UVOD
Premda se košarka igra odvija u dvije faze (napad i obrana), ipak se ukupan zbroj svih napada različita trajanja, njihov karakter i učinkovitost pokazuju ključnima za procjenu sadržaja, ...obilježja i konačnog rezultata utakmice. Stoga je problem istraživanja određen važnošću spoznaje o broju i trajanju napada ekipa različitih kvaliteta i razina pripremljenosti, o postotku brzih (protunapada) i postavljenih napada te o njihovoj učinkovitosti, kao i o promjenama koje se u strukturi napada događaju tijekom godina. Na teorijskom planu te spoznaje omogućuju izgradnju modela strukture napada, a na praktičnom planu objektivni pokazatelji, prikupljeni metodom pedagoške opservacije, omogućuju objektivnu procjenu kvalitete različitih ekipa, procjenu njihove taktičke osposobljenosti, zrelosti te izbor konkretne taktike napada za potrebe određene utakmice (konkretan kontekst). Cilj je rada ustanoviti relacije između trajanja napada i postignutih sportskih rezultata ispunjenjem slijedećih zadataka: ustanoviti trajanje napada kvalitetnih muških ekipa, odrediti postotni udio pojedinih vrsta napada utvrdenih prema kriteriju trajanja te ustanoviti učinkovitost pojedinih vrsta napada
ISPITANICI I METODE
Korištena je metoda pedagoške opservacije tako da su se bilježili broj, trajanje i učinkovitost napada na ukupno 99 međunarodnih košarkaških utakmica suparnika visoke i podjednake kvalitete. Autoru nisu poznati podaci o tome da su igdje provedena slična istraživanja. Podaci su prikupljeni na utakmicama svjetskih košarkaških prvenstava za muškarce, koja su održana 1986. (tablica 1, slike 1 i 2) i 1994. (tablica 3, slike 4 i 5; tablica 4, slike 6, 7, 8 i 9; tablica 5, slike 10 i 11), potom na utakmicama europske zone kvalifikacija za Olimpijske igre 1992. (tablica 2, slika 3) te na utakmica Europskog juniorskog prvenstva za košarkaše 1994. (slika 12). Uspješnim napadima smatrali su se oni napadi koji su zaključeni košem ili protivničkim prekršajem pravila igre.
REZULTATI I RASPRAVA
Istraživanje je pokazalo kako postoji nedvojbena povezanost između trajanja i učinkovitosti napada. Napadi su razdijeljeni u pojedine skupine/vrste napada prema slijedećim kriterijima: stupanj učinkovitosti i prema uobičajenoj podjeli na tranzicijski (protunapad) i postavljeni napad. U izradi idealnog teorijskog modela strukture napada za osnovu je uzimao najbolji intervalni indeks između trajanja napada i njegove učinkovitosti. Pri tome se autor rukovodio pretpostavkom da je svakoj ekipi na raspolaganju podjednako ograničeno vrijeme posjeda lopte – 20 min ili 1.200 sekundi. Prosječan broj po utakmici i postotna zastupljenost napada različita trajanja i njihova učinkovitost prikazani su u tablicama i na slikama za svako međunarodno natjecanje posebno. Na Svjetskom prvenstvu 1986. uocava se iznimna dinamičnost igre - 92 napada u prosjeku, od kojih je 49 (53,4%) bilo uspješnih. Za to natjecanje izradena je struktura od pet vrsta napada (slika 2). Slicnosti su uočene na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre 1992. Ipak, uočavaju se i neke specifičnosti – europske momčadi bile su brže i učinkovitije u zaključivanju postavljenih napada uigranim kombinacijama ili individualnim akcijama vrhunskih košarkaša. U nastavku autor analizira taktiku napada hrvatske reprezentacije, za koju smatra da je bila najbolje taktički pripravljena (tablica 2, slika 3). Hrvatska reprezentacija izvela je prosječno 83 napada po utakmici s uspješnošću od 