Imunomodulatori reguliraju imunološki odgovor. Imunostimulatori, poznati i kao adjuvanti, dodaju se cjepivima kako bi se ubrzala, produljila ili pojačala specifična imunoreakcija na određeni antigen. ...U potrazi za novim, učinkovitijim imunostimulatorima velik su potencijal pokazali derivati muramilpeptida. Muramilpeptidi su fragmenti peptidoglikana, prirodnih polimera koji izgra?uju stanične stijenke bakterija. Muramildipeptid (MDP), N-acetilmuramil-L- -alanil-D-izoglutamin, najmanja je strukturna jedinica peptidoglikana koja pokazuje imunostimulatornu aktivnost. Sastavni je dio i peptidoglikan monomera (PGM) izoliranog iz Brevibacterium divaricatum, koji je i sam učinkoviti adjuvant. Od brojnih poznatih derivata MDP-a posebno se ističu romurtid (MDP-Lys(L18), koji je odobrila američka Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) i mifamurtid (L-MTP-PE), koji je odobrila Europska agencija za lijekove (European Medicines Agency, EMA). S obzirom na to da N-acetilglukozamin u strukturi MDP-a nije ključan za njegov imunostimulatorni učinak, pripravljeni su desmuramildipeptidi s različitim acilnim skupinama na N-kraju L-Ala-D-isoGln. Tako su primjerice proučavani adamantilni desmuramildipeptidi kod kojih je na dipeptid vezana lipofilna adamantanska podjedinica. Dodatnim vezanjem manoze na imunološki aktivne tvari omogućuje se njihova interakcija s lektinima specifičnima za manozu kao što su na primjer manozni receptori (MR) eksprimirani na makrofazima i dendritičkim stanicama. Time se omogućuje ciljana dostava pripravljenog, manoziliranog imunomodulatora. Moguće posljedice takvih sintetskih transformacija pojačane su aktivnosti polaznih aktivnih spojeva kao i izravan utjecaj na smjer imunoreakcije. To je pokazano na primjerima manoziliranog MDP-a, PGM-a i adamantil-tripeptida.
Svrha: Lektin koji veže manozu (MBL) važan je protein urođenog imunološkog sustava. Sposoban je vezati se za šećerne skupine na površini mnogih mikroorganizama i aktivirati komplement u interakciji ...sa serinskim proteazama. Mutacije ekspresije humanog gena MBL2 povezane su s nekoliko infektivnih bolesti; ovom preliminarnom istraživanju svrha je bila odrediti povezanost polimorfizma na eksonu-1 gena MBL2 i parodontne bolesti kod pacijenata s dijabetesom tipa 2. Ispitanici i postupci: Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 50 pacijenata s dijabetesom i svi su na početku bili na kliničkom parodontološkom pregledu na kojemu je na šest mjesta na zubu bila određena dubina sondiranja džepova, krvarenje nakon tog postupka, klinička recesija, zubni plak i broj vlastitih zuba kod pojedinog sudionika. Parodontna bolest definira se kao gubitak pričvrstka od pet milimetara ili više na četiri ili više mjesta, a barem
na jednomu treba biti izmjeren džep od četiri ili više milimetara (Beckov kriterij). Bilo je provedeno i prikupljanje stanica oralne sluznice brisom, a detekcija polimorfizma obavljena je tehnikom kvantitativnog RT-PCR-a (real time PCR) pomoću analize krivulje temperature mekšanja. Rezultati: Podaci su pokazali da nema statistički znatnih razlika u frekvenciji genotipova (p=0,564) ili alela (p=0,643) između zdravih ispitanika i onih s parodontitisom. Zaključak: U istraživanom uzorku polimorfizam eksona 1 gena MBL2 nije se mogao povezati s parodontnom bolesti.
