Na uzorku 292 ispitanika predškolske dobi (141 djevojčice i 151 dječaka, u dobi od tri do šest godina) primijenjeni su neki od testova sposobnosti bacanja (bacanje odbojkaške lopte s obje ruke odozdo ...i bacanje teniske loptice boljom i slabijom rukom), te su na temelju dobivenih rezultata utvrđene razvojne krivulje motoričkih dostignuća dječaka i djevojčica. Utvrđeno je da se učinkovitost bacanja iz godine u godinu povećava, ali i da kod nekih bacanja postoji statistički značajna razlika između spolova. Izrađene su tablice za procjenu učinkovitosti bacanja pojedinog djeteta i odgojno-obrazovne skupine u odnosu na populaciju, što omogućuje kineziološki pristup modeliranju procesa tjelesnog vježbanja u vrtićima.
Hemofilija A je rijetki nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi koji nastaje zbog manjka FVIII u cirkulaciji i dijeli
se na teški, srednje teški i blagi oblik. Kod teškog oblika bolesti javljaju se ...spontana krvarenja, koja su kod
blažih oblika rijetka. Literaturni podaci ukazuju na heterogenost kliničkog izražaja hemofilije A. Cilj ovog
istraživanja bio je utvrditi mogući utjecaj drugih prokoagulacijskih i fibrinolitičkih čimbenika, osim FVIII, na
endogeni trombinski potencijal i na klinički izražaj bolesti. Ispitana je vrijednost analize reakcijske krivulje
APTV-a i analize stvaranja trombina u dijagnostici hemofilije A jer se ovim metodama mjeri ukupni hemostatski
potencijal plazme. Dobiveni rezultati potvrđuju povećanu aktivnost fibrinolitičkog sustava kod hemofilije A u
odnosu na zdravu populaciju, koja je izraženija kod teškog oblika bolesti. Pojačana fibrinoliza kod bolesnika s
težom kliničkom slikom nije nedvojbeno potvrđena. Potvrđena je vrijednost analize reakcijske krivulje APTV-a
u dijagnostici hemofilije A. Pokazana je dobra korelacija sa standardnim laboratorijskim metodama i kliničkim
pokazateljima te dobro razlikovanje stupnja bolesti. Jednostavnost i cijena metode, koja zahtijeva samo mjerenje
APTV-a, dodatne su prednosti. Ispitivanjem analize stvaranja trombina dobivena je slabija korelacija sa
standardnim laboratorijskim metodama i kliničkim pokazateljima, te slabije razlikovanje stupnja bolesti. U
postojećoj izvedbi metoda nije primjenjiva u rutinskoj laboratorijskoj dijagnostici hemofilije A.
Hemophilia A is a rare X-linked bleeding disorder characterized by decreased FVIII activity, and is classified as
severe, moderate or mild. The clinical phenotype of severe hemophilia A consists of spontaneous bleeding
episodes that are rare in non-severe types. Heterogeneity in bleeding pattern has been observed, but mechanisms
are poorly understood. The aim of this study was to identify whether activities of common prothrombotic and
fibrinolytic factors are associated with clinical phenotypes. New laboratory methods were evaluated that assess
overall clotting function, clot waveform analysis and thrombin generation test. Results showed enhanced
fibrinolytic activity in patients as compared to healthy subjects, as well as in severe hemophilia A patients
compared to those with mild disease. The enhanced fibrinolytic activity in patients with severe phenotype was
not confirmed with certainity. By using waveform analysis, good correlation was obtained to standard laboratory
methods and clinical parameters, as well as good discrimination of disease severity. Simplicity and cost benefit
of this method make this approach a promising tool for assessing coagulation in hemophilia patients. The
correlation to routine laboratory methods and clinical parameters in thrombin generation test was weaker and this
method did not fulfill the goals expected for a routine laboratory method.
