Cilj: Osnovni cilj našeg istraživanja je usporedba doznih parametara i debljine komprimirane dojke kod mamografskog pregleda koji je izvršen digitalnom tomosintezom (engl. digital breast ...thomosynthesis; DBT) i standardne, 2D mamografije. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 200 ispitanica životne dobi od 40 do 81 godine (median 60,5 ± 10,6). Ispitanice su podijeljene u dvije skupine, ovisno o vrsti mamografskog pregleda. Ova retrospektivna analiza obuhvatila je pretrage koje su vršene na mamografskom uređaju Hologic Selenia Dimensions (Hologic, Bedford, Mass) u razdoblju od 1. veljače 2018. do 30. ožujka 2018. Rezultati: Hi-kvadrat testom isključila se statistički značajna razlika u gustoći parenhima dojki između dviju grupa ispitanica. T-test nije pokazao statistički značajnu razliku u dobi ispitanica, kao niti razlike u debljini komprimiranih dojki između dviju ispitanih skupina. Vrijednost srednje glandularne doze (engl. average glandular dose; AGD) kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju bila je viša 0,53 mGy za lijevu dojku, a 0,37 mGy za desnu dojku (3,83 / -1 mGy, p = 0.001; 3.82 / -0.9 mGy, p = 0.023). Zaključak: Usprkos statistički značajnoj razlici u AGD-u kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju između dviju skupina ispitanica, ona je unutar granica prihvatljivosti propisanih Pravilnikom o uvjetima za primjenu izvora ionizirajućeg zračenja u svrhu medicinskog i nemedicinskog ozračenja (NN 42/2018, 9. 5. 2018.), stoga smatramo da je opravdano uvođenje DBT-a kao standardne radiološke metode pregleda dojki.
Rak dojke najčešća je zloćudna novotvorina u žena u Republici Hrvatskoj. Osnovne radiološke pretrage u dijagnostici bolesti dojke jesu mamografija, ultrazvuk i magnetska rezonancija. U radu su ...prikazane radiološke smjernice za radiološku dijagnostičku i intervencijsku obradu bolesti dojke i praćenje bolesnica oboljelih od raka dojke u Republici Hrvatskoj. Razrađen je algoritam radiološke obrade kod simptomatskih bolesnica, trudnica i dojilja, bolesnica prosječnog i povećanog rizika za razvoj karcinoma dojke, te kod bolesnica s radiološkim nalazom upalnih promjena (mastitisa).
Perkutana biopsija širokom iglom minimalno je invazivna metoda koja omogućava preoperativnu histološku dijagnozu promjena u dojci. Kod nepalpabilnih promjena izvodi se pod kontrolom radioloških ...slikovnih
metoda. Neke promjene vidljive tomosintezom nisu uočljive 2D mamografijom i ne mogu se bioptirati konvencionalnom stereotaksijskom metodom. Stoga je 2013. godine u kliničku praksu uvedena biopsija vođena tomosintezom. Ta se metoda služi slojevnim snimkama za definiranje dubine promjene, bez potrebe za dodatnim snimanjem i triangulacijom. Postupak se izvodi s manjim brojem ekspozicija i stoga s nižom ukupnom dozom zračenja te kraće od stereotaksijske biopsije. U Općoj bolnici Karlovac metoda se primjenjuje od kraja 2015. godine, otkad je učinjeno 179 zahvata. Ciljanje i uzimanje uzoraka bili su uspješni kod svih promjena, što je potvrđeno
kontrolnom tomosintezom ili snimanjem uzoraka pri promjenama s kalcifikatima. Patohistološkom analizom dobiveni su 44 (24,6%) maligna nalaza, 13 (7,3%) benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala te 122-je (68,2%) benigne promjene. Među malignim nalazima bili su 32 (72,7%) neinvazivna duktalna karcinoma (DCIS) i 12 (27,3%) invazivnih karcinoma. S obzirom na konačnu dijagnozu, nakon kirurškog zahvata imali smo stopu podcijenjenosti DCIS-a od 14,3%, a benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala od 25%.
Benigne promjene praćene su tijekom razdoblja od 24 mjeseca. U uzorku sa završenim periodom praćenja stopa lažno negativnih nalaza bila je 2,8%, osjetljivost metode 86,4%, specifičnost 100%, pozitivna prediktivna vrijednost 100%, negativna prediktivna vrijednost 70%, a točnost 89,7%. Za vrijeme postupka i nakon njega nismo imali većih komplikacija. Biopsija dojke vođena tomosintezom nije rezervirana samo za promjene vidljive jedino tomosintezom već se može primijeniti i za vođenje biopsija promjena koje su vidljive 2D mamografijom.
