Dermatofitoza je česta dermatološka infekcija koja pogađa ljude, kućne ljubimce, domaće glodavce i divlje životinje. Dermatofiti zadaju brigu i predstavljaju rizik za javno zdravlje i zdravlje ...životinja. Cilj ove studije bio je opisati pojavnost infekcije dermatofitima u divljih sisavaca u Portugalu, u životinja koje su nastradale u prometu i uhvaćenih divljih sisavaca. Izolacija gljivica obavljena je u krznu i ljuskama 101 divljeg sisavca. Na temelju promatranja mikrostruktura i morfologije kolonije, izolati gljivica su identificirani na razini roda. Dermatofiti su pronađeni u dvije od 10 proučavanih vrsta: 3/51 (5,9 %; 95 % interval pouzdanosti CI: 0,0-12,3 %) crvene lisice (Vulpes vulpes) i 5/19 (2,6 %; 95 % CI: 0,0-9,8 %) egipatskih mungosa (Herpestes ichneumon). Ove vrste predstavljaju različite taksonomske obitelji: Canidae i Viverridae i stoga je važno donijeti zaključak o ulozi infekcije u ovih životinja ispitanih na dermatofitozu.
Bjesnoća je zoonoza s najvišom stopom smrtnosti od svih trenutno poznatih zaraznih bolesti prouzročena virusom iz porodice Rhabdoviridae, roda Lyssavirus. Rezervoari virusa bjesnoće su životinje iz ...redova šišmiša i zvijeri. U Republici Hrvatskoj glavni rezervoar virusa bjesnoće je crvena lisica. Početkom oralnog cijepljena lisica broj pozitivnih slučajeva je opadao, a posljednji pozitivni slučaj potvrđen je u veljači 2014. godine. Za razliku od lisica, populacija šišmiša u Republici Hrvatskoj nikada nije bila sustavno pretraživana na prisutnost virusa bjesnoće ili drugih zoonotski potencijalno opasnih virusa. S ciljem utvrđivanja prisutnosti i proširenosti virusa u populaciji šišmiša započet je nacionalni projekt „Aktivni nadzor bjesnoće u šišmiša - bitan faktor za procjenu buduće prijetnje“ (BatsRabTrack) financiran od Hrvatske zaklade za znanost.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) svega su dvije uspješne metode eliminacije virusa bjesnoće u domaćih i divljih životinja. Prva je obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće, koja u ...pravilu dovodi do eradikacije humanih slučajeva bjesnoće u pojedinoj zemlji, a druga je oralna vakcinacija lisica protiv bjesnoće, koja je najefikasnija metoda eradikacije virusa bjesnoće u prirodnim žarištima, s iznimkom u šišmiša. U Republici Hrvatskoj obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće uvedeno je 1948. godine, što je dovelo do eradikacije urbane bjesnoće 2 godine kasnije. Do uvođenja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće u Republici Hrvatskoj došlo je nešto više od 40 godina kasnije (početak 1991.), premda se ranije pokušavalo s povećanim izlovom lisica (ubijanjem, trovanjem, plinjenjem) te tzv. "jamarenjem" njihov broj držati na razini 4 lisice po 1 km2 ili manje. Prva akcija provođenja oralne vakcinacije (ORV) lisica protiv bjesnoće na području Republike Hrvatske započela je 1991. godine, a trajala je do 1996. godine, kada je zbog Domovinskog rata te nedostataka financijskih sredstava bila prekinuta. Drugi put se s ORV lisica krenulo 1998. godine, ali samo na području grada Zagreba i Zagrebačke županije, ali je i ta akcija bila prekinuta. Treći put s ORV lisica protiv bjesnoće započelo se 2010. godine, kada je izvršena samo jesenska akcija bacanja mamaka, da bi se s kompletne dvije akcije bacanja mamaka (u proljeće i jesen), krenulo od 2011. godine. Rezultati akcije od 2010. do 2015. godine, polučili su izvanredne rezultate: od 11,1% pozitivnih izolata bjesnoće u domaćih i divljih životinja u 2010. god, do 0% pozitivnih izolata bjesnoće u 2015. god. Zbog ovakvih rezultata Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske planira Republiku Hrvatsku u 2018. godini proglasiti zemljom slobodnom od bjesnoće.
Šišmiši (red Chiroptera, podred Megachiroptera – (»leteće lisice«) i Microchiroptera) su mnogobrojni, raznoliki sisavci koji se nalaze na svim kontinentima svijeta osim Antarktika. Iako šišmiši imaju ...korisnu ulogu u prirodi, mnogi se hrane insektima, brojne vrste šišmiša su danas ugrožene. Karakteristike ovih sisavaca uključuju određenu prehranu i život u kolonijama ili samostalno, mogućnost letenja, cikličke migracije i svakodnevno tipično letenje, sposobnost ulaska u stanje mirovanja (torpor ili hibernacija), dugotrajan životni ciklus, boravak u skrovištima, jedinstvena sposobnost eholokacije, njihova prijemljivost na viruse čini ih pogodnim domaćinima za viruse, ali i za bakterije, parazite, gljive i razne druge uzročnike bolesti. Iako su šišmiši određenih vrsta već otprije bili poznati po mogućnosti prenošenja virusa bjesnoće, rijetko su bili proučavani kao domaćini drugih virusa. Nedavne pojave i epidemije novih prepoznatih bolesti u ljudi i životinja uzrokovani virusima koje prenose šišmiši privukli su zanimanje znanstvenika za ove sisavce. Ovaj pregled donosi osnovne podatke o njihovim srodnim karakteristikama te informacije o 66 virusa izoliranih u šišmiša. Postoji brojna literatura o biologiji šišmiša koja se odnosi na njihov usko definirani karakter, uključujući mogućnost eholokacije, prehranu i rasprostranjenost, ali je oskudna što se tiče opće biologije šišmiša. Također je jasno da su zakoni o zaštiti šišmiša neadekvatni te da smo tek započeli proučavati jedno neotkriveno područje uloge šišmiša u pojavnosti nekih bolesti.
