pitanjem o ljudskoj egzisten- ciji u formi kibernetičkih sustava kaosa i kontrole ispod razine mišljenja primjerenoga suvremenosti. U ekstenzivnoj analizi mišljenja Heideggera i Deleuzea kao paradigmat- skih filozofa za pitanje o sudbini metafizike danas naglašava se da razlika između kraja metafizike u kibernetici i mišljenja razlike u otvorenosti nadolazećega događaja pred- stavlja korak u ono jedino nužno – pitanje o mogućnostima druge i drukčije povijesti. Naspram moći tehno-znanstvene logike preobrazbe svijeta u računanje, planiranje i kon- strukciju filozofija i teologija izvan tradicionalne metafizike moraju se suočiti sa svojim nepropitanim izvorima. Tehničko vrijeme porobljava autentičnu egzistenciju čovjeka i zatvara prostor svetoga za nadolazeći događaj. Umjesto anakronih pristupa tzv. borbe svjetonazora (teizam vs. ateizam) kao ideologijskih borba za moć diskurzivnoga vlada- nja danas potrebno je stvoriti pretpostavke za približavanje u susretu između »uma« i »vjere« s onu stranu svođenja filozofije i teologije na »pozitivne« znanosti modernoga doba. Nadolazeći događaj nadilazi vulgarnu aktualnost vremena kao i budućnost u znaku tehničke konstrukcije. To je temeljno pitanje o smislu života danas u preostalome vremenu totalne tehnifikacije metafizičkoga sklopa bitka-Boga-svijeta-čovjeka.
Nakladništvo egzistira unutar okvira kulturne i kreativne industrije i umreženog društva, pa se kao takvo nalazi pred izazovima digitalizacije i nove tehnologije u gotovo svakom segmentu poslovanja. ...S obzirom na svoju društvenu ulogu komunikacija prema javnosti u slučaju nakladništva ujedno je i poslovna potreba i društvena obveza, unutar koje nakladnik ima svojevrsnu dužnost iskoristiti sve dostupne kanale komuniciranja. Nove digitalne tehnologije utječu na sve segmente komunikacije omogućavajući nakladnicima bržu, prostorno neograničenu digitalnu komunikaciju i širenje informacija o knjizi. Digitalne društvene mreže nove su digitalne komunikacijske platforme koje spadaju među najutjecajnije pojave novog doba te predstavljaju sociološki, kulturni i poslovni fenomen. Digitalne društvene mreže utječu na različite aspekte nakladničke komunikacije te ponašanja i preferencija čitatelja, po kojima se čitatelji/korisnici digitalnih društvenih mreža razlikuju od korisnika drugih medija. Novi društveni čitatelj umrežen je, zasićen tradicionalnim medijima, više vjeruje preporuci na mrežama nego novinama, aktivan je i kritičan, a može prosljeđivati informacije svojom mrežom. Jedna od glavnih karakteristika društvenog čitatelja jest njegovo aktivno sudjelovanje u marketinškim procesima nakladnika baziranima na principima mrežne (elektroničke) predaje. Upotreba novih medija, uključujući digitalne društvene mreže, daje nakladničkim poduzećima mogućnost uključivanja kupaca u dijalog kroz koji mogu doživjeti nakladnički brend i simboličku vrijednost nakladnika umjesto isključivo direktne promocije. Izazov segmentiranja čitatelja u svrhu boljeg poznavanja i lakšeg dosega čitatelja te spajanja pravog čitatelja s pravom knjigom proširio se na izazov segmentacije čitatelja u digitalnom sučelju. Segmentacija tržišta, kojom se ono dijeli na razlikovne podskupine potrošača sličnih potreba, želja i obilježja, na području nakladništva složen je izazov zbog žanrovske raznolikosti knjiga, ali i karakteristika njihovih čitatelja. U radu se polazi od navedenih teorijskih pretpostavki kako u pojašnjavanju fenomena komuniciranja s društvenim čitateljima tako i u provođenju istraživanja čitateljskih karakteristika i formiranja čitateljskih segmenata. Rad se vodi promišljanjem o novim nakladničkim poslovnim strategijama temeljenima na poznavanju izabranih segmenata čitateljske populacije orijentirane novim komunikacijskim medijima (digitalnim društvenim mrežama) kao važnoj odlici informacijskog doba. Istraživanja o specijaliziranom segmentiranju čitateljskih skupina korisnika digitalnih društvenih mreža do sada nisu napravljena, stoga je cilj rada utvrditi važnost digitalnih društvenih mreža kao komunikacijskog kanala između nakladnika i čitatelja, definirati i opisati novog društvenog čitatelja, kao i procijeniti potrebu prilagodbe poslovnih strategija nakladnika prema društvenom čitatelju.
