Autor članka postavio je dva glavna cilja. Prvi je cilj da se, na temelju naznačenih definicije braka, skiciraju temeljne promjene kojima je institucija braka trenutno podvrgnuta (kriza ciljeva, ...privatizacija, astave, konkubinat, istospolni odnosi). Drugi cilj je prikaz problema vezanih uz priznavanje naravnoga prava, kojima se zagovara tradicionalno razumijevanje braka kao zajednice muškarca i žene. Polazi se od uvjerenja o stanovitom odnosu između razumijevanja braka i temeljnoga koncepta naravnoga prava. Prikazana su dva temeljna koncepta naravnoga prava: aristotelsko-tomistički i suvremeni, čije su posljedice navedene u zaključcima. Oba koncepta pretpostavljaju određeno razumijevanje ljudske naravi koja se u prvom slučaju tretira kao statična (duhovno-fizička struktura) i, u drugom slučaju, kao dinamična (inteligentna sloboda).
Conscience plays a major role in the moral observance of our personal, religious and professional lives. Being conscientious in the gifted freedom of action and moral responsibility of committing to ...act rightly in a conformist society with prevailing pluralistic bio/ethical beliefs, exposes us to many existential struggles to persevere in this conscientious conduct. This is especially evident in the application of numerous scientific advances in clinical practice, which opens a space for conflicting situations, by participating in scientific research, diagnostic and therapeutic procedures and interventions that are not in line with the moral conscience of the individual, where pragmatic goals conflict with medical ethics, the protection of human rights and dignity of life, which consequently requires: the preservation of conscientious commitment, the appeal of conscience. For the appeal of conscience to be morally grounded, it is necessary to become more familiar with the etymological and moral definition of conscience in the context of theological doctrine, to respect bio-legal determinants in ethical and professional principles that affirm the freedom of thought, conscience and religion as fundamental human rights, guaranteed by international documents and codes of medical ethics and deontology. Their joint initiatives support the moral responsibility of conscientious conduct which requires respect for the dignity, inviolability and sanctity of human life, which are particularly prominent in the perspective of Christian anthropology, moral theology and personalistic bioethics.
Nedvojbeno je da negativistički pristup religijskom i etičkom pluralizmu u modernom svijetu nema potporu u crkvenim dokumentima. Da li se isto može reći za moralni pluralizam unutar Katoličke crkve, ...na teorijskom ili praktičnom planu? Neki crkveni dokumenti postavljaju određene granice pluralizmu na ekumenskom planu s ciljem da on ne postane sinkretizam (»Dominus Iesus«), ali i moralnom pluralizmu, s ciljem da se spriječi relativiziranje naravnog zakona i apsolutiziranje individualne savjesti (»Veritatis splendor«). Analiza pojedinih dokumenata kao i pokušaja vodećih moralnih teologa da otvore vrata moralnom pluralizmu u Crkvi ne ukazuje na postojanje takve mogućnosti.
Za pluralizam koji predmnijeva da je moguće legitimno naučavati i djelovati različito od nauka učiteljstva kada taj nauk zastupa istine za koje smatra da su dio naravnog moralnog zakona te donosi norme u svezi primjene tih načela u praksi teško je naći podlogu u nauku učiteljstva. Mogući je pluralitet razmišljanja o dosezima naravnog moralnog zakona, o tome što je narav i o njezinoj nepromjenjivosti. Na razini praktičnog djelovanja vjernika moguće je da postoji pluralitet ponašanja, kada pojedinac misli da to može opravdati svojom savješću, unutar tzv. »forum internum«, no ovo ne može nikada postati trajno «pravo« da se tako ponaša ili da se drugi tako ponašaju. To trenutačno »pravo« legitimno je ako on stremi prema objektivnoj istini.
PDF
