Ocena filtracji kłębuszkowej (glomerular filtration rate, GFR) jest przydatnym sposobem oceny funkcji nerek niezależnie od wieku. Złotym standardem okazuje się pomiar GFR metodą izotopową, który z ...uwagi na znaczną uciążliwość dla pacjenta oraz wysokie koszty wykorzystywany jest jedynie w wybranych sytuacjach kli‑ nicznych. W praktyce klinicznej stosuje się tzw. szacunkowy współczynnik filtracji kłębuszkowej (estimated glomerular filtration rate, eGFR), obliczany na podstawie stężenia kreatyniny w surowicy za pomocą jednego z wielu dostępnych wzorów. U osób dorosłych najczęściej wykorzystuje się wzór MDRD (modification of diet in renal disease) i wzór Cockcrofta-Gaulta. U dzieci powszechnie stosowanym wzorem do szacowania eGFR jest wzór Schwartza, którego obliczenie wymaga jedynie znajomości stężenia kreatyniny w surowicy i wzrostu dziecka. Ograniczeniem stosowanych metod jest ich brak dokładności, zwłaszcza u pacjentów z GFR prawi‑ dłowym lub nieznacznie obniżonym. W ostatnim czasie w piśmiennictwie pojawiły się publikacje dotyczące alternatywnych sposobów wyliczania szacunkowego GFR. W niniejszej pracy porównano różne sposoby wyli‑ czania eGFR u dzieci z prawidłową lub nieznacznie upośledzoną funkcją nerek. Do wyliczania eGFR użyto trzech wzorów: zmodyfikowanego wzoru Schwartza, nowego uogólnionego wzoru kwadratowego według Gao i wsp. oraz wzoru niezależnego od wzrostu zaproponowanego przez Pottela i wsp. Uzyskane wartości porów‑ nywano z wartościami przesączania kłębuszkowego uzyskanymi metodą izotopową. Najbardziej zbliżone do stosowanego standardu wyniki uzyskano w próbie, w której eGFR wyliczono według wzoru Gao i wsp.
Kidney failure can occur due to a number of causes. The laboratory marker
that has long served as the mainstay for detecting impaired kidney function
is serum creatinine. Unfortunately, serum ...creatinine is an insensitive
marker of kidney injury, since it depends on sex, age and race. Furthermore,
it does not reflect mildly diminshed renal function. Some of these
shortcomings can be overcome by the creatinine clearance. However,
creatinine clearance may be inaccurate because of tubular creatinine
secretion and errors in specimen collection. Measurements of the renal
clearance of infused tracers such as 99mTc-DTPA provide accurate
measurements of GFR and correlates well with inulin clearance, which is the
gold standard for determining GFR. There has been an ongoing search for
improved markers for impaired renal function or injury. Cystatin C seems to
be a promising candidate to assess GFR, but also other functional chnages in
the kidney and their progression. It is produced by all nucleated cells and
is small enough to be freely filtered at the glomerulus and completely
removed from blood. It is then fully catabolized in the tubules, meaning
that its serum concentration depends mainly on GFR. In this cross-sectional
study we aimed to: 1) determine is cystatin C reliable marker of GFR, by
determinig its correlation with 99mTc-DTPA clearance; 2) determine the
relationship between serum cystatin C concentration, serum creatinine and
creatinine clearance; 3) determine the correlation between serum cystatin C
and age; 4) determine is cystatin C a reliable marker of mildly diminshed
renal function; 5) determine is serum cystatin C a reliable marker of GFR in
nephrotic syndrome and how proteinuria and age influence its serum
concentration; 6) determine if serum cystatin C is a reliable marker of
renal function in nedemic nephropathy; 7) determine is serum cystatin C a
reliable marker of renla function in nephropathy caused by type 2 diabetes;
8) determine correlation between serum cystatin C and gestational period in
healthy pregnant women; 9) determine correlation between age and serum
cystatin C in healthy pregnant women and 10) assess relationship between
cystatin C, creatinine and creatinine clearance in different gestational
period in normal and hypertensive pregnancies. Over the period of 4 years we
investigated 337 persons: 62 renal failure patients, 109 healthy pregnant
women, 33 preagnant women with pregnancy induced hypertension (PIH), 57
patients with Balkan endemic nephropathy (BEN), 30 patients with nephrotic
syndrome, 31 patients with type 2 diabetes and 15 healthy subjects. All
individuals gave their informed consent for participation the study,