Rad obrađuje problematiku konstruiranja i dimenzioniranja čeličnih okvira sa zidanim ispunom. Ovakve su
konstrukcije relativno česte, a značajnija istraživanja njihovoga ponašanja provode se od druge ...polovice
prošloga stoljeća. Unatoč brojnim istraživanjima, još uvijek, postoji problematika procjene ponašanja
konstrukcija ove vrste, osobito pri značajnijim horizontalnim djelovanjima jer zbog složenosti
konstrukcijskog sustava ne postoji dovoljno pouzdana metoda procjene njezinoga ponašanja koja bi bila
ugrađena u konstrukcijske norme, kao što je slučaj kod drugih uobičajenijih i jednostavnijih konstrukcija.
U radu su prezentirani rezultati vlastitih provedenih istraživanja ponašanja čeličnih okvira sa zidanim
ispunom. Disertacijom su obuhvaćena eksperimentalna istraživanja mehaničkih karakteristika zidnih
elemenata, zidanog ispuna i čeličnog materijala, a dobiveni podatci korišteni su pri numeričkim
simulacijama ponašanja jednokatnih čeličnih okvira sa zidanim ispunom izloženih horizontalnim
djelovanjima. Pri istraživanju čeličnih okvira sa zidanim ispunom provedeno je ispitivanje triju serija sa po tri
uzorka, uz dodatno ispitivanje i čeličnoga okvira bez ispuna, s ciljem utvrđivanja doprinosa pojedine vrste
zidanoga ispuna na nosivost i krutost sustava. U prvoj seriji ispitano je ponašanje čeličnih okvira sa zidanim
ispunom od šupljih glinenih blokova, u drugoj seriji ispun je bio od porobetonskih blokova, a potom je
slijedilo originalno rješenje u kojem je ispun kombiniran od glinenih i porobetonskih blokova. Osnovna ideja
ovoga pristupa je kako „mekši“ elementi konstrukcije (porobetonski blokovi), koji povezuju okvir i zidani
glineni ispun, u sredini otkazuju ranije, te na taj način seizmički izoliraju zidani ispun od okvira radi što
dužega očuvanja duktilnog ponašanja samoga čeličnoga okvira. Taj je način ponašanja povoljniji prilikom
preuzimanja velikih opterećenja pri potresu, budući da prvobitni pozitivni doprinos zidanog ispuna većoj
krutosti i otpornosti konstrukcije, poslije njegova otkazivanja, uzrokuje značajnije smanjenje preostale
duktilnosti čeličnoga okvira.
Prezentirani sustav kombiniranih zidnih elemenata različitih čvrstoća ne uzrokuje značajnije promjene u
tehnologiji izvedbe, ne zahtjeva posebne alate i sredstva za ugradnju, a može značajno unaprijediti
ponašanje ove vrste konstrukcija pri potresnome opterećenju. Smatra se kako takvo rješenje može biti
racionalno s obzirom na relativno čestu primjenu zidanog ispuna u okvirnim konstrukcijama.
Na osnovu eksperimentalnih rezultata istražena je primjenjivost različitih numeričkih modela pri opisivanju
ponašanja ovakvih tipova konstrukcija. Izvršena je kalibracija numeričkih modela prema dobivenim
eksperimentalnim rezultatima. Također je provedena i opsežna parametarska analiza s ciljem istraživanja važnosti i utjecaja pojedinih parametara u konstruiranju ovakvih konstrukcija. Urađen je i numerički primjer
u kojem je analizirana višeetažna okvirna čelična konstrukcija, sa i bez zidanog ispuna, kako bi se odredio
utjecaj različitih vrsta zidanih ispuna pri ponašanju ovakvih konstrukcija izloženih horizontalnim
opterećenjima.
Znanstveni doprinos ovoga rada je daljnje razjašnjenje fenomena ponašanja ovakvih konstrukcija, te
prijedlog konstrukcijski jednostavnije metode za preveniranje nepovoljne interakcije zidanog ispuna s
čeličnim okvirom pri velikim horizontalnim opterećenjima, a kroz kontrolu oštećenja pojedinih elemenata
konstrukcije. Takva bi metodologija mogla biti primjenjiva u inženjerskoj praksi pri postupku proračuna i
analize seizmičkog odgovora za optimalno projektiranje i procjenu ponašanja čeličnih okvira sa zidanim
ispunima u seizmičkim i neseizmičkim područjima.
