U radu se prikazuju rezultati istraživanja koje je provedeno 2022. na području Policijske postaje
Pitomača, a cilj istraživanja bio je stjecanje uvida u pojedina viktimološka, odnosno ...sociodemografska obilježja i iskustva žrtava prekršaja nasilja u obitelji. Uzorak je činilo 40 punoljetnih
žrtava nasilja u obitelji različitog spola koji su odabrani metodom slučajnog odabira iz skupine
žrtava prekršaja iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19., 84/21.,
114/22.) počinjenih u posljednje četiri godine. Za potrebe ovog istraživanja korištena je anketa
te skupine varijabli koje opisuju sociodemografska obilježja žrtava i iskustva žrtava nasilja u
obitelji. Podaci dobiveni istraživanjem upućuju na potrebu uvažavanja pojedinih viktimoloških
obilježja žrtava na području Policijske postaje Pitomača, posebno u pogledu onih ekonomskih,
socijalnih, obrazovnih i kulturoloških. Istraživanje skreće pozornost na to da bi trebalo poduzimati aktivnosti usmjerene jačanju svijesti ukupne populacije stanovništva o obiteljskom nasilju
kao ozbiljnom problemu, a zatim socioekonomske mjere kojima bi se postigla veća obrazovna i
ekonomska razina, posebno u romskoj kulturnoj sredini. U provođenju tih mjera nužno je voditi
računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova, koja bi, uz povećanje kvalitete života, dovela do
promjene stavova o spolnoj i rodnoj jednakosti te neprihvatljivosti nasilja u obitelji.
prekršaji, nasilje u obitelji, viktimološka obilježja, Policijska postaja Pitomača,
iskustva, žrtve
U znanstvenim i stručnim psihologijskim, psihijatrijskim i pravnim krugovima diljem svijeta vodi se rasprava o
uporabi koncepta roditeljskog otuđenja. U Hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi ...prevladavaju tekstovi u
kojima se „otuđenje“ promatra kao na znanosti utemeljen konstrukt. Ono što nedostaje su tekstovi koji propitkuju
znanstvenu utemeljenost „otuđenja“ i problematiziraju moguće posljedice upotrebe takvog, u ovom trenutku još
uvijek, nedovoljno jasno definiranog i operacionaliziranog koncepta, na dobrobit naših korisnika. U ovom radu
iznesene su poteškoće s ovim konceptom i stavljene u kontekst prakse temeljene na dokazima te su prikazane
potencijalne štetne posljedice upotrebe „otuđenja“ u radu sa ženama žrtvama nasilja i korištenja „otuđenja“ kao još
jedne strategije prisile i kontrole nad žrtvama.
Relationship commitment is one of the key constructsin studies on relationship quality and stability. In this study, the Investment Model (Rusbult, 1980) was used as a theoretical basis, where ...commitment is emphasized as the central construct for relationship maintenance and endurance. The aim of the study was to examine the role of psychological violence in predicting commitment and perceived relationship stability within the aforementioned model. The participants were students of the University of Zagreb (N = 154), with female students (77.9%) being more represented in the sample. The obtained results confirmed the assumptions of the basic model and all regression analyses resulted in a high percentage of explained variance of the examined criteria. The frequency of experiencing psychological violence was a significant negative predictor of commitment and perceived relationship stability, and this relationship was only partially mediated by other examined constructs. Contrary to expectations, more frequent experiencing of psychological violence also had a direct contribution in predicting less perceived relationship stability. The paper discusses the meaning of individual mediation effects and their contribution to explaining the relationships between the investigated constructs. The implications for future studies and for potential practical application of the results are also indicated. Key words: psychological violence; commitment; stability; partner relationships; Investment model
U novije vrijeme smatra se da učitelji imaju ključnu ulogu u suočavanju s problemom vršnjačkog nasilja, a za kvalitetne intervencije važna je kompetentnost učitelja. Cilj ovog istraživanja je ...ispitati odnos kompetentnosti i percipirane ozbiljnosti nasilne situacije u predviđanju intervencija učitelja u slučajevima vršnjačkog nasilja. Istraživanje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku (N=639) učitelja osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, prosječne dobi 43 godine (sd=10,59). Za prikupljanje podataka, uz upitnik sociodemografskih karakteristika, korištene su Vinjete te Skala samoprocjene kompetentnosti za rad učitelja na problemima vršnjačkog nasilja. Uz analizu temeljnih odrednica kompetentnosti utvrđeno je da će učitelji koji su kompetentniji procjenjivati nasilje ozbiljnije od svojih manje kompetentnih kolega, a oni koji nasilje percipiraju ozbiljnije češće će i intervenirati. Rezultati pokazuju da kompetentnost ima značajnu prediktivnu ulogu u predviđanju intervencija, a u tom odnosu ozbiljnost nasilja ima moderatorski efekt. Najnižu vjerojatnost intervencije imaju učitelji s niskom kompetentnosti i niskom percepcijom ozbiljnosti nasilja, a najvišu vjerojatnost intervencije imaju učitelji koji imaju visoke razine kompetentnosti i procjenjuju nasilje ozbiljnim. Uz temeljno određenje kompetentnosti, ovaj rad nudi i relevantne smjernice za edukaciju učitelja.