accordnig to the Declaration of Helsinki. The study was approved by the
Ethical Commitee of University School of Medicine in Belgrade and conducted
in the Clinical Center of Serbia. Laboratory investigations were performed
in the Center for Medical Biochemistry at the Clinical Center of Serbia from
the remaining aliquotes of blood used for routine analyses. All blood and
urine samples were taken in the morning. The 24-hour udine was collected
between 6 A.M. one day and 6 A.M. the next day. Venous blood samples were
collected in vacutainers (BD) without aditives, centrifuged at 3500 rpm
(≈2000 g) and preserved at 80°C after separation. Cystatin C serum
concentration was determined by the PENIA method (Particle-Enhancesd
Nephelometric Immuno-Assay), using the Dade Behring (Marburg, Germany)
tests, on a laser nephelometer (BN II Dade Behring). In order to determine
if cystatin C can be used as a marker of GFR, its correlation with 99mTc-
DTPA clearance and serum creatinine was determined in patients with
different renal diseases. Unlike creatinine, cystatin C and 99mTc-DTPA
clearance do not depend on sex, and cystatin C also does not depend on
patients age. Serum creatinine is significantly inversely correlated with
9mTc-DTPA clearance (p<0,001) and significantly correlated with serum
cystatin C concentration (p<,0001). 99mTc-DTPA clearance significantly
correlates with serum cystatin C concentration (p<0,001) and serum cystatin
C rciprocal values, indicating that serum cystatin C is a reliable marker of
GFR. Serum creatinin was within reference levels, with mild elevation trend,
during normal pregnancy. Creatinine clearance was not influenced by the
gestational period in normal pregnancy. Cystatin C correlated significantly
with gestational period (p<0,0001) and serum creatinine levels (p<0,0001) in
healthy pregnant women. However, serum cystatin C correlated well with
creatinine clearance only in the first trimester of normal pregnancy
(p>0,05). Therefore, serum cystatin C is a reliable marker of GFR only in
the first trimester of normal pregnancy. Pregnant women over 40 had
significantly higher serum creatinine and cystatin C levels, while
creatinine clearance decreased with age of pregnant women. Serum cystatin C
and creatinine levels exhibit steady rise over the first, second and third
trimester of normal pregnancy. Creatinine clearance showed rise in the first
and then steady decrease in the second and third trimester of normal
pregnancy. Serum cystatin C levels were significantly higher in women with
PIH then in healthy pregnant women (p<0,004) in the same gestational period.
Cystatin C levels rise with age in PIH, while serum creatinine and
creatinine clearance remain consant. No significant correlation was found
between serum creatinine, cystatin C and creatinine clearance in pregnant
women with PIH. No significant difference was observed in serum creatinine
and creatinine clearance between these groups of women. No significant
correlation was found between cystatin C and creatinin clearance and age in
patients with BEN, while serum creatinine rose significantly with age in
these patients. Serum cystatin C correlated well with creatinine clearance
in patients with BEN (p<0,05), thus implying that cystatin C is a reliable
marker of GFR in this group of patients. Creatinine clearance was
significantly lower in patients with nephrotic syndrome then in controls,
while serum cystatin C levels were significantly higher in proteinuric
patients then in the control group (p<0,05). No correlation was observed
between serum creatinine, cystatin C and age in patients with nephrotic
syndrome. However, significant correlation was found between creatinine
clearance and age in this group ofpatients. Cystatin C was significantly
reversely correlated with creatinine clearance (p<0,0001) and directly
correlated with serum creatinine (p<0,0001) in diabetic patients with
creatinine clearance under 60 ml/min. No correlation between these
parameters was found in diabteic patients with creatinine clearance over 60
ml/min. Cystatin C is a reliable marker of renal function in different renal
diseases. However, it is not a good marker of GFR in normal pregnancy, but
it can be used for early detection of transition of normal into pathologic
pregnancy.
