O samostanu Sv. Marije od Anđela u Osoru, ukinutom 1743. godine i razrušenom sredinom 19. stoljeća, gotovo da nije pisano. Rijetki navodi u literaturi prenose podatke iz dvaju kompendija crkvenih ...povijesti iz 18. stoljeća, Kamaldoljanskih anala i Svetog Ilirika, koji govore o osnutku ženske redovničke zajednice u 11. stoljeću i njezinu kontinuitetu do ukidanja. Tako rani postanak nije vjerojatan, a usporednim čitanjem ranijih pisanih izvora moguće je rasvijetliti okolnosti osnivanja samostana u 16. stoljeću, ali i etape njegova daljnjeg života. U radu se također razmatraju unutrašnje uređenje nekadašnje samostanske crkve, njezini izgubljeni oltari s drvenim skulpturama i kasniji, mramorni inventar, dijelom sačuvan ponovnom upotrebom. Na lokalitetu u zapadnom dijelu grada na kojem je samostan podignut sredinom 16. stoljeća, međutim, razlikuje se nekoliko ranijih faza koje – iako nisu povezane sa samostanom – zavređuju posebnu obradu. U svojstvu prolegomene za buduća arheološka istraživanja, u radu se upozorava na zid s lezenama (dio pročelja crkve iz 16. stoljeća, a danas ogradni zid dvorišta), u kojem se prepoznaju ostatci neke ranije crkve nepoznatog titulara.
Na osnovu arhivskih podataka i historiografije iznosi se argumentacija u prilog tvrdnji da je crkva sv. Venerande u Starom gradu Baru zapravo pripadala samostanu dumni sv. Andrije. Temeljem nalaza ...arheoloških istraživanja i komparativnih metoda nastoji se rekonstruisati izgled crkve i samostanskog kompleksa smještenog uz zidine urbanog prostora koji je predstavljao sastavni dio sakralnog horizonta nadbiskupskog sjedišta. Egzemplarno su analizirana punomoćja jedne redovnice iz Bara. Radom se predlaže preimenovanje titulara samostanske crkve u sv. Andriju.
The monastery structure with a church called St. Veneranda, a complex of buildings in Bar, has been archaeologically researched, restored, and conserved on several occasions. It rests on a fortification within the older city, between its sacral topography centers. For St. Andrew, the Apostle and the renaming of the cult of the monastery church - which is now dedicated to the saint Venera according to an uncertain tradition - a key indicator is the work of Vincenzo Corronelli from 1703. This author, speaking about the location of the only city well, most probably refers to the information of Archbishop of Bar Andrija Zmajević from 1688. There are scarce sources of nuns from Bar in the late Middle Ages and the monastery of St. Andrew is mentioned only in the second half of the 16th century. Feast of St. Andrew the Apostle remained in the memory of the citizens of Bar in the 16th century as one of the most tragic events. Whether this event had a share in the collective memory of the commune to such an extent as to influence the determination of the cult of the nunnery is not attested by known sources. Also, according to the available data, it is not known whether the monastery mentioned in 1570 belonged only to nuns of one order or one class, but further research could shed light on these issues. It is certain that the agglomeration of St. Andrew in Bar, located in a prominent position between the configuration of the city walls, the cathedral, and the complex of the Franciscan monastery, overlooking the out-of-city religious shrines, is connected with the Benedictine nuns. The Gothic appearance of the facade of its main church, the interior, separate portals, several attached and adapted buildings for various purposes indicate a significant property foundation of the abbey. The presence of nuns testifies to the imagery and deep layers of urbanity. The procurations of a nun from Bar were analyzed on an exemplary basis. Finally, historical sources from 1579 and 1613 suggest how the fulcrum of female spirituality in Bar has been extinguished.