Zbog sve većeg broja oboljelih od raka dojke, a kako bi se smanjila smrtnost, vrlo je važna rana dijagnostika. U dijagnostici raka dojke koriste se metode kao što su mamografija, DBT, MRI, HHUS ili ...ABUS. Cilj ovoga rada je bio pregledom literature prikazati princip rada ABUS-a te ukazati na njegove prednosti i nedostatke u odnosu na konvencionalne metode snimanja dojki. ABUS je relativno nova ultrazvučna metoda koja je pokazala izvrsne rezultate kod žena s gustim grudima. Korištenje ABUS-a smanjuje ovisnost o operateru, a omogućuje vrijedne dijagnostičke informacije s multiplanarnim rekonstrukcijama. Pregledom brojnih istraživanja u ovom radu, ABUS se pokazao kao značajno osjetljivija metoda sa boljom stopom otkrivanja raka dojke u odnosu na zlatni standard, mamografiju. Korištenje ovih dviju metoda zajedno u probiru pokazalo je izvrsne rezultate koji potvrđuju važnost implementacije u kliničku praksu. Nedostatak kombinacije ABUS-a i mamografije je bio taj što je u velikom broju studija specifičnost bila niža u odnosu na samu mamografiju. U odnosu na DBT, ABUS je pokazao superiornije rezultate, osim u detekciji kalcifikacija. Iako je ABUS pokazao nešto lošije rezultate u usporedbi s MRI-om, jednostavnost uporabe i niska cijena čine ga alternativom MRI-u. Što se pak HHUS-a tiče, kao njegovu prednost u odnosu na ABUS pacijentice su navele manje bolan pregled i kraće trajanje, iako se on pokazao manje osjetljivijim i specifičnijim u odnosu na ABUS. Korištenje umjetne inteligencije danas postaje svakodnevnica, pa su tako razvijeni i posebni CAD softveri za ABUS kojima je svrha poboljšati stopu otkrivanja raka dojke i točnost radiologa. Korištenje CAD-a značajno je smanjilo vrijeme očitavanja slika te poboljšalo dijagnostičku točnost ABUS-a. Prema svim iznesenim podatcima, važnost ABUS uređaja u kliničkoj praksi je iznimno velika, a daljnim razvojem tehnologije i medicine, očekuje se njegova potpuna integracija u zdravstvene sustave diljem svijeta.
Nacionalni program za rano otkrivanje raka dojke „Mamma“ uključuje sve žene u Republici Hrvatskoj u starosnoj dobi od 50 do 69 godina. Program sadržava pregled dojki mamografijom svake dvije godine. ...Ženama na kućnu adresu stiže poziv za besplatan pregled. Cilj je programa smanjiti smrtnost od raka dojke za 25% do 30%, otkriti rak u početnom stadiju te poboljšati kvalitetu života bolesnica s rakom dojke.
Dobro organiziran i vođen program probira raka mora biti znanstveno utemeljen, dugoročno isplativ, s primjenom metoda dobre prakse. Pozitivnim ispitanicima nakon probira treba biti omogućena adekvatna dijagnostika i liječenje. Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke započeo je krajem 2006. godine. U prvom ciklusu na mamografiju je pozvano ukupno 720.981 žena, a odazvalo se 58,5%. Otkriveno je preko 1500 pozitivnih nalaza. Drugi ciklus programa uključio
je 680.552 žena, odaziv je iznosio 57%, a otkriveno je 928 karcinoma. Treći ciklus započeo je krajem 2011. godine i trajao je do svibnja 2014. godine, a četvrti je započeo u svibnju 2014. godine i završio u jesen 2016 godine.
Od raka dojke najčešće obolijevaju žene iznad pedesete godine života. Muškarci rjeđe obolijevaju. Uzrok nastanka bolesti je nepoznat. Međutim, epidemiološke studije pokazuju postojanje više rizičnih čimbenika koji su povezani s nastankom raka dojke.