Nakladništvo egzistira unutar okvira kulturne i kreativne industrije i umreženog društva, pa se kao takvo nalazi pred izazovima digitalizacije i nove tehnologije u gotovo svakom segmentu poslovanja. S obzirom na svoju društvenu ulogu komunikacija prema javnosti u slučaju nakladništva ujedno je i poslovna potreba i društvena obveza, unutar koje nakladnik ima svojevrsnu dužnost iskoristiti sve dostupne kanale komuniciranja. Nove digitalne tehnologije utječu na sve segmente komunikacije omogućavajući nakladnicima bržu, prostorno neograničenu digitalnu komunikaciju i širenje informacija o knjizi. Digitalne društvene mreže nove su digitalne komunikacijske platforme koje spadaju među najutjecajnije pojave novog doba te predstavljaju sociološki, kulturni i poslovni fenomen. Digitalne društvene mreže utječu na različite aspekte nakladničke komunikacije te ponašanja i preferencija čitatelja, po kojima se čitatelji/korisnici digitalnih društvenih mreža razlikuju od korisnika drugih medija. Novi društveni čitatelj umrežen je, zasićen tradicionalnim medijima, više vjeruje preporuci na mrežama nego novinama, aktivan je i kritičan, a može prosljeđivati informacije svojom mrežom. Jedna od glavnih karakteristika društvenog čitatelja jest njegovo aktivno sudjelovanje u marketinškim procesima nakladnika baziranima na principima mrežne (elektroničke) predaje. Upotreba novih medija, uključujući digitalne društvene mreže, daje nakladničkim poduzećima mogućnost uključivanja kupaca u dijalog kroz koji mogu doživjeti nakladnički brend i simboličku vrijednost nakladnika umjesto isključivo direktne promocije. Izazov segmentiranja čitatelja u svrhu boljeg poznavanja i lakšeg dosega čitatelja te spajanja pravog čitatelja s pravom knjigom proširio se na izazov segmentacije čitatelja u digitalnom sučelju. Segmentacija tržišta, kojom se ono dijeli na razlikovne podskupine potrošača sličnih potreba, želja i obilježja, na području nakladništva složen je izazov zbog žanrovske raznolikosti knjiga, ali i karakteristika njihovih čitatelja. U radu se polazi od navedenih teorijskih pretpostavki kako u pojašnjavanju fenomena komuniciranja s društvenim čitateljima tako i u provođenju istraživanja čitateljskih karakteristika i formiranja čitateljskih segmenata. Rad se vodi promišljanjem o novim nakladničkim poslovnim strategijama temeljenima na poznavanju izabranih segmenata čitateljske populacije orijentirane novim komunikacijskim medijima (digitalnim društvenim mrežama) kao važnoj odlici informacijskog doba. Istraživanja o specijaliziranom segmentiranju čitateljskih skupina korisnika digitalnih društvenih mreža do sada nisu napravljena, stoga je cilj rada utvrditi važnost digitalnih društvenih mreža kao komunikacijskog kanala između nakladnika i čitatelja, definirati i opisati novog društvenog čitatelja, kao i procijeniti potrebu prilagodbe poslovnih strategija nakladnika prema društvenom čitatelju.