In recent times, teachers are considered to play a key role in dealing with the problem of peer violence and their competence is very important for quality interventions. The aim of this study was to examine the relationship between competence and perceived severity of a violent situation in predicting teacher intervention in cases of peer violence. The research was conducted on a nationally representative sample (N = 639) of primary school teachers in the Republic of Croatia, average age 43 years (SD = 10,599). In addition to the socio-demographic characteristics questionnaire, data was collected via Vignettes and the Self- Assessment Competence Scale for Teachers’ Work on Peer Violence Problems. In addition to the analysis of the basic determinants of competence, it was found that teachers who are more competent will assess violence somewhat more seriously than their less competent colleagues, and those who perceive violence more seriously will also intervene more often. The results show that competence has a significant predictive role in predicting interventions, and in this respect the severity of violence has a moderating effect. Teachers with low competence and low perception of the severity of violence have the lowest probability of intervention, and teachers with high levels of competence who assess violence as serious have the highest probability of intervention.
Autor analizira ratifikaciju Istanbulske konvencije u Hrvatskoj 2018. Nakon uvodnog prikaza temeljnih teorijskih i metodologijskih postavki, prvi dio članka analizira tekst Konvencije. Drugi dio ...članka analizira njezinu političku recepciju u hrvatskoj javnosti uoči, tijekom i nakon ratifikacije. Pritom se diskursi koji su se sučeljavali i surađivali uspostavljaju induktivno, na osnovi uočavanja ponavljajućih sličnosti i razlika u istupima različitih aktera u javnim medijima. Nakon analize diskurzivnih okvira rasprave, prikazuju se institucionalni i izvaninstitucionalni aspekti procesa ratifikacije koji se odigrao unutar tih okvira. Naglasak se stavlja na sklapanje diskurzivne koalicije zastupnika dominantnog diskursa o nasilju nad ženama i diskursa o obiteljskoj tradiciji koji je, uz interpretativnu izjavu, omogućio ratifikaciju Konvencije.
The author analyzes the case of ratification of the Istanbul convention in Croatia in 2018. After introductory explanations of the basic theoretical and methodological conditions of the analysis, the first part of the article analyzes the text of the convention. The second part of the article analyzes its political reception in Croatian public at the time before, during and after its ratification. In doing so, it inductively establishes the discourses that both clashed and collaborated, on the basis of repetitive similarities and differences in the utterances that different actors made in the public media. After the discursive framework of the debate is analyzed, the institutional and non-institutional aspects of the ratification process that took place within these framework are presented. Emphasis is placed on the formation of a discursive coalition between advocates of the dominant discourse on violence against women and the discourse on family tradition that, with the interpretive statement, enabled the ratification of the convention.