Znanstveni doprinos rada očituje se i u formiranju baze eksperimentalnih rezultata kao važnoga izvora
informacija na temelju kojega se dalje mogu istraživati pojedini fenomeni ponašanja čeličnih okvira sa
zidanim ispunom.
Važan dio rada predstavlja kritička ocjena primjenjivosti različitih vrsta modela za numeričku analizu
sustava okvira sa zidanim ispunom, kao i sistematizacija utjecajnih parametara na ponašanje ovakvih
konstrukcija kroz provedenu parametarsku analizu.
Na temelju rezultata ovoga rada predložena je odgovarajuća metoda za praktično projektiranje čeličnih
okvirnih konstrukcija s kombiniranim sustavom zidanoga ispuna.
Rad obrađuje problematiku konstruiranja i dimenzioniranja čeličnih okvira sa zidanim ispunom. Ovakve su
konstrukcije relativno česte, a značajnija istraživanja njihovoga ponašanja provode se od druge polovice
prošloga stoljeća. Unatoč brojnim istraživanjima, još uvijek, postoji problematika procjene ponašanja
konstrukcija ove vrste, osobito pri značajnijim horizontalnim djelovanjima jer zbog složenosti
konstrukcijskog sustava ne postoji dovoljno pouzdana metoda procjene njezinoga ponašanja koja bi bila
ugrađena u konstrukcijske norme, kao što je slučaj kod drugih uobičajenijih i jednostavnijih konstrukcija.
U radu su prezentirani rezultati vlastitih provedenih istraživanja ponašanja čeličnih okvira sa zidanim
ispunom. Disertacijom su obuhvaćena eksperimentalna istraživanja mehaničkih karakteristika zidnih
elemenata, zidanog ispuna i čeličnog materijala, a dobiveni podatci korišteni su pri numeričkim
simulacijama ponašanja jednokatnih čeličnih okvira sa zidanim ispunom izloženih horizontalnim
djelovanjima. Pri istraživanju čeličnih okvira sa zidanim ispunom provedeno je ispitivanje triju serija sa po tri
uzorka, uz dodatno ispitivanje i čeličnoga okvira bez ispuna, s ciljem utvrđivanja doprinosa pojedine vrste
zidanoga ispuna na nosivost i krutost sustava. U prvoj seriji ispitano je ponašanje čeličnih okvira sa zidanim
ispunom od šupljih glinenih blokova, u drugoj seriji ispun je bio od porobetonskih blokova, a potom je
slijedilo originalno rješenje u kojem je ispun kombiniran od glinenih i porobetonskih blokova. Osnovna ideja
ovoga pristupa je kako „mekši“ elementi konstrukcije (porobetonski blokovi), koji povezuju okvir i zidani
glineni ispun, u sredini otkazuju ranije, te na taj način seizmički izoliraju zidani ispun od okvira radi što
dužega očuvanja duktilnog ponašanja samoga čeličnoga okvira. Taj je način ponašanja povoljniji prilikom
preuzimanja velikih opterećenja pri potresu, budući da prvobitni pozitivni doprinos zidanog ispuna većoj
krutosti i otpornosti konstrukcije, poslije njegova otkazivanja, uzrokuje značajnije smanjenje preostale
duktilnosti čeličnoga okvira.
Prezentirani sustav kombiniranih zidnih elemenata različitih čvrstoća ne uzrokuje značajnije promjene u
tehnologiji izvedbe, ne zahtjeva posebne alate i sredstva za ugradnju, a može značajno unaprijediti
ponašanje ove vrste konstrukcija pri potresnome opterećenju. Smatra se kako takvo rješenje može biti
racionalno s obzirom na relativno čestu primjenu zidanog ispuna u okvirnim konstrukcijama.
