DUHOVNO VODSTVO I PSIHOTERAPIJA Tomljanović, Mario; Jelenc, Matteo
Riječki teološki časopis = Ephemerides Theologicae Fluminenses,
04/2021, Letnik:
55, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Današnji čovjek pod utjecajem različitih ponuda postmodernoga društva polako gubi čvrst oslonac svojega života te ostaje bez životnoga smisla i pravoga usmjerenja. U tom kontekstu duhovno vodstvo i ...psihoterapija predstavljaju alternativu ponudama ovoga svijeta te nastoje pružiti pomoć onim osobama koje traže dublji smisao ljudske egzistencije. Stoga je potrebno analizirati glavna obilježja duhovnoga vodstva, zatim upoznajući logoterapiju, prikazati jedan vid psihoterapije te na kraju usporediti duhovno vodstvo i psihoterapiju. Namjera je ovim člankom pokazati da je moguća integracija između duhovnoga vodstva i psihoterapije, iako pritom treba poštivati njihovu posebnost i vlastitost. Dok psihoterapija pomaže u nadvladavanju raznih duševnih tegoba i teškoća, duhovno je vodstvo osobito važno za kršćanske vjernike koji žele rasti u osobnom odnosu s Bogom i u nasljedovanju Isusa Krista.
FUNKCIONALNA MEDICINA I ULOGA ZDRAVIH ŽIVOTNIH NAVIKA Vukoja, Ivan; Jašić, Midhat; Salihefendić, Nizama ...
Hrana u zdravlju i bolesti,
12/2017, Letnik:
3 Specijalno izdanje, Številka:
9. Štamparovi dani
Conference Proceeding
Odprti dostop
Svjetska je zdravstvena organizacija zdravlje definirala kao stanje potpunog fizičkog, mentalnog i
društvenog blagostanja, a ne samo kao puko odsustvo bolesti, a s logoterapeutskog stajališta ...preduvjet
zdravlja predstavlja i duhovno blagostanje. Medicina predstavlja granu ljudske djelatnosti koja se bavi
liječenjem te rehabilitacijom bolesnih uz čuvanje i unaprjeđenje zdravlja, a njome se bave liječnici i
drugi zdravstveni profesionalci. Sam Andrija Štampar je ranije apostrofirao važnost preventivnog djelovanja
istaknuvši u svojim postulatima kako liječnik treba biti narodni učitelj, a da se pitanjem narodnog
zdravlja i radom na njegovom unaprjeđenju trebaju baviti svi, bez razlike. Kad se tomu doda činjenica
da u Republici Hrvatskoj prema različitim izvorima nedostaje između 2300 i 4000 liječnika te da će ih se
15% u sljedeće 4 godine umiroviti uz značajnu emigraciju zdravstvenih djelatnika, opravdano je zapitati
se tko će liječiti narod, odnosno tko će voditi brigu o narodnom zdravlju i postoje li alternativna rješenja.
Kao jedno od potencijalnih rješenja nudi se funkcionalna medicina koja predstavlja biološki ovisan
model koji ohrabruje pacijenta i izvođača da djeluju skupa u stvarnom definiranju uzroka bolesti, a bazirana
je na osobnom pristupu i terapiji. Proces edukacije novih profesionalaca koji će biti uključeni u
procese funkcionalne medicine mora biti adekvatno praćen i valoriziran kako bi se smanjila mogućnost
nekonvencionalnog i nesavjesnog liječenja.
ZDRAVA LJUBAV KAO PREDUVJET ZDRAVLJA Vukoja, Ivan; Šimunović, Rajka; Vukoja, Ana ...
