Cilj istraživanja: Acinetobacter baumannii je jedan od vodećih uzročnika oportunstičkih infekcija vezanih uz zdravstvenu skrb. Činitelji virulencije nisu još dovoljno poznati, a obzirom na brzu ...propagaciju u bolničkom okružju i brzo stjecanje mehanizama rezistencije, predstavlja veliki zdravstveni problem. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak subminimalnih inhibitornih koncnetracija imipenema, ampicilin/sulbaktama, azitromicina, rifampicina i kolistina na sposobnost stvaranja biofilma i osjetljivost na baktericidnu aktivnost ljudskog seruma kliničkih izolata A. baumannii Materijal i metode:Iz zbirke kliničkih izolata A. baumannii, na temelju sposobnosti stvaranja biofilma u mikrotitar pločici, formirane su 2 ispitivane skupine s po 34 ispitivana soja kojima, je utvrđena osjetljivost na baktericidnu aktivnost ljudskog seruma. Sojevima su određene minimalne inhibitorne koncentracije imipenema, ampicilin/sulbaktama, azitromicina, rifampicina i kolistina. Zatim su ispitivani sojevi tijekom 18-24 sata izlagani 1/2, 1/4, 1/8 i 1/16 ispitanog MIK-a. Nakon izlaganja sub-MIK-u antibiotika, ponovno je u prema istim kriterijima u mikrotitar pločici određena sposobnost stvaranja biofilma, kao i brojanjem poraslih bakterijskih kolonija na površini Mueller Hinton agara, određen postotak preživljenja bakterijskih stanica nakon izlaganja normalnom i toplinom inaktiviranom ljudskom serumu. Rezultati: 65/68 ispitivanih sojeva A. baumannii rezistentno je na baktericidnu aktivnost ljudskog seruma. Sub-MIK-e imipenema i azitromicina su imale statistički značajan učinak na supresiju stvaranja biofilma u 34 biofilm producirajuća soja pri sve četiri ispitivane koncentracije ispod MIK-a. U ispitivanoj je skupini postignut statistički značajan učinak rifampicina u 1/2 i 1/4 MIK-a, za kolistin, učinak je značajan pri 1/2 i 1/8 MIK-a. Statistički značajan učinak ispitivanja osjetljivost ispitivanih sojeva prema baktericidnoj aktivnosti ljudskog seruma je postignut za ampicilin/sulbaktam i azitromicin u sve četiri ispitivane koncentracije ispod MIK-a. Zaključak: Sub-MIK azitromicina ima učinak na oba ispitivana svojstva, supresiju stvaranja biofilma i osjetljivost na baktericidnu aktivnost seruma. Stvaranje biofilma suprimiraju imipenem, rifampicin i kolistin, a pored azitromicina, samo ampicilin/sulbaktam ima učinak na osjetljivost prema baktericidnoj aktivnosti seruma. Ispitivani antibiotici nisu pokazali sposobnost indukcije stvaranja biofilma u ispitivanih A. baumannii sojeva.
Objectives: Acinetobacter baumannii is one of the main causers of opportunistic nosocomial infections. Regarding its ability of rapid dissemination in hospital enviorment and acquiring mechanisms of antimicrobial resistance, it represents global healthcare-associated problem. Its virulence factors and resistance mehanisms, due to which it can rapidly colonise and infect patients, are still underestimated and poorly understood. The aim of this study was to evaluate in vitro effect of subminimal inhibitory concentrations of imipenem, ampicilin/sulbactam, azithromycin, rifampicin and colistin onto the ability of biofilm formation and sensitivity to bactericidal activity of human serum of clinical A. baumannii isolates. Material and methods: From the collection of A. baumannii isolates, based on microtiter biofilm formation assay, two groups were formed: one group containing 34 A. baumannii biofilm positive, and another with 34 biofilm negative isolates.Serum bactericidal tests were performed and serum sensitivity was detected by colony count after exposure to undiluted human serum for two hours. Serum sensitive isolates were the ones with viabile cell count <10% in comparison to control. MICs for imipenem, ampicilin/sulbactam, azithromycin, rifampicin and colistin were detected and after 18-24 hour exposition of isolates to antibiotic concentrations ½, ¼, ⅛ i 1/16 of MIC, the microtiter biofilm formation assay and serume bactericidal tests again conducted to determine effect of antibiotic subMICs onto these two virulence determinants. Results: Sixty-five of sixty-eight tested strains accounted for resistant to human serum. All tested imipenem and azithtromycin subMICs exhibited statistically significant suppression of biofilm formation in biofilm positive strains. The effect of rifampicin was statistically significant in biofilm formation at ½ and ¼ of MIC, as well as for colistin at ½ and ⅛ of MIC. Statistically significant effect of sensitivity to human serum bactericidal effect was detected for ampicilin/sulbactam and azithromycin at all four tested concentrations bellow MIC. Conclusion: Azithromycin exhibited the best effect among tested antibiotics. It suppressed biofilm formation and had serum bactericidal activity enhanced. Biofilm formation was impaired when medium containing ampicilin/sulbactam was used. Nontheless, rifampicin, imipenem and colistin also exhibited significantly different biofilm formation production suppression. Ampicilin/sulbactam also established effect on serum resistance. Ability to induce biofilm formation was not detected.