Istraživana je uloga D-manoze kao antiadhezivne tvari u terapiji nekompliciranih upala
mokraćnog mjehura žena koje nisu trudne. Ukupno je bilo uključeno 308 žena koje su sve u
anamnezi imale ...rekurentne upale mokraćnog mjehura. Na početku ispitivanja imale su akutnu
upalu mokraćnog mjehura za koju su dobile odgovarajuću antibiotsku terapiju. Nakon što je
klinički i bakteriološki potvrđeno izlječenje, podijeljene s4 u tri skupine u kojoj je jedna
skupina žena dobivala kao profilaksu D-manozu, druga skupina nitrofurantoin kao
preporučeni profilaktički antibiotik, a treća skupina nije dobivala profilaksu. Ponovna upala
mokraćnog mjehura unutar 2 mjeseca u skupini koja je uzimala D-manozu, pojavila se kod
14,6 % ispitanica, u kontrolnoj skupini liječenoj nitrofurantoinom kod 20,4 % ispitanica, a u
kontrolnoj skupini bez profilaktičke terapije kod 60,7 % ispitanica. Enzimskom metodom
određena je koncentracija manoze u serumu i mokraći. Profilaktička primjena D-manoze kod
nekompliciranih upala mokraćnog mjehura žena koje pripadaju u rizičnu skupinu za
rekurentnu upalu, jednako je djelotvorna u usporedbi s preporučenim antibiotikom, a značajno
djelotvornija nego bez profilakse. D-manoza je prirodni proizvod, dobro podnošljiv i
netoksičan, a u odnosu na antibiotik izaziva manje popratnih pojava.
Istraživana je uloga D-manoze kao antiadhezivne tvari u terapiji nekompliciranih upala
mokraćnog mjehura žena koje nisu trudne. Ukupno je bilo uključeno 308 žena koje su sve u
anamnezi imale rekurentne upale mokraćnog mjehura. Na početku ispitivanja imale su akutnu
upalu mokraćnog mjehura za koju su dobile odgovarajuću antibiotsku terapiju. Nakon što je
klinički i bakteriološki potvrđeno izlječenje, podijeljene s4 u tri skupine u kojoj je jedna
skupina žena dobivala kao profilaksu D-manozu, druga skupina nitrofurantoin kao
preporučeni profilaktički antibiotik, a treća skupina nije dobivala profilaksu. Ponovna upala
mokraćnog mjehura unutar 2 mjeseca u skupini koja je uzimala D-manozu, pojavila se kod
14,6 % ispitanica, u kontrolnoj skupini liječenoj nitrofurantoinom kod 20,4 % ispitanica, a u
kontrolnoj skupini bez profilaktičke terapije kod 60,7 % ispitanica. Enzimskom metodom
određena je koncentracija manoze u serumu i mokraći. Profilaktička primjena D-manoze kod
nekompliciranih upala mokraćnog mjehura žena koje pripadaju u rizičnu skupinu za
rekurentnu upalu, jednako je djelotvorna u usporedbi s preporučenim antibiotikom, a značajno
djelotvornija nego bez profilakse. D-manoza je prirodni proizvod, dobro podnošljiv i
netoksičan, a u odnosu na antibiotik izaziva manje popratnih pojava.
This research investigates the efficacy of D-mannose as an anti-adhesive substance in the
treatment of uncomplicated urinary bladder infections. Total number that has been included in
this research is 308 female patients, who had, at the start of the study, an acute inflammation
the bladder for which they received appropriate antibiotic therapy. After being clinical and
bacteriological confirmed that they were cured, they were divided into three groups. One
group received D-mannose, the other nitrofurantoin as the recommended prophylactic
antibiotic, and the third was not treated in any way. Repeated inflammation of the urinary
bladder within 2 months in the group which was taking D-mannose appeared in 14,6 %
participants, in the group treated with nitrofurantoin in 20,4 % participants and in the group
without therapy in 60,7 % participants. Using enzymatic method, concentration of mannose in
serum and urine was determined The results show that the contribution of D-mannose in the
prnphylactic use of uncomplicated inflammation of the urinary bladder in women who are in
rhe risk group for recurrent infection is efficient when compared with recommended antibiotic
and more efficient without anything. D-mannose is a natural product, well tolerated and
nontoxic, in relation to the antibiotic it causes fewer side effects.
