Čitatelji po zadatku Treska, Borna
FLUMINENSIA,
12/2022, Letnik:
34, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U prvom dijelu rada u osnovnim se crtama opisuje postupak cenzuriranja knjiga u Veneciji 16. stoljeća. Pokazuje se da je riječ o artikuliranu procesu kontrole tiska te da se administrativni koraci u ...prelasku knjige iz rukopisa u tisak mogu rekonstruirati na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Veneciji u fondu Capi del Consiglio di Dieci. Relevantne serije iz toga fonda koje sadrže dokumente o administrativnim predradnjama za tisak knjiga jesu Notatorio. Registri, u kojima su pohranjeni zapisi dozvola za tisak Glavara Vijeća desetorice, i Notatorio. Filze, gdje se čuvaju izvorne reformatorske potvrde i izvorna čitateljska uvjerenja. Fond Capi del Consiglio di Dieci bio je poznat istraživačima hrvatske knjige još od 19. stoljeća, ali on, kada je riječ o hrvatskim knjigama, nikada nije bio sustavno obrađen. Pokazuje se da su dosadašnji istraživači poznavali samo seriju Notatorio. Registri, ali ne i seriju Notatorio. Filze, vjerojatno zbog otežana pristupa građi koja je djelomično oštećena. Kako se pokazuje na primjerima dokumenata o knjiga hrvatskih pisaca (Zoranić, Hektorović, Lucić, Čubranović, Bobaljević), reformatorske potvrde i čitateljska uvjerenja iz serije Notatorio. Filze ne samo da dopunjuju dozvole za tisak iz serije Notatorio. Registri nego i donose nova saznanja o prvim zabilježenim čitateljima starije hrvatske književnosti. Iako je uglavnom riječ o ljudima o kojima se ne zna ništa ili vrlo malo, pretpostavlja se da su hrvatske knjige čitali u Veneciji i da su bili aktivni u krugu ljudi povezanih s tiskom. Čitatelji po zadatku važni su ne samo kao čitatelji nego i kao svjedoci kulturne povezanosti dalmatinskih gradova te možda kao najbolji posrednici između starih hrvatskih knjiga i potencijalne buduće publike.
In the first part of the essay, the process of book censorship in Venice in the 16th century is described in basic terms. It is shown that this was an articulated process of print control, and that the administrative steps in the transition of a book from manuscript to print can be reconstructed based on the materials preserved in the State Archives of Venice in the Capi del Consiglio di Dieci holdings. The relevant series of these holdings, which contain documents on administrative preparation for the printing of books, are the Notatorio Registri, in which the records of the printing licences of the Heads of the Council of Ten are kept, and Notatorio Filze, where the original certificates of the Reformers and those of the readers are kept. The Capi del Consiglio di Dieci holdings have been familiar to the scholars who study Croatian books since the 19th century. It seems that earlier researchers were familiar only with the Notatorio Registri series, but not with the Notatorio Filze one, probably due to the difficulties in accessing partially damaged material. As shown by the examples of documents on the printing of books by Croatian writers (Zoranić, Hektorović, Lucić, Čubranović, Bobaljević), Reformers’ certificates and readers’ certificates from the Notatorio Filze series do not only complement the printing licenses of the Notatorio Registri series, but also reveal new information about the earliest recorded readers of premodern Croatian literature. Although these are mostly persons about whom nothing, or very little, is known, it is likely that they read Croatian books while staying in Venice and that they were active in the circle of people connected with the press. Readers by assignment are important not only as readers but also as witnesses of the cultural connections between different Dalmatian cities, and perhaps as the best mediators between old Croatian books and the potential future audience.
U radu se na osnovi osobnih imena krštenika ispisanih iz matičnih knjiga krštenih štrigovske Župe svete Marije Magdalene iščitavaju značajke toga dijela antroponimije u 18. stoljeću. Od različitih ...podataka koje sadržavaju matične knjige krštenih, upravo su antroponimijski podaci najbrojniji, a među njima čestotnošću se izdvajaju osobna imena – iz matičnih zapisa doznajemo osobno ime krštenika, osobna imena njegovih roditelja i kumova te većinom i osobno ime krstitelja. Dijete se u analiziranim štrigovskim maticama spominje samo osobnim imenom koje mu se na krštenju nadijeva, a roditelji, kumovi i krstitelj navode se antroponimijskom formulom koju čini osobno ime i tada već uglavnom ustaljeno prezime. Građu za ovaj rad crpili smo iz triju matičnih knjiga krštenih koje se odnose na 18. stoljeće – iz (najstarije) štrigovske matice (1685. – 1739.) te iz matica koje sadržavaju upise 1740. – 1785. i 1786. – 1825.
