The book 'In the moonlight glow. Outlines of mythic characters in the villages of Lokev and Prelože in the context of Slavic mythology' is a rarity on the European scale in the field of pre-Christian ...beliefs. What makes it so valuable is that it is a first-hand record of these beliefs, as they were told to the author by people close to him, grandmothers, grandfathers and villagers, who preserved their old-faith beliefs and rituals until the last century. The book is therefore an inexhaustible source of old- faith practices, beliefs, sacred places and other folklore traditions in the villages Lokev, Prelože and their immediate neighborhood. As such, it is one of the main sources of study in Slavic mythology, as well as in general and monument to the integration of karst-nature and its people.
Autori su zajednički osmislili sadržaj. To su obredi krštenja, vjenčanja i ukopa u Solinu. Ivan Grubišić je transliterirao izvore, a Milan Ivanišević izabrao izvore i priredio sustav od dva niza: ...prvi je prostor oko crkve i u crkvi Gospe od Otoka, a drugi prostor su ostala mjesta u Solinu. U prvome nizu ima 95 upisa u kojima je 187 osoba, a u drugome je nizu 56 upisa i 251 osoba. U broj osoba nisu ubrojeni voditelji obreda, koji imaju posebno kazalo. Prikupljanjem osnovnih podataka o rodovima Čerina i Japirko proučavatelji su nastojali objasniti razloge koji su u tim rodovima opravdali obrede izvan Vranjica. To je njihov smještaj u prostoru, koji je u promatranome vremenu, do godine 1812., bio na rubnim dijelovima Solina.
Arhetipskoga su postanja običaji i obredi prvoga gosta u adventsko i božićno vrijeme. U rano jutro na blagdane Sv. Barbare, Sv. Lucije te na badnje jutro, Božićno jutro, ponegdje na Štefanje i na ...Novu godinu prvi gosti dolaze u domove svojih rođaka, prijatelja, kumova, susjeda. Drevnoga je postanja vjerovanje da prvi gost donosi sreću vršeći određene obrede kojima iskazuje želje da domaćinu nastupajuća godina bude sretna i plodonosna. Stoga se prvi gost naziva srećonosnim gostom. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi ti gosti nazivaju se: polaženik, polaznik, položajnik, poležaj. Običaj polaznika prisutan je kod slavenskih naroda kod kojih postoji tridesetak naziva za srećonosnoga (prvoga) gosta.
Uz srećonosnoga gosta vrše se određene divinacije. Tako se u Hrvata vjerovalo da je poželjno da na blagdan Sv. Barbare prvi gost bude žena jer je to značilo da će domaćinstvo imati više kokoša a ako bi prvi gost bio muškarac vjerovalo se da će biti više pijetlova. Na blagdan Sv. Lucije bački Hrvati su željeli da im prvi gost bude muškarac. Na badnje jutro, primjerice u Otoku kod Vinkovaca, prvi gost je zet. U požeškom i mnogim drugim krajevima u Hrvatskoj djeca su bila prvi gosti a svakako je bilo poželjno da muškarac bude prvi gost. Međutim, u Kiseljaku u Bosni i Hercegovini poželjno je bilo da prvi gost bude ženska osoba. Iznimno je važno da na Božićno jutro prvi gost bude dječak ili mladić zdrav, rumen i snažan. Isto je bilo poželjno i na Novu godinu. U mnogim mjestima običaji i obredi srećonosnoga gosta iščezli su ili su se modificirali a u nekim mjestima su revitalizirani. Običaj srećonosnoga gosta raširen je i kod drugih europskih naroda. U radu se navode primjeri iz Slovenije, Srbije, Poljske, Velike Britanije, Austrije, Njemačke, Mađarske, Welsa.
Sveti je Silvestar I. kao biskup proživio mnogobrojna mučenja i
pogubljenja kršćana. Godine 313. krstio je rimskoga cara Konstantina
I. Velikog, a car je te godine kršćanstvo proglasio slobodnom ...religijom.
Spomendan svetoga Silvestra je 31. prosinca, a Hrvati taj dan
nazivaju Silvestrovo i u Dalmaciji Savistrovo. U stručnoj i znanstvenoj
literaturi, međutim, o tom je danu napisano svega nekoliko rečenica.
Stoga se u radu navode i multidisciplinarno interpretiraju legende o
svetom Silvestru i njegovu krštenju cara Konstantina I. Velikog, te
više od dvadeset izvornih terenskih zapisa običaja, obreda, ophoda,
vjerovanja, proricanja i koledarskih ophoda te pjesama vezanih uz
Silvestrovo u kulturnoj baštini Hrvata. Ti su zapisi nastajali od 2007.
do 2013. godine u Republici Hrvatskoj i Bosni Hercegovini. Od dvadesetak kazivačica i kazivača najstarija kazivačica rođena je 1921.
godine, samo dvoje kazivača mlađi su od šezdeset godina, a svi ostali
stariji su od osamdeset godina. To nas upozorava i obvezuje na zapisivanje i snimanje primjera kulturne baštine prije negoli to blago naših predaka zaborav zauvijek otrgne od nas i naših pokoljenja. Navedeni primjeri imaju iznimno socijalno i estetsko značenje.
