Proizvodnja i potrošnja škroba u svijetu u stalnom je porastu zahvaljujući pozitivnim učincima koji se ostvaruju dodatkom škroba ili njegovih derivata pri proizvodnji različitih proizvoda. Primjena ...nativnih škrobova u različitim granama industrije (prehrambena, kemijska, farmaceutska...) relativno je niska zbog određenih nedostataka koji se ogledaju u gubitku viskoznosti i svojstava ugušćivanja nakon kuhanja i skladištenja, retrogradaciji, nestabilnosti u kiselim uvjetima i/ili sinerezi itd. Da bi se ti problemi nadvladali i proširile mogućnosti primjene škroba u prehrambenoj i neprehrambenoj industriji, provode se kemijski, fizikalni i enzimski postupci modificiranja škroba te kombinacije navedenih postupaka. Iako se u novije vrijeme sve veći broj istraživanja bavi fizikalnim postupcima modificiranja (preželatinizacija, primjena ekstruzije, ultrazvuka, uzastopni postupci izazivanja sinereze) te enzimskim postupcima (npr. „linearizacija“ amilopektina), no najčešći oblik modificiranja škroba i dalje su postupci kemijskog modificiranja – esterificiranje, eterificiranje, umrežavanje i dvostruka modifikacija. Osim što se modificiranjem postižu željena funkcionalna svojstva škroba, dobiva se i ekonomski isplativa zamjena za hidrokoloide, omogućuje primjena škroba u proizvodnji biorazgradive ambalaže, kao nosača različitih aktivnih tvari u farmaceutskoj industriji, a novija istraživanja pokazala su da se modificiranjem utječe i na probavljivost škroba. Naime, rezistentni škrob (frakcija škroba koja se ne probavlja u tankom nego u debelom crijevu podliježe fermentaciji) pokazao se kao iznimno potencijalno sredstvo za korištenje u terapiji dijabetesa, dijareje, pretilosti te enteralnoj i parenteralnoj prehrani bolesnika.
Genetsko modificiranje, genetsko transformiranje ili genetski inženjering skup je tehnika koje pružaju mogućnost dodavanja poželjnih obilježja u superiorne geno tipove biljaka, putem prijenosa gena ...između različitih nesrodnih vrsta, rodova, pa čak i carstava, što se inače ne događa u prirodi. S druge strane, klasičnim se
oplemenjivanjem putem selekcije i križanja između jedinki koje pripadaju istoj ili srodnim vrstama također izmjenjuju i ističu određena svojstva radi poboljšanja vrsta prema ljudskim mjerilima, ali je takav prijenos gena moguć i u prirodi. S genetskim modificiranjem na drvenastim biljkama započelo se 1987. godine na
topolama (Fillatti i dr. 1987). To je prva studija u kojoj je uspješno regenerirano genetski modificirano tkivo šumske vrste drveća. Svojstva koja su najčešće predmet genetske modifikacije kod biljaka jesu sastav lignina, tolerancija na herbicide, otpornost na bolesti i štetnike te kontrola cvatnje. Osim samog postupka genetskih
transformacija, terenski pokusi genetski modificiranoga šumskog drveća predstavljaju vrlo važan segment u cjelokupnom lancu istraživanja. Testiranje izmijenjenih svojstava u prirodnim okolišnim uvjetima pridonosi boljem shvaćanju interakcije okolišnih utjecaja i transformiranih svojstava. Iako se procjenjuje kako postoji
preko 600 terenskih nasada s genetski modificiranim drvenastim vrstama širom svijeta, u šumarstvu gotovo nema komercijalne uporabe takvih plantaža. U hrvatskom šumarstvu ne postoje naznake takva korištenja biotehnologije. Međutim, praćenje svjetskih trendova važno je za implementaciju inozemnih iskustava u zakonsku regulativu te za stjecanje dovoljnih količina znanja za provedbe mjera
sigurnosti i opreza prilikom takvih istraživanja.
Na uzorcima korozijski postojanih čelika provedena su laboratorijska ispitivanja te ispitivanja u stvarnim uvjetima trošenja. Elektrokemijska ispitivanja provedena su radi provjere korozijske ...otpornosti modifi ciranih površina čelika. Na uzorcima korozijski
postojanih čelika X20Cr13 i X17CrNi16-2 provedena je metalografska analiza i ispitivanje tvrdoće. Mogućnost primjene modifi ciranih površina na odabranim čelicima
provjerena je ispitivanjem uzoraka svornjaka u stvarnim uvjetima trošenja.
