Svrha ovog rada je analizirati determinante gubitaka u slučaju neplaćanja (lossgiven default ili LGD) za tipičan kreditni portfelj koji se sastoji od kredita malim i srednjim poduzećima, u poslovnoj ...banci koja djeluje na jednom od brzo razvijajućih bankarskih tržišta, tj. u Sloveniji. Precizne LGD procjene "defaultiranih" bankarskih potraživanja važne su za određivanje potrebnih rezervi za kreditne gubitke, dalje za izračunavanje odgovarajućeg rizičnog kapitala i određivanja fer cijene rizičnih bankovnih kredita. Dok se većina empirijske literature na području koncentrira na tržište korporativnih obveznica u svrhu procjene gubitka u slučaju
neplaćanja, u našoj studiji koristimo jedinstveni skup podataka pojedine banke o MSP kreditima i na te kredite vezane gubitke. Zbog vlasničke prirode podataka, dosad je u svijetu objavljivano samo nekoliko studija ove vrste. Prema našem znanju ni jedna od tih studija ne pokriva istočnoeuropska bankarska tržišta. U prvoj fazi analize procjenjujemo LGD parametar primjenom pristupa diskontiranog novčanog toka, dok u drugoj fazi analiziramo njegove LGD determinante pomoću ordinalne regresijske analize. Naši nalazi pokazuju da pouzdane procjene LGD parametra mogu biti proizvedene diskontiranjem očekivanih budućih novčanih tokova koji se odnose na kredite. Objasnidbeni čimbenici, kao što su vrsta osiguranja, vrsta industrijskog sektora, posljednji dostupan kreditni rating, veličina duga i dospijeće kredita, zadovoljavajuće pojašnjavaju varijabilnost LGD parametra na određenom bankarskom tržištu. Rezultati nisu samo relevantni za određivanje politike umanjenja vrijednosti potraživanja banke i za izračun adekvatnosti kapitala u određenoj banci, nego i za procjenu karakteristika MSP kredita na tržištima u razvoju.
Rekordni iznosi globalnih tokova kapitala koji su dosegli vrhunac u 2007., doživjeli su nagli zastoj u drugoj polovici 2008. širenjem financijske krize iz SAD-a na ostatak svijeta. Teorijske ...pretpostavke o različitim značajkama pojedinih vrsta kapitalnih priljeva ističu veću vjerojatnost za nagli zastoj ili bijeg kapitala tijekom financijskih kriza u zemljama čiji se financijski računi platne bilance više oslanjaju na inozemne kredite, nego na izravna strana ulaganja (FDI). Cilj ovog rada jest ispitati vrijede li navedene pretpostavke na uzorku od 75 razvijenih i zemalja u razvoju tijekom razdoblja recentne financijske krize. Deskriptivna analiza je otkrila različite reakcije na krizu, ali i različitu dinamiku postkriznog oporavka između pojedinih skupina zemalja u razvoju. Naime, zemlje Srednje i Istočne Europe te Zajednice nezavisnih država, koje su se u pretkriznom razdoblju pretežno financirale inozemnim kreditima, zabilježile su znatno veće smanjenje priljeva u odnosu na FDI-u sklonije zemlje Latinske Amerike i Azije. Rezultati ekonometrijskog modela potvrdili su da su zemlje koje su se u pretkriznom razdoblju oslanjale dominantno na inozemne kredite, zabilježile intenzivnije epizode povlačenja inozemnog kapitala tijekom krize. Glavni doprinos ovog rada je empirijske naravi, s obzirom da pruža uvid u odrednice bijega kapitala zabilježenog tijekom nedavne financijske krize na uzorku relativno velikog broja zemalja te daje daljnju potvrdu o važnosti i mogućim posljedicama strukture financijskog računa platne bilance.
Banke su financijske institucije čiji je osnovni predmet poslovanja prikupljanje i pribavljanje novčanih sredstava i njihovo usmjeravanje klijentima u obliku kreditnih i nekreditnih plasmana. ...Financijski potencijal banaka kojeg čine ukupni izvori sredstava krajem 2006. godine je 300 mlrd. kuna. U oblikovanju financijskog potencijala banaka najznačajniji je sektor stanovništva s udjelom od 37,6%, bankarske institucije, pretežito inozemne banke, sudjeluju s približno 26,0%, udio sredstava trgovačkih društava je 15,4%, dok je udio središnje i lokalne države 4,4%. Rezultati istraživanja ukazuju da u proteklom trinaestogodišnjem razdoblju postoji po smjeru pozitivna, po obliku linearna i po jakosti vrlo uska veza između financijskog potencijala i domaćih izvora banaka u odnosu na ostvareni bruto domaći proizvod (BDP) Hrvatske, kao i da promjene financijskog potencijala i domaćih izvora banaka elastično reagiraju na promjene BDP-a. Ostvareni BDP Hrvatske je u osnovi glavno izvorište oblikovanja depozita stanovništva i pravnih osoba, te ostalih izvora, pa bi banke trebale promijeniti dosadašnju kreditnu politiku. Kreditiranje stanovništva kao najznačajnije trebalo bi bitno usporiti, a snažno povećati financijsko praćenje tekućeg poslovanja i razvoja gospodarskih subjekata. Intenzivnije kreditno praćenje gospodarstva rezultiralo bi snažnijim povećanjem BDP-a i financijskog potencijala banaka, a sustavom multiplikacije kredita i depozita banke bi dugoročno jačale svoju depozitnu osnovu i profitabilnost poslovanja.
