Glačano kameno oruđe vrlo je važna vrsta pokretnoga arheološkog materijala s prapovijesnih lokaliteta. U fundusu Arheološkoga muzeja u Zagrebu čuva se oko 220 neobjavljenih predmeta te vrste s ...područja sjeverozapadne Hrvatske. U ovome radu ti će predmeti biti tipološki, kronološki i prostorno analizirani, s ciljem proširenja spoznaja o razdobljima neolitika i eneolitika na spomenutome području. Iako su nalazi u muzej stizali odvojeno i bez podataka o kontekstu pronalaska, i
to početkom 20. stoljeća, njegova brojnost i tipološka raznolikost svjedoče o intenzivnom naseljavanju toga prostora u spomenutim razdobljima. Nalazi potječu sa 71 lokacije, a podijeljeni su u osam tipoloških cjelina koje su zatim kronološki određene. Prema tipološkim obilježjima i usporedbama s drugim, dobro datiranim nalazima, dio analiziranih nalaza pripisan je neolitičkima starčevačkoj, linearnotrakastoj i sopotskoj kulturi ili bakrenodobnima lasinjskoj, retzgajarskoj i vučedolskoj kulturi, s napomenom da prema nekim obilježjima dio nalaza može biti datiran u brončano te rano željezno doba. Osim tipološke analize glačanih kamenih izrađevina, cilj ovog rada
jest i utvrđivanje arheološke topografije proučavanoga prostora te izrada plana za buduće terenske preglede i arheološka istraživanja.
Polished stone tools are a highly important kind of movable archaeological material from prehistoric sites. The Archaeological Museum in Zagreb keeps about 220 unpublished finds of this kind from the
territory of northwestern Croatia. This paper brings the typological, chronological and spatial analysis of these finds, with the aim of expanding knowledge on the Neolithic and Copper Age periods on the discussed territory. Although the material made its way to the Museum on
different occasions at the beginning of the 20th century, with no data on the context of discovery, the number of finds and their typological diversity testify to the intensive settling of the area in the aforementioned periods. The material originated from 71 locations and was divided into eight typological groups that were then chronologically
defined. Based on the typological characteristics and comparisons to other, well-dated finds, some of these finds were ascribed to the Neolithic Starčevo, Linear Pottery and Sopot, the Copper Age Lasinja, Retz-Gajary and Vučedol cultures, noting that some of the traits indicate a part of the material could be dated to the Bronze and the Early Iron Age. In addition to the typological analysis of polished stone tools, the aim was to establish the archaeological topography of the studied area and to create a plan for future field surveys and archaeological research.
Arheološko nalazište Vrbjanska Čuka je nalazište tipa tel kakvo je uobičajeno na području Pelagonije. Nalazi se oko 1,3 km južno od Slaveja, a toliko je udaljeno i od Vrbjana (Republika Sjeverna ...Makedonija). Nalazište je istraživano od 1979. do 1989. godine, a nova multidisciplinarna istraživanja na ovom telu počela su 2016. godine. U nedavnim arheološkim istraživanjima otvorena je sonda veličine 15 x 10 m u kojoj su otkrivene dvije kuće s pećima, jamama za otpatke, ogradama i platformama. Materijalna kultura je obilježena tipičnim značajkama pelagonijskog neolitika, ali zabilježeni su i ostaci iz antičkog i srednjovjekovnog razdoblja. Osim iskopavanja i dokumentiranja arheološkog materijala, istraživanja iz 2016. su obuhvatila i arheobotaničku analizu organskih uzoraka, geomagnetsku prospekciju cijele površine istraživanja, digitalno topografsko modeliranje tela i trodimenzionalnu rekonstrukciju njegovog izgeda kao i rekognosciranje prapovijesnih nalazišta oko Vrbjanske Čuke. Ovaj multidisciplinarni pristup rezulturao je novim podacima i sveobuhvatnijim razumijevanjem procesa razvoja ovog nalazišta.