Autorica komparativno analizira pet samostana i samostanskih crkava podignutih u 17. i 18. stoljeću na području Zagreba i Remeta kako bi ih s obzirom na njihove različite arhitektonske karakteristike ...predstavila kao primjer pluralizma stilova u arhitekturi. Riječ je o samostanima franjevaca, kapucina, isusovaca, pavlina i klarisa, smještenih na Gornjem gradu, Kaptolu i u Remetama, koje u to doba nisu bile integralni dio grada. Pluralizam stilova u ovom slučaju označava prisutnost arhitektonskih oblika i elemenata koji su se tradicionalno pripisivali različitim stilovima, na više istovremenih novogradnji ili na pojedinačnoj građevini, kao rezultat taloženja povijesnih slojeva. S obzirom na dugu povijest intervencija na tim građevinama, fokus je na stanju kakvo je bilo u 17. i 18. stoljeću, koja su u povijesti umjetnosti uobičajeno obilježena kao barokna stoljeća. Prikazana je kratka povijest pojedinog samostana u relevantnom vremenskom okviru te su navedene osnovne prostorne i oblikovne karakteristike samostana i crkava. Usporedba je provedena s obzirom na urbanistički smještaj samostana, njihovu tlocrtno-prostornu dispoziciju te elevaciju i dekoraciju pojedinih dijelova kompleksa. U zaključku se nastoji obrazložiti vrsta i podrijetlo različitosti, a naglasak je stavljen na one primjere koji najbolje ilustriraju srodne ili kontrastne pojave. Rad nastoji ukazati na pluralizam stilova kao rezultat različitih okolnosti i svjesnih odabira naručitelja, odnosno navedenih crkvenih redova, čija je ingerencija nad pojedinim samostanom važan faktor koji se isprepleće s drugima i utječe na konačno arhitektonsko oblikovanje građevine.
The author comparatively analyses five monasteries and churches during the 17th and 18th centuries in Zagreb and Remete to present their different architectural features as an example of pluralism of styles in architecture. Those are the monasteries of the Franciscan, Capuchin, Jesuit, Pauline and Clarisse orders, located at Gornji grad, Kaptol and Remete - that were not an integral part of the city during those times. In this case, pluralism of styles implies the presence of architectural forms and elements that would traditionally be considered part of different architectural styles in a number of almost simultaneously erected buildings, or in one building at a time, accumulating results of transformations through history. Considering a long history of such interventions on Zagreb monasteries, the focus is on their 17th and 18th century phase, especially since those centuries are usually referred to as Baroque. In this time-frame, a short history of each monastery has been presented, and the main characteristics of space and architectural forms of the monasteries and churches mentioned. The comparison has been made considering aspects of urbanism, ground plan types and spatial relations, elevation and decoration of certain parts of each monastery complex. The conclusion aims to explain various sorts and origins of divergence, with special stress on those examples that illustrate very similar or quite opposing occurrences. The aim of the paper is to show that pluralism of styles can occur as a result of different circumstances and as conscious decisions of a commissioner. Among other factors, the authority of different church orders in this case may have played a significant role in making decisions that resulted as pluralism in monastery architectural features.
U Godini posvećenoga života (30. 11. 2014. — 2. 2. 2016.), ovaj rad obrađuje duhovno–povijesnu karizmu koja se nije zaustavila na svome izvoru, nego se prelila daleko preko granica svoga nastanka. ...Riječ je o karizmi sv. Klare Asiške, »duhovne plemkinje«, čija je pojava i svetost života nadahnjivala i danas nadahnjuje brojne sljedbenice i štovatelje diljem svijeta, jednako kao i u našim krajevima. Upravo iz tih razloga napisan je i ovaj članak, podijeljen u dva glavna dijela s odnosnim podnaslovima. U prvome dijelu, kao uvod u glavni dio rada, autor iznosi kratki životopis sv. Klare Asiške i duhovno–zakonodavni hod Reda »siromašnih gospođa« do konačnoga odobrenja Klarina Pravila.
Nakon toga prelazi na drugi naslov, u kojem obrađuje samostane klarisa u našim krajevima tijekom srednjega vijeka, gdje se u podnaslovima govori o deset srednjovjekovnih samostana klarisa preko kojih se Klarina karizma prelila i na naše prostore: samostan sv. Nikole u Zadru, sv. Marcele u Ninu, sv. Elizabete u Skradinu, sv. Klare i sv. Petra u Dubrovniku, sv. Klare u Splitu; tri samostana u Kotoru: sv. Križa, sv. Klare i sv. Marije od Anđela i, na kraju, samostan sv. Spasa u Šibeniku.