Book publishing exists within a framework of cultural and creative industries and networked society and is as such constantly facing a challenge imposed by new technologies which are affecting almost every segment of the publishing business. Taking into account the social role of book publishing, the public communication of a publishing company is both - a business necessity and a social obligation- and for that purpose publishing companies have an obligation to utilize all available communication channels. New digital technologies affect all segments of communication allowing publishers to communicate and share information about books faster and without geographical constraints. Digital social networks are new communication platforms which are considered to be the most influential invention of the contemporary history and are as such sociological, cultural and business phenomenon. Besides influencing various aspects of publishers’ communication, digital social networks help form new preferences and behaviors of readers. New social reader is networked, saturated by and skeptical towards traditional media, tends to trust recommendations received through network contacts, he is active and critical and has the ability to receive and send information throughout the network. One of his major characteristics is active participation in publishers marketing processes, based on principles of electronic word of mouth. Usage of new media, including digital social networks, makes it possible for publishers to start a dialogue between a company and potential consumers, through which they can reflect their brand and symbolic value instead of using direct promotion exclusively. The challenge of market segmentation of readers with a purpose of easier reach and more precise connection of a specific book with a specific reader has now transcended into market segmentation in digital surroundings. Segmentation of readers market is a complex process due to great number of genre/categories of fiction and various characteristics of readers. The thesis has a starting point in theoretical assumptions in both – the description of specifics of communication between a publisher and a social reader and research of characteristics of social readers and formation of their segments. The study leads toward possible necessity of formation of new business strategies based on chosen segments of readers oriented towards new communication media as an important characteristic of information era. The research on specialized segmentation technique aimed at social readers has currently not been done, and the aim of the thesis is therefore to determine the relevance of digital social networks as a communication channel between publishers and readers, define new social reader, and evaluate the need for new adapted business strategies aimed towards the social reader.
Tartalom ◊ A szerző feleségének előszava ◊ Bevezetés ◊ A számológép ◊ Az analóg eljárás ◊ A hagyományos alapműveletek ◊ Szokatlan alapműveletek ◊ A digitális eljárás ◊ Jelölők, jelölő-kombinációk és ...megtestesüléseik ◊ Digitális géptípusok és fő alkatelemeik ◊ Párhuzamos és soros megoldások ◊ A szokványos alapműveletek ◊ Logikai vezérlés ◊ Dugaszolt vezérlés ◊ Lyukszalagos logikai vezérlés ◊ Az egyfajta alapművelethez egyetlen szervet hozzárendelő szerkesztési elv ◊ Külön memóriaszerv szükségessége a fentiek következtében ◊ Vezérlés "sorrendszabályozási pontok" útján ◊ Vezérlés memóriában tárolt utasításokkal ◊ A memóriában tárolt vezérlés működésmódja ◊ Vegyes vezérlési formák ◊ Vegyes numerikus eljárások ◊ Számok vegyes megjelenítése és ennek alapján működő gépek ◊ Pontosság ◊ A magas fokú digitális pontossági követelményének okai ◊ Modern analóg gépek jellemzői ◊ Modern digitális gépek jellemzői ◊ Az aktív alkatelemek és a sebesség kérdése ◊ A szükséges aktív alkatelemek