Kelâm ilmi, inanç esaslarını kesin deliller kullanarak akli zeminine oturtmaya çalışan ve aynı zamanda inançlar etrafında oluşan şüpheleri izale eden savunmacı bir ilim dalıdır. Kelam ilmi temelde üç ...konu üzerine odaklanmıştır. Usûl-i Selâse de denilen bu konular; tevhid, nübüvvât ve ahiret mevzularıdır. Bu üç konu içerisinde Allah’ın varlığını ve birliğini ifade eden tevhid, ayrı bir öneme haizdir. Düalist (iki tanrılı) inançlar ise İslâm’ın tevhid ilkesinin karşısında yer almaktadır. Yedinci yüzyılda İran’ın fethedilmesiyle Müslümanlar düalist inanca sahip Mecûsî ve Maniheist halklarla aynı coğrafyada yaşamaya başladılar. Maniheistlerin iki ezeli karşıt güç olan Işık (İyi) ile Karanlık (kötü) düalitesine dayanan Tanrı tasavvuru tevhid eksenli İslâm için tehdit oluşturmuştur. Maniheistlerin iki zıt prensibini Nur ve Zulmet şeklinde isimlendiren kelâm bilginleri onların Tanrı tasavvurunu akli ve nakli delillerle tenkit etmişlerdir. Araştırma süresince konu ile ilgili kaynaklara müracaat edilirken mümkün olduğu kadar birincil ve temel eserlere ulaşılmaya çalışılmıştır. Bu araştırmada yöntem olarak öncelikle Maniheist inancın Tanrı tasavvuru ve kozmoloji anlayışları incelenmiş ve daha sonra da Eş’ârî gelenekte özellikle mütekaddimûn dönemi âlimlerinin bunlara yöneltmiş oldukları tenkitlerin tespit ve değerlendirilmesi yapılmıştır. İslam düşünce geleneğini anlama ve yorumlamaya katkı sunacağını düşündüğümüz araştırmamız, aynı zamanda yerel ölçekte konuyu bilinir kılmayı ve konu hakkında bundan sonraki araştırıcıların ilgisini konuya yöneltmeyi hedeflemektedir.
Rackovićeva misao dokumentarno nas uvodi u smisao i strukturu djela Vujadina Jokića, kao Filozofa i Čovjeka, te nas upućuje na originalnu filozofsku, estetičku i poetičku misao neopravdano ...zapostavljena i zaboravljena mislioca. Vujadin Jokić (1928.–1986.), filozof, estetičar, kritičar i pjesnik rođen je 23. prosinca 1928. godine u Velici kod Plava (Crna Gora). Rano je ostao bez roditelja, nakon što je otac poginuo u partizanima kod Kruševca, a majka spaljena u požaru sela Velika 28. srpnja 1944. od strane njemačke divizije »Princ Eugen «. Mladog šesnaestogodišnjeg Vujadina tada je osobno spasio prevoditelj Bejto Redžepagić.2 Imao je teško djetinjstvo i mladost, slično Erazmu Roterdamskom. Nakon oslobođenja, zahvaljujući društvenoj pomoći i vlastitoj moralnoj odgovornosti, uspješno je završio najprije Gimnaziju i Učiteljsku školu u Beranama i Sarajevu, a zatim čistu filozofiju.
Kozmobioetika Perušić, Luka
Obnovljeni Život,
11/2018, Letnik:
73., Številka:
3
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do ...transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje te čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja.
The heuristic propulsivity of bioethics in the last thirty years has prompted a significant broadening of the scope of this field: on the methodological level development was noted in the movement from disciplinarity to transdisciplinarity, while at problem level it went from biotechnical challenges to reflection on the integrality of the living world. However, bioethical experimentation still does not take into account problems stemming from humanistic cosmology and cosmology as a natural science - not even within the scope of the integrative bioethics project - which is particularly problematic in regard to the importance of core knowledge. The development of human society towards a merging with the expanse beyond planet Earth, and also the firm connection of the phenomenon of life with the basic structure and dynamic of a perceptible universe, invite us to prepare to direct our attention to bioethical and social-scientific issues in which cosmological elements play an important part. The aim of this article is to put forward a research perspective of cosmobioethics as a help in further broadening our cognitive sensibility to the truth about the (social) complexity of existence on the Earth and the expanse surrounding it. The topic is approached through a multidisciplinary communication of relevant core knowledge by means of the classic philosophical exposition method.
