Prvi vatikanski koncil u prigodi 150. godišnjice njegova završetka Ovaj rad obrađuje Prvi vatikanski koncil. Podijeljen je dva poglavlja. U prvom, koji je naslovljen »Hod prema koncilu« autor govori ...o događajima koji su prethodili Koncilu: proglašenje dogmatske definicije o Bezgrešnom začeću BDM, objava enciklike Quanta cura i popratnog dokumenta Syllabus, ideja o sazivanju Koncila i njegova najava, zatim neposredna priprava za Koncil i naposljetku rasprave uoči Koncila. U drugom poglavlju, s naslovom »Početak i rad Koncila«, najprije se donosi izvanjski okvir Koncila, a zatim se obrađuje početak Koncila. Nakon toga govori se o dvjema koncilskim konstitucijama Dei Filius i Pastor aeternus, kao i o njihovoj sadržajnoj strukturi. Na kraju se osvrće na Starokatoličku crkvu, koja je nastala kao plod neslaganja s odlukama Prvoga vatikanskog koncila.
After many years of preparation pope, Pio IX assembled and opened the First Vatican Council in 1869. It was also the 20th ecumenical council, which was held 306 years after the previous Council of Trent. About 700 delegates from all around the globe participated in the work of the First Vatican Council. Commissions that prepared the Council created many drafts for the Council’s decrees and constitutions, but the Council proclaimed only two dogmatic constitutions: Dei Filius (About the Catholic faith) and Pastor Aeternus (About Christ’s Church). Since the latter constitution included questions about the dogmatic definition of Pope’s infallibility, this constitution provoked division between those who accepted it (infallibilists) and those who rejected it (anti-infallibilists). The infallibilists were the majority, but the minority did not want to accept the definition of Pope’s infallibility and they abandoned the Council before the voting on the constitution. Day after the voting the constitution Pastor Aeternus the war between Prussia and France broke out, and the Pope had to interrupt the Council and postpone it for better days (sine die), but the Council was never resumed. When bishops returned to their dioceses, they published Council’s decisions in the diocesan newspapers. Some of them were faster and some slower. One among the last was Josip Juraj Strossmayer, bishop of Bosnia and Syrmia, who was one of the best speakers at the Council but also one of the most vigilant opponents to the dogma of Pope’s infallibility. Decisions of the First Vatican Council were not very well accepted among some of the believers, so they consequently have abandoned Catholic Church and established the Old Catholic Church.
Tema ovoga članka jest tisućljetna raspra između Rima i Carigrada o postu subotom. Pozornost je skrenuta na odluke donijete od otaca na koncilima u Trullu, te ne patrijarha i Fotija i Cerularija, ...koji su pokušali ostati vjerni predaji apostola i crkvenih otaca. Prema Apostolskim konstitucijama, subota nije bila dan posta, nego dan okupljanja kršćana i odmora robova. Posljednji zabilježeni pobornik takvog razumijevanja bio je patrijarh Cerularije koji je izrazio svoje gledište u kontekstu Velike šizme.
Polazeći od obveze koju je Drugi vatikanski sabor naložio
Crkvi, da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tumači ih u
svjetlu Evanđelja, autor istražuje u kojoj je mjeri ta tema prisutna
u ...pokoncilskoj teologiji. Najnovija koncilska obljetnica potaknula
je produbljeno proučavanje i cjelovito sagledavanje dokumenata
Koncila osobito Pastoralne konstitucije “Gaudium et spes” i ključne
kategorije znakovi vremena. U nastavku je prikazan teološki napredak
s obzirom na ulogu i značenje “signa temporum” te izradu
kriterija njihova prosuđivanja. Javljaju se stalno novi izazovi
vremena, a one stare sagledavamo iz nove perspektive. Znakovi
su po sebi nejasni i ambivalentni, a zadaća njihova rasuđivanja
iznimno je teška i neobično važna jer nam na taj način valja uvijek
iznova otkrivati novost Evanđelja. Navedene su i neke praktične
smjernice za djelovanje. U zaključku su sažete glavne spoznaje i
misaone perspektive do kojih je autor došao.
PDF