Zbog značaja koji bubreg ima u organizmu važno je rano prepoznati poremećaj
njegove funkcije. Do oštećenja bubrega i do poremećaja funkcije mogu da
dovedu različiti uzroci. Za procenu stanja bubrega najčešće se u kliničkoj
praksi koristi kreatinin koji zavisi od pola, starosne dobi i rase, pa je
zato nepouzdana za preciznu procenu JGF i to naročito kod početnih oštećenja
bubrežne funkcije, a neki od ovih nedostataka mogu da budu prevaziđeni
upotrebom renalnog klirensa kreatinina. Pored klirensa kreatinina primenjuje
se i klirens supstanci obeleženih radioakivnim elementima, kao 99mTc-DTPA.
Izotopske metode su reproducibilne i u visokoj korelaciji sa klirensom
inulina kao zlatnim standardom za određivanje JGF. Postoji široko naučno
interesovanje za utvrđivanje primenljivosti cistatina C za određivanje
jačine glomerulske filtracije, kojom se u prvom redu procenjuju filtracioni
procesi u glomerulu, ali se ipak nameće kao mera za praćenje najvećeg broja
promena u funkciji bubrega i progresije njihovog oštećenja. Zbog male
molekulske mase cistatin C se lako filtrira kroz bazalnu membranu glomerula
i na taj način skoro se potpuno eliminiše iz cirkulacije posle čega se u
tubulima u potpunosti kataboliše i ne vraća se u cirkulaciju, što znači da
njegova koncentarcija u serumu prvenstveno zavisi od jačine glomerulske
filtracije. Ispitano je u studiji preseka koja je trajala 4 godine i
obuhvatila 337 ispitanika, 62 bubrežna bolesnika, 109 zdravih trudnica, 33
trudnica sa hipertenzijom izazvanom trudnoćom, 57 bolesnika sa endemskom
nefropatijom, 30 bolesnika sa nefrotskim sindromom i 15 zdravih ispitanika
kao i 31 bolesnik sa šećernom bolešću. Ispitivanje je sprovedeno u Kliničkom
centru Srbije uz saglasnost bolesnika u skladu sa Helsinškom deklaracijom o
medicinskim istraživanjima i uz odobrenje Etičkog komiteta Medicinskog
fakulteta u Beogradu. Laboratorijska ispitivanja su urađena u laboratorijama
Centra za medicinsku biohemiju Kliničkog centra Srbije iz preostalih
alikvota krvi korišćene za rutinske laboratorijske analize. Za sva
ispitivanja uzorci krvi i mokraće uzimani su ujutru. Uzorak 24h urina
sakupljan je od 6h ujutro prvog dana do 6h ujutro narednog dana. Uzorci
venske krvi su sakupljani u vakutajnerima (BD) bez aditiva, centrifugirani
na 3500 rpm, (≈2000 g) i posle separacije serum je čuvan na minus 80 oC do
određivanja. Cistatin C u serumu je određivan PENIA metodom
(Particle-Enhancesd Nephelometric Immuno-Assay) testovima firme Dade Behring
(Marburg, Germany) na laserskom nefelometru (BN II Dade Behring). Cilj rada
je bio da se utvrdi da li je cistatin C pouzdan pokazatelj: 1) jačine
glomerulske filtracije (JGF), tj. u kakvoj je vezi sa klirensom 99mTc-DTPA;
2) da se utvrdi u kakvoj je on vezi sa kreatininom u serumu i klirensom
kreatinina; 3) da se utvrdi kako životna dob utiče na nivo cistatina C; 4)
početnog oštećenja JGF i da li je pouzdaniji od kreatinina; 5) JGF kod
obolelih od nefrotskog sindroma i kako proteinurija i životna