Ovaj rad se bavi razmišljanjem Edith Stein, filozofkinje, mističarke i mučenice, o odnosu kulture i zajednice koja ju proizvodi preko nadarenih pojedinaca. Primjerom svojega života, kao i svojim ...teorijskim promišljanjem o kulturi, Edith Stein snažno pridonosi potpunijemu razumijevanju istinske kulture. Iz njezinih spisa možemo iščitati ideju istinske kulture, koja je podložna trajnomu razvoju zbog njezine nužne otvorenosti različitosti ljudi i zajednica, kao i važnost doprinosa kulture izgradnji cjelokupne ljudske zajednice. Edith Stein smatra da se kultura ne usvaja samo kroz spontano upijanje vrijednosti utisnute u različite kulturne objekte i običaje ljudi koje susrećemo u svakidašnjem životu određene zajednice, nego isto tako odgojem za zajedništvo kojim se razvija osjetljivost za vrijednosti zajednice čiji je duh izražen u toj kulturi. Svaka zajednica koja odgaja za uzvišenije duhovne vrijednosti i stvara istinsko zajedništvo među ljudima proizvodi kulturu koja nosi u sebi dublje vrijednosti te zajednice, te ih prenosi i na druge ljude i na druge zajednice. Svaki pojedinac koji svojim kulturnim i umjetničkim izražavanjima doprinosi stvaranju kulture treba imati osjetljivost za duh zajednice kojoj pripada.
Uspon i dometi pitanja o svijetu u suvremenoj filozofiji dovode se u ovom članku u svezu sa zalaskom metafizičkoga pitanja o bitku i s nihilističkom krizom uma. Ta kriza logosa manifestirala se, ...prije svega, u prevladavanju znanstvenoga pozitivizma i prevlasti svjetonazorskih ideologija. U žarištu razmatranja nalaze se filozofske struje druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj. Prikaz prati u prvom redu političku privlačnost i misaoni utjecaj izazovne teme na oblikovanje pluralističkoga svijeta ideja i demokratski preokret koji je uslijedio. Razmatranje započinje pitanjem kako su filozofska promišljanja o pojmu svijeta odgovarala i poticala otvaranje procesa liberalne demokratizacije u društvu. Istraživanje svijeta pokazalo se dijaloškim i pluriperspektivističkim okvirom u različitim filozofskim strujama. On je dao poticaj i otvorio pristup promišljanju i raspravi o zajedničkim težnjama posve različitim, pa čak i suprotstavljenim teoretskim nazorima i filozofskim strujama.