Parish registers of baptisms contain different types of information, among which anthroponymic information is most abundant, with first names (of children, parents and godparents) most prominent in their frequency. Starting from information excerpted from the registers of baptisms of the parish of Štrigova, written in Latin, the personal names of children born in the selected years of the 18th century are analysed in this paper. It is concluded that the children are only mentioned by their first names, while an anthroponymic formula consisting of the first name and family name is used for parents and godparents. The first names of children are almost exclusively of saintly origin (e.g.
Helena, Magdalena, Catharina
;
Nicolaus, Matthias, Joannes
), one-word (consisting of a single word), and are mainly given according to the calendar principle (i.e. the child is given the name of the saint whose feast day is close to the child's birthday), while the inheritance of the parents’ first names or the naming of children after godparents is significantly rarer. The influence of local saints’ cults (in Štrigova, churches are dedicated to St Mary Magdalene and St Jerome) was diversely reflected in the Štrigova 18th century antroponymicon – the first name
Magdalena
was given to girls very frequently, while the first name
Jeronim
was given to boys very rarely.
Premda je dobro poznat, Proslov Ivanova evanđelja uvijek je iznova izazov mnogim istraživačima. U ovom radu promatra se Proslov u kontekstu cijelog četvrtog evanđelja, ali ponajprije kao jedna ...zasebna cjelina. Rad se sastoji od četiriju poglavlja koje postupno otkrivaju ulogu Logosa u Proslovu u usporedbi s mudrosnim tekstovima Starog zavjeta. Ivanov «...» može biti eho - aluzija na Knjigu Postanka koja počinje s istom frazom (berišit). Kod Ivana taj se početak povezuje s prvim danom u tjednu, kao danom novog stvaranja čiju ideju razvija u svojem evanđelju. Ivan oblikuje postojeći himan i prilagođava ga svojem djelu kako bi pokazao razliku između Mudrosti i Logosa. No, s druge strane, mudrosni tekstovi ukazuju na funkciju poosobljene Mudrosti koju nadvisuje Logos, odnosno Isus Krist. Logos nadilazi stvorenje jer je on Bog. Logos je utjelovljena Riječ (usp. Iv 1,14), kako je to proročki prikazao Sirah (24,8) i ostali mudrosni tekstovi.
Although the Prologue to John's Gospel is well-known, it remains an ever-new challenge for many scholars. In this article, the author approaches the Prologue in the context of the whole Fourth Gospel, but, primarily, as to an integral whole. The article consists of four parts that gradually reveal the role of Logos in the Prologue in comparison with sapiential texts of the Old Testament. John's » ... « can be an echo - allusion to the Book of Genesis that begins with the same phrase (berešit). John relates that beginning to the first day of the week as the day of new creation and develops that idea further in his gospel. John reshapes the previously existing hymn and adjusts it to his work in order to show the difference between Wisdom and Logos. However, on the other hand, sapiential texts point towards the function of personified Wisdom that is greater than Logos, i.e., Jesus Christ. Logos is greater than creation because he is God. Logos is the incarnated Word (see Jn 1:14), prophesized by Sirach (24:8) other sapiential texts.
U radu se na temelju podataka iz matičnih knjiga krštenih (1722. – 1736., 1738. – 1753., 1753. – 1771., 1771. – 1823.) katoličke župe Miholjac, u razdoblju od 1722. do 1800. godine, proučava ukupno ...kretanje krštenja. Na početku rada objašnjava se pojam povijesne demografije i njezin razvoj, ističe se važnost matičnih knjiga kao povijesnodemografskog izvora, te se opisuju matične knjige krštenih župe Miholjac koje se čuvaju u Državnom arhivu u Osijeku, a korištene su kao temeljni izvor za ovaj rad. Za razumijevanje podataka u matičnim knjigama, važno je razumijeti i povijesni kontekst Donjeg Miholjca, okolice i župe Miholjac krajem 17. i tijekom 18. stoljeća. Na temelju obrađenih matičnih knjiga iznose se osnovni kvantitativni podaci vezani za krštenja u župi Miholjac u 18. stoljeću, a potom i podaci o godišnjoj i mjesečnoj raspodjeli krštenja, o razdoblju između rođenja i krštenja te o spolnoj strukturi krštenih. Uz to, razmatraju se blizanci i trojke, njihov udio u ukupnom broju krštenih te nezakonita djeca. Cilj istraživanja je na temelju matičnih knjiga krštenih župe Miholjac pružiti saznanja o kretanju krštenja u župi Miholjac od 1722. do 1800. godine. Na taj se način prikazuju obilježja demografskog kretanja stanovništva župe Miholjac u 18. stoljeću.