Možda još nedovoljno iscrpno valoriziran, prikaz znanstvenog i stručnog opusa arheologa dr. sc. Šime Batovića, red. prof. prezentiran je arheološkoj i široj javnosti u više navrata. Ovaj predgovor ...tek je vrlo kratki sažetak njegovog znanstvenog karaktera, s ponekim odabranim biografskim i bibliografskim podacima. Trebao bi predočiti bitnosti njegovog slojevitog opusa, ono što ga je odredilo i oblikovalo, učinilo temeljnim i trajnim u hrvatskoj prapovijesnoj arheologiji.
U članku su predstavljeni rezultati arheološkog iskopavanja neolitičkog nalazišta Rašinovac kod Ždrapnja u Piramatovačkom polju (zaleđe grada Skradina, sjeverna Dalmacija). Na dotad nepoznatom ...nalazištu je 2013. godine otvorena probna sonda dimenzija 2x2 m s ciljem utvrđivanja stratigrafije te određivanja njegove kronološke pripadnosti. Rašinovac je jednoslojno naselje na otvorenom iz impreso faze što je potvrđeno analizom materijalne kulture (pretežito lončarije i litike). Sudeći po dvama radiokarbonskim datumima, Rašinovac pripada najranijim dosada poznatim nalazištima ranog neolitika na ovom području (prvo stoljeće 6. tisućljeća pr. Kr.).
Oko 200 m jugoistočno od sela Garbine, u neposrednoj blizini
Poreča, u rujnu i listopadu 2013. godine probnim arheološkim
istraživanjem potvrđeno je postojanje dosad javnosti
nepoznate pećine. U osam ...probnih sondi prikupljeni su ulomci
novovjekovne, antičke, brončanodobne, eneolitičke i neolitičke
keramike, kremene alatke, ostaci životinjskih i ljudskih kostiju,
morskih školjaka i puževa. Ovaj se rad temelji na tipološkoj
obradi najkarakterističnijih ulomaka prapovijesne keramike.
Godine 1973. proveo je Stojan Dimitrijević iskopavanje na neolitičkom nalazištu u Brezovljanima istraživši dio naselja za koji je pretpostavio da je služio kao središte za proizvodnju keramičkog ...posuđa. Iskopavanja su rezultirala izdvajanjem posebnog brezovljanskog tipa sopotske kulture koji odražava utjecaje lenđelskih kultura i ubodnotrakaste keramike iz srednjoeuropskog kulturnog kruga. Od 2002. g. Gradski muzej Križevci provodi sustavna istraživanja kojima je potvrđena Dimitrijevićeva pretpostavka o postojanju izdvojenog središta za proizvodnju keramike u okviru većeg neolitičkog naselja. Utvrđeno je postojanje dviju faza naselja u njegovim pojedinim dijelovima. Upotpunjena su saznanja o pokretnim arheološkim nalazima što se osobito odnosi na ukrašavanje finog posuđa brezovljanskog tipa sopotske kulture.
Rad donosi rezultate arheoloških istraživanja provedenih u sklopu
projekta Hrvatske zaklade za znanost pod nazivom „Prapovijesni
lovci i sakupljači u Istri i obližnjim regijama: obrasci života
...tijekom kasnog pleistocena (PREHISTRIA)“ u sezoni 2021. kada
su provedena sustavna istraživanja Ljubićeve pećine kraj Marčane,
te Abri Kontije 002 u Limskom kanalu. U Ljubićevoj pećini
proširena je postojeća sonda u manjoj pećinskoj dvorani te su u
njoj otkriveni arheološki nalazi (keramika, litički nalazi, ljudski i
životinjski ostaci) iz različitih prapovijesnih razdoblja (brončano
doba, eneolitik, neolitik i paleolitik). Nadalje, provedena su i manja
sustavna istraživanja u postojećoj arheološkoj sondi na lokalitetu
Abri Kontija 002. Otkriveni su brojni litički i faunski nalazi
iz razdoblja gornjeg paleolitika. Na oba lokaliteta uzeti su uzorci
za radiometrijsko datiranje, analize sedimentne DNA, geoarheološke,
arheobotaničke i analize sirovinskog materijala, ZooMS te
druge vrste analiza. Analize ova dva nalazišta omogućit će bolje
razumijevanje gornjopaleolitičkih obrazaca ponašanja i korištenja
resursa tijekom posljednjeg glacijalnog maksimuma i kasnog
glacijala na prostoru Istre.
