U radu su (re)valorizirani zapisi o pravoslavnom Božiću u Bukovici, koje je Vladimir Ardalić objavio 1902. godine. Ti zapisi govore o Badnjaku, (sječi badnjaka, pripravi hrane za Božić, blagoslovu ...stoke, badnjoj večeri, modifi ciranim badnjacima, unošenju slame, badnjoj večeri); odlasku na jutrenju, Božiću; Mladencima; Malom Božiću; upotrebi svijeća; Krstovu danu; Bogojavljenju; vjerovanjima vezanim uz božićno razdoblje. Obredi i običaji koji su se odvijali od Badnjaka do Bogojavljenja navode se sukladno crkvenom kalendaru te redoslijedu kojim su se odvijali, a interpretiraju se u kontekstu
pravoslavnih božićnih običaja i obreda u drugim krajevima, a koji se nalaze u zapisima: Luke Ilića Oriovčanina, Vuka Stefanovića Karadžića, Milovana Gavazzia i suvremenim zapisima. Navodi se i biblijski kontekst tih obreda, običaja i vjerovanja, te uspoređuju
pravoslavni i katolički običaji. Velik je broj istovjetnih pravoslavnih i katoličkih obreda, običaja te narodnih vjerovanja. Zapisi Vladimira Ardalića o narodnom životu i običajima u Bukovici iznimno su i višestruko fi lološko, etnološko, antropološko i teološko bogatstvo. Zapisi o pravoslavnom Božiću Vladimira Ardalića i drugi starinski i suvremeni zapisi svjedoče o dubokoj ukorijenjenosti pravoslavnih vjernika u kršćansku slavensku i europsku civilizaciju. Zapisi
u monografiji „Bukovica, narodni život i običaji“ Vladimira Ardalića svjedoče trajne tradicijske vrednote.
Autor u radu donosi komparativni prikaz ritualne dimenzije crkvenosti uzimajući u obzir tri socioreligijska istraživanja provedena u Hrvatskoj u posljednjih petnaest godina: Vjera i moral u ...Hrvatskoj, EVS 1999 i EVS 2008, osobito skrećući pozornost na stupnjevitu i distanciranu crkvenost koja slabi u svojoj obiteljskoj, eklezijalnoj i društvenoj dimenziji. U radu se jasno pokazuje da potreba za obredima prijelaza kod suvremenog Europljanina i suvremenog Hrvata ostaje izraženom, kako kod članova Crkve tako i kod diferencirano distanciranih, ali i kod ateista. Svi ti pokazatelji ukazuju na proces religiozne diferencijacije kojemu se u Hrvatskoj još ne nazire kraj. Uz to se uočava da ritualna matrica sekulariziranog čovjeka, koji je član Crkve, nije više identična ritualnoj matrici službene Crkve, pri čemu hrvatski građani, koji su u velikoj većini i članovi Katoličke crkve, sve više ulaze u proturječnu ambivalentnost s obzirom na traženje i tumačenje obredâ prijelaza.
Na temelju odabranih odlomaka iz euhologije prezbiterskog ređenja te na tragu mistagoškoga čitanja pojedinih obrednih elemenata autor nastoji ponuditi liturgijsko razumijevanje prezbiterske službe i ...duhovnosti. Hermeneutskim pristupom izvornomu euhološkom kontekstu pojmova dignitas i spiritum sanctitas pokazuje se da se prezbiterska služba ima uvijek razumijevati iz prezbiterova služiteljskoga odnosa prema Božjemu narodu i prema biskupskoj službi. Osobito je vrijedno uočiti pokušaj analiziranja govora o svećeničkom dostojanstvu s polazištem u iskonskom »božanskomu dostojanstvu« koje je po djelu stvaranja čovjeku darovano, a po Kristovu djelu otkupljenja iznova obnovljeno. Prezbiter je služitelj toga dostojanstva, s poslanjem nastavljanja vršenja službe Kristova svećeništva, tj. privođenja ljudi »dostojanstvu« koje je u Kristu svima darovano. Iz toga dostojanstva i poslanja iščitava se i vlastitost svećeničke duhovnosti koja izvorište ima upravo u prezbiterskom služenju. Narav svećeničkoga služenja, koje se definira u euhologiji, liturgija objavljuje kroz obredne slike početnoga dijaloga, prostracije i polaganja ruku te kroz obredne čine pomazanja i odijevanja.