This paper presents the results of the first survey of peer violence conducted in Croatia on a nationally representative sample. The aim of this study was to examine the presence of peer violence and ...characteristics of children who are involved in such violence in various ways. Special attention was given to the experience of domestic violence and its relationship to their involvement in bullying. The study included 3.470 children aged 11, 13 and 16 (fifth and seventh grade of primary and second grade of secondary school). The results showed that 64.1% of children are not involved in peer violence, 14.8% of them are victims, 6.3% perpetrators, and 14.8% are both victims and perpetrators. Peer violence increases with age when it comes to the number of pupils involved as perpetrators and victims-perpetrators, while the proportion of victims decreases after the seventh grade. Girls are more often victims and victims-perpetrators and are more involved in relational violence, while boys are more often involved in physical and verbal violence. There is a greater proportion of those who have below-average financial status in all groups of children who experience violence, while the perpetrators are more often children from families with an above-average financial status. The percentage of children who have experienced violence in the family is the smallest among children not involved in bullying and largest among victims-perpetrators. These results are discussed in the context of the findings of earlier research studies and potential risk factors for the involvement of children in peer violence.
Na temelju provedenog terenskog istraživanja pojavnosti nasilja nad Romkinjama u romskim obiteljima, kao i njihovih uvjerenja i stavova o nasilju nad Romkinjama u romskim obiteljima koje je bilo ...provedeno na uzroku od 350 Romkinja koje žive na području 12 izoliranih romskih naselja na području Međimurske županije, upotrebom logističke regresijske analize izrađena su tri prediktivna modela profila Romkinje kao žrtve obiteljskog nasilja u romskoj obitelji. Aplikativni cilj istraživanja bio je usmjeren prema pomoći nadležnim zdravstvenim i socijalnim službama, kako bi na vrijeme mogle usmjeriti fokus svojeg rada prema onim Romkinjama kao korisnicama koje su pod većim rizikom od izloženosti nasilju. U prvom modelu, koji je uključivao samo sociodemografske karakteristike ispitanica, od prediktora izloženosti Romkinja obiteljskom nasilju unutar Romske obitelji prema Waldovu testu značajnosti koeficijenata kao statistički značajni izdvojeni su starija životna dob (OR 1,848, p - 0,007), veća materijalna deprivacija (OR 2,345, p - 0,021) i ranija dob rađanja prvog djeteta prije 16. godine života (OR 7,962, p - 0,004). Proširenjem modela sa stavovima i predrasudama o nasilju nad ženom uz već izdvojene značajni prediktore kao što su mlađa životna dob (OR 1,760, p - 0,015), ranija dob rađanja prvog djeteta (OR 8,210, p - 0,003) i ranija dob zasnivanja obitelji (OR 0,305, p - 0,048, kao najsnažniji prediktor izdvojena su uvjerenja i stavovi o nasilju (OR 1,957, p - 0,002), pri čemu Romkinje s većim stupnjem prihvaćanja predrasuda o nasilju imaju i veću šansu da budu žrtve nasilja. Konačno, uvođenjem kao nezavisne varijable i izloženost nasilju u djetinjstvu i to po pojedinim oblicima zlostavljanja (tjelesnom, psihičkom, seksualnom i ekonomskom), dobiven je prediktivni model koji se pokazao statistički značajnim (p < .01), a koji je od sva tri modela najbolje predviđao vrijednosti zavisne varijable, pri čemu su od prediktora bili značajni ranija dob rađanja prvog djeteta (OR 7,955, p - 0,041), ranija dob zasnivanja obitelji (OR 0,106, p - 0,017), veća brojnosti djece na skrbi (OR 3,087, p - 0,049) i izloženost tjelesnom (OR 14,560, p-0,001), ekonomskom (OR 4,728, p - 0,049) i psihičkom (OR 8,088, p - 0,000) nasilju u djetinjstvu. Izloženost nasilju u djetinjstvu toliko je snažan prediktor da njegovim uvođenjem u model stavovi o nasilju, odnosno veća sklonost prihvaćanja predrasuda o nasilju nad ženom te veća materijalna deprivacija gube prediktorsku snagu, čime je direktno potvrđena pretpostavka da su Romkinje koje su bile žrtve nasilja u djetinjstvu pod višestruko većim rizikom od bivanja žrtvom nasilja u odrasloj dobi.