61%, a osobito je bila uspješna u brzim napadima (2-5 sekundi): udio od 22% u svim napadima (18 po utakmici) i 78% učinkovitost. Autor ovdje uvodi pojam «hasty attack» (brzopleti napad ili nepripravljeni završetak napada), koji ne drži osobito korisnim jer je rezultat obično individualne akcije, ali bez suradnje s ostatkom ekipe (bez postavljanja bloka, bez izborene pozicije za skok u napadu i drugoga), pa mu ni učinkovitost nije visoka. Od 1986 do Svjetskog prvenstva 1994. godine (sa sudjelovanjem i reprezentacije SAD-a) mogu se uočiti neke tendencije: ubrzanje napada, narocito veća zastupljenost brzih protunapada (2- 5s, obično nakon ukradene lopte ili skoka u obrani),.u čemu su osobito bili uspješni hrvatski košarkaši. Na potonjem svjetskom prvenstvu pokazala se slabija taktička pripravljenost ekipa: broj brzopleto završenih napada jako se povećao (20% od svih napada), a učinkovitost je od svih vrsta napada u njima bila najniža (42%). no, s druge strane, taj podatak može svjedociti o ubrzanju igre. Osobito je uočljivo poboljšanje učinkovitosti u završecima napada dobro uigranim kombinacijama ili individualnim akcijama velikih igrača (tablica 3, slike 4 i 5). Rezultati američke reprezentacije prikazani su u tablici 4 i slikama 6 i 7. Izrazito obilježje igre američkih košarkaša u napadu je brzo zaključivanje napada (prosjek od 95,5 po utakmici; 95% svih njihovih napada završavalo se unutar intervala od 2 do 15 sekundi). Mogući razlozi: vrijeme napada u NBA-u 24 sekunde i superiornost u tehničko-taktičkim vještinama i znanju. Rezultati osvajača srebrne medalje, ruske reprezentacije, prikazani su na slikama 8 i 9, a hrvatske reprezentacije (brončana medalja) u tablici 5 i na slikama 10 i 11. Hrvatski stil igre u napadu opet je obilježio velik broj brzih napada (2-5s) – 26,9% od svih napada i uspješnost 69%, i taktička disciplina (zanemariv broj brzopletih završetaka napada). Visoka kvaliteta hrvatske škole košarke pokazala se i na Europskom juniorskom prvenstvu 1994. u Izraelu (slika 12).
ZAKLJUČAK
Spoznaje o strukturi i trajanju napada unapreduju programiranje i kontrolu trenažnog procesa te pomažu izboru najucinkovitijih napadačkih taktika protiv konkretnih protivnika. Rezultati dobiveni na utakmicama vrhunskih košarkaških ekipa podjednake kvalitete odgovaraju modelu strukture napada koji je predložio autor (1995., 1998. i 1999.):
• Trajanje napada od 2 do 5 sekundi: 34% svih napada, učinkovitost 74%
• Trajanje napada od 6 do 9 sekundi: 13% svih napada, učinkovitost 58%
• Trajanje napada od 10 do 22 sekundi: 42% svih napada, učinkovitost 61%
• Trajanje napada od 23 do 30 sekundi: 11% svih napada, učinkovitost 63%
S povećanjem broja brzih napada raste i potreba da se jasno razluče brzi protunapadi (2-5 sekundi) od brzopleto završenih (6-9 sekundi) napada.
U dužim (postavljenim) napadima pokazalo se iznimno važnim da ekipe primijene dobro uigrane kombinacije žele li nadigrati obranu, osobito u utakmicama jednako kvalitetnih ekipa. Usprkos tomu što su se košarkaška pravila često mijenjala, a mijenjaju se i danas, pa se tako i pravilo o trajanju napada promijenilo, ovo je istraživanje vrijedan doprinos proučavanju razvoja košarkaške igre, osobito taktika napada, koje su se također mijenjale u posljednja dva desetljeća 20. stoljeća. Prikupljeni podaci doprinose i teorijskim raspravama o košarci, a mogu poslužiti kao polazna točka za slijedeća istraživanja o strukturi i trajanju napada prema novim pravilima.