U ovome članku autori istražuju antropološke i socijalne elemente u liturgijskim knjigama objavljenim u XVI. i XVII. st., koje su većim dijelom nepromijenjene vrijedile sve do Drugoga vatikanskog ...sabora (1962. – 1965.). U prijašnjim je stoljećima Crkva imala isključivu ingerenciju i u nekim područjima koje danas pokriva građanskodruštvo (država): školstvo, zdravstvo, ženidbeni zakoni, vođenje matičnih knjiga. U svome istraživanju autori pokazuju kako su u spomenutim knjigama donesene i neke odredbe koje uz liturgijsko imaju i određeno antropološko i sociološko značenje. To su upute o čistoći crkvenoga ruha i crkvenoga posuđa, te o čistoći crkvenih službenika. Jednako tako susreću se podrobne odredbe koje se odnose na ćudoređe (stidljivost) te na odnos između muškaraca i žena, pri čemu je vidljivo da su žene u podređenom položaju u skladu s običajima prijašnjih vremena, što se dobrim dijelom temelji i na biblijskoj tradiciji. Knjige također donose uputei odredbe o drugim važnim vidovima života, osobito glede sklapanjaženidbe, pri čemu se pazi da budu ispunjeni svi naravni uvjetikao što su dob i slobodna volja. Iz ovog je istraživanja vidljivoda je Crkva imala važan utjecaj u društvenome životu te da je uprošlim stoljećima imala također važnu prosvjetiteljsku ulogu.
In this article, the authors explore the anthropological and social features in the liturgical books published in the 16th and 17th centuries, which were not significantly changed until the Second Vatican Council (1962-1965). In previous centuries, the Church had exclusive jurisdiction in certain areas, which are today covered by the civil society (the state): education, health, marriage laws, church bookkeeping. In their research, the authors show that in the mentioned books some provisions were made that are not only related to the liturgy. These are the instructions on the purity of church vestments and church vessels, and on the purity of church officials. Similarly, there are detailed provisions relating to morals (shyness) and the relationship between men and women, and it is evident that women are in a subordinate position in accordance with the customs of the past, which is largely based on biblical tradition. The books also provide instructions and provisions on other important aspectsof life, especially with regard to marriage, taking care to meet allnaturalconditions such as age and free will. It is evident fromthis research that the Church had an important influence insocial life and that in the past centuries it also had an importantenlightening role in the society.
Centuries-long connections between the two Adriatic coasts have resulted in vivid exchange of experiences, with cultural activity being one of their essential components. The aim of this paper is to ...use the specific aspect of culture consumption to see how cultural life in the city of Zadar, as the centre of the Venetian Province of Dalmatia and Albania, functioned in the mid-17th century, during the long Candian War (1645-1669), which proved exhausting for both warring parties – the Venetian Republic and the Ottoman Empire. Based on the reading habits of a prominent resident of Zadar, the wealthy nobleman and scholar Šimun Ljubavac (1608-1663), the paper discusses the intellectual preoccupations of the social elites in the Eastern Adriatic. As a lawyer, historian, and typical polymath of his time, Ljubavac owned a rich private library with some four hundred titles from various fields of sciences and arts, from ancient to modern authors. An inventory of his library was put together after his death and is today preserved in the State Archive in Zadar. Although such inventories are rare, which hinders a detailed comparative analysis, Ljubavac can be taken as a paradigmatic case to make conclusions about the extent to which Dalmatian scholars were able to follow the main trends in sciences and arts, which may help define the general role of the Eastern Adriatic among the cultural centres and peripheries of the Mediterranean and Europe during the given period.
PDF