Podvrgavanje ponovnoj analizi velikog slikanog raspela iz doma redovnica sv. Klare u Splitu omogućilo je spoznavanje njegove ikonografije i morfologije drugačije negoli se dosad bilo ustalilo. ...Naglasak je ponajprije stavljen na prikaz raspetoga Krista, predočenog uz osobito stapanje svojstava poluživuće i poluumiruće osobe, a s prepoznatljivim formalnim oznakama »splitske slikarske radionice« iz razdoblja romanike. Daljnja se pozornost posebno usmjerila na portretni prikaz sv. Franje koji je otkriven u medaljonu na dnu križa, a spada među najstarije uopće poznate, pa se razlažu njegove podudarnosti s literarnim i likovnim opisima nastalima ubrzo nakon svečeve smrti. Umjetninu se predlaže vezati uz franjevački milieu iz sredine duečenta u kulturnom ambijentu grada Splita, a ujedno se određuje i individualnost njezina autora dostojnog naslova: »Majstor raspela s portretom sv. Franje«.
Autor u radu piše o franjevkama trećoredicama i klarisama koje su imale svoj samostan u gradu Krku. Na temelju neobjavljenih arhivskih izvora donosi pregled života i djelovanja ove redovničke ...zajednice od njezinih početaka do zatvaranja samostana početkom 19. stoljeća. Iznose se različiti podatci o pojedinim redovnicama i položaju samostana u dugom razdoblju srednjovjekovlja i novovjekovlja.
Iako je postupak pri katalogiziranju anonimnih publikacija određen u priručnicima i praksi, ponekad nas djela koja držimo u ruci navedu na preispitivanje. Molitvena knjiga Pobožne molitve, tiskana u ...Beču 1678., napisana na hrvatskom kajkavskom jeziku, u ženskom rodu i tiskana anonimno, djelo nadahnuto položajem čovjeka između smrti i Boga, otvara brojna pitanja o namjeni i autorstvu. Budući da nema izravnih tragova o nastanku, analiziraju se kajkavski molitvenici i neka druga djela srodne vrste, povijesne okolnosti i djelovanje bratovština te se slijede krhotine ženskoga redovničkoga molitvenog života u Zagrebu u sedamnaestom stoljeću i pisana ostavština klarise Judite Petronile Zrinski.
U Državnom arhivu u Zadru nalazi se popis starih pergamena i listina samostana klarisa sv. Nikole u Zadru* koje su tamo donesene vjerojatno nakon ukinuća samostana. Popis na talijanskom jeziku ...napravljen je negdje u 19. st. držeći se pretežno kronološkog reda. U novije vrijeme prepisao ga je franjevac dr. sc. Atanazije Matanić, zacijelo s nakanom da ga objavi, ali ga je u tome spriječila nagla smrt (2004.). Autor ga je našao u njegovoj pisanoj ostavštini i odlučio prevesti na hrvatski te objaviti, jer pruža dragocjene podatke ne samo o tom samostanu, nego i o povijesit grada Zadra. Tekst je numerirao, opremio bilješkama, ispravio kronološki redoslijed, a svoje sitne nadopune, radi lakšeg pregleda, stavio u kurziv. Prije donošenja inventara spisa autor je dao kraći povijesni pregled ove ustanove. Nakon inventara slijedi nekoliko kronoloških zapisa i dostupnih statističkih podataka. U dodatku donosi s latinskog preveden Izvještaj apostolske vizitacije samostana biskupa Augustina Valiera iz godine 1579. u kojem, između ostalog, nalazimo i popis dragocjenosti crkve sv. Nikole. *S. Niccolo` fino al 1409. Archivio storico presso l' i.r. Luogotenenza Dalmata. Sastavljač inventara je u početku mislio napraviti popis do mletačke okupacije Zadra, ali ga je sam ili ga je netko drugi dalje popunjavao.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Tehnica: fotografiere, developare, fixare; Culoarea: alb-negru- Mihai Dăncuș, tânăr muzeograf pe atunci, alături de Gazda Klara, ...doctor în etnologie la Universitatea din Budapesta, muzeograf-etnograf în secuime (Muzeul din Sf. Gheorghe). Fetița este din satul Cristinești. Imagine surprinsă în timpul campaniei de cercetări în Moldova, în anul 1969. Mihai Dăncuș este un mare cercetător, etnograf și director al Muzeului Maramureșan timp de 40 de ani, până în anul 2011.- Fotografie realizată în timpul cercetărilor etnografice întreprinse în satele din nordul Moldovei în 1969.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Alte caracteristici: il.- Documentul tipărit face parte din colecțiile Bibliotecii Județene Mureș- All metadata published by ...Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