Svojim znanjem, vještinama i sposobnostima medicinska sestra/tehničar educira populaciju o zdravlju kako bi podigla samosvijest. Kako bi program probira bio što efikasniji potrebno je omogućiti što veći odaziv u općoj populaciji. Svrha je ovog programa dobrobit cijele zajednice, ali treba poštovati svakog pojedinca,
time i njegovu odluku o nesudjelovanju u probiru. Medicinske sestre/tehničari potiču žene na odaziv motiviranjem i edukacijom.
The unique properties of synchrotron radiation (SR) make it a particularly interesting for mammography. Its wide energy spectrum and high photon flux allow selection of highly intense monochromatic ...beam; the use of the optimal energy for the considered examination establishes a better balance in the relationship between delivered radiation dose and image quality. Thanks to the laminar geometry of the beam, the contribution of scattered radiation is reduced, which brings an additional radiation dose reduction. The high degree of coherence of the source allows the application of phase sensitive methods (Phase Contrast (PhC) and Diffraction Enhanced Imaging), which give a futher improvement on the visibility of very low contrast details. These imaging techniques overcame the major limitation of conventional mammography – image contrast dependance on differences in the absorption properties of structural components of the breast; this is particulary relevant in mammography of relatively large objects having an x-ray absorption coefficient very close to normal breast tissue (low contrast masses). The researches presented in this doctoral dissertation focus on two interrelated sets of objectives: The assessment of radiation risk caused by x-ray exposure during PhC synchrotron mammography Validation of the effectiveness of a PhC synchrotron mammography (in terms of dosimetric parameters) compared to conventional mammography. Materials and methods. The PhC SR mammograhy was performed by simultaneouly scanning the patient's breast and detector through the monochromatic laminar beam. Optimized exposure entailed exam parameters (beam energy and scan velocity) setting on the base of the breast glandularity and thickness. It took place in two phases: the first phase («pre-exposure») which was aimed at the examination parameters definition and the seconde phase («scan») in which the image acquisition was carried out. The estimate of mean glandular dose (MGD) was based on use of the normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in mammography, which establish a relationship between the Entrance Surface Air Kerma (ESAK) and MGD. These coefficients take into account the individual characteristics of the patient's breast (thickness and composition) and quality of xray beam. For this purpose, an ad-hoc dosimeter system was constructed, consisting of two ionization chambers, designed specifically for monitoring of laminar shaped beam, guaranteeing maximum sensitivity in the energy range specified for mammography with synchrotron radiation (15-22 keV). The experimental verification of the mathematical algorithm for the mean glandular dose calculation, realized with LiF TLD dosimeters (GR - 200) and mammography phantoms (Mammography Phototimer Consistency Testing Slabs - MPCTS), uses the relative percentage difference between the estimated («analytical») and measured (TLD) dose as the validation parameter. Another experimental verification of the analytical method was performed with several mammography phantoms (CD - Contrast Detail Mammography Phantom and "Rachel" Anthropomorphic Breast Phantom) and breast tissue samples, obtained after partial and total mastectomy. In these experiments, «analytical» doses were compared with the corresponding values calculated using the normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in mammography. Results . Taking into account the analyzed sample of 88 mammographyc examinations, the mean ESAK value was 0.38 ± 0.34 mGy and 2.19 ± 0.75 mGy, during pre - exposure and image acquisition phase, respectively. Although it increases slightly with a breast thickness, this trend is much more moderate compared to the same in clinical practice with conventional unit; taking into account its standard deviation, the ESAK in SR PhC mammography can be considered almost constant. The evaluation of the patient mean glandular dose in SR PhC mammography has been performed for a standard breast composition, i.e. 50% adipose tissue and 50% glandular tissue by mass («standard» dose), and a estimated breast composition; both doses were calculated for the thickness of the compressed breast and take into account dose contributions from the two phases of SR PhC mammographic examination. Taking into account the total analyzed sample, the mean MGD value was 0.86 ± 0.26 mGy for the standard breast composition and 0.82 ± 0.26 mGy for the estimated breast composition. The experimental verification of the analytical method for the mean glandular dose estimation shows a lower values of thus calculated doses compared to the corresponding values determined using the normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in mammography. Simulation of