Hrana u zdravlju i bolesti,
12/2015, Letnik:
Specijalno izdanje, Številka:
Štamparovi dani
Conference Proceeding
Odprti dostop
Ne postoji jedinstvena definicija ljubavi, ali je nedvojbeno da je zdrava ljubav preduvjet fizičkog, psihičkog, duhovnog i socijalnog blagostanja, a samim time i preduvjet cjelokupnog zdravlja. S ...logoterapeutskog stajališta postoje tri dimenzije ljubavi. Fizička komponenta predstavlja nagonsku komponentu koja brine o produženju ljudske vrste, psihička komponenta je prisutna u fazi zaljubljenosti u kojoj vidimo bitne odlike i ljudske osobe te se približavamo psihičkoj unutrašnjosti osobe u koju smo zaljubljeni. Ljubav se u potpunosti očituje kroz duhovnu dimenziju koja svjesno uključuje tjelesnu i psihičku komponentu, te se kroz duhovnu dimenziji odlučujemo za osobu u svim njenim dimenzijama radi njezine jedinstvenosti. Pošto je logoterapijska premisa da je duhovna komponenta čovjeka neovisna o bolestima te nužno zdrava, tako je i ljubav doživljena kroz duhovnu dimenziju nužno zdrava. Duhovna dimenzija ljubavi je svevremenska i neovisna je o svim promjenama fizičke i psihičke komponente koje se protokom vremena događaju (Vukoja i sur 2015). Logoterapija ističe pet izrazitih opasnosti za ljubav. Ubrzan životni tempo ističe pitanje gubitka životne orijentacije i smisla uz stvaranje osjećaja egzistencijalnopg vakuuma, uz zatvoren krug tempa kao uzročnika ovisnosti i neuspjela pokušaja samoizlječenja. Pretjerana seksualiziranost je neuspio pokušaj ostvarivanja ljubavi kroz samo fizičku dimenziju što dovodi do psihičke patnje i izoliranosti duha. Dosada je jedan od vodećih faktora u razvoju psihičkih smetnji i destrukcije ljubavi, jer čovjek u besmislu provodi vrijeme. Negativističan stav i pretjerano potenciranje negativnog u potpunosti prožimlje čovjeka izravno ugrožavajući sve njegove dimenzije. Manipulirana nemoć nastaje produbljivanjem egzistencijalnog vakuuma u potpun gubitak osjećaja za vrijednosti općenito. Frankl navodi da je ljubav je najvažniji element za očuvanje ljudskog života i najvažniji element za očuvanje zdravlja u psihohigijenskom smislu (podrazumijevajući trodimenzionalnost ljudske osobe).
Ovim radom želimo promotriti težnju traženja smisla života i doživljaj patnje suvremenog čovjeka kroz katoličko–teološku i psihološko–logoterapijsku perspektivu. Katolička teologija proniče u smisao ...patnje kroz suobličenje s Kristovim križem i sudjelovanjem u spasonosnom otkupljenju iz ljubavi. Egzistencijalna psihoterapija, logoterapija Viktora E. Frankla polazi od čovjekove volje za smislom koji u patnji može preuzeti egzistencijalnu odgovornost i dati joj smisao te doći do vlastite transcendencije.
Contemporary man, in his constant pursuit of happiness and pleasure, seeks to avoid suffering and pain. However, since suffering is an integral part of life, its meaning represents a major challenge for psychology and religion. The aim of this paper is to look more closely at contemporary man’s search for meaning in life and his experience of suffering — as he often finds himself in a condition of existential frustration and meaninglessness — through the Catholic–theological and psychological–logotherapeutical perspectives. Catholic theology seeks to fathom the meaning of suffering through conformation to the Cross of Christ. In this way, man participates in Christ’s salvific redemption through love which gives profound meaning to his suffering. Humanistic and positive psychology, especially existential psychotherapy and Frankl’s logotherapy, introduce spirituality into the field of psychotherapy: these are based on the assumption that man has a deep longing for meaning which needs to be fulfilled. When enduring suffering, man has the option of taking existential responsibility for it and giving it meaning in accordance with his own values. This leads to deepening self–awareness, to the transcending of oneself and thus finding meaning.
