The article discusses the circumstances of the establishment of the Youth Salon exhibition in the autumn of 1968 and its role in profiling the socio-political identity of young artists in the ...following period. The starting claim is that the current knowledge about how much events related to global and local student protests directly influenced the art scene in socialist Croatia and Yugoslavia is relatively modest, that is, that the connection between a certain type of avant-garde artistic practice and particular historical context is based on general assumptions. In order to clarify these ties, the article reflects on the cultural policy that immediately preceded the rebellious year, which was marked by general reform efforts in socialist Croatia and the Socialist Federal Republic of Yugoslavia in the second half of the 1960s. The social position of young artists became one of the important topics in regard to the reform efforts in the field of culture, as evidenced by the intensity of discussions at the level of the League of Socialist Youth. The text further explains the material and professional working conditions of young artists and the reasons for their dissatisfaction with the cultural and artistic system. Light is shed on events related to student protests at the Academy of Fine Arts in Zagreb in June 1968, which were an immediate occasion for the establishment of the Youth Salon exhibition. The thesis is that the Youth Salon, as a representative type of exhibition organised by the central republican art association (ULUH) and the Central Committee of the League of Socialist Youth, represented a typical parade gesture made by the state, which sought to pacify young people’s dissatisfaction with the general situation in the field of art and culture. As such, the Youth Salon experienced severe criticism in the first years of its existence. It also influenced the politicisation of young artists, who began to engage in criticism of the system as a whole. The controversy over the Youth Salon was also the immediate cause of the identity divergence between the young avant-garde artists, within which two art groups were the leading opponents: the so-called ‘neoplasticists’, gathered around Zagreb’s SC Gallery, and artists gathered in the Art Group ‘Atelier biafra’, who were the initiators and organisers of the Youth Salon in the first years. This antagonism would determine the balance of power on the Croatian art scene in the long run and influence the understanding of the echoes of 1968 in art and culture in general.
U radu se razmatraju dvije inicijative Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske iz 1960-ih kojima je uporište u ideji o »sintezi likovnih umjetnosti«: organizacija izložbi Zagrebačkoga salona i ...zalaganje za obavezni postotak koji bi se odvajao za likovnu opremu pri svakoj javnoj izgradnji. Budući da ULUH u razdoblju 1950-ih i 1960-ih privilegira onu varijantu umjerenoga modernizma koja se zasniva na ideji o autonomiji umjetnosti, vrijedno je istaknuti te dvije inicijative koje proizlaze iz ideje o sintezi, kao projekta druge, racionalističke varijante modernizma. Pritom se razmatra reformatorski potencijal ideje o sintezi, koja je iskorištena kao sredstvo u procesu modernizacije i demokratizacije Društva u tome razdoblju ‘tranzicije’ ULUH-a iz doktrinarnog i birokratskog u moderno strukovno udruženje. Cilj je ovoga rada na temelju arhivske dokumentacije, prikazom jednoga segmenta svijeta umjetnosti 1960-ih, dijelom rasvijetliti njegovo funkcioniranje i institucionalnu infrastrukturu.
U članku se na osnovi arhivske građe rekonstruira i analizira uloga Alekse Čelebonovića u procesu postavljanja temeljnih okvira poslijeratnoga modernističkog modela predstavljanja jugoslavenske ...umjetnosti na Bijenalu u Veneciji između 1956. i 1964. godine. Čelebonovićeva aktivnost na funkciji komesara jugoslavenskih nastupa na Venecijanskom bijenalu razmatra se u kontekstu kulturno-političkih agendi jugoslavenske države, s ciljem da se otvori prostor i potaknu daljnja pitanja za bolje razumijevanje značajne djelatnosti ovog aktera svijeta umjetnosti u Jugoslaviji, kojem dosad nije posvećena pozornost istraživača.
Avtorica uvodoma razpravlja o nekdanjih oblikah prenašanja znanja in kulture na prebivalce, oblikah, kakršne poznamo predvsem v času nastajanja nacionalnih držav: narodno buditeljstvo in ...izobraževanje odraslih. Ob tem poudari, da je imela sleherna nacionalna država svoje narodne buditelje, ki so z navduševanjem, povezovanjem, kulturnim izobraževanjem prebivalcev družbi vdihnili dinamično življenje. Sociokulturna animacija je francoski koncept, ki kljub imenu ni sodoben pojav, saj izvira iz ljudskega izobraževanja, po drugi svetovni vojni pa se pridevnik ljudsko začne opuščati in vse bolj je v rabi izraz sociokulturna animacija. Sociokulturno animacijo je najti povsod tam, kjer so ljudje, naj bodo različnega stanu in iz različnih slojev ali družbenih skupin, njen cilj pa je izboljševati človeka in človeštvo. Avtorica naniza raznolike opredelitve sociokulturne animacije in jih ponekod ilustrira z daljšimi prikazi primerov. Navede tudi prevladujoče kriterije za klasifikacijo oblik sociokulturne animacije, možne nosilce in nazadnje tudi funkcije sociokulturne animacije. Podčrta, da je sociokulturna animacija podsistem francoske kulturne politike, kar jo naredi različno od drugih oblik izobraževanja odraslih za življenje.