száma ◊ A memóriaszervek, kapacitások és elérési idők ◊ Aktív szervekből alkotott memóriaregiszterek ◊ A memóriaszervek hierarchiájának elve ◊ Memória-alkatelemek és elérési problémák ◊ Az elérési idő bonyodalmai ◊ A közvetlen címzés elve ◊ Az agy ◊ A neuron működésének egyszerűsített leírása ◊ Az idegimpulzus természete ◊ Az ingerlés folyamata ◊ Impulzusuk kiváltása impulzusok által. E mechanizmus digitális jellege ◊ Az idegi reagálás időbeli jellegzetességei. Kifáradás és feléledés ◊ A neuron méretei. Összehasonlítás a mesterséges alkatelemekkel ◊ Energiafogyasztás. Összehasonlítás a mesterséges alkatelemekkel ◊ Az összehasonlítások összegezése ◊ Ingerlési feltételek ◊ A legegyszerűbb elemi logikai feltételek ◊ Bonyolultabb ingerlési feltételek ◊ Az ingerküszöb ◊ Az összegeződési idő ◊ A receptorok ingerlési feltételei ◊ Az idegrendszeri memória kérdése ◊ Az idegrendszeri memóriakapacitás becslésének elvei ◊ A memóriakapacitás becslése a kifejtett elvek alapján ◊ A memória különböző lehetséges fizikai megtestesülései ◊ Analógiák a mesterséges számológépekkel ◊ A memóriának nem kell az elemi aktív szervekhez hasonló alkatelemekből felépülnie ◊ Digitális és analóg részek az idegrendszerben ◊ A genetikai mechanizmus szerepe a vázolt összefüggésben ◊ A programok és szerepük a gépek működésének vezérlésében ◊ A teljes program fogalma ◊ A rövid program fogalma ◊ A rövid program szerepe ◊ Az idegrendszer logikai szerkezete ◊ A számszerű eljárások jelentősége ◊ A számszerű eljárások és a logika kölcsönös viszonya ◊ Magasrendű pontossági követelmények feltételezésének indokai ◊ Az idegrendszerben alkalmazott jelrendszer természete nem digitális, hanem ◊ statisztikus ◊ Aritmetikai leromlás. - Az aritmetikai és logikai mélység szerepe ◊ Az aritmetikai pontosság és a logikai megbízhatóság alternatívája ◊ A közlési rendszer egyéb hasznosítható statisztikus sajátosságai ◊ Az agy nem a matematika nyelvét használja ◊ Utószó (írta Tarján Rezső)
javított változat
Tartalom ◊ A szerző feleségének előszava ◊ Bevezetés ◊ A számológép ◊ Az analóg eljárás ◊ A hagyományos alapműveletek ◊ Szokatlan alapműveletek ◊ A digitális eljárás ◊ Jelölők, jelölő-kombinációk és megtestesüléseik ◊ Digitális géptípusok és fő alkatelemeik ◊ Párhuzamos és soros megoldások ◊ A szokványos alapműveletek ◊ Logikai vezérlés ◊ Dugaszolt vezérlés ◊ Lyukszalagos logikai vezérlés ◊ Az egyfajta alapművelethez egyetlen szervet hozzárendelő szerkesztési elv ◊ Külön memóriaszerv szükségessége a fentiek következtében ◊ Vezérlés "sorrendszabályozási pontok" útján ◊ Vezérlés memóriában tárolt utasításokkal ◊ A memóriában tárolt vezérlés működésmódja ◊ Vegyes vezérlési formák ◊ Vegyes numerikus eljárások ◊ Számok vegyes megjelenítése és ennek alapján működő gépek ◊ Pontosság ◊ A magas fokú digitális pontossági követelményének okai ◊ Modern analóg gépek jellemzői ◊ Modern digitális gépek jellemzői ◊ Az aktív alkatelemek és a sebesség kérdése ◊ A szükséges aktív alkatelemek száma ◊ A memóriaszervek, kapacitások és elérési idők ◊ Aktív szervekből alkotott memóriaregiszterek ◊ A memóriaszervek hierarchiájának elve ◊ Memória-alkatelemek és elérési problémák ◊ Az elérési idő bonyodalmai ◊ A közvetlen címzés elve ◊ Az agy ◊ A neuron működésének egyszerűsített leírása ◊ Az idegimpulzus természete ◊ Az ingerlés folyamata ◊ Impulzusuk kiváltása impulzusok által. E mechanizmus digitális jellege ◊ Az idegi reagálás időbeli jellegzetességei. Kifáradás és feléledés ◊ A neuron méretei. Összehasonlítás a mesterséges alkatelemekkel ◊ Energiafogyasztás. Összehasonlítás a mesterséges alkatelemekkel ◊ Az összehasonlítások összegezése ◊ Ingerlési feltételek ◊ A legegyszerűbb elemi logikai feltételek ◊ Bonyolultabb ingerlési feltételek ◊ Az ingerküszöb ◊ Az összegeződési idő ◊ A receptorok ingerlési feltételei ◊ Az idegrendszeri memória kérdése ◊ Az idegrendszeri memóriakapacitás