Cilj rada bio je procijeniti učinak diklofenaka na raspodjelu i bubrežni klirens amoksicilina. Nakon jednotjednog razdoblja ispiranja, u 10 ovaca intravenski je bio primijenjen samo amoksicilin (10 ...mg/kg tjelesne mase) ili/i natrijev diklofenak intramuskularno (2,5 mg/kg tjelesne mase) 30 minuta prije primjene amoksicilina. Koncentracija amoksicilina u plazmi i mokraći izmjerena je visokotlačnom tekućinskom kromatografijom na osnovi fluorescencije. Primjena diklofenaka s amoksicilinom nije značajno utjecala na promjene farmakokinetičkih pokazatelja za amoksicilin ili na njegovo izlučivanje putem bubrega nakon intravenske primjene. Srednja vrijednost ± SD poluživota izlučivanja amoksicilina (t1/2) iznosila je kod njegove intravenske primjene 0,79 ± 0,11 sati, a kod primjene s diklofenakom 0,8 ± 0,09 sati. Srednje vrijeme zadržavanja amoksicilina bilo je 0,8 ± 0,15 sati, a s diklofenakom 0,9 ± 0,17 sati. Ukupni tjelesni klirens za sam amoksicilin iznosio je 0,25 ± 0,02 L/h/kg, a u kombinaciji s diklofenakom 0,24 ± 0,04 L/h/kg, dok je srednja vrijednost površine ispod krivulje eliminacije samo za amoksicilin bila 35,2 ± 6,2 g/h/mL, a u kombinaciji s diklofenakom 9,5 ± 5,7 g/h/mL. Amoksicilin se izlučio nepromijenjen mokraćom s bubrežnim klirensom (ClR) od 0,24 ± 0,05 L/h/kg, a primijenjen s diklofenakom od 0,27 ± 0,07 L/h/kg. Može se zaključiti da primjena diklofenaka nije imala značajan utjecaj na farmakokinetiku ili izlučivanje amoksicilina primijenjenog intravenski u ovaca.
Pokusi na životinjama pokazali su da olovo može mijenjati imuni odgovor u životinja čak i u supkliničkim dozama. Međutim, malo je podataka o djelovanju olova na imunitet u ljudi. Procjenjivanje ...imunotoksičnih učinaka ksenobiotika u ljudi vrlo je teško iz vise razloga. U prvom redu, imunološki sustav složen je i sofisticiran organ čije se djelovanje odvija na nekoliko razina u organizmu a sastoji se od mreže imunoloških procesa i reakcija različito osjetljivih na štetne tvari iz okoliša. Različit individualni odgovor na otrovnu tvar je postupan i često neprimjetan tijek olovne nefropatije u ljudi upućuju na moguće sudioništvo imunoloških mehanizama u njezinu nastanku. Svrha ovog rada bila je ispitati povezanost kroničnog, višestrukog otrovanja olovom, funkcije bubrega i imunološkog odgovora. Ispitivanje je provedeno u skupini od 74 osobe jednom ili više puta otrovane olovom. Pedeset troje ispitanika bilo je profesionalno otrovano olovom, dok se preostali 21 otrovao nakon uživanja alkoholnih pića i hrane čuvane u posuđu glaziranom olovom. Svim ispitanicima izmjerena je veličina glomeluralne filtracije metodom klirensa kreatinina i klirensa DTPA te postotak limfocita T i B u perifernoj krvi. Analizom regresije nađene su značajne negativne korelacije između broja prethodnih otrovanja olovom kao pokazatelja kronične, kumulativne izloženosti olovu i klirensa kreatinina, odnosno klirensa DTPA. Također je utvrđena značajna pozitivna povezanost između broja otrovanja i limfocita B, dok korelacija s limfocitima T nije nađena. Rezultati pokazuju da je kronično otrovanja olovom s posljedičnim povećanjem tjelesnog opterećenja tim metalom u svezi s oštećenjem funkcije bubrega kao i sa stimulacijom humoralnog imuniteta. lako je ispitivanje imunotoksičnosti u ljudi vrlo složen problem, ovi rezultati upućuju na moguće djelovanje olova na imunološke mehanizme kao i na njihovu ulogu u nastanku olovne nefropatije.