Fizikalno-kemijska i druga svojstva piva mogu biti izložena promjenama tijekom skladištenja, što pivo čini manje atraktivnim do tržišno neupotrebljivim. Cilj ovog istraživanja bio je statističkim ...analizama i metodama te matematičkim modelima opisati značajne promjene fizikalno-kemijskih svojstava svijetlog lager piva uskladištenoga tijekom šest mjeseci u različitoj ambalaži staklena ambalaža, PET (polietilen-tereftalat), limenke i bačve. Značajnije promjene tijekom skladištenja su zabilježene za vrijednosti: boje (CL), stabilnosti pjene (FO), otopljenog kisika (DO) i bistroće/mutnoće (HZ) piva, te lako hlapljivih komponenti: acetaldehida (ACE), dimetil sulfida (DMS), diacetila (DIA) i pentanodiona (PEN). Dat je prikaz usporedbe sličnosti promjena ukupnih analiziranih fizikalno-kemijskih svojstava i sastava piva (lako hlapljive komponente) u različitoj ambalaži preko koeficijenta korelacije (r) iz kojega je vidljivo da je najveća sličnost ukupnih promjena između piva u staklenoj ambalaži i bačvama. Najveće i najintenzivnije promjene zabilježene su kod piva u PET ambalaži. Promjene fizikalno-kemijskih svojstava piva koje su pokazale najveće varijabilnosti vrijednosti tijekom skladištenja, a i najznačajniji su pokazatelji fizikalno-kemijskih svojstava, opisane su modelima polinomne regresije (PR) s koeficijentima determinacije \R^{2}\ = 1. Model je validiran (svijetlo lager pivo u PET ambalaži) pri čemu koeficijent korelacije (r) potvrđuje sličnost promjene za vrijednosti boje (CL), r = 0,99, stabilnosti pjene (FO), r = 0,94, bistroće (HZ), r = 0,98 i gorčine (BI), r = 0,59, između izmjerenih vrijednosti i vrijednosti dobivenih primjenom polinomnog modela.
General properties of beer are subject to change while in storage, which makes the beer less attractive and even unmarketable. The aim of this research was to describe any significant changes in lager stored in different packaging glass bottles, PET (polyethylene terephtalate), cans, kegs by using mathematical models and statistical analysis. The data were collected during a period of six months and it shows significant changes in color (CL), foam (FO), dissolved oxygen (DO), haze (HZ), and easily evaporating components: acetaldehyde (ACE), dimethyl sulphide (DMS), diacetyl (DIA), and pentanedione (PEN). This paper presents a similarity comparison of significant changes using the correlation coefficient (r) in overall analysis of physicochemical properties and structure of beer in different packaging. The most significant changes are recorded in beer stored in PET. The properties of beer, which show the highest level of variability during storage are described using polynomial regression (PR) models with a coefficient of determination, \R^{2}\ = 1. The model is validated (lager in PET packaging) while the correlation coefficient (r) confirms a similarity in changes for color (CL), r = 0.99, foam (FO), r = 0.94, haze (HZ), r = 0.98, and bitterness (BI), r = 0.59, between the measured values and the calculated polynomial values.
Fizikalno-kemijska i druga svojstva piva mogu biti izložena promjenama tijekom skladištenja, što pivo čini manje atraktivnim do tržišno neupotrebljivim. Cilj ovog istraživanja bio je statističkim analizama i metodama te matematičkim modelima opisati značajne promjene fizikalno-kemijskih svojstava svijetlog lager piva uskladištenoga tijekom šest mjeseci u različitoj ambalaži staklena ambalaža, PET (polietilen-tereftalat), limenke i bačve. Značajnije promjene tijekom skladištenja su zabilježene za vrijednosti: boje (CL), stabilnosti pjene (FO), otopljenog kisika (DO) i bistroće/mutnoće (HZ) piva, te lako hlapljivih komponenti: acetaldehida (ACE), dimetil sulfida (DMS), diacetila (DIA) i pentanodiona (PEN). Dat je prikaz usporedbe sličnosti promjena ukupnih analiziranih fizikalno-kemijskih svojstava i sastava piva (lako hlapljive komponente) u različitoj ambalaži preko koeficijenta korelacije (r) iz kojega je vidljivo da je najveća sličnost ukupnih promjena između piva u staklenoj ambalaži i bačvama. Najveće i najintenzivnije promjene zabilježene su kod piva u PET ambalaži. Promjene fizikalno-kemijskih svojstava piva koje su pokazale najveće varijabilnosti vrijednosti tijekom skladištenja, a i najznačajniji su pokazatelji fizikalno-kemijskih svojstava, opisane su modelima polinomne regresije (PR) s koeficijentima determinacije \R^{2}\ = 1. Model je validiran (svijetlo lager pivo u PET ambalaži) pri čemu koeficijent korelacije (r) potvrđuje sličnost promjene za vrijednosti boje (CL), r = 0,99, stabilnosti pjene (FO), r = 0,94, bistroće (HZ), r = 0,98 i gorčine (BI), r = 0,59, između izmjerenih vrijednosti i vrijednosti dobivenih primjenom polinomnog modela.