Kod svakog bolesnika, a osobito onog s neizlječivom bolesti kao što je demencija, neophodan je holistički pristup. Posljednjih godina se razvojem palijativne medicine nastoji ublažiti tjelesna bol i ...psihološka patnja, kako bi se bolesniku poboljšala preostala kvaliteta života i omogućilo dostojanstveno umiranje. Patnja kroz koju prolazi bolesnik utječe na članove njegove obitelji, ali i na medicinsko osoblje - članove palijativnog tima. Postavlja se pitanje kako pomoći kada je kurativna medicina svojim dijagnostičkim i terapijskim pristupom iscrpila svoje mogućnosti. Budući da je jedan od principa djelovanja u palijativnoj medicini integralna medicinska skrb na fizičkoj, psihičkoj i duhovnoj razini, najprihvatljivija psihoterapijska metoda kod ovih bolesnika je logoterapija, koja osobu doživljava kroz sve ove dimenzije, a posebno naglašava važnost duhovne. Logoterapija se uspješno koristi i kod članova obitelji bolesnika, a njeni principi pomažu i članovima palijativnog tima da se nose s različitim izazovima svakodnevnog posla. U središtu logoterapije je spoznaja da je čovjek, prema svojoj prirodi, usmjeren prema traženju smisla, u čemu treba osluškivati svoju savjest. Logoterapija ukazuje na prepoznavanje sudbinskog i slobodnog prostora i potiče na aktivno djelovanje u slobodnom prostoru. Čak i kada se sudbina ne može promijeniti (bolest, smrt), čovjek je slobodan prema njoj zauzeti stav. Naša najjača motivacija je tražiti smisao izvan sebe, u nekome ili nečemu, na način da nadiđemo svoje „ja“. Imati smislenu životnu zadaću, znači imati zdravi život.
Sažetak
Za razliku od suvremenog duha, koji usmjerava osobu prema vlastitim potrebama, zadovoljenjima i željama. Logoterapija promatra osobu i njezin život kao zadatak. Čovjek nije pojedinac "za ...sebe" (prema Freudu, glavna unutarnja motivacijska snaga je "volja zadovoljstva" i "volja moći" prema Adleru), već biće smisla ili biće za nekoga ili nešto. Prema Franklu, svrha je definirana kao zadaci koje nam život postavlja u točan trenutak i u preciznoj situaciji. To su zadaci koji zahtijevaju odgovornu reakciju i specifično ostvarenje vrijednosti. Svaki od njih je jedinstven. Svaki pojedinac odgovoran je za zadatak i samo on može na njega odgovoriti na odgovoran način. U tom smislu, život se može promatrati kao lanac, čije su karike sami zadaci. Svaki pojedinac je jedinstven, s jedinstvenim ciljem u životu, koji se sastoji od pojedinačnih, podjednako jedinstvenih zadataka. Središte logoterapije je budućnost - zadaci i značenja. Utemeljitelj logoterapije je Viktor E. Frankl, koji je bio doktor medicine i doktor filozofije, te profesor neurologije i psihijatrije na Sveučilištu u Beču. Treća psihoterapeutska škola u Beču - logoterapija - temelji se na holističkom pristupu pojedincu, što znači da analizira osobu na fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Duhovna dimenzija je, između ostalog, mjesto realizacije odgovornosti i slobode ili prostor ostvarenja stvarnih mogućnosti i zadataka. Egzistencijalna kriza, egzistencijalni vakuum i noogene neuroze pitanja su i mentalni problemi koji potječu iz duhovne dimenzije. To znači ne shvatiti i propasti u životu kao zadatak. Empirijski dio istraživanja, koji se temelji na LOGO-testu psihometrijskom instrumentu, provedenom na dvjesto ispitanika, dao nam je rezultate da je čak 24 posto ispitanika u različitim psihičkim tegobama i ozbiljno egzistencijalno ugroženo. Rad ističe najproblematičnija područja i uzroke takvih psihičkih tegoba. Pandemija COVID-19 samo je produbila i otkrila ovu krizu smisla.
AUTOTRANSCEDENCIJOM DO PSIHIČKOG BLAGOSTANJA Bagarić Krakan, Lucija; Krakan, Ivan
Hrana u zdravlju i bolesti,
12/2015, Letnik:
Specijalno izdanje, Številka:
Štamparovi dani
Web Resource
Odprti dostop
Viktor Frankl utemeljitelj logoterapije smatra samonadilaženje ili autotranscedenciju jednu od ključnih čovjekovih vrlina i sposobnosti. Naglašava da čovjek nije instiktivno biće te da je sposoban ...koristiti razum i donositi odluke. Dalje navodi da je svaki pojedinac odgovoran za svoje postupke te da ima sposobnost birati i izabrati te preispitivati svoje odluke. Jednom njegovom rečenicom bi se mogla definirati autotranscedencija: „Čovjek posjeduje u svakoj životnoj situaciji stanovit djelokrug da premaši pretjesne stege i uvjetovanosti i da nađe nove životne mogućnosti.“ U mnogim biblijskim tekstovima kao i primjerima iz Franklove psihoterapijske prakse nalazimo na fenomen oprosta, primjera autotranscendencije. M. Gandhi kaže; „Slabi ne mogu opraštati. Oprost je odlika velikih.“ Suprotna emocija-mržnje razara čovjekovo vlastito psihičko i duhovno blagostanje te ranjava druge ljude. Ona može biti podloga za nastanak psihosomatskih bolesti i triger za počinjenje najgorih zločina protiv čovjeka i čovječnosti. Prof.dr.sc. Slobodan Lang navodi da se posvetimo razraditi metode dobra a ne proučavati zlo i posljedice istog. U tom smislu, prof.dr.sc. Ivan Urlić psihijatar, u knjizi „Žrtva, osveta i kultura oprosta“ razrađuje proces oprosta te govori da se odvija u nekoliko faza. U tom ozračju završimo s Martinom Grayom: „Opraštaj da oslobodiš u sebi sile ljubavi!“.
