Sveta Barbara je iznimno štovana svetica u zapadnoj i istočnoj Crkvi. Štuju je i protestanti. Jedna je od četrnaest svetaca pomoćnika u nevolji. Crkve, kapele, oltari, kipovi, slike, toponimi, ...krematonimi, sanktonimi, fitonimi i antroponimi zorno svjedoče o kultu sv. Barbare u kršćanskoj tradiciji Hrvata. Postoje i autohtone legende i predaje o sv. Barbari. U kršćanskoj tradiciji Hrvata usmenim putem prenose se pučke lirske pjesme i molitve sv. Barbari. Raznovrsni su običaji, obredi, ophodi i divinacije vezani uz kult sv. Barbare. Običaj sijanja pšenice drevnoga je pretkršćanskoga podrijetla. Dječaci i mladići, položaji, u ranu zoru od kuće do kuće odlazili su čestitati blagdan sv. Barbare. Domaćice položajnika posipaju pšenicom, a potom mu bacaju zrnje kukuruza na pod da ih pokupi. Također se pripravljalo panspermijsko varivo. U tim primjerima prepleću su drevni pretkršćanski apotropejski, panspermijiski i simpatički elementi koje su Hrvati kristijanizirali. Takvo je i praznovjerje u sjevernim krajevima Hrvatske da će otkriti lopova onaj koji na Barbarinje počne praviti metlu i završi je na Badnji dan. U radu se navode i multidisciplinarno interpretiraju legende, običaji, obredi, ophodi i divinacije vezani uz kult sv. Barbare u kršćanskoj tradiciji Hrvata u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji, Republici Crnoj Gori i Gradišću (Austrija).
Reprodukcija psalma S. Krelja iz 16. stoletja iz faksimila Trubarjeve pesmarice. Knjižico z naslovom “Eni psalmi, ta celi catehismus, inu tih vegshih gody, stare inu noue kerszhanske peisni, od P. ...Truberia, S. Krelia, inu od drugih sloshene, druguzh popraulene inu pobulshane” so natisnili pri tiskarju Ulrichu Morhartu v Tubingenu do srede maja leta 1567. Publikacija je vsebovala katekizem, psalme in krščanske pesmi v slovenskem jeziku, ki so jih peli ob najpomembnejših praznikih. Pesmarica je ena najredkejših knjig iz obdobja začetkov slovenske književnosti v 16. stoletju. Ohranila se je v enem samem, a nepopolnem izvodu. Doktor Mirko Rupel jo je odkril leta 1951 v knjižnici župnišča St. Mang v Kemptenu, kjer je deloval njen avtor.
Život svetog Nikole prate legende još od njegova rođenja. Sveti Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, neudanih djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, svjećara, zidara, trgovaca, ...tkalaca, zatvorenika, trgovaca, putnika, bolesnika, umirućih. Blagdan Svetoga Nikole u tradicijskoj kulturi Hrvata karakteriziraju: darivanje djece, Nikolinjski ophodi - obilaženje osobe prerušene u svetog Nikolu u biskupskom ornatu s palicom i krampusa (đavola) s košarom, lancima, šibom i slično, da od doma do doma nagrade dobru, a kazne zločestu djecu. Hrvati, također, organiziraju slavlja i procesije u čast Svetog Nikole. Drevni pretkršćanski običaj spaljivanja barki Hrvati su kristijanizirali i sačuvali do naših dana. Kult svetog Nikole u hagiografskoj baštini Hrvata svjedoče i: usmene lirske pjesme o svetom Nikoli, molitve, zavjetna svetišta i toponimi koji svoje ime baštine prema svetom Nikoli. U legendama, usmenim lirskim pjesmama i molitvama leit motiv je more. U radu se more spominje 87 puta. Međutim, u hrvatskoj znanstvenoj literaturi nedostatno je istražen kult svetog Nikole. Stoga se u radu navodi i multidisciplinarno interpretira sedamdesetak primjera običaja, obreda, usmenih lirskih pjesama i molitvi svetom Nikoli. Navode se i neka zavjetna svetišta, te toponimi koji ime baštine prema svetom Nikoli. Od tih primjera šezdesetak je suvremenih zapisa koji su nastajali 1996. do 2014. godine.