Sažeti filozofijsko-povijesni prikaz istaknutijih modela zasnivanja svijeta iznosi na vidjelo misaone prinose i odgovarajuće publikacije u tri glavna vala koji su prepoznatljivi od 1953. do 1962., od 1964. do 1984., te naposljetku od 1986. do 1995. Pojmovna postignuća razdijeljena su na pet filozofijskih pravaca: fenomenološko-aksiološko oblikovanje svijeta, fenomenološko-hermeneutičko tumačenje svijeta, praksističko- marksističko zasnivanje svijeta, znanstvenoanalitička konstrukcija svijeta i univerzalističko-integrativna filozofija svijeta. Od predstavnika razmatraju se argumentacije Pavla Vuk-Pavlovića, Vladimira Filipovića, Marije Bride, Franje Zenka, Vanje Sutlića, Danila Pejovića, Ante Pažanina, Branke Brujić, Sulejmana Boste, Željka Pavića, Milana Kangrge, Branka Bošnjaka, Gaje Petrovića, Line Veljaka, Ante Čovića, Zdravka Radmana, Mislava Kukoča, Mislava Ježića i autora ovoga članka. Pobliže razmatranje temeljnih postavaka potvrđuje zaključak da se pojam svijeta može označiti »kao temeljni pojam nove epohe« (Marija Selak, 2013, 188). Pitanje o svijetu tako je stožerna filozofijska tema na kojoj se duhovi susreću i razilaze, okupljaju i raspršuju, vode dijaloge i prepiru; u okviru svijeta misaoni horizont uzmaže se integrirati u svojoj različitosti. To je pitanje potaknulo višestruka promišljanja i mnoge rasprave, koje su bile plodonosne u potrazi za pluralizmom i jasnijom pluriperspektivnošću u razmatranju života i prirode, jednako kao i u političkoj zbiljnosti, tj. u zauzimanju za više slobode, reda i logosa u duhovnom svemiru. Naposljetku, čini se da je pitanje o svijetu zadržalo i danas živahno zanimanje koje može poticati daljnje filozofijske istraživačke misije i pokretati nove misaone avanture u budućnosti.
Agon-kompleks Perušić, Luka
Filozofska istraživanja,
12/2015, Letnik:
35, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
S obzirom na tri poretka u sklopu kozmičke cjeline (makrokozmos, mikrokozmos i mezokozmos), integrativnom analizom kozmoloških spoznaja metafizičara i prirodoznanstvenika raznorodnih orijentacija ...najprije dolazim do konkluzije o spregnutosti dvaju izvedenih kozmičkih načela koja određuju sveukupni totalitet odnosa stvari i smisla. Prvo načelo nazivam sabiruće-jedno-sve, koje opisujem arhe-kompleksom. Drugo nazivam sebi-usuprot-težeće, koje opisujem eris-kompleksom. Na temelju pomaka iz zatvorenog sustava (neživog bića) u otvoreni sustav (živo biće), obrazlažem da arhe- i eris-kompleks stvaraju logos-kompleks i agon-kompleks te na koji se način novo spregnuće u tjelesnosti (mikrokozmos) oblikuje u društvo (mezokozmos), u najširem smislu pojavljujući se kao napetost između real-politike i utopijskog stremljenja. U daljnjoj razradi predlažem artikuliranje konkretnog civilizacijskog stanja kao biopolitičkog agona u kojem se protočnost moći odvija relejima inosfere. Zasniva se na raščlanjivanju živog u konvertibilne informacije čija se uporabnost nalazi u moći regulativnosti, odnosno sposobnosti biopolitičkog da logos regulativnošću podvrgne agonu kroz sam logos, što nastojim pojasniti povezivanjem s navedenim fenomenima. S tjelesnošću kao instrumentom transformativne bȉtizacije, dalje argumentiram naginjanje društva prema ukidanju izvornog smisla logos-kompleksa i razvlašćenje nad kontrolom tjelesnog određenja, što nastojim ukratko ocrtati i povezati s ishodištem istraživanja.
Već u najranijemu razdoblju filozofskoga mišljenja postoji težnja za otkrivanjem
jednoga nužnog bića koje utemeljuje vidljivi i promjenljivi
kozmos. U filozofskoj tradiciji najpriznatiji način ...utvrđivanja egzistencije
takva bića polazi od iskustvenih danosti ovoga svijeta koje svjedoče
o njegovoj nesavršenosti, nestalnosti, propadljivosti, promjenljivosti, riječju
– nenužnosti (kontingentnosti). Odatle se zaključuje na postojanje
nužnoga, savršenog i beskonačnog bića. Autor na primjeru pet putova T.
Akvinskoga iznosi strukturu i sadržaj kozmološkoga dokaza za Božje postojanje.