Senzorne karakteristike vina Plavca malog često uključuju negativna svojstva gorčine okusa i
astrigentnosti nezrelih tanina što je dijelom posljedica pogrešnog roka berbe grožđa. S
tehnološkog ...stajališta, sastav bobica u trenutku berbe od presudne je važnosti za
proizvodnju visokokvalitetnih crnih vina. Tradicionalno odluka o berbi se donosi na temelju
sadržaja šećera, ukupnih kiselina i pH-vrijednosti, a koji ukazuju samo na stupanj zrelosti
pulpe (tehnološka zrelost), dok nam stupanj zrelosti kožice i sjemenki (fenolna zrelost) ostaje
nepoznat. Grožđe ubrano temeljem osnovnih parametara ne garantira fenolnu dozrelost pa
takva vina mogu imati loša senzorna svojstva. Cilj ovog istraživanja je bio procijeniti zrelost
grožđa sorte Plavac mali kvantifikacijom osnovnih fizikalno-kemijskih i polifenolnih spojeva u
moštu i vinu. Grožđe je ubrano u četiri različita roka na dvije različite lokacije pri sadržaju
šećera od 17,6 do 21,40 °Brix, a što odgovara vinima sa 9,30 do 12,98 vol. % alkohola.
Polifenolni spojevi su analizirani spektrofotometrijskim i kromatografskim analitičkim
metodama, a intenzitet boje bobica je utvrđen koristeći nedestruktivni CIELab kolorimetrijski
pristup. Identifikacija i kvantifikacija polifenolnih spojeva ekstrakata grožđa (kožice i
sjemenki) i vina je provedena tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti HPLC-DAD.
Značajnost razlika u sastavu i koncentraciji pojedinih spojeva tijekom četiri roka berbe na
dvije lokacije je testirana dvosmjernom analizom varijance. Rezultati su pokazali da
dozrijevanjem grožđa raste udio ukupnih i pojedinačnih antocijana i flavonola, a smanjuje se
udio monomernih i dimernih flavan-3-ola u kožici. Udio monomernih flavan-3-ola u
sjemenkama se smanjuje, dok udio dimernih spojeva ostaje stabilan neovisno o roku berbe.
Odgoda roka berbe ima značajan utjecaj na polifenolni sastav vina, grožđe ranijih rokova
berbe daje vina siromašna tvarima boje, antocijanima i flavonolima, s visokim udjelom
procijanidin monomernih i dimernih flavan-3-ola. Vina kasnijih rokova berbe su bolje obojena
uslijed veće koncentracije antocijana i flavonola te sadrže veći udio prodelfinidin naspram
procijanidin monomernih jedinica i nižu koncentraciju dimernih flavan-3-ola. Dobiveni rezultati
pokazali su mogućnost procjene zrelosti grožđa preko vanjskih karakteristika, kao što su boja
kožice bobica i sjemenki. Definirani su metaboliti koji najznačajnije utječu na razlike u
sastavu grožđa i vina između četiri različita roka berbe. Obzirom na povezanost vanjskih
svojstava kožice i sjemenke te kemijskih spojeva izrađena je vizualizacija tonske gradacije
boje sjemenki i kožica bobice tijekom četiri različita roka berbe, a koja predstavlja kvalitetni
indikator dozrelosti grožđa Plavca malog.
Plavac Mali is major red grapevine of the Croatian wine industry. The sensory characteristics
of Plavac Mali wine often include negative sensations of bitter taste and astringency of
immature tannins, which is partly due to the wrong date of grape harvest. From a
technological point of view, the composition of berries at the harvest is essential for
production of high quality red wines. Traditionally the decision about harvest was taken
based on sugar content, titratable acidity, and pH that only provide information about pulp
ripeness, while the real degree of skin and seed maturity (phenolic maturity) remains
unknown. The grape harvested based on conventional parameters does not guarantee
phenolic maturation. Review of the similar researches on phenolic maturation, with emphasis
on so far conducted researches on Plavac Mali, project hypothesis and aims are shown in
the introduction chapter. Plavac Mali is late ripening variety and the race to produce high
concentrated wines, as well as uneven nature of the grape berry ripening, and the wrong
harvest timing indicators implies a delay in harvest with the aim of achieving better coloration
and rounded, velvet tannins which often results in unbalanced wines with high alcohol, low
acid content and high pH value. In this research project it is assumed that the specific ratios
of metabolites (sugars, organic acids, phenolic compounds, nitrogen, and potassium) in
grapes of the Plavac Mali of different harvest dates affect the chemical composition and the
production of different types of wine. It is also assumed that the color of the skin and the
seeds during maturation is correlated with the phenolic composition and can therefore be
used as a good indicator of ripeness of Plavac Mali. The aims of this research project were to
characterize grape and wine of Plavac Mali harvested at different technological ripeness,
examine the most suitable, practical maturity parameters (general maturity indexes, total
concentration of phenolic compounds, CIELab and RGB (HSV) variables of the color, HPLC
profiles) and to determine the best time of harvest. Correlation between the concentration of
the phenolic compounds and color development of the grapes was determined, and
visualisation of the colour gradiation of the grape seeds during diferent harvest dates was
made. The second chapter gives an overview of the latest research in the phenollic maturity
of grapes and consequences on the quality of wines. Chapter is organized in five
subdivisions and includes an overview of 198 literature references. The research carried out
by different authors showed that phenolic compounds play an important role in the quality of
red wine, particularly on sensory characteristics of the color, bitterness and astringency. The
production of high quality wines is based on the optimum degree of phenol grape maturity.