Autor je rad komponirao od dvadeset dva poglavlja i nekoliko potpoglavlja u kojima multidisciplinarno navodi najznačajnije murterske blagdane i svjetovne običaje i ophode. Neke od navedenih primjera ...zauvijek je prekrila koprena zaborava. Međutim, mnogobrojne zaboravljene običaje, obrede, ophode i usmeno-književne oblike Murteranke i Murterani još uvijek pamte. Općenito se
može reći da je hrvatska tradicijska baština nedostatno istražena, a upravo je ona najzaslužnija za očuvanje nacionalnoga i vjerskoga identiteta. Hrvatska duhovnost duboko je ukorijenjena u zapadno-europsku i slavensku civilizaciju. U nekim narodnim obredima i ophodima opažaju se elementi drevnih vremena. U radu se murterska tradicijska baština promatra u biblijskom, povijesnom, antropološkom
i filološkom kontekstu. Svi terenski zapisi u radu navode se izvorno, a nastajali su od 2005. do 2009. godine.
Badnja noć najbajkovitija je u godini, a karakteriziraju je: unošenje badnjaka, posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi, slama, svijeće, molitva, večera, bor, jaslice, čekanje polnoćke, ...zdravice, čestitarski ophodi: koledanje, betlehemari, betlemašice, kabanari, posjete prijatelja i susjeda; odlazak na polnoćku. Spominjanje
drveta (badnjaka) u Hrvata seže u 1272. godinu, ali o Badnjem danu i Badnjoj noći u hrvatskoj znanstvenoj literaturi do polovice devetnaestoga stoljeća nema značajnijih stručnih i znanstvenih radova. Međutim, u narodnome pamćenju tradicijom se
do naših dana sačuvao velik broj negdanjih običaja, obreda i ophoda koji su se odvijali u Badnjoj noći. Takvih je u ovom radu sto dvadeset dva izvorno zapisanih primjera u raznim krajevima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Navode se i interpretiraju i primjeri iz Srbije i Austrije. U običajima, obredima i ophodima u Badnjoj noći opažaju se drevni pretkršćanski
motivi, a glavna im je značajka apotropejska i panspermijska. Badnju noć svečano su obilježavali i bosanski muslimani, primjerice u prozorsko-ramskom kraju. Velik je broj običaja prekrio zaborav, neki od njih su modificirani, a neki se revitaliziraju
u naše vrijeme.
Uzašašće je kršćanski blagdan koji se slavi četrdesetog dana
nakon Uskrsa, uvijek četvrtkom, a sjećanje je na Kristov uzlazak u
nebo. Uzašašćem na nebo Isus Krist je spasio čovječanstvo. Zato se
taj ...blagdan zove i Spasovo. Uzašašće u hrvatskoj kulturnoj baštini
karakteriziraju spasovski ophodi, zvani križari i križarice, koji se prvi
put spominju početkom 17. stoljeća u Bakru. Procesije su počinjale u
ranu zoru sa svrhom blagoslova polja, održavale su se ponedjeljkom,
utorkom i srijedom uoči Uzašašća, te su se ti dani zvali Križevi dani.
Procesije su godine 1952. komunističke vlasti zabranile.
Narod taj blagdan smatra i pastirskom svetkovinom, te ga
karakteriziraju pastirske svečanosti, obredi i običaji. Slavonska
mladež taj je blagdan nekoć proslavljala veseljem i plesovima.
Bez obzira što je Uzašašće iznimno važan blagdan u kršćanstvu
i što su nekoć uz njega bili vezani bogati i raznovrsni običaji kojima
su ga Hrvati slavili, ti običaji nisu pobudili značajnu pozornost
etnologa, antropologa i filologa. Stoga autor u ovom radu ponajviše
koristi suvremene izvorne terenske zapise.
Autor donosi i interpretira drevne apotropejske obrede i pjesme koje su poznate u Hrvata. Apotropejsko uglavnom prepleće drevni mitski i kršćanski svijet. Neki su apotropejski hrvatski obredi ...autohtoni, a neki baština arhaičnih obreda i vjerovanja. Hrvatski su apotropejski obredi komplementarni s obredima drugih slavenskih naroda.
Odabrani su se obredi najčešće izvodili za vrijeme kršćanskih blagdana, a svrha im je tjeranje demonskih sila, pravodobno sprječavanje bolest. U njima se ogledaju vjerovanja i praznovjerja Hrvata, a simbolika im je raznovrsna.
Motivski svijet pjesama koje su pratile apotropejske obrede raznovrstan