Na kraju svakoga polazišta dolazi se do zaključka o postojanju
ili Prvoga nepokrenutog pokretača, ili Prvoga uzroka, ili Nužnoga bića,
ili, kako veli Akvinac, Boga. Autor također iznosi rezultate istraživanja
pojedinih prirodoznanstvenih teorija uspoređujući njihove dosege sa zaključcima
kozmološkoga dokaza. Zaključak je te usporedbe kako najpoznatije
suvremene teorije više potvrđuju negoli niječu dosege kozmološkoga
dokaza, ponajprije stoga što i one pokazuju da je svijet kontingentan,
konačan, promjenljiv, ali utemeljen na zakonitostima koje opravdanje
imaju u jednome nužnom, savršenom i nadasve inteligentnome biću.
U bogoslužju današnje nedjelje dolazi jasno na vidjelo dvojako stanje Crkve. Ona Je Zaručnica proslavljenog Gospodina s kojim, i sama proslavljena, sjedi u nebu s desne Oca. Ali ona je ujedno i Crkva ...koja se na zemlji bori i vojuje i koja mora križnim putem ići još sve do kraja.
Autor u clanku sustavno propituje epistemološke, povijesnofilozofske
i sociološke implikacije razvoja i primjene tehnike iz
kršcanske perspektive, s posebnim naglaskom na kršcanskoeticke
implikacije. ...U svrhu jasnijeg prepoznavanja bîti izmijenjene
epistemološke paradigme u tumacenju i razumijevanju tehnike,
što ukljucuje tumacenje i razumijevanje tehnickih znanosti u
cjelini, obrada teme u clanku je metodološki raspore#ena na pet
susljednih dijelova. U prvom dijelu se propituju neke bitne znacajke
povijesne metamorfoze prirodoznanstveno-tehnickog pothvata
iz izvorišne kulturološke perspektive, tj. antickog razumijevanja
zbilje. U drugom se dijelu, a nasuprot antickom kozmološkom redu,
propituju unutarsvjetske implikacije Božje stvarateljske volje iz
biblijsko-kršcanske perspektive. U trecem dijelu se propituje niz
važnih aspekata novovjekovnih metamorfoza glede tumacenja i
razumijevanja svijeta, covjeka, prirode, etike, znanosti i tehnike.
Time se kompletiraju takozvane povijesne metamorfoze u tumacenju
i razumijevanju tehnike. U cetvrtom dijelu se propituju neki
aspekti filozofsko-eticke metamorfoze temeljnog shvacanja odnosa
izme#u svrhe i sredstva, dok se u petom dijelu clanka analiziraju
neki aspekti socijalne metamorfoze uvjetovane zagrljajem ideje
društvenog napretka u materijalistickom smislu koji je poduprt
tehnickim ovladavanjem prirode, ukljucujuci i covjeka. U zadnjem,
šestom dijelu clanka daju se nacelne natuknice o (pred)uvjetima za
ostvarenje partnerskog dijaloga tehnike i kršcanske etike, s posebnim
naglaskom na neke bitne teološke pred-postavke kršcanske
etike bez cijeg jasnog priznanja nije moguce ni zamisliti ni provesti
plodonosan i partnerski dijalog kršcanske etike i tehnike.
U ovom radu autor prati razvojni put pjesnika Nikole
Šopa, njegova teološka, kozmološka, ontološka, eshatološka i
egzistencijalna promišljanja koja se kreću u okviru pjesnikovog
mikro i makro kozmosa ...s posebnim naglaskom na pjesnikovu
tzv. astralnu fazu u kojoj pjesnik pokušava naći odgovor na već
navedena pitanja. Pjesnikova nutarnja dinamika paralelnih svjetova
dolazi do krajnjeg ruba svemira kad se počinje urušavati u svojemu
širenju i vraća se natrag u svoj mikro kozmos, početnu geometriju
koja u obliku metaforičke kocke i kugle predstavlja odgovor na
njegova pitanja, a koja se mogu svesti na mirenje sa samim sobom
i svemirom transcendirajući u Bogu.
PDF
