To identify the factors associated with the onset of depression and anxiety in professional soldiers on a peacekeeping mission in Kosovo in 2009.
A cross-sectional study of 244 members of the ...Slovenian Armed Forces on a peace-keeping mission, using the Depression Self Rating Scale, the Self-Rating Anxiety Scale and a background questionnaire, was performed.
A 6.9% prevalence of depression and a 7.9% prevalence of anxiety were identified. The presence of a chronic pain condition and the recent termination of an intimate relationship were independently associated with the onset of either anxiety or depression or with a co-morbidity of anxiety and depression.
In spite of medical and psychological examinations prior to peacekeeping operations, the onset of anxiety and depression calls for special attention and empowerment by teaching peacekeepers how to use their social support and personal mastery resources.
Določiti dejavnike, povezane z nastopom depresije in tesnobe pri poklicnih vojakih na mirovni misiji na Kosovu.
Presečna študija, v katero je bilo vključenih 244 pripadnikov Slovenske vojske na mirovni misiji, je bila izvedena leta 2009. Uporabljeni so bili Zungov vprašalnik za samooceno depresije in anksioznosti, lestvica za samooceno kronične bolečine ter vprašanja o demografskih značilnostih.
Pojavnost depresije je bila 6,9 %, anksioznosti pa 7,9 %. Prisotnost kronične bolečine in nedavna prekinitev intimnega razmerja sta bili neodvisno povezani s pojavom anksioznosti ali depresije oziroma s sopojavljanjem obeh.
Glede na to, da so bili pred odhodom na mirovno misijo vojaki celovito zdravstveno pregledani in psihološko ocenjeni, terja pojav anksioznosti in/ali depresije na mirovni misiji posebno pozornost. Predlagamo poučevanje mirovnikov o uporabi in krepitvi socialne podpore ter osebnih virov odpornosti.
U radu se obrađuje koncept mirovnih operacija koji se razvijao u okvirima Ujedinjenih naroda i do danas je najvidljivija aktivnost koja se poduzima s ciljem održavanja međunarodnog mira i sigurnosti. ...U novije vrijeme u provedbi kompleksnih mirovnih operacija sudjeluju razne međunarodne organizacije i institucionalni dionici, uključujući i civilnu policiju sastavljenu od policijskih službenika iz različitih zemalja. U radu se analiziraju organizacijski oblici i poslovi u kojima sudjeluju policijski službenici kao pripadnici međunarodnih mirovnih operacija. Na primjeru studije slučaja Istočnog Timora istražit će se kakvo je mjesto i ulogu imala policijska komponenta u provedbi sedam međunarodnih operacija različitih tipova i profila na teritoriju ove države u razdoblju od 1999. do 2012. godine.
From the killing fields of Rwanda and Srebrenica a decade ago to those of Darfur today, the United Nations has repeatedly failed to confront genocide. This is evinced, author and journalist Adam ...LeBor maintains, in a May 1995 document from Yasushi Akashi, the most senior UN official in the field during the Yugoslav wars, in which he refused to authorize air strikes against the Serbs for fear they would "weaken" Milosevic. More recently, in 2003, urgent reports from UN officials in the Sudan detailing atrocities from Darfur were ignored for a year because they were politically inconvenient.This book is the first to examine in detail the crucial role of the Secretariat, its relationship with the Security Council, and the failure of UN officials themselves to confront genocide. LeBor argues the UN must return to its founding principles, take a moral stand and set the agenda of the Security Council instead of merely following the lead of the great powers. LeBor draws on dozens of firsthand interviews with UN officials, current and former, and such international diplomats as Madeleine Albright, Richard Holbrooke, Douglas Hurd, and David Owen.
This book will set the terms for discussion when UN Secretary General Kofi Annan steps down to make room for a new head of the world body, and political observers assess Annan's legacy and look to the future of the world organization.
Predmet istraživanja analiza je rada Komisije za međunarodno pravo na kodifikaciji odgovornosti međunarodnih organizacija za međunarodno protupravne čine koji je 2011. godine rezultirao usvajanjem ...Nacrta članaka o odgovornosti međunarodnih organizacija. U središtu analize je odredba čl. 7. Nacrta koja propisuje pretpostavke za pripisivost ponašanja u situacijama kad države ustupaju svoje organe međunarodnim organizacijama radi sudjelovanja u mirovnim operacijama. Kroz analizu relevantnih odluka Europskog suda za ljudska prava i nekih državnih sudova (Nizozemske, Belgije i Ujedinjene Kraljevine) ukazuje se na ključne probleme s kojima su se spomenuti sudovi susretali pri odlučivanju o pripisivosti povreda međunarodnog prava počinjenih u mirovnim operacijama – nedovoljnu jasnoću u formulaciji odredbe o pripisivosti takvih ponašanja, različito tumačenje pojma stavljanja na raspolaganje organa države nekoj međunarodnoj organizaciji, nedefiniranost sadržaja standarda efektivne kontrole koji je, sukladno Nacrtu, propisan kao kriteriji utvrđivanja pripisivosti i, posljedično, arbitrarno određivanje mjerodavnog standarda kontrole. Autorica upozorava da neujednačena praksa i nabrojane manjkavosti Nacrta članaka o odgovornosti međunarodnih organizacija dovode do pravne nesigurnosti i umanjuju mogućnosti žrtava protupravnih čina da dobiju adekvatnu pravnu zaštitu. Zaključno se na temelju provedene analize autorica zalaže za primjenu standarda efektivne kontrole kao dosad već priznatog standarda u kontekstu pripisivosti, izlažu se ključni elementi sadržaja i značenje tog standarda, predlažu smjernice za njegovu ispravnu primjenu i ukazuje na važnost istovremene dvostruke (višestruke) pripisivosti državama i međunarodnim organizacijama.