The concept of phenolic maturity at the level of the skin and the seed coat during maturation
implies achieving the highest concentration of anthocyanins in the skin with the lowest
extraction of the seeds proanthocyanidins in the total proantocyanidins. Red grape varieties
easily reach the sugar content required for the production of high quality wines in the
Mediterranean climates, but this is not the case with the phenolic compounds. In the last
stage of the grape berry development, the phenolic compounds, especially the anthocyanins
and the proanthocyanidins go through continuous quantitative and qualitative changes, and
the intensity of the same depends on agro-ecological conditions and vineyard practice.
Wines that are produced from unripe berries, whose skins and seeds did not achieve full
phenolic maturity are poor in color, have bitter taste and astringent sensations. Precise
research material and methods used in determination of grape maturity were described in
third chapter. Grape samples were collected during four different harvest dates in two
different collection vineyards, Duilovo and Baštica. Conventional oenological methods
included 7 different analytical methods. Total polyphenolic capacity of the grape berries was
determined through 3 spectrophotometric methods, and the separation of 5 different groups
of polyphenolic compounds was performed with HPLC. Traditional measurements of sugar
content, titratable acidity and pH are very important for the determination of grape ripeness.
During recent years evaluation of the grape color development and the estimation of the skin
and seed ripeness demands application of sophisticated analytical methods, primarily
spectrophotometric, colorimetric, and the methods of the liquid chromatography.
Unfortunately, these methods are not easily available to viticulturists and winemakers and
require knowledge of analytical chemistry and expensive devices. As the wine market
becomes more competitive, precise determination of the harvest date for production of the
specific wine style will become normal in the future. An inexpensive way of determination of
the best harvest date is the combination of traditional analyses and evaluation of the color of
the grape which is possible with the new tool developed in this research project, visualization
of the grape seed color. The fourth chapter consists of 25 tables, 24 graphs and 4 figures.
The results show the significance of influence of four harvest dates and two locations on
changes in the level of the conventional and polyphenolic parameters of grape and wine
Plavac Mali by two-way analysis of variance. Techniques of the multivariate analysis PCA
and Canonical correlation are used to determine the relationships between samples (PCA)
and parameters (Canonical correlation). Significant difference in physiochemical and
polyphenolic profile of grape berries of the four different harvest dates was determined.
Wines produced from grapes of the different harvest dates showed a greater difference in
basic oenological and polyphenolic profile. Comparison of the results of the polyphenolic
profile of Plavac Mali grape and wine demonstrated the opportunity to evaluate maturity of
the grapes by external parameters of color of grape skins and seeds. Due to the relationship
between external properties of the skin and seeds and chemical compounds, visualization of
the tonal gradation of the seed color during four different harvest dates was developed and
the possibility of its use as a quality indicator of maturity of grapes Plavac Mali was
determined. The research questions from hypothesis and raised by analysis were discussed
in the fifth chapter, organized in three subdivisions. The results are compared to latest
researches from this field. The proposed research provides a detailed insight into the
potential of technological maturity of Plavac Mali. Conventional grape maturity indicators (°
Brix, titratable acid and pH) as well as basic quality indicators, allowed a separation of
grapes based on harvest date and/or growing location. However, it is not possible to
correlate these indicators with the phenolic maturity of berries for the production of high
quality wines. Berries of Plavac Mali reached optimal acidity content in the second harvest
date, and optimal phenolic maturity in the third ha
U kliničkim bakteriološkim laboratorijima antibakterijska aktivnost plazme određuje se in vitro testiranjem, obično disk-difuzijskom metodom. Međutim treba uzeti u obzir da in vitro testiranje ne ...odražava uvijek djelotvornost antibiotika in vivo. U ovom istraživanju ispitana je baktericidna aktivnost uzoraka urina dobivenih nakon peroralne primjene pojedinačne doze oralnog antibiotika prema relevantnim gram-pozitivnim urinarnim patogenima. Linezolid je imao zadovoljavajuće baktericidne titrove tijekom cijelog razdoblja testiranja prema svim testiranim gram-pozitivnim kokima, dok su fluorokinoloni pokazivali visoku i perzistentnu baktericidnu aktivnost prema stafilokokima, a znatno slabiju aktivnost prema enterokokima. Prema rezultatima ex vivo pokusa, amoksicilin bi se mogao preporučiti kao lijek izbora jedino za infekcije koje uzrokuje Enterococcus faecalis. Amoksicilin u kombinaciji s klavulanskom kiselinom mogao bi se razmatrati kao terapijska opcija kod infekcija koje uzrokuju Staphylococcus saprophyticus i E. faecalis. Testirani stariji cefalosporini pokazali su se djelotvornima samo prema S. saprophyticus. Njihov je nedostatak kratko poluvrijeme eliminacije u urinu, što rezultira brzim sniženjem urinarnih baktericidnih titrova tijekom ispitivanog razdoblja. Nadalje, nemaju aktivnost prema enterokokima zbog njihove intrinzične rezistencije na cefalosporine.