Odreći se prošlosti u ime budućnosti, koja proživljavanjem i sama postaje prošlost, za mene je oduvijek značilo nemati ni prošlosti ni budućnosti, živjeti u trenutku i za trenutak kao životinja… To ...čovjek od sebe ne bi smio učiniti. Radi sebe, mnogo bi izgubio, a dobio ne bi ništa, najmanje budućnost…
Ivan Aralica Život nastanjen sjenama
U radu se piše o životu, mučeništvu i kultu svetoga Jure. Potom slijedi sedamnaest poglavlja u kojima se navodi i multidisciplinarno interpretira preko stotinu pedeset primjera legendi, obreda, običaja, ophoda, proricanja, vjerovanja, usmenih lirskih pjesama, molitvi. U radu je preko stotinu primjera zapisanih u prethodnih desetak godina u sedamdesetak mjesta u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sve to zorno svjedoči da je sveti Jure jedan od najštovanijih svetaca u Hrvata. Štovanje blagdana Svetoga Jure ogleda se u svjetovnim i vjerskim običajima i obredima. U folklornom smislu Jurjevo je uz Badnji dan najbogatiji dan u godini. Neki od jurjevskih običaja, obreda, vjerovanja i proricanja pretkršćanskoga su podrijetla, a u nekima se prepleću pretkršćansko s kršćanskim. Najviše svjetovnih obreda, ophoda i običaja imaju apotropejski i panspermijski karakter. Premda blagdan Svetoga Jure nije zapovjedni, Hrvati katolici slave ga škropljenjem, svetim misama, procesijama, hodočašćima, zavjetima i molitvama.
Rokopis datira v desetletji med 1580 in 1590. Je dobro ohranjen, a vseeno nepopoln. Pisava (26 vrstic na stran) je kaligrafski polustav z oblikami iz navedenega obdobja. V pravopisu spoznamo resavsko ...šolo z akcenti in spiritusi.Naslovi so pisani z rdečilom; inicialke so rdeče z zavoji. Vinjeti sta dve. Prva je ozka, iz belih pletenih trakov z rumenimi in zelenimi okraski. Druga je v »balkanskem stilu« - dva prepletena kroga v pravokotniku, pobarvana z rumeno, zeleno in rdečo barvo.Gre za skrajšani oktoih, v prvem delu samo z bogoslužjem za nedelje. V drugem delu je bogoslužje za delovne dneve, vendar za vsak dan samo en glas. Rokopis je sprva pripadal samostanu Studenica, od koder je bil odnesen l. 1697 ob razdejanju. Kasneje se je znašel v rokah raškega metropolita Grigorija, v 18. stoletju je pripadal raznim lastnikom, l. 1803 pa ga je dobil neki Djuro iz Zaumskega sela in ga kot dar vrnil Studenici. Očitno je, da ni utrpel škode kakor številni drugi rokopisi iz Studenice ob razrušenju in požigu l. 1813. Skoraj gotovo je, da ga je odnesel iz samostana Vuk Karadžić, ko je obiskal Studenico l. 1830, in tudim da je prišel rokopis v Kopitarjevo zbirko z Vukovim posredovanjem.(Mošin 1971)
62A: Pregibna podobica.Sv. Marija.Molitvi.Natisnjeno in prodano v Novem mestu.62B: Bratovščina svetega brezmadežnega Srca Marijinega za izpreobrnenje grešnikov.Dnevi popolnih odpustkov.
Knjiga o Tobiji (Tob), napisana oko 200. god. pr. Kr., koloritnim pripovijedanjem
govori o jednoj obiteljskoj povijesti u kojoj pobožni Židov Tobit, sužanj iz
Naftalijeva plemena, autentično živi ...svoju religioznost. On je nadasve milosrdan
i vršitelj je Zakona. Cilj mu je ostati dosljedan vjeri svojih otaca, pa makar i uz
cijenu vlastitoga života. Jako mu je stalo da vrednote do kojih je držao prenese na
sina Tobiju. Knjiga je prožeta osjećajem pouzdanja u Božju providnost i idejom o
Božjem očinstvu koji se brine za čovjeka i uvijek se odaziva onima koji ga zazivaju.
Povijesni kontekst Tob podsjeća na mogućnost življenja punine vlastite vjere unutar
kulturne, društvene i političke stvarnosti koja se na prvi pogled čini da je
potpuno strana židovstvu. Nije teško shvatiti kako je vjerski život u Tob aktualan
i za nas. Naime, Tob i danas upućuje na put življenja svoje vjere u Boga, zajedno s
vrednotama, u kontekstu koji se često čini da je potpuno stran. Drugim riječima,
Tob ima za cilj odgovoriti na ključno pitanje: Kako živjeti kao vjernik u svijetu koji
nije naklon i ne pomaže na tom putu? Autor članka otkriva vjerske elemente u Tob
izvlačeći ih na površinu i praveći jednu sintezu. U nekoliko podnaslova sagledava
Tobitovu vjernost Bogu, analizira njegov moralno-vjerski lik, donosi nekoliko
karakteristika Sarine molitve i vjere te govori o zajedničkom putu vjere mladih
supružnika Tobije i Sare. Vjerski osjećaj i zajedništvo s jedinim Bogom, tajna su
idiličnog ambijenta o kojem govori Tob.
Među svecima o kojima je iznimno malo stručne i znanstvene literature jest i sv. Rok koji je zaštitnik od kužne epidemije, rana i kolere. Više od dvadeset suvremenih izvornih primjera o sv. Roku ...svjedoči iznimno štovanje toga sveca u katoličkoj tradicijskoj baštini Hrvata. Hrvati i danas pripovijedaju o čudesnim izlječenjima po zagovoru sv. Roka. U mnogim mjestima na blagdan sv. Roka hodočasti se u svetišta toga sveca, održavaju se procesije te priređuju velika narodna veselja. U usmenoj su komunikaciji i u naše vrijeme legende koje kazuju o sv. Roku i kugi. Versificirane legende koje se i danas pamte imaju iznimnu estetsku vrijednost. Fabula tih legendi u suglasju je sa životom sv. Roka. Hrvati katolici i danas se mole sv. Roku i preporučuju tome svecu. Usmeno-književni primjeri, obredi, običaji, te toponimi nazvani po sv. Roku nedvojbeno svjedoče kult toga sveca u katoličkoj tradicijskoj baštini Hrvata, te duboku ukorijenjenost hrvatskoga naroda u zapadnu kršćansku civilizaciju.
Sveta Katarina Aleksandrijska jedna je od četrnaest Božjih pomoćnica i
pomoćnika. Kristova je nebeska zaručnica. Štuje se kao svetica i mučenica
u zapadnoj i istočnoj Crkvi. Štuju je i anglikanci i ...luterani. Mučeničkom
smrću posvjedočila je vjeru u Krista 307. godine za vrijeme cara Daie II.
Sveta Katarina zaštitnica je djevojaka i žena, filozofa, teologa, prosvjetnih
djelatnika, studenata, izdavača knjiga, viših škola i knjižnica. Hrvati
katolici iznimno štuju sv. Katarinu. O tome svjedoče suvremene molitve
toj svetici, versificirane legende, Katarinine lamentacije. U radu se navodi
takvih petnaestak primjera koji se prvi put publiciraju. Za vrijeme
turske okupacije Hrvati su se ženili na blagdan sv. Katarine. Toga dana u
jednome mjestu znalo se ženiti po šezdeset mladića i djevojaka. Taj običaj
uveden je zbog prava prve bračne noći, a u hrvatskoj tradiciji očuvao se
do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća.
Iako je postupak pri katalogiziranju anonimnih publikacija određen u priručnicima i praksi, ponekad nas djela koja držimo u ruci navedu na preispitivanje. Molitvena knjiga Pobožne molitve, tiskana u ...Beču 1678., napisana na hrvatskom kajkavskom jeziku, u ženskom rodu i tiskana anonimno, djelo nadahnuto položajem čovjeka između smrti i Boga, otvara brojna pitanja o namjeni i autorstvu. Budući da nema izravnih tragova o nastanku, analiziraju se kajkavski molitvenici i neka druga djela srodne vrste, povijesne okolnosti i djelovanje bratovština te se slijede krhotine ženskoga redovničkoga molitvenog života u Zagrebu u sedamnaestom stoljeću i pisana ostavština klarise Judite Petronile Zrinski.