U povijesti hrvatskoga kazališta, izravno (subvencije, zakoni) i neizravno (različite regulative) uvijek ovisna o državi, prepoznatljivi su različiti oblici političkoga utjecaja i nadzora, posebice ...kroz poziciju i izbor intendanta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Članak tematizira osobno iskustvo intendantice središnjega nacionalnog kazališta od 2005. do 2013. odnosno javno sučeljavanje s ministricom kulture oko natječaja za treći mandat tijekom 2012. i 2013., kada je zbog osobne eliminacije izmijenjen članak Zakona o kazalištima (tzv. lex Lederer). Slučaj pokazuje neprihvatljive metode političkoga vladanja prostorom kulture pod krinkom demokracije, nepoštovanje zakona i procedura te stvaranje upravljačke krize kao posljedice neodgovornosti tadašnje administracije Ministarstva kulture prema sustavu institucionalne kulture, ali i suštinskog nepoznavanja kazališnoga organizma. Sučeljavanje intendantice i ministrice kulture može se čitati kao još jedan prilog odnosu politike i kazališta u suvremenoj demokraciji, svakako i kao sukob različitih političkih i ideoloških pozicija odnosno kulturnih politika, ali i otvaranje trajno neriješenih kazališnih pitanja – o različitim sustavima kulturne
produkcije, o nacionalnim kazalištima, kazališnom upravljanju i još uvijek neosmišljenim strukturnim promjenama.
Kroz polemiku iz 1953. između intendanta HNK-a Marijana Matkovića (1949. – 1953.) i Vjekoslava Afrića, istaknutog protagonista kulturne politike Druge Jugoslavije, ovaj članak opisuje složen proces ...implementacije doktrine samoupravljanja u kazalištu, započet 1950. godine. Bio je to pokušaj da se, po uzoru na tvorničke pogone, upravljanje spusti na niže razine te izmijeni dotad neupitan, tradicionalni instrumentarij odlučivanja. Iako je samoupravljanje u našim kazalištima opstalo sve do sloma socijalizma i osamostaljenja Republike Hrvatske, ono, unatoč velikim ambicijama i visokim ciljevima, nije uspjelo reformirati prethodno naslijeđen model upravljanja. Razlozi za to kriju se prvenstveno u potpunoj neprimjenjivosti formule »tvornice radnicima« na kulturne institucije, no jednako tako i u nesnalaženju vodećih apologeta tadašnje kulturne politike u području složenih i njima dalekih zahtjeva kazališne prakse.
Cilj članka je dokumentirati i kontekstualizirati slike prosvjeda koje su se pojavile u Sloveniji u prvoj polovici 2020. godine pomoću medijskih izvora, intervjua i terenskog rada. U radu se razmatra ...kako je vlada koristila pandemiju bolesti COVID-19 i vlastitu poziciju moći kako bi pokušala promijeniti kanon slovenske kulture, povijesti i umjetnosti. Članak se fokusira na prosvjede i prosvjedne materijale umjetnika i drugih kreativaca koji su se pridružili prosvjednom pokretu i daje doprinos razumijevanju političkih i kulturnih procesa koji su se odvijali u Sloveniji u razdoblju između 2020. i 2021. godine. Umjetnost, nekad „funkcija građanske svijesti o slobodi“, u vrijeme trećeg mandata Janeza Janše sve više gubi na snazi. Jačanje neoliberalizma i uništavanje socijalne države, financijska kriza koja je trajala od 2008. do barem prve polovice prošlog desetljeća te rastući populizam, u Sloveniji su stvorili plodno tlo za udruživanje neoliberalnih politika s rastućom plimom fašizma, što se osobito osjeća u ovom razdoblju Janšine vladavine. Prvi prosvjedi dogodili su se već tjedan dana prije izbora zbog odluke DeSUS-a (Demokratična stranka upokojencev Slovenije), NSi-a (Nova Slovenija) i SMC-a (Stranka modernega centra) da se pridruže Janšinoj vladi. Na ulicama se okupilo oko tisuću ljudi. Vlada je za ministra kulture imenovala Vaska Simonitija, umirovljenog profesora povijesti. U ožujku 2020., umjetnička scena još je gajila nade i pokušala pridobiti vladu da pomogne novozaposlenim kulturnim djelatnicima; no, paketi pomoći nisu bili namijenjeni kulturnoj proizvodnji. Ono što je Sloveniji dobila, osim nevolja u kulturi, bio je stalni dotok političkih skandala koji su prosvjednike tjerali na ulice. Mnogi umjetnici i kulturni djelatnici odlučili su se uključiti i iskoristiti svoje