Spontani bakterijski peritonitis (SBP) je ozbiljna komplikacija izazvana cirozom jetre, a definira se kao infi ciraniascites u odsutnosti bilo kakvog prepoznatljivog sekundarnog uzroka infekcije. ...Cilj ove studije bio je utvrditi učestalost, incidenciju, patogene i klinički ishod. U ovoj prospektivnoj studiji procijenjeno je 108 bolesnika s jetrenom cirozom i ascitesom liječenih u razdoblju od 18 mjeseci. Bolesnici su bili podijeljeni u dvije skupine prema dijagnostičkim kriterijima za SBP: skupina SBP (n=23) i skupina ne-SBP (n=85). Analizirale su se razlike među dvjema skupinama u kliničkom ishodu, odnosno stopa smrtnosti, incidencija gastrointestinalnog krvarenja, bakteremija/sepsa i učestalost ponovnog prijema u bolnicu. U skupini SBP analizirali su se i uzročnici odgovorni za SBP. Učestalost SBP kod naših bolesnika bila je 21%, a rizik incidencije 14,1% na godinu. Utvrđena je statistički značajna razlika među dvjema skupinama u smrtnosti (26% prema 4,7%; P=0,017), incidenciji gastrointestinalnog krvarenja (39% prema 11,7%; P=0,015) i učestalosti ponovnog prijma u bolnicu (47,8% prema 20%; P=0,05). Incidencija sepse nakon epizode gastrointestinalnog krvarenja bila je slična u dvjema skupinama (55,5% prema 50%; P=0,892). Za SBP su bili odgovorni slijedeći uzročnici: Escherichia coli (n=7),MRSA (n=2), Acinetobacter spp. (n=2), Staphylococcus aureus (n=1), Streptococcus spp. (n=1), Staphylococcus epidermidis (n=1) i Enterococcus faecalis (n=1). U naših bolesnika bilježi se visoka incidencija i smrtnost od SBP. Bolesnici s jetrenom cirozom i gastrointestinalnim krvarenjem imaju visok rizik za razvoj sepse s klinički dokazanim SBP ili bez njega. Među patogenima odgovornim za SBP prevladavaju gram-negativni mikroorganizmi, no zabilježen je i značajan udio gram-pozitivnih mikroorganizama i bolničkih infekcija bakterijama otpornim na antibiotike. Rezultati ovoga ispitivanja ukazuju na promjene u spektru patogena uslijed selekcije bakterija otpornih na antibiotike u bolničkoj sredini.
U ovoj disertaciji provedena je karakterizacija klorogenskih kiselina (CGAs) i analiza antioksidacijske aktivnosti u različitim vrstama kave (zelenim i prženim zrnima kave C. arabica i C. robusta, ...mljevenim kavama Franck Guatemala i Flatcher Olympia te instant kavama Nescafé Classic, Nescafé Espresso, Jacobs Monarch i Jacobs Intense). Prije karakterizacije CGAs, istražena su elektrokemijska svojstva kafeoilkina kiselina (CQAs), dikafeoilkina kiselina (diCQAs) i feruloilkina kiselina (FQAs) primjenom pravokutnovalne voltametrije (SWV), diferencijalne pulsne voltametrije (DPV) i protočne stripping kronopotenciometrije (FTSCP). Elektrokemijska mjerenja CGAs utvrdila su da se na površini radne elektrode odvijaju različite elektrokemijske reakcije različitim oksidacijskim mehanizmima, ovisno o kemijskoj strukturi CGAs. Karakterizacija CGAs provedena je primjenom metoda SWV, DPV, FTSCP i HPLC. Identifikacija i kvantifikacija CGAs u kavama pokazala je da najveći sadržaj ukupnih CGAs imaju zelena zrna kava. Antioksidacijska aktivnost CQAs i diCQAs istraživana je primjenom elektrokemijskog DNA biosenzora, dok je antioksidacijska aktivnost kave istraživana i primjenom DPPH i ABTS metode. Analiza antioksidacijske aktivnosti CQAs i diCQAs primjenom DNA biosenzora pokazala je ovisnost o kemijskoj strukturi ispitivanih klorogenskih kiselina. DNA biosenzor, ABTS i DPPH metode pokazale su da najveću antioksidacijsku aktivnost imaju uzorci zelenog zrna kave, zbog najvećeg sadržaja ukupnih CGAs. Istraživanjima je utvrđeno da postoji vrlo dobra do izvrsna korelacija između antioksidacijske aktivnosti kava i sadržaja ukupnih CGAs.