SR PhC mammography exam with a 4,5 cm thick, 100 % glandular, breast confirmed very good consistency between a doses determined using the normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in mammography and «analytical» doses calculated with photoelectric attenuation coefficient (average deviation between doses estimated by these two methods was 4 %); this implies that the dose contribution by scattered photon in SR PhC mammography can not be neglected. Deviation between «analytical» doses calculated with total attenuation coefficient and doses determined using the normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in mammography (from 26 to 36 %, in the energy ragne from 16 to 22 keV) was used for correction of «analytical» doses by the presence of scattered photons. This correction, applied to «analytical» doses (calculated with total attenuation coefficient) delevered in experiments with mammography phantoms, showed that the dose measurement uncertainty (7 to 23 %) remains within range defined by the European guidelines for conventional mammography. Conclusions . In conclusion, the comparative analysis of dose values and dose parameters in conventional mammographic examination and SR PhC mammography show that: - The PhC synchrotron based method leads to the ESAK saving; average ESAK value in conventional mammography is even 151 % higher than in SR PhC mammography - Due to the possibility of selecting the most suitable beam energy, in the SR - based mammography, a compromise has been established between image quality and delivered dose; unlike the conventional mammography, in which the «standard» dose distribution shows an increasing trend with the breast thickness, in the SR PhC mammography it is nearly constant with the same parameters. The average dose saving in mammography with SR is 34% and 32 %, for standard and estimated breast composition, respectively. The PhC SR mammography method reveals a prominent increase in image quality with respect to conventional mammograms even at lower delivered dose. The interpretation of experimental results, obtained from measurements on verification of the analytical method for the dose assessment in SR mammography, gave encouraging results. A further work on its improvement, aimed to reduce measurement uncertainty, could be oriented toward: - A better understanding of differences in the estimated doses obtained for total and photoelectric attenuation coefficient, with a special emphasis on low energy region, where the contribution of Compton - scattering is negligible, and - Accurately verification of the attenuation coefficients of breast tissues, because of their fundamental importance for mammography dosimetry.
Cilj. Sinhrotronsko zračenje odlikuju karakteristike koje ga čine posebno interesantnim za primenu u mamografiji. Njegov širok energetski spektar i visok fluks omogućavaju selekciju monohromatskog snopa izuzetno visokog intenziteta; energija prilagođena svakoj pojedinačnoj pretrazi uspostavlja bolju ravnotežu u odnos između predate doze i kvaliteta proizvedenog snimka. Zahvaljujući laminarnoj formi snopa, smanjen je doprinos rasejanog zračenja, što se odražava na dodatnu redukciju doze. Odlična prostorna koherencija izvora omogućava primenu novih fazno senzitivnih metoda (fazno kontrastni (eng. phase – contrast, u daljnjem tekstu PhC) i difrakcioni imidžing) i akviziciju snimaka detalja koje odlikuju loše apsorpcione karakteristike. Ove imidžing tehnike omogućavaju prevazilaženje osnovnog nedostatka konvencionalne mamografije - zavisnost kontrasta slike od razlika apsorpcionih karakteristika strukturnih komponenti dojke; ovo je posebno evidentno u mamografiji detalja relativno velikih dimenzija, čije apsorpcione karakteristike su veoma bliskih istim od tkiva dojke koje ga okružuje (eng. low contrast masses). Istraživanja predstavljena u ovom doktorskom radu fokusirana su na dve međusobno povezane grupe ciljeva: Procenu radijacionog rizika prouzrokovanog izlaganjem x – zračenju tokom PhC sinhrotronske mamografije Valutaciju efikasnosti PhC sinhrotronske mamografije (u smislu dozimetrijskih parametara) u odnosu na konvencionalnu mamografsku metodu. Metode. Mamografska pretraga izvođena je simultarnim skeniranje dojke pacijenta i detektora kroz monohromatski sinhrotronski snop laminarne forme. Optimizovana ekspozicija podrazumevala je podešavanje parametara pretrage (energije snopa i brzine skeniranja) u skladu sa morfološkim karakteristikama (gustina žlezdanog tkiva) i debljinom organa. Ista se odvijala u dve faze, prva («preskeniranje») koja je imala za cilj definiciju parametara pretrage i druga u kojoj se vršila akvizicija snimka («skeniranje»). Procena srednje glandularne doze (MGD) tokom mamografske pretrage pacijenata bazirala se na primeni koeficijenata normalizovane glandularne doze za mamografiju sa nekonvencionalnim snopom zračenja, koji uspostavljaju odnos između izmerene kerma vrednosti na površini kože pacijenta (ESAK) i MGD. Ovi koeficijenti uzimaju u obzir individualne osobine dojke pacijenta (debljina i sastav) i kvalitet x-zračenja. Za tu svrhu korišćen je sistem za dozimetriju s dve jonizacione komore
PDF