Istraživani su kinetika odlaganja, pročišćavanje putem bubrega i izlučivanje kanamicina mokraćom u osam koza ženskog spola, a nakon intravenske injekcije jednokratne doze od 5 mg/kg tjelesne mase. Na ...osnovi Cp = Ae-at+Be-bt, poluvrijeme elimanacije lijeka bilo je 2,87 ±0,12 sati, volumen distribucije (Vd(area)) 0,58±0,03 l/kg, a ukupno tjelesno pročišćavanje 2,39±0,19 ml/min kg. Bubrežno pročišćavanje endogenog kreatinina bilo je 1,28±0,40 ml/min kg, a kanamicina 0,33±0,14 ml/min kg što predstavlja oko četvrtine pročišćavanja filtracijom. Pročišćavanje putem bubrega predstavljalo je 13,8% ukupnog tjelesnog pročišćavanja. Bubrežni ekskretorni mehanizmi uključivali su glomerularnu filtraciju putem koje je izlučivano mokraćom samo 10,3% intravenske doze kanamicina.
Pojava kasnih (odgođenih) oštećenja funkcije bubrega ispitali smo u radnika koji su ranije u životu bili otrovani olovom. Pozitivna kontrola bili su radnici izloženi olovu koji nikada nisu bili ...otrovani tim metalom. Pomoću faktorske analize dobivena su četiri značajna faktora iz 22 pojedinačne varijable za koje se pretpostavlja da su vezane uz pojavu kasnih (odgođenih) oštećenja funkcije bubrega olovom. Prvi faktor fine varijable funkcije bubrega, krvnog tlaka, dobi, trajanja izloženosti olovu i broja ranijih otrovanja olovom. Drugi faktor dominantno fine varijable trajanja izloženosti olovu i bioloških pokazatelja izloženosti olovu. Treći faktor povezuje učestalost ranih otrovanja olovom s vremenom protoka hipurana kroz bubrege, eritrocitnog protoporfirina i dobi. Četvrti faktor grupiran je oko varijabli radnog staža, klirensa kreatinina i eritrocitnog protoporfirina. Rezultati potvrđuju pretpostavku kako je ranije preboljeno profesionalno otrovanje olovom kasnije u životu praćeno funkcionalnim oštećenjem bubrega. Kasni (odgođeni) učinci olova na bubrege rezultat su složene interakcije međusobno povezanih varijabli: ranije u životu preboljenog otrovanja olovom, ukupnog vremena provedenog u radu s tim metalom, dobi i dobi pripadajućim promjenama porasta sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka, porasta sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka, porasta razine kreatinina u krvi te pada vrijednosti klirensa kreatinina i brzine protoka hipurana kroz bubrege. Stoga se može zaključiti kako je bubreg kritični ciljni organ u metabolizmu ekskrecije olova iz organizma te da praćenje njegove funkcije treba uključiti u skup obaveznih indikatora biološkog nadzora profesionalno izloženih radnika.
An Aalborgensian mailbox publisher, who calls himself “Current Literature Publishing House,” broadcasts books by H.C. Branner, Martin A. Hansen and Hal Koch the same with publications on “Frodige ...Ellen” and “The Beautiful Male Girl.”
View of writers and light-dressed ladies. Advertisers showcase Martin A. Hansen, among other authors, Branner and Koch, but also among two extremely lightweight ladies, in front of assembly.
- Og - mine damer og herrer - den beskedne lille mand der er den landskendte tankelæser Hansen.
Et aalborgensisk postboks-forlag, der kalder sig "Aktuel Litteratur Forlag", udsender bøger af H.C. Branner, Martin A. Hansen og Hal Koch samme med publikationer om "Frodige Ellen" og "Den smukke malkepige".
Fremvisning af forfattere og letpåklædte damer. Annoncør fremviser Martin A. Hansen, blandt andre forfattere, Branner og Koch, men også blandt to yderst letpåklædte damer, foran forsamling.
- Og - mine damer og herrer - den beskedne lille mand der er den landskendte tankelæser Hansen.
Et aalborgensisk postboks-forlag, der kalder sig "Aktuel Litteratur Forlag", udsender bøger af H.C. Branner, Martin A. Hansen og Hal Koch samme med publikationer om "Frodige Ellen" og "Den smukke malkepige".
Fremvisning af forfattere og letpåklædte damer. Annoncør fremviser Martin A. Hansen, blandt andre forfattere, Branner og Koch, men også blandt to yderst letpåklædte damer, foran forsamling.
Tusch Dagens Tegning 1952