Raspravlja se o pljenidbi i prijenosu ovršenikovih kreditnih zahtjeva po bankarskom računu. Postavljaju se pravila o utjecaju pljenidbe i prijenosa kreditnih zahtjeva po bankarskom računu na ...privatnopravni odnos banke i ovršenika. Istražuje se poslovna praksa kontokorentnog kreditiranja. Utvrđuje se pravna priroda kreditnih zahtjeva po bankarskom računu. Zauzimaju se stajališta o pljenidbi i prijenosu zahtjeva s naslova dispozicijskih kredita te zahtjeva s naslova nedopuštenih prekoračenja po bankarskom računu. Posebno se tumači pravna priroda ovršenikova prava pozvati banku da isplati kredit. Iznose se i stajališta o pljenidbi ovršenikovih kreditnih zahtjeva općenito, neovisno o kontokorentnom odnosu ovršenika i banke. Zaključuje se da ovršno pravo glede pljenidbe i prijenosa kreditnih zahtjeva uvažava kontokorentni odnosno žirougovorni odnos između ovršenika kao imatelja računa i banke. Tumače se posljedice kršenja blokade bankarskih računa vezano uz pljenidbu kreditnih zahtjeva po bankarskom računu. Daju se prijedlozi ovrhovoditeljima glede buduće prakse vezane uz pljenidbu kreditnih zahtjeva po bankarskim računima. Savjetuju se banke kako se postaviti glede stajališta o načelnoj zapljenivosti kreditnih zahtjeva po bankarskom računu.
U ovome radu prikazani su načini klasifikacije SME sektora u Hrvatskoj u odnosu na zemlje Europske unije.
Cilj istraživanja bio je utvrditi klasifikaciju SME sektora u Hrvatskoj u odnosu na zemlje ...EU-a. Kvalitativnim
znanstvenim metodama indukcije i dedukcije utvrđeno je da se udio SME sektora u Hrvatskoj ne razlikuje
od zemalja Europske unije. Tipični kriteriji klasifikacije kod većine zemalja su broj zaposlenih, veličina prihoda
i aktive. Pregledom literature, a osobito istraživanja koja su provela državna tijela zadužena za SME sektor,
utvrđeni su udjeli SME sektora u ukupnom gospodarstvu Hrvatske te je potom izvršena usporedba sa zemljama
Europske unije. I u ovome dijelu istraživanja vidljivo je da se Hrvatska uklapa u europski prosjek. Na razini
Europske unije udio SME sektora veći je od 90 %, a Hrvatska se s gotovo 98 % uklapa u navedeni prosjek. U
radu se dolazi do specifičnog cilja, a to je utvrđivanje tipičnih izvora financiranja SME sektora. Temeljem cilja
istraživanja postavljena je i hipoteza da se tipični izvori financiranja SME sektora u Hrvatskoj ne razlikuju od
Europske unije. Hipoteza je dokazana metodama indukcije i dedukcije sekundardnih podataka. U posljednjem
dijelu rada navode se rezultati istraživanja i specifični načini financiranja. Uz tipične oblike financiranja kao
što su bankarski krediti i ostali zajmovi navode se i financijske potpore koje su odobrili fondovi Europske unije.
U ovome radu istražuju se makroekonomskic čimbenci neprihodonosnih kredita (NPK) u bankarskom sektoru Bosne i Hercegovine. Istraživanje je provedeno prikupljanjem podataka kvartalno u razdoblju 2005. ...– 2019. Za modeliranje dugoročnog i kratkoročnog odnosa između makroekonomskih vremenskih serija upotrebljava se pristup autoregresivnim distribuiranim modelom kašnjenja (ARDL). Rezultati istraživanja pokazali su da je rast realnoga BDP-a povezan sa smanjenjem neprihodonosnih kredita, dok su rast nezaposlenosti i potrošačkih cijena u korelaciji s višim vrijednostima neprihodonosnih kredita na razini značajnosti od 5%.