In this study, the characterization of chlorogenic acid (CGAs) and the analysis of antioxidant activity in different brands of coffee (green and roasted beans C. arabica and C. robusta, ground coffee Franck Guatemala and Flatcher Olympia, and instant coffee Nescafé Classic, Nescafé Espresso, Jacobs Monarch and Jacobs Intense) were investigated. Before the characterization, the electrochemical properties of the caffeoylquinic acids (CQAs), dicaffeoylquinic acids (diCQAs) and feruloylquinic acids (FQAs) were analysed by the square-wave voltammetry (SWV), differential pulse voltammetry (DPV) and flow through stripping chronopotentiometry (FTSCP). The electrochemical measurements of the CGAs have shown that on the surface of the working electrode, the different electrochemical reactions via different mechanisms of oxidation proceeded, in connection with the chemical structure of CGAs. Characterization of CGAs was performed by SWV, DPV, FTSCP and HPLC methods. The identification and quantification of the CGAs in different brands of coffee were performed by the SWV, DPV, FTSCP and HPLC methods. The results have shown that the highest CGAs total content exists in the green coffee beans. The antioxidant activity CQAs and diCQAs were analysed by DNA-biosensor while the antioxidant activity of coffee was analysed also by DPPH and ABTS methods. Antioxidant analysis of CQAs and diCQAs using DNA-biosensors has shown the dependence on the chemical structure of investigated CGAs. The methods of DNA-biosensor, ABTS and DPPH have shown the highest antioxidant activity in the green coffee beans due to the highest content of the total CGAs. Very good to the excellent correlation between the antioxidant activity of coffee and the CGAs total content was observed in this study.
Kraljevina, autohtoni kultivar Prigorja na područje Svetog Ivana Zeline. ima dugu tradiciju uzgoja, međutim uočena je velika varijabilnost biotipova unutar populacije. Upravo zbog sve većeg interesa ...za uzgojem Kraljevine kao i nepostojanje matičnih (selekcioniranih) nasada upućivali su na potrebu klonske selekcije. U postupku selekcije klonova uz osnovne pokazatelje rodnosti i kvalitete grožđa potrebno je istražiti i razinu varijabilnosti klonskih kandidata u sintezi pojedinih grupa kemijskih spojeva (hlapivi aromatski spojevi, polifenolni spojevi, aminokiseline, pojedinačne organske kiseline) koji sudjeluju u formiranju senzornih svojstava vina te definiraju njegovu kvalitetu. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi osnovni kemijski sastav te udio pojedinačnih organskih kiselina, aminokiselina i aromatskih spojeva u moštu i vinima klonskih kandidata kultivara Kraljevine kao i utjecaj soja kvasca na osnovni kemijski sastav, te udio pojedinačnih organskih kiselina, aminokiselina i aromatskih spojeva, te sastav polifenolnih spojeva u vinima klonskih kandidata kultivara Kraljevine. Uz to cilj je bio i definirati senzorna svojstva vina klonskih kandidata kultivara Kraljevina. Dvogodišnje istraživanje 9 klonskih kandidata (VV-438, VV-406,VV-479,VV-486,VV-483,VV-423,VV-360, VV-434,VV-482) provedeno je u moštu i vinu dobivenom od grožđa iz pokusnih vinograda smještenih u Svetom Ivanu Zelini. Tretmani u istraživanju bili su tretman A: vinifikacija korištenjem komercijalnog soja kvasca Anchor VIN13, i tretman B: vinifikacija korištenjem komercijalnog soja kvasca Uvaferm Affinity. Kemijska analiza mošta i vina obuhvatila je određivanje koncentracije šećera refraktometrijski, ukupnu kiselost titracijskom metodom prema O.I.V.-u, pH vrijednost te određivanje pojedinačnih organskih kiselina te aminokiselina tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC). U uzorcima vina provedena je osnovna fizikalno-kemijska analiza vina prema metodama O.I.V., pojedinačni polifenoli analizirani su primjenom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC) dok se određivanje kvalitativnog i kvantitativnog udjela tvari arome provelo primjenom instrumentalne metode plinske kromatografije (GC). Vina su senzorno ocijenjena metodom 100 bodova. Dobiveni rezultati istraživanja ukazali su na značajnu različitost ispitivanih klonskih kandidata pri čemu je klonski kandidat VV-360 u obje godine istraživanja imao najveću koncentraciju nakupljenog šećera kao i koncentraciju pojedinačnih aminokiselina dok se kao klonski kandidat sa najmanjim potencijalom nakupljanja šećera ali i najvećom ukupnom kiselošću nametnuo klonski kandidat VV-479. Po aminokiselinskom profilu 9 istraživanih klonskih kandidata možemo svrstati u tri grupe i to VV-360 u kojem je dominantna aminokiselina arginin, VV-434 u kojoj dominira glutaminska kiselina te preostalih sedam u kojima se aminokiselinski profil nije značajno razlikovao. Prema koncentracijama pojedinačnih organskih kiselina u grupi klonskih kandidata sa višim sadržajem vinske kiseline možemo izdvojiti VV-483, VV-482 i VV-423 dok se višim sadržajem