Roma families, as well as their beliefs and attitudes toward violence against Roma women in Roma families conducted on the sample of 350 Roma women living in 12 isolated Roma settlements in Međimurje County, by using logistic regression analysis, three predictive profiles of Roma women as victims of gender violence in Roma families were made. The applicable goal of the research is aimed at helping health and social services further shift the focus of their work towards the Roma women beneficiaries who are at higher risk of exposure to violence. In the first model, which included only the socio-demographic characteristics of respondents according to Wald’s test of significance of coefficients, older age (OR 1,848, p-0,007), higher material deprivation (OR 2,345, p-0.021) and the earlier age of birth of the first child (OR 7.962, p-0.004) were singled out as statistically significant from the predictors of Roma women’s exposure to domestic violence within Roma families. Extending the model with attitudes and prejudices about violence against women with the previously highlighted significant predictors, such as younger age (OR 1,760, p-0,015), earlier age of first child (OR 8,210, p-0,003) and earlier age of starting a family (OR 0.305, p-0.048), beliefs and attitudes toward violence were singled out as the strongest predictor(OR 1,957, p 0,002). Roma women with a higher degree of acceptance of prejudice about violence are also more likely to be victims of violence. Finally, the introduction of exposure to childhood violence through individual forms of abuse (physical, psychological, sexual and economic) as an independent variable resulted in a prediction model that proved to be the most statistically significant (p <.01), and out of all three models best predicted the values of the dependent variable, where the predictors were significant earlier age of birth of the first child (OR 7,955, p-0,041), earlier age of starting a family (OR 0,106, p-0,017), higher number of children in care (OR 3,087, p-0,049) and greater exposure to physical (OR 14,560, p-0.001), economic (OR 4,728, p-0,049) and psychological (OR 8,088, p-0,000) childhood violence. Exposure to domestic violence is such a strong predictor that by introducing it into the model, attitudes toward violence, i.e. a higher tendency to accept prejudices about violence against women and greater material deprivation, lose their predictive power. This directly confirms the assumption that Roma women who were victims of childhood violence are at a much higher risk of being a victim of adult violence.
Nakon kratke prezentacije fenomena pornografije, osobito njegove uobičajene, ali zloslutne prisutnosti u sredstvima društvenoga priopćavanja, članak se usredotočuje na analizu odnosa između ...pornografije i seksualnoga nasilja. U članku se na temelju teorija o obiteljskom nasilju i osobito teorija o seksualnom nasilju propituje povezanost pornografije i seksualnoga nasilja, analiziraju se suprotna stajališta o njihovu međuodnosu te eventualni interesi koji stoje u pozadini različitih stajališta. Slijedi potom pomna analiza dokumenta Papinskoga vijeća za komunikacije naslovljenoga »Pornografija i nasilje u sredstvima komunikacije« te antropološka i etička analiza odnosa pornografije i seksualnoga nasilja. Prijetvornost i prijevarnost dvojbe sastoji se u činjenici, zaključak je članka, da pornografija i seksualno nasilje nisu samo u uzročno-posljedičnoj svezi, nego da su to dva vrlo slična fenomena, gotovo isti po svojoj naravi i sadržaju, da su posljedica istoga mentaliteta i kulture, s istim devastirajućim učincima na ljudsku osobu i njezinu spolnost.
Predmet istraživanja bili su stavovi i predrasude Romkinja o nasilju nad ženama u romskoj obitelji. Provedeno je jednokratno istraživanje tipa tzv. nacrta »poprečnog presjeka« u jednoj vremenskoj ...točki (proljeće 2020.) metodom anketiranja, a na proporcionalnom, stratificiranom uzorku od 350 Romkinja iz 12 romskih naselja Međimurske županije. Romska kućanstva odabrana su metodom »nasumičnog hoda«, a ispitanice metodom »prvog rođendana«. Istraživanje je pokazalo visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o nasilju nad ženom u obitelji, uključujući prihvaćenost stavova o pravu muškarca na primjenu nasilja nad ženom pod brojnim okolnostima, nadalje visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o krivnji žene kao žrtve za doživljeno nasilje, zatim predrasudu o minorizaciji značenja nasilja i relativizaciji odgovornosti nasilnika za učinjeno nasilje, te prihvaćenost predrasuda o načinu prevencije nasilja, a sve navedeno izraženo kroz ukupnu zabilježenu prosječnu vrijednost razine prihvaćanja prema svih 40 postavljenih tvrdnji na skali od 1 do 5. Istraživanjem je potvrđena signifikantna pozitivna povezanost prihvaćanja predrasuda sa svim promatranim socio-demografskim čimbenicima tako da su prihvaćanju takvih stavova značajno sklonije bile mlađe Romkinje, one koje su sklopile tradicionalni romski brak u mlađoj dobi prije punoljetnosti, one s vrlo niskom razinom obrazovanja, bez završene osnovne škole, nezaposlene i koje su prvo dijete rodile prije 16. godine, kao i one koje imaju više od četvero djece na skrbi.