Probna arheološka istraživanja nalazišta Vrti I u Domašincu, u
Donjem Međimurju, otkrila su ostatke neolitičkog naselja kulture
zapadnotransdanubijske linearnotrakaste keramike. Naselje
se smjestilo ...na blagoj padini u blizini rijeke Trnave, na tlu
pogodnom za bavljenje poljoprivredom. Duge, nadzemne kuće,
uobičajene u kulturi linearnotrakaste keramike, nisu pouzdano
potvrđene s obzirom na relativno malu istraženu površinu naselja
od 63 m². Međutim, pronađene rupe od stupova, koje u nekim
slučajevima tvore pravilne nizove smjera sjeveroistok – jugozapad,
ukazuju na postojanje nadzemnih objekata i njihovu
vjerojatnu orijentaciju. Ulomci keramičkog posuđa, pronađeni
na naselju, pokazuju karakteristike kesteljske grupe koja se
razvila početkom mlađe faze kulture zapadnotransdanubijske
linearnotrakaste keramike. Kameni nalazi, iako relativno malobrojni,
ukazuju na mogućnost razmjene dobara s naseljima oko
gorja Bakony, odakle je vjerojatno nabavljan szentgalski crveni
radiolarit, te onima oko zapadnih Karpata, gdje su najbliža
ležišta opsidijana. Pretpostavlja se da je neolitičko naselje u
Domašincu koristilo istu mrežu dobave sirovina kao i naselja
zapadne Transdanubije. Naselje u Domašincu za sada je jedino
objavljeno nalazište kesteljske grupe južno od Mure te također
jedino u literaturi poznato naselje spomenute grupe na području
Hrvatske.
Na dubini 4 – 4,7 metra na morskom dnu u uvali Soline, istočno od grada Korčule, otkrivena je podmorska struktura za koju smatramo da je nastala ljudskim radom. Prostor oblika donekle pravilnog ...sedmerokuta definiran je kamenom obalom, a središnji dio, površine oko hektara, nasut je lomljenim vapnencem. Lokalitet je s korčulanskim kopnom spojen prevlakom dužine četrdesetak metara. Rekognosciranjem i arheološkim iskapanjima nađena je veća količina keramičkih ulomaka, kamenih i koštanih alataka te ostataka prehrane. Analizom keramičkih ulomaka vrijeme korištenja određeno je u mlađu neolitičku fazu poznatu po hvarskom stilu u dekoriranju posuda.
Razlozi zašto neolitički stanovnici grade umjetni poluotočić nisu nam poznati. Motive vezane uz gospodarske ili fortifikacijske razloge isključujemo, a pažnju smo usmjerili prema iskonskoj ljudskoj potrebi za oplemenjivanje prostora i ostavljanje u njemu vlastitog, specifičnog „otiska“. Nekadašnje naselje se danas nalazi ispod mora zbog transgresija, odnosno podizanja razine mora. Vrijeme korištenja lokaliteta određujemo u sredinu petog milenija prije Krista, a od tada do danas se je razina mora podigla za nešto više od pet metara. Nalazi sličnih i donekle istovremenih potopljenih prapovijesnih struktura posljednjih godina su zabilježeni na više jadranskih lokacija.
The third publication in which an international group of researchers, under management of collaborators of the Institute of Archaeology at the Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of ...Sciences and Arts (ZRC SAZU) from Ljubljana, studies problems of pile-dwelling inhabitation of the Ljubljansko barje, introduces results of researches performed at pile-dwelling settlements Stare gmajne, Blatna Brezovica and Veliki Otavnik Ib, i.e. settlements dating to the 2nd half of the 4th millennium BC.