U radu se istražuje uloga kreditnog kapitala u vrijeme transformacije feudalnih u kapitalističke proizvodne odnose, a koja se odigravala na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Ono što je karakteriziralo ...oveprocese u Hrvatskoj i Slavoniji u svoj punoći izražavalo se i u Bjelovarsko-križevačkoj županiji, a toje značilo stalan nedostatak novčanih sredstava, slaba financijska moć hrvatsko-slavonskih banaka te njihova nemogućnost da financiraju značajnije gospodarske aktivnosti. Hipotekarni krediti javljali su se u većem broju, ali malih iznosa, i nisu na ovom području mogli imati ulogu pokretača bilo kakve značajnije gospodarske aktivnosti. Bjelovarsko-križevačka županija je u svim tim procesima dijelila sudbinu Hrvatske i Slavonije bez nekih značajnijih odstupanja.
U radu se u kratkim crtama prikazuje razvoj brodograđevne industrije nakon završetka Drugog svjetskog rata, pojavljivanje novih brodograđevnih nacija Japana, Južne Koreje i Kine te gubitak dominacije ...europskih brodograditelja na globalnom brodograđevnom tržištu. Napose se analiziraju kretanja u svjetskoj brodograđevnoj politici u pogledu dodjeljivanja državnih potpora tom sektoru. Opisuje se situacija u svjetskoj brodogradnji devedesetih godina dvadesetog stoljeća kada je na razini OECD-a potpisan Sporazum kojim je uređeno dodjeljivanje državnih potpora brodogradnji te se navode razlozi zbog kojih taj Sporazum nikada nije stupio na snagu. Posebna pozornost posvećena je europskom pravu državnih potpora u sektoru brodogradnje i praksi Europskog suda i Europske komisije na tom području. Analiziraju se i Okvirna pravila o državnim potporama brodogradnji u kojima su sadržana pravila za ocjenjivanje dopuštenosti državnih potpora tom sektoru u Europskoj uniji. Također se prikazuje sadašnja situacija u brodograđevnom sektoru Republike Hrvatske i njegova perspektiva.
U radu se istražuje uloga kreditnog kapitala u vrijeme transformacije feudalnih u kapitalističke proizvodne odnose, a koja se odigravala na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Ono što je karakteriziralo ...ove procese u Hrvatskoj i Slavoniji u svoj punoći izražavalo se i u Varaždinskoj županiji, a to je značilo stalan nedostatak novčanih sredstava, slaba financijska moć hrvatsko- slavonskih banaka te njihova nemogućnost da financiraju značajnije gospodarske aktivnosti. Hipotekarni krediti javljali su se u većem broju, ali malih iznosa, i nisu na ovom području mogli imati ulogu pokretača bilo kakve značajnije gospodarske aktivnosti. Varaždinska županija je u svim tim procesima dijelila sudbinu Hrvatske i Slavonije bez nekih značajnijih odstupanja.
U ovom tekstu analiziraju se tri pitanja koja potencijalno mogu utjecati na makroekonomsku stabilnost Hrvatske i na brzinu njezina pristupa Europskoj uniji (EU): (1.) Može li se gospodarstvo ...nastaviti oslanjati na domaću potražnju kao na glavni izvor rasta ili je u srednjem roku nužno jače oslanjanje na izvoz? (2.) Je li deficit tekućeg računa platne bilance u Hrvatskoj “prevelik” i kako su se u prošlosti ispravljali veliki deficiti? (3.) Nosi li rast bankarskih kredita privatnom sektoru sjeme buduće makroekonomske nestabilnosti? U radu se iznose teze da su se nakon 2000. godine pojavili jasni znakovi zdravijeg rasta, te da će hrvatsko gospodarstvo bez većih teškoća smanjiti deficit tekuće bilance plaćanja nakon njegova povećanja u 2002. i u prvoj polovici 2003. godine. No postoje razlozi za zabrinutost zbog brzog rasta kredita privatnom sektoru jer se taj rast odnedavno uvelike financira vanjskim zaduženjem. Napokon, u radu se tvrdi da će glavni izazov makroekonomskoj politici tijekom približavanja Hrvatske EU biti kako “ukrotiti” veliki priljev kapitala. Nosioci ekonomske politike morat će se posebno pozabaviti tzv. dilemom Tošovskoga, tj. morat će odrediti domaće kamatne stope tako da ne budu ni previsoke (što bi dovelo do prevelikog priljeva kratkoročnog kapitala) ni preniske (što bi izazvalo prevelik rast investicija, kredita i inflacije). Drugim riječima, glavni izazov makroekonomskoj politici u procesu približavanja Hrvatske EU mogli bi biti znakovi uspjeha (u obliku priljeva kapitala), a ne neuspjeha (u obliku sporog rasta i platnobilančne krize).