U radu autor analizira kako je i zašto Hrvatska tek u svibnju 1995. s Ujedinjenim narodima zaključila uobičajeni sporazum o statusu snaga. Naime, treba napomenuti da se to dogodilo u trenutku kada je ...u Hrvatskoj završila prva mirovna operacija Ujedinjenih naroda (UNPROFOR), a počela je teći druga (UNCRO). Objašnjavaju se razlozi takva razvoja događaja, sadržaj samoga sporazuma, ali i političke, diplomatske i druge posljedice do kojih je došlo uslijed njegova višegodišnjega izostanka.
Težište ovog rada je na sustavnom prikazu koncepta kolektivne sigurnosti, kao Poveljom Ujedinjenih naroda zamišljenim načinom rješavanja sukoba, i razlozima neuspjeha tog koncepta. Zatim slijedi ...analiza razvoja i nastanka mirovnih operacija s ciljem prikaza današnje realnosti koja je u bitnome drugačija od slova Povelje Ujedinjenih naroda. Na kraju se kao rezultat analize koncepta kolektivne sigurnosti, kao zamišljenog sustava, i mirovnih operacija, kao postojećeg načina ostvarenja težnje za mirom, želi doći do odgovora na pitanja da li je situacija u kojoj se odredbe Povelje ne primjenjuju u daljnjoj budućnosti i dalje održiva.
U radu se analiziraju pripreme i djelovanje dvaju kanadskih bataljuna UNPROFOR-a, dijelova pješačke brigade ‘’Princeza Patricija’’ koji su bili razmješteni u UNPA Sektoru Zapad u Zapadnoj Slavoniji. ...Pripreme bataljuna, posebno shvaćanje korijena sukoba uvelike su odredile držanje kanadskih časnika u kriznim situacijama na terenu. Kao dobro opremljena i obučena postrojba, jedna od rijetkih kompetentnih u sastavu UNPROFOR-a, Kanađani su od zapovjedništva dobivali zahtjevnije zadatke i radi želje za isticanjem trudili se ispuniti ih. Na napetom području crte razdvajanja oko Pakraca i Lipika, punom incidenata, kanadski bataljuni ambiciozno su nastojali provesti Vanceov plan i obraniti UNPA zonu.
Ovaj se članak bavi sustavom kolektivne sigurnosti prema glavama VI., VII. I VIII. Povelje Ujedinjenih Naroda. Promatračke misije i mirovne operacije nemaju eksplicitnu pravnu osnovu u tekstu ...Povelje. Oni su se razvili iz prakse. Temelje se na odlukama Vijeća sigurnosti, a ponekad čak i Opće skupštine. Drugi dio ovoga članka posvećen je zaštitinim snagama UN-a (UNPROFOR- u) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Unatoč svojemu nazivu i naoružanju, UNPROFOR je u suštini bio prikrivena promatračka misija. Nije imao mandat za mirovnu operaciju, koji je hrvatska javnost od njega očekivala. Nije zaustavio zločine protiv civila u četiri dijela Hrvatske (UNPA zonama) koje su bile okupirale pobunjeničke, paravojne i dobrovoljačke srpske postrojbe. Nije ni osigurao povratak prognanika njihovim kućama, što je bilo nužno za stvaranje uvjeta za slobodne i demokratske izbore u ovim hrvatskim područjima kojima je dodijeljen „poseban status“.
Mnogo je veća obmana bila s UNPROFOR-om u Bosni i Hercegovini. Izvorno promatračkoj misiji poput one u Hrvatskoj kasnije je povjerena ona mirovna, ali nikada s jasnim mandatom koji bi bio dovoljan za obnašanje dužnosti koje s postajale sve veće. Nikada nije bila ovlaštena uporabiti silu osim za potrebe samoobrane ili osiguravanja prijevoza humanitarne pomoći. Primjerice, grad Sarajevo bio je opkoljen srpskim trupama od travnja 1992. do rujna 1995. uz golema stradanja civila, što je bilo duže i od opsade Lenjingrada u Drugome svjetskom je oružja bilo dovoljno, ali ne i volje da se to učini. Stoga je ta mirovna misija u Bosni i Hercegovini bila UN-ov fijasko, kao i ona u Somaliji 1993. godine. Nakon zločina koje su srpske vlasti počinile protiv većinskoga albanskog stanovništva na Kosovu, u proljeće 1999. uslijedila je NATO-va akcija bombardiranja na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije. Zbog oporbe Rusije i Kine, Vijeće sigurnosti UN-a nije odobrilo tu akciju prema glavi VII. Povelje UN-a. Ovaj se članak posebice bavi problemom je li u krajnje nužnoj situaciji koja nalaže sprječavanje najgorega zla, humanitarna intervencija oružanih sila pravovaljana prema današnjemu međunarodnome pravu.
Autori pretpostavljaju da je u procesu formiranja sigurnosne politike suvremenih država i međunarodnih institucija, utjecaj javnog mnijenja sve relevantniji i neposredniji.Na tom temelju autori ...predstavljaju slovensko javno mnijenje o odabranim sigurnosnim temama, prije svega o ugroženosti Slovenije, njenom članstvu u NATO-u i razvoju Slovenske vojske, posebno o njenoj ulozi u društvu i zadacima, učešću u mirovnim operacijama i načinu njenog popunjavanja vojnicima. U tom kontekstu autori između ostalog ukazuju na činjenicu da je prema očekivanjima javnosti ključni zadatak Slovenske vojske pomoć u slučaju prirodnih i tehničkih nesreća, a tek na drugom mjestu obrana države. To je posljedica dramatičnih promjena stvarne i percipirane ugroženosti Slovenije
u posljednjem desetljeću.
PDF