jabučne kiseline nametnuo klonski kandidat VV-434 koji je zajedno sa klonskim kandidatima VV-479 i VV-486 u obje godine imao i niži pH. Rezultati polifenolnog profila ispitivanih klonskih kandidata također su se značajno razlikovali pri čemu je klonski kandidat VV-479 imao najviše hidroksicimetnih kiselina, VV-438 hidroksibenzojevih kiselina, a klonski kandidat VV-360 izdvojio se većim koncentracijama ukupnih flavanola. Aromatski profil dobivenih vina razlikovao se kako između ispitivanih klonskih kandidata tako i korištenog soja kvasca. Kao najzastupljeniji monoterpen izdvojo se linalol kojega je najviše utvrđeno kod klonskog kandidata VV-438. Po vrijednostima C13-norizoprenoida izdvojio se klonski kandidat VV479 dok je najviše viših alkohola imalo vino od klonskog kandidata VV-486. Pri tome je kod svih klonskih kandidata utvrđen i značajan utjecaj ispitivanih sojeva kvasaca pri čemu je soj Anchor VIN13 utjecao na veću koncentraciju norizoprenoida i monoterpena dok je Uvaferm Affinity stvorio više estera i viših alkohola. Dobiveni rezultati utjecali su i na senzornu ocjenu analiziranih vina pri čemu su se izdvojila vina od klonskih kandidata VV482 i VV-438 oba dobivena primjenom soja kvasca Anchor VIN13.
Kraljevina is an autochthonous grapevine cultivar whose name is closely linked to the area of St. Ivana Zelina. In this area cultivar Kraljevina has a long tradition, however, was observed large variability biotypes within the population. Because of the increasing interest in the cultivation of Kraljevina as well as the lack of selected plantation pointed to the need for the implementation of clonal selection. In the process of selection of clones with basic indicators of fertility and quality of grapes is necessary to investigate the level of variability of clonal candidates in the synthesis of certain groups of chemical compounds (volatile aromatic compounds, polyphenolic compounds, amino acids, individual organic acids) which participate in the formation of the sensory properties of wine and define its quality. The aim of this study was to determine the chemical composition and content of individual organic acids, amino acids and aromatic compounds in must and wine of clonal candidates cv Kraljevina and the impact of yeast strain on the chemical composition and content of individual organic acids, amino acids and aromatic compounds in wines of Kraljevina clonal candidates. In addition, the aim was to define the sensory characteristics of wines made from clonal candidates cv Kraljevina. In the chapter Overview of previous research data about cultivar Kraljevina and its general characteristic are noted as well as previous research conected with ampelographic description and basic chemical analysis of Kraljevina must and wine. Also the importance of clonal selection and resent achivments conected with this scientifical topic are listed as well as the results dealing with positive clonal selection. Published data about aromatic compounds in must and wine as well as their concentrations, pointed out the influence of wine technology, yeast selection and cultivar as well as selected clone. Stronge difference in the amount of individual chemical compounds from the group of monoterpens and C13 norisoprenoids is defined between Chardonnay selected clones as well as in clones of Kerner, Traminer, Rhine risling. Subchapter about polyphenols is dealing with a large and diverse group of chemical compounds that can strongly influence wine quality. So, determination of possible variability between cultivars and also clonal candidat in the accumulation of this group of compounds is important, the statement that is confirmed with large amount of published scientifical research dealing with this topic. Research wines of different clonal candidates have shown that it can significantly vary in intensity and color tonality as well as in concentration of individual polyphenols. Phenolic composition, antioxidant activity and color diversity was investigated in Concord grape clones from Brazil while in the wines obtained from seven clones Monastrell significant differences in the mineral composition, organic acids and color intensity was noticed. In the chapter Material and methods the course of research and data processing is presented. The two-year study of clonal candidates cv Kraljevina (Vitis vinifera L.) was carried out in the must and wine made from grapes grown in experimental vineyards located in Sveti Ivan Zelina, specifically at the position Puščak and position Krčina. Individual bunches of selected mass positive selection within the "Clonal selection of grapevine, cv. The Kraljevina ", are propagated and planted in both locations. This study was conducted on 9 clonal candidates cv Kraljevina (VV-438, VV-406, VV-479, VV-486, VV-483, VV -423, VV-360, VV-434, VV-482) which are separated due to a sufficient number of vines from which a minimal amount of grapes needed for good mikrovinifikacijskog process of alcoholic fermentation was secured. Grape harvest of each clonal candidate was done by hand, at the time of full maturity. The grapes were harvested in plastic boxes with capacity of 20 kg. After crushing the grapes must was settled for 24 h after which the precipitate was separated and clear must was poured in the four vessels, volume of 10 L per each clone candidate (a total of 36 pots). The alcoholic fermentation was carried out using two different commercial yeast strains, Anchor VIN13 and Uvaferm Affinity. During the alcoholic fermentation degradation of sugar and temperature was regularly monitored. After completion of the alcoholic fermentation samples were taken for analysis of wine and the wine was kept in basement conditions until the time of sensory evaluation that was carried out 6 months after the completion of alcoholic fermentation. Chemical analysis of must involves determining the concentration of sugar, total acidity, the pH value and the determination of individual organic acids and amino acids. In all must samples also the value of free amino acids (FAN) and the concentration of total polyphenols was determined. In wine samples basic chemical analysis was carried on (%vol alcohol, reducing sugar, total extract, total acidity, pH, volatile acidity, ash), as well as organic acid the amino-acids and individual polyphenols and aroma compounds concentrations were done using high performance liquid chromatography (HPLC) and gas chromatography (GC). The concentration of total phenolics and free amino acids in the wine was determined by spectrophotometry. All wines were evaluated by organoleptic method of 100 points. In the chapter Results, the main results obtained in the experiment are listed. Research results indicated a significant difference of tested clonal candidates where the clone candidate VV-360 in both years had the highest concentration of accum
Escherichia (E.) coli, koja je uzročnik više od 80% svih nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava, može istodobno iskazivati brojne čimbenike virulencije značajne u patogenezi infekcija mokraćnog ...sustava. Neki od poznatih čimbenika virulencije E. coli su sposobnost prianjanja na uroepitel, iskazivanje određenih antigena O i K, te proizvodnja hemolizina i aerobaktina. P-fimbrije, vrst adhezina E. coli, poznati su glavni čimbenik virulencije u nastanku akutnog nekompliciranog pijelonefritisa. Cilj ovoga istraživanja bio je određivanje virulentnih svojstava sojeva E. coli izoliranih iz mokraće bolesnika u kojih je dijagnosticiran kronični pijelonefritis, te usporedba ovih sojeva sa sojevima izoliranim iz mokraće bolesnika u kojih je dijagnosticiran akutni pijelonefritis, akutni cistitis i asimptomatska bakteriurija. Svakom od 160 istraživanih sojeva određena je serogrupa O, tip iskazanog adhezina, pokretnost, sposobnost stvaranja hemolizina, te postojanje kapsule i količina kapsularnog polisaharida. Utvrđeno je da sojevi izolirani iz mokraće bolesnika oboljelih od akutnog pijelonefritisa većinom iskazuju svih pet ili četiri istraživana biljega virulencije, dok su sojevi izolirani iz mokraće bolesnika s kroničnim pijelonefritisom bili manje virulentni, te su većinom iskazivali do tri čimbenika virulencije. Najniža virulencija opažena je u skupini sojeva izoliranih iz mokraće bolesnika u kojih je utvrđena asimptomatska bakteriurija. Najznačajniji biljezi virulencije s najvišom moći razlučivanja između kronične i akutne upale gornjeg mokraćnog sustava bili su iskazivanje P-fimbrija i proizvodnja hemolizina (p<0,01).
Infekcije mokraćnog sustava (IMS) kao posljedica kateterizacije pripadaju među najčešće bolničke infekcije, a učestalost im iznosi 30–40% od svih bolničkih infekcija. Velik broj takvih infektivnih ...epizoda može se prevenirati aktivnom, kontinuiranom edukacijom zdravstvenih radnika, implementacijom jasno vidljivih postupnika o postavljanju i održavanju urinarnih katetera i redovitim praćenjem kateteriziranih bolesnika putem nadzornih lista. Ovim putem želimo upozoriti na važnost navedenih aktivnosti prikazom značajnog smanjenja IMS povezanih s primjenom katetera na Odjelu za urološke bolesti OB u Slavonskom Brodu u dva perioda. Nakon provođenja gore navedenih postupaka, utvrdili smo statistički značajnu razliku u padu incidencije IMS koje prate kateterizaciju, i to s 20,4% na 11,7%, tj. c2=17,5; p<0,01 i posljedično, značajno smanjenje broja bolničkoopskrbnih dana, c2=16,62; p<0,01, dok razlika u ukupnoj potrošnji antibiotika na odjelu, unatoč padu broja IMS, nije bilo. Najčešći uropatogeni, bez značajne razlike u oba perioda bili su E. coli (29,7%), Enterococcus spp (20%) te Pseudomonas aeruginosa (15,8%). Strogo pridržavanje i provođenje preventivnih mjera, kao i nadzor nad njihovim provođenjem važan su činitelj u smanjenju broja bolničkih infekcija.