Na početku je izložena razlika između psihoterapije i religije. Autor objašnjava da je primarni cilj psihoterapije liječenje čovjekove psihe, a sekundarni učinak je poboljšanje njegove vjere, a time ...i spasenja. Primarni cilj religije je spasenje duše, a sekundarni učinak je poboljšanje njegova duševnog zdravlja. Čovjek koji je u miru s Bogom, osjećat će u svojoj duši veliki mir. Vjera je psihoterapijski djelotvorna jer pruža čovjeku nutarnju sigurnost i usidrenost na razini transcendentnog i apsolutnog. Autor nadalje tumači Franklovu misao kako čovjekova egzistencija uvijek nadmašuje samu sebe i uvijek upućuje na neki smisao koji je kao zid iza kojeg se ne možemo dalje povući, nego se čovjek na nj mora osloniti. Čovjek to i čini i on uvijek vjeruje u neki smisao. Čovjek može otkriti smisao jer je razumno, slobodno i odgovorno biće. On je doduše djelomice uvjetovano, ali ne i determinirano biće i njime ne upravlja isključivo instinkt za užitkom, kako je mislio Freud, niti volja za moći, kako je naučavao Adler, nego čovjeka pokreće volja za smislom, uvjeren je Frankl. Autor nadalje analizira pojam podsvjesne religioznosti, koja je, prema Franklu, čovjeku imanentna iako često ostaje latentna. Frankl smatra da duhovno podsvjesno nije dio instinktivne stvarnosti.
Upravo jer je duhovno biće, čovjek ima savjest čija je zadaća otkriti čovjeku ono »jedino potrebno«. Savjest je glas transcendencije, a to u konačnici znači, kaže Frankl, da je to glas Božji. Autor završava svoj članak uspoređujući Franklov i Freudov pojam savjesti. Dok je Freud sa svojom psihoanalizom pokušao protumačiti savjest na temelju instinkta i reducirati je na nagon, Frankl je uvjeren da se čovjekova odgovornost ne može reducirati na njegovu instinktivnost, i da se ego ne može izvesti iz instinktivnosti. Instinkti nikad i nikako ne mogu sami sebe potiskivati, cenzurirati ili sublimirati. Analogno tome, Frankl zaključuje da isto tako ne može Ja biti pred samim sobom odgovorno. Ono je odgovorno pred Apsolutnim, transcendentnim, pred Bogom.
Analizirajući vrijeme u kojem živi Frankl kao ključni problem uočava čovjekovo ophođenje s pitanjem smisla. Bude li frustrirana „volja za smislom“ tako što se ovo pitanje zanemari ili potisne, ...odnosno pokuša li se zaobići nadomjestkom kao „voljom za užitkom“, za moći ili samoostvarenjem, čovjek se dovodi u situaciju „egzistencijalnog vakuuma“ i napokon „noogene neuroze“. Značajne poticaje razvoju logoterapije i egzistencijalne analize Frankl vidi u analizi čovjekova stanja filozofa egzistencijalističkog usmjerenja, čije misli nailaze na potvrde kliničke prakse. Logoterapija i egzistencijalna analiza ne vidi svoj rad iscrpljen psihoterapeutskom pomoći, nego uočava potrebu preventivnog djelovanja, i to na poseban način kroz odgoj.
PDF