The subject of the research is the attitudes and prejudices of Roma women about violence against women in the Roma family. The research was a cross-sectional study at a single point in time (spring 2020) using a survey method, conducted on a proportional, stratified sample of 350 Roma women from 12 Roma settlements in Međimurje County. The research was carried out as a one-time survey according to the so-called drawing a »cross-section at one point in time« (spring 2020) using the survey method, and on a proportional, stratified sample of 350 Roma women from 12 Roma settlements in Međimurje County. Roma households were selected using the »random walk method« and the interviewee was selected using the »first birthday method«. The research showed a high level of acceptance of prejudices about violence against women in the family, including the acceptance of attitudes about a man’s right to use violence against a woman under numerous circumstances, further about the woman’s guilt as a victim for the violence experienced, then about the minimization of the meaning of violence and the relativization of the abuser’s responsibility for what has been done violence, and the acceptance of prejudices about the way to prevent violence, and all of the above expressed through the total recorded average value of the level of acceptance according to all 40 stated statements on a scale from 1 to 5. The research also confirmed a significant positive association of acceptance of prejudice with all observed socio-demographic factors, so that younger Roma women, Roma women who entered into a traditional Roma marriage at a younger age before reaching adulthood, were significantly more inclined to accept such attitudes, then Roma women with a very low level of education, Roma women without completing primary school, unemployed Roma women, and Roma women who gave birth to their first child before the age of 16, as well as those Roma women who have more than 4 children in their care.
Roditeljska je uloga jedna od najzahtjevnijih životnih uloga koja istovremeno može biti vrlo ispunjavajuća, ali i vrlo zahtjevna i stresna. U posljednje se vrijeme bilježi velik interes za proučavanj ...e sagorij evanj a u roditelj stvu koj e karakterizira silna iscrplj enost povezana s roditelj skom ulogom, emocionalno udaljavanje od djece i osjećaj neučinkovitosti u roditeljskoj ulozi te sumnja u sposobnost da se bude dobar roditelj. U ovome su radu prikazane validacij a i metrij ske karakteristike hrvatskoga prijevoda Upitnika sagorijevanja u roditeljstvu (engl. Parental Burnout Assessment, PBA) autorice I. Roskam i suradnica (2018) koji sadrži četiri supskale (iscrpljenost u roditeljskoj ulozi, suprotnost s prethodnim doživljajem sebe kao roditelja, zasićenost roditeljskom ulogom te emocionalno udaljavanje od djece). Hrvatska verzija Upitnika sagorijevanja u roditeljstvu pokazala je zadovoljavajuće metrijske karakteristike utvrdene na uzorku od 1025 roditelja (90 % majki) prosječne dobi 40 godina. Rezultati konfirmatorne faktorske analize potvrdili su pretpostavljenu teorij sku četverofaktorsku strukturu upitnika, a ujedno se faktori grupiraju u jedan faktor višega reda sagorij evanj a u roditelj skoj ulozi. U prilog valj anosti upitnika govore i značajne očekivane korelacij e izmedu roditeljskih samoprocjena sagorijevanja u roditeljstvu i sklonosti perfekcionizmu u roditeljstvu te zanemarivanju djece i nasilju prema njima. Unutarnja konzistencija za ukupnu mjeru sagorijevanja u roditeljstvu iznosi visokih .98, a za supskale od .87 do .96.
PDF