U radu se govori o sv. Stjepanu prvomučeniku, koji je bio prvi među sedam đakona, a koje su apostoli odabrali nakon Uzašašća Isusa Krista. Pomagao je sirotinji i bio gorljivi propovjednik vjere u ...Isusa Krista. To je smetalo Židovima pa su ga oklevetali da je govorio protiv Mojsija. Izveli su ga pred velikoga poganskoga svećenika i održao žestoku filipiku. Razjarena svjetina kamenovala ga je, a na smrt ranjen sv. Stjepan je kleknuo i molio za svoje ubojice: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”
Štovanje sv. Stjepana prvomučenika seže od 380. godine. Svećenik Lucijan u viđenju je doznao gdje se nalazi Stjepanovo ukopano tijelo te je svečeve relikvije 415. godine donio u Jeruzalem. Odatle su relikvije prenesene u Carigrad, a 560. godine u Rim, uz tijelo sv. Lovre. Prema legendi sv. Lovro se okrenuo na bok i pružio ruku sv. Stjepanu. Po gregorijanskom kalendaru, Crkva svetkuje blagdan sv. Stjepana prvomučenika 26. prosinca, a po julijanskom kalendaru 9. siječnja. Katolička Crkva svetkuje spomendan Našašća tijela sv. Stjepana 3. kolovoza. U hrvatskoj kulturnoj baštini štovanje sv. Stjepana prvomučenika seže u 6. stoljeću. O tome svjedoče ranokršćanske crkve od Istre do Cavtata posvećene tome svecu. Blagdan kao i spomendan karakteriziraju vjerski i brojni narodni običaji. Mnoge obitelji, za svoju brgulju (krsnu slavu), uzeli su blagdan ili spomendan sv. Stjepana. Na blagdan kao i na spomendan sv. Stjepana hodočasti se svečevim svetištima. Neki hodočasnici na blagdan idu na hodočašće jašući na konju, a neki u konjskim kočijama. Poslije procesije i svete mise organiziraju se velika narodna veselja. Održavaju se čestitarski ophodi. Mladići i djevojke do pred večer igraju kola tako iskazujući simpatije. Domaćini izvode konje jašući ih i utrkujući se. Uz spomendan Našašća vezuje se paljenje krjesova.
U radu se navodi osamdesetak primjera običaja, obreda, molitvi
i vjerovanja koji karakteriziraju Veliki tjedan u šibenskom zaleđu.
Šezdesetak je suvremenih zapisa koji nastajali od 2008. do 2015. ...godine u dvadesetak mjesta šibenskoga zaleđa, a kod zapisa je sudjelovalo preko trideset kazivačica i kazivača. Nekoliko je spomenutih kazivačica u međuvremenu preminulo.
U Velikom tjednu pučki običaji, obredi i vjerovanja prepleću se s crkvenom baštinom. Umivanje u cvjetnoj vodi na Cvjetnicu kao i umivanje na Veliku subotu imaju apotropejsku funkciju, a prolijevanje te vode u vrt ima panspermijusku funkciju. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi iznimno je raširen kult pokojnika. Stoga su se i na Cvjetnicu blagoslovljene grančice stavljale pokojnima na groblje. Ostatcima barabana kao i ugarcima od blagoslovljene vatre na Veliku subotu puk je pridavao apotropejsku moć.
U radu se pored terensko-istraživačkoga rada primjenjuje induktivnodeduktivna metoda te metode: deskripcije, analize, komparacije i sinteze. Običaji, obredi, molitve, vjerovanja u radu se analiziraju u biblijskom kontekstu. Svrha rada je od zaborava sačuvati nekoć bogatu duhovnost žitelja šibenskoga zaleđa kao i uopće Hrvata te je multidisciplinarno prikazati domaćoj i inozemnoj znanstvenoj javnosti i čitateljstvu.
Istra je u brončano doba naseljena indoeuropskim stanovništvom koje je svoje tajne života i smrti ostavilo budućim generacijama u svojim posljednjim počivalištima. Grobovi na ravnom i tumuli, kamene ...građevine kružnog oblika, jedni su od glavnih karakteristika brončanog doba. Upravo su nekropole, gradovi mrtvih smješteni u blizini gradova živih, dali istraživačima tog davnog razdoblja uvid u način života, običaje i vjerovanja stanovništva koje je kročilo tim istim prostorom više tisuća godina prije nas. Tema ovog članka predstavlja pokušaj da se na jednom mjestu analiziraju svi dostupni podaci o obredima i ukopima u Istri u brončano doba.
Sveta Barbara je iznimno štovana svetica u zapadnoj i istočnoj Crkvi. Štuju je i protestanti. Jedna je od četrnaest svetaca pomoćnika u nevolji. Crkve, kapele, oltari, kipovi, slike, toponimi, ...krematonimi, sanktonimi, fitonimi i antroponimi zorno svjedoče o kultu sv. Barbare u kršćanskoj tradiciji Hrvata. Postoje i autohtone legende i predaje o sv. Barbari. U kršćanskoj tradiciji Hrvata usmenim putem prenose se pučke lirske pjesme i molitve sv. Barbari. Raznovrsni su običaji, obredi, ophodi i divinacije vezani uz kult sv. Barbare. Običaj sijanja pšenice drevnoga je pretkršćanskoga podrijetla. Dječaci i mladići, položaji, u ranu zoru od kuće do kuće odlazili su čestitati blagdan sv. Barbare. Domaćice položajnika posipaju pšenicom, a potom mu bacaju zrnje kukuruza na pod da ih pokupi. Također se pripravljalo panspermijsko varivo. U tim primjerima prepleću su drevni pretkršćanski apotropejski, panspermijiski i simpatički elementi koje su Hrvati kristijanizirali. Takvo je i praznovjerje u sjevernim krajevima Hrvatske da će otkriti lopova onaj koji na Barbarinje počne praviti metlu i završi je na Badnji dan. U radu se navode i multidisciplinarno interpretiraju legende, običaji, obredi, ophodi i divinacije vezani uz kult sv. Barbare u kršćanskoj tradiciji Hrvata u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji, Republici Crnoj Gori i Gradišću (Austrija).
PDF
