Uvidom u dostupne izvore i arhivsku građu u radu se propituje utjecaj poljskog lutkarstva i poljskih umjetnika – autora tekstova i redatelja lutkarskih predstava – na suvremeno hrvatsko lutkarstvo ...tijekom druge polovice 20. stoljeća. Igrokazi poljskih književnika izvođeni su u hrvatskim lutkarskim kazalištima 60-ih godina 20. stoljeća kao rezultat formiranja tadašnje repertoarne politike pri čemu je osobito zapažena bila suradnja zadarskog Kazališta lutaka i poljskih autora i redatelja, posebice Wiesława Hejna. U povijesti djelovanja današnjeg Gradskoga kazališta lutaka Rijeka važan je trag ostavilo gostovanje poljskih lutkara u Opatiji (u neposrednoj blizini Rijeke) i riječkih u Poljskoj i Slovačkoj tijekom 60-ih godina 20. stoljeća. Tom su prigodom riječki lutkari upoznali tada avangardne lutkarske predstave u formi tzv. kazališta različitih izražajnih sredstava u kojima su uz lutke nastupali glumci te lutkarske predstave za odrasle, što je imalo utjecaja na repertoar ovog kazališta u kasnijim razdobljima. Od tekstova poljskih autora u tadašnjem Kazalištu lutaka Rijeka krajem 60-ih godina kao klasične lutkarske predstave izvođeni su igrokazi Klub lažnih detektiva Ryszarda Raduszewskog i Vuk i kozlići Jana Grabowskog, a krajem 80-ih u formi kazališta različitih izražajnih sredstava igrokaz Małgorzate Jokiel Mala krila.
Iako je prisutno u hrvatskom lutkarstvu od njegovih početaka, lutkarstvo za odrasle nije se uspjelo graditi u kontinuitetu. Ta činjenica umnogome je odredila njegov razvoj koji nije išao iznutra, već ...je rastao na vanjskim utjecajima. Ovaj rad uočit će prijelomne susrete vanjskih izraza i domaćeg lutkarstva za odrasle, ali i pokazati da nije bila riječ o jednostranim utjecajima, već o interkulturalnom prožimanju dvaju izraza i lutkarskih razmišljanja. Pozitivne i negativne strane takvog razvoja te nerazumijevanja i pokoji paradoks, rad će promotriti kroz primjere zadarske predstave Celestina u režiji poljskog lutkarskog redatelja Wiesława Hejna i osječke On i on u režiji slovačkog lutkarskog umjetnika Bohdana Slavíka.
Lutkarstvo se sedamdesetih godina 20. stoljeća oslobodilo prevelikog utjecaja dramskog kazališta i približilo se postmodernom izrazu. Poljski lutkar Jan Wikowski dvadesetak godina ranije postavio je ...na scenu vlastiti tekst Ginjol u Parizu u kojem je poznate teme, likove i zaplete lutkarskog tipa ginjola promatrao u drugom kontekstu. Glumac lutkar se u ovoj predstavi prvi put nalazio ispred paravana i pričao o povijesti ginjola te ujedno izvodio lutkarske igre koristeći kazalište u kazalištu. Na tragu takva lutkarskog izraza sedamdesetih godina u Hrvatskoj nastaju lutkarski tekstovi koji sukcesivno nižu dramske situacije, imaju vremenski i prostorni diskontinuitet i u kojima iščezava radnja te nema zapleta ni dramskog lika u klasičnom smislu. Autorica odabire Bajku o kraljevim trešnjama koju je Luko Paljetak napisao po modelu nove bajkovitosti kada je radio u Kazalištu lutaka Zadar koje je bilo pod utjecajem poljskoga lutkarstva i po mnogim osobitostima približio se postmodernoj drami.
U suvremenom hrvatskom lutkarstvu uočavaju se dvije, oštro suprotstavljene, skupine predstava. Jednu skupinu režiraju glumci, glumci lutkari, odgojitelji ili pripadnici drugih profesija. Premda i ...među njima ima donekle uspjelih predstava, one se uglavnom odlikuju nepoznavanjem osnovnih pravila zanata (nerežija). U istu skupinu ulaze i predstave koje režiraju dramski redatelji, čije predstave, i one loše i one malo bolje, pokazuju potpuno nepoznavanje, nerazumijevanje, dapače posvemašnju nezainteresiranost za specifičnost medija u koji kao da su zalutali. Vrlo često te su predstave posve sterilne, bezidejne, nemaštovite i potpuno nelutkarske (antirežija). Na drugoj su strani predstave koje režiraju talentirane i školovane lutkarske redateljice, čije se predstave odlikuju potpunim skladom ideje i provedbe, ravnotežom misli, emocije i forme (režija, dapače autentična lutkarska režija).
In this paper, the authoress starts from the known folklore puppets: rod dolls, string puppets, and puppets used in shadow theaters. However, she also recognizes puppetry expression in other folklore ...forms: the objectified man, masks detached from the actor and animated by strings, and rag dolls substituting new-born babies in wedding-feast plays. The authoress compares the sign system of folk puppet plays with art puppetry and the signs present in actor theater. According to her opinion, a folk puppet consists of puppetness, that is, a quality that does not exist in actor expression: the rhythmical motion of the doll/object and the relation between the puppet-master/player and the puppet. The other group of signs includes the puppeteer's speech which is not a necessity in the realization of a folk puppet play. Her analysis of the texts intended for puppet staging shows that there are neither true conflicts nor any conclusions in them, and actions are repeated. As a special sign, the authoress singles out the costume, since the puppet is made of a wooden cross conctruction covered with the costume, and she also mentions the puppeteer's costume as a separate sign because he is not hidden behind a partition but acts as the puppet's opposite, as well as the stage which has a special role in folk expression, and, finally, cleraly distinguishes between the puppet and the props. In folk puppetry the sign systems of both actor and puppetry expressions constantly blend, and the authoress notes that it is the blend of various sign systems that is common in modern puppetry.