talente za oslikovljenje prosvjeda. Nekoliko aktivističkih pokreta u Ljubljani je formiralo Narodnu protestnu skupštinu koja se bavila raznim društvenim i političkim temama kao što su zaštita prirode, stanovanje, prekarni rad, kultura, antifašizam i mediji. Oni su predstavljali najugroženije sektore, one koji su bili pod najžešćim napadom—ne bolesti, već nove vlade i njezine politike. Na Protestnoj skupštini je odlučeno da će se ispred Ministarstva kulture organizirati tzv. Akcija za kulturu, koja će zahtijevati poduzimanje odgovarajućih mjera; u narednom razdoblju ih je uslijedilo još šest. Djelatnici u umjetnosti i kulturi postali su tako jedni od najangažiranijih suradnika općih prosvjeda petkom. Vrlo su dobro razumjeli da ljudi vole kad ih se angažira, te su s lakoćom izrađivali plakate koje su prosvjednici mogli držati tijekom protesta ispred parlamenta i u drugim akcijama. Umjetnička i kulturna scena koriste slike drugačije nego politika; u tome im pomaže i poznavanje suvremenih teorija o slikovnom zaokretu te drugih koje propituju moć slike u suvremenom društvu, što pak potpuno nedostaje vladinim strukturama koje prosvjednike napadaju grubom policijskom silom i govorom mržnje kroz službene i neslužbene kanale. U nadmetanju za smisao između vladinih i prosvjednih slika, prosvjedna je strana bila kreativno mnogo jača—njihove slike su bile kreativno slobodnije, nevezane nekom pojedinačnom političkom ideologijom osim želje za pravednim, slobodnijim i otvorenijim društvom. Iako situacija u kojoj se umjetnost i kultura u Sloveniji nalaze svakim danom postaje sve teža i tmurnija, iako se kultura u vladinim medijima predstavlja kao segment društva koji treba potisnuti i „reformirati” kako bi bolje odgovarao Janšinoj političkoj strategiji, na prosvjedima 2020. i 2021. vizualna umjetnost se etablirala kao nositelj istine i utoliko odnijela simboličku pobjedu. Unatoč nasilju koje provodi treća Janšina vlada, umjetnici su nepopustljivi u svojoj kritici društva te razotkrivaju sablažnjivu istinu koja se skriva iza očigledne moći. U ovom trenutku, umjetnost snažno manifestira svoju temeljno opozicijsku prirodu spram političke vlasti te predstavlja uzorni izraz društvene samokritike.
Ovaj uvodni članak daje kontekstualni okvir prilozima u ovom broju posvećenom analizi utjecaja javnih politika Europske unije koje se bave online platformama koje djeluju na kulturni i ...audiovizualni sektor. Ovaj tematski broj časopisa okupio je autore iz različitih disciplina koji se bave pitanjima kulturne i audiovizualne proizvodnje unutar okvira javnih politika Europske unije. Prilozi u ovom broju ukazuju na eksplicitan i implicitan utjecaj javnopolitičkih instrumenata Europske unije, kao i na određeno zaostajanje u kreiranju i provedbi politika u pogledu odredbi o kulturnoj raznolikosti i usklađenosti regulacije oglašavanja kako bi se zaštitili maloljetnici na internetskim platformama. Također ukazuju na eksplicitan i implicitan utjecaj streaming platformi na audiovizualnu proizvodnjuu jednoj europskoj zemlji, kao i na lokalne reakcije na njih. Članci pokazuju da postoji potreba ne samo za daljnjim javnopolitičkim instrumentima u tom području već i za detaljnijim istraživanjima u tom složenom području suvremene kulture.
Jurgen Habermas podsjeća nas kako komunikacijski um egzistira u svoje dvije forme, dva oblika. Kao emancipatorski komunikacijski um i tad ostvaruje popravku svijeta i svijesti. No, on može ...egzistirati i kao forma svoje izopačenosti, kao dakle, pervertirani komunikacijski um koji porobljava i unižava svijet i svijest. Učestala medijatizacija uz pomoć medijskog spektakla u prostoru kulture, etike, estetike te religije uvećava ovu izopačenu dimenziju komunikacijskog uma našega doba.
Muzejskom sektoru dana je mogućnost da formulira vlastite strateške programe, kratkoročne i dugoročne, kao i da se očituje o svim problemima i projektima unutar struke. Potaknut je mehanizam stručne ...pomoći i poboljšanja komunikacije unutar sektora, te su dani alati za koordinirano planiranje i razmjenu muzejskih programa.
PDF