Na osnovu eksperimentalnih rezultata istražena je primjenjivost različitih numeričkih modela pri opisivanju
ponašanja ovakvih tipova konstrukcija. Izvršena je kalibracija numeričkih modela prema dobivenim
eksperimentalnim rezultatima. Također je provedena i opsežna parametarska analiza s ciljem istraživanja važnosti i utjecaja pojedinih parametara u konstruiranju ovakvih konstrukcija. Urađen je i numerički primjer
u kojem je analizirana višeetažna okvirna čelična konstrukcija, sa i bez zidanog ispuna, kako bi se odredio
utjecaj različitih vrsta zidanih ispuna pri ponašanju ovakvih konstrukcija izloženih horizontalnim
opterećenjima.
Znanstveni doprinos ovoga rada je daljnje razjašnjenje fenomena ponašanja ovakvih konstrukcija, te
prijedlog konstrukcijski jednostavnije metode za preveniranje nepovoljne interakcije zidanog ispuna s
čeličnim okvirom pri velikim horizontalnim opterećenjima, a kroz kontrolu oštećenja pojedinih elemenata
konstrukcije. Takva bi metodologija mogla biti primjenjiva u inženjerskoj praksi pri postupku proračuna i
analize seizmičkog odgovora za optimalno projektiranje i procjenu ponašanja čeličnih okvira sa zidanim
ispunima u seizmičkim i neseizmičkim područjima.
Znanstveni doprinos rada očituje se i u formiranju baze eksperimentalnih rezultata kao važnoga izvora
informacija na temelju kojega se dalje mogu istraživati pojedini fenomeni ponašanja čeličnih okvira sa
zidanim ispunom.
Važan dio rada predstavlja kritička ocjena primjenjivosti različitih vrsta modela za numeričku analizu
sustava okvira sa zidanim ispunom, kao i sistematizacija utjecajnih parametara na ponašanje ovakvih
konstrukcija kroz provedenu parametarsku analizu.
Na temelju rezultata ovoga rada predložena je odgovarajuća metoda za praktično projektiranje čeličnih
okvirnih konstrukcija s kombiniranim sustavom zidanoga ispuna.
This thesis presents difficulties related to the design and execution of steel frames with masonry infill.
These types of structures are relatively often and significant research on their behavior was conducted from
the second half of the past century. Despite numerous investigations related to the evaluation of behavior
that these structures exhibit under significant horizontal loads, because of their complexity there is still no
applicable method for their reliable assessment, as it is the case with simpler constructions.
Results of original experimental investigation of steel frames with masonry infill are presented and
discussed. This investigation included determination of mechanical characteristics of materials used in
such a composite system (masonry and steel), and obtained results were used for calibration of infilled
steel frame subjected to horizontal loads numerical models. Experimental research of steel frames with
masonry infill was carried out through three series that each had three samples which differed by different
types of masonry infill, and on a frame without infill in order to determine the contribution that infill has to
strength and stiffness of the composite system. First series samples enabled the investigation of steel
frames with hollow clay bricks
Ovaj rad predstavlja i analizira pristup za izvođenje skalarne i vektorske ocjene ranjivosti tipskih AB stupova mostova u Alžiru. Putem inkrementalne dinamičke analize, seizmički je odziv izračunan ...uzimajući u obzir 60 seizmičkih gibanja tla i 10 mjera intenziteta (IM). Optimalni IM za skalarnu analizu procijenjen je i odabran pomoću regresijske analize. Provjeren je na temelju nekoliko metrika uključujući korelaciju, učinkovitost, praktičnost i sposobnost. Vektorska analiza ranjivosti, uz primjenu dva para IM-ova izračunana je i uspoređena s krivuljama ranjivosti dobivenim skalarnom analizom. Usporedba je pokazala da se u analizi ranjivosti vjerojatnost štete može podcijeniti ili precijeniti.