becslésének elvei ◊ A memóriakapacitás becslése a kifejtett elvek alapján ◊ A memória különböző lehetséges fizikai megtestesülései ◊ Analógiák a mesterséges számológépekkel ◊ A memóriának nem kell az elemi aktív szervekhez hasonló alkatelemekből felépülnie ◊ Digitális és analóg részek az idegrendszerben ◊ A genetikai mechanizmus szerepe a vázolt összefüggésben ◊ A programok és szerepük a gépek működésének vezérlésében ◊ A teljes program fogalma ◊ A rövid program fogalma ◊ A rövid program szerepe ◊ Az idegrendszer logikai szerkezete ◊ A számszerű eljárások jelentősége ◊ A számszerű eljárások és a logika kölcsönös viszonya ◊ Magasrendű pontossági követelmények feltételezésének indokai ◊ Az idegrendszerben alkalmazott jelrendszer természete nem digitális, hanem ◊ statisztikus ◊ Aritmetikai leromlás. - Az aritmetikai és logikai mélység szerepe ◊ Az aritmetikai pontosság és a logikai megbízhatóság alternatívája ◊ A közlési rendszer egyéb hasznosítható statisztikus sajátosságai ◊ Az agy nem a matematika nyelvét használja ◊ Utószó (írta Tarján Rezső)
javított változat
Svako razdoblje ljudske povijesti imalo je svoja mitska bića na granici između ljudskog i neljudskog. U suvremenom svijetu to mitsko granično mjesto zauzima kiborg kao tehnoznanstvena i kulturna ...metafora zapadnog poslijeljudskog identiteta. Kiborg predstavlja sučelje ljudskog i strojnog, odnosno ljudsko tijelo s tehnološkim usadcima. Rad analizira koncepciju kiborga pomoću dva suprotstavljena procesa: prvi, koji označava rastvaranje pozicije ljudskog subjekta kao temelja zapadne filozofijske tradicije; i drugi, koji je usmjeren "obrani" subjekta. Teoretsko-konceptualni okvir rada, za određivanje pojmova "poslijeljudsko" i "neljudsko", čine razvojne strategije tehno-znanstvenog sustava usmjerene prema ljudskom tijelu i svijesti. Postavlja se teza da će dominantno područje napredovanja znanosti i tehnologije u 21. stoljeću biti područje ljudskog tijela i svijesti. Analiza ljudskog identiteta u odnosu na tehno-identitete kiborga temelji se na "klasičnim" i cyberpunk distopijama koje u tom smislu postavljaju dva ključna čimbenika: sjećanja i empatiju.
Postmoderno stanje društva, između ostalog, karakterizira razvoj nove interdisciplinarne znanosti - kibernetike. Kibernetika se, kao znanost o upravljanju i komunikaciji u živom i strojnom, razvija ...tijekom tri razdoblja. Prvo razdoblje, ili tzv. "kibernetika prvog reda" traje od 1943. do 1960. godine, a glavna tema tog razdoblja je homeostaza. Drugo razdoblje ("kibernetika drugog reda"), koje tematizira refleksivnost, traje do početka osamdesetih godina kada počinje treće razdoblje razvoja kibernetike. Glavna tema trećeg razdoblja je virtualnost. Rad analizira matematičko-kibernetičke pretpostavke koncepta virtualnosti s posebnim težištem na matematičku teoriju informacije. Unutar te teorije informacija se određuje kao funkcija vjerojatnosti bez dimenzija, nematerijalna i bez nužne povezanosti s odre|enim smislom/značenjem. Razvojem računalne tehnologije, te spajanjem matematičke teorije informacije s kibernetičkim zamislima o ljudskom biću kao informacijskom obrascu otvaraju se mogućnosti razvoja virtualnih svjetova i obitavanja ljudskih bića u tim svjetovima. S tim u vezi rad analizira virtualnu stvarnost i kibernetički prostor kao nove društvene i religijske prostore. Osnovna hipoteza rada je da koncepcije virtualnih svjetova narušavaju temeljna uporišta ljudskog identiteta (ljudsko tijelo i svijest), te otvaraju mogućnosti razvoja bestjelesnih oblika inteligentnog života. Nadalje, kibernetičko određivanje ljudskog organizma kao nestalnog oblika i mreže djelatnosti koja se, pomoću povratne sprege i obrade informacija, stalno reformira, s jedne strane vodi prihvaćanju višestrukosti ljudskog identiteta, a s druge, ukidanju granica između ljudskog i neljudskog, odnosno tehnološkog.