Uzorci svornjaka zavareni su REL postupkom, a korištena je elektroda Cr-Ni-Mn (18/8/6/). Dobiveni rezultati pokazuju da su indukcijski zakaljeni i naknadno nitrirani martenzitni čelici prosječno postigli otpornost trošenju do tri reda veličine veću u
odnosu na dostavno stanje.
U radu su prikazani rezultati laboratorijskih istraživanja furnirskih ploča proizvedenih od furnira od drva breze (Betula pubescens Ehrh.) s visokim sadržajem vode (15 %) i uz primjenu modifi ...ciranoga fenolformaldehidnog PF) ljepila. Pšenični škrob, raženo brašno, rezorcinol i fenol-rezorcinol-formaldehidna smola izabrani su kao sredstva za modifi ciranje. Analizirane su dinamička viskoznost, koncentracija vodikovih iona, sadržaj krute tvari, vrijeme otvrdnjavanja, otvoreno vrijeme smjese za lijepljenje i smicajna čvrstoća uzoraka furnirskih ploča. ANOVA analiza pokazala je da vrsta, smjesa i težinski udjel sredstava za modifi kaciju ljepila značajno utječu na mehanička svojstva furnirskih ploča. Dobivene vrijednosti čvrstoće smicanja iznad su standardnih zahtjeva (1N/mm2), a svojstva uzoraka furnirskih ploča zadovoljavaju europsku normu EN 314-2 za kvalitetu lijepljenja klase 3 koja se odnosi na furnirske ploče koje se mogu rabiti u vanjskim uvjetima.
U članku se raspravljaju rezultati istraživanja promjena deformabilnosti kisikovih i sulfidnih uključaka u strukturalnom čeliku obradbom kalcijem. Dobiveni rezultati ukazuju na pozitivan utjecaj ...dodataka kalcija na promjenu oblika kisikovih i sulfidnih uključaka sukladno njegovom kemijskom sastavu.
Europski tekstilci udruženi u European Technology Platform for the Future of Textile donijeli su devet smjernica za razvoj tekstilstva u Europi. Nova primjena tekstilne tehnologije za izradu ...materijala visokih svojstava (medicinski tekstil, tekstil za zaštitu i sport) jedna je od njih. U skladu s tim, ovaj rad je pokušaj modifikacije površine poliesterske tkanine nanočesticama tribomehanički aktiviranog zeolita (TMAZ) radi postizanja veće UV zaštite. Sposobnost zaštite poliesterskom tkaninom namijenjenom uglavnom za ljetnu odjeću od nepovoljna UV zračenja ispitana je nakon površinskih modifikacija – alkalne hidrolize i obrade nanočesticama TMAZ-a te optičkog bijeljenja. Poliesterska tkanina od poli(etilen-tereftalata) površinski je modificirana alkalnom hidrolizom u natrijevoj lužini uz dodatak ubrzivača. Nanočestice TMAZ-a i optičko bjelilo Uvitex ERN-P (Ciba) naneseni su na površinu poliesterske tkanine termosol-postupkom. Površina tkanine istražena je skenirajućom elektronskom mikroskopijom (SEM). Određen je zaštitni učinak na UV zračenje te utjecaj na bjelinu (e. CIE whiteness, WCIE) i požućenje (e. Yellowing Index, YI) tkanine. Učinak površinskih modifikacija uspoređen je s učinkom UV apsorbera Tinofast PES (Ciba), posebno namijenjenoga za UV zaštitu. Postojanost obrade ispitana je nakon pranja. Alkalnom hidrolizom poliesterske tkanine dolazi do površinske modifikacije poliesterskog vlakna te tkanina poprima estetski izgled nalik na svilu. Obradom nanočesticama TMAZ-a ispunjavaju se napukline na alkalno hidroliziranoj poliesterskoj tkanini, dajući joj bolju adsorptivnost, dok estetski izgled ostaje. Optičkim bijeljenjem povećava se bjelina i UV zaštita. Optičko bjelilo i nanočestice TMAZ-a pokazuju sinergijski učinak na povećanje bjeline i UV zaštite. Primjenom nanočestica TMAZ-a na modificiranoj tkanini postignuta je podjednaka UV zaštita kao primjenom UV apsorbera, koja se neznatno smanjuje u pranju.
PDF