Autorica u radu analizira lutkarsku predstavu Nikola Tesla: Priča iz djetinjstva koju su napisali Anamarija i Luko Paljetak, a na scenu Kazališta lutaka Zadar postavio Luko Paljetak. Lutkarska igra ...nastala je prema pismu Nikole Tesle upućenom djevojčici Polly Fotich, kćeri svog prijatelja, u kojemu Tesla opisuje svoje burno djetinjstvo u Lici. Iz mnoštva djetinjih dogodovština Paljetkovi su odabrali Teslinu ljubav prema Mačku i animozitet prema Gusku. Već u djetinjstvu Tesla je uočio plus i minus polove iz čega će nastati s jedne strane cijeli dramski sukob, a s druge strane i sve ono što će Teslu dalje čekati u životu. Predstava se temelji na simultanom djelovanju starog i malog Tesle i na totalnom kazalištu u kojem se, osim lutaka, animiraju plohe, svjetlo i glazba.
Lutka je od svojih početaka korištena kao lutkarev alter ego, da bi u suvremenom lutkarstvu bila prepoznata kao zahvalan medij za otvaranje izvođačevih najintimnijih prostora. Za razliku od ...europskog, u hrvatskom lutkarstvu lutka je vrlo rijetko korištena kao autobiografski produžetak, no u posljednjih nekoliko godina, s pojavom osječke akademije, lutkari sve više ulaze u sebe i svoju intimu uz pomoć lutke i animacije. Ovaj u hrvatskom lutkarstvu donedavno zanemaren odnos lutkara i njegove nežive scenske partnerice analizirat će se u predstavama Ni’ko kao ja, ±∞1/8 i Samoizolacija u 40 minuta nastalima na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku te Laboratorij života Lutkarske organizacije koju fakat trebamo (LOFT).
Lutkarstvo se sedamdesetih godina 20. stoljeća oslobodilo
prevelikog utjecaja dramskog kazališta i približilo se
postmodernom izrazu. Poljski lutkar Jan Wikowski dvadesetak
godina ranije postavio je ...na scenu vlastiti tekst Ginjol u Parizu u
kojem je poznate teme, likove i zaplete lutkarskog tipa ginjola
promatrao u drugom kontekstu. Glumac lutkar se u ovoj predstavi
prvi put nalazio ispred paravana i pričao o povijesti ginjola te
ujedno izvodio lutkarske igre koristeći kazalište u kazalištu. Na
tragu takva lutkarskog izraza sedamdesetih godina u Hrvatskoj
nastaju lutkarski tekstovi koji sukcesivno nižu dramske situacije,
imaju vremenski i prostorni diskontinuitet i u kojima iščezava
radnja te nema zapleta ni dramskog lika u klasičnom smislu.
Autorica odabire Bajku o kraljevim trešnjama koju je Luko Paljetak
napisao po modelu nove bajkovitosti kada je radio u Kazalištu
lutaka Zadar koje je bilo pod utjecajem poljskoga lutkarstva i po
mnogim osobitostima približio se postmodernoj drami.
Marin Carić u devedesetim je godinama dvadesetog stoljeća područje redateljskog istraživanja proširio na lutkarstvo, u prvim dvjema lutkarskim predstavama spojivši lutke s jednom od svojih stalnih ...preokupacija – hrvatskom književnom baštinom. U tom spoju, dobrim dijelom prepušten sigurnim rukama likovnih oblikovatelja Branka Stojakovića i Mojmira Mihatova, lutku je provukao kroz baštinski mlin, podcrtavši u njoj simbolične i metaforične slojeve te heterogenost i ritualnost lutkarstva. Taj spoj stvorio je efektan most između patine teksta i suvremenog pristupa (lutkarskom) izvedbenom činu, ukazavši na velike mogućnosti heterogenosti u upisivanju znakova (Judita) te ritualnosti u građenju scenskih svjetova upitne dramatičnosti (Planine).
Luko Paljetak od 1968. do 1978. radio je u Kazalištu lutaka Zadar kao glumac, dramaturg i redatelj te je usmjerio zadarsko/ hrvatsko lutkarstvo prema modernome izrazu. U povijesti lutkarstva ...prvenstveno je poznat kao redatelj. Međutim, u ovome se radu autorica bavi njegovim dramskim tekstovima koji su manje poznati. U arhivu Kazališta lutaka Zadar pronađen je tekst S one strane ogledala omnibus šest priča za fluorescentni teatar koji nije postavljen na scenu, a autorica upravo na tome tekstu iščitava znakove rane postmoderne: udaljavanje od didaktičkoga sadržaja, odbacivanje paravana, kritiku sustava, odgode značenja, raspitivanje o novim predodžbama. Antibajku Bajka o kraljevim trešnjama i humornu fantaziju Duhovi s planeta Strahurn kritika nije dobro ocijenila, dok je tekst Nikola Tesla: priče iz djetinjasta bio literarni predložak za zanimljivu predstavu koja se izvodila samo u Zadru. Paljetak koristi antropomorfizaciju kako bi kazao nešto smiješno o ljudima, kako u poznatoj zbirci pjesama Miševi i mačke naglavačke tako i u svojim dramskim tekstovima koje je namijenio za lutkarska, ali i nelutkarska uprizorenja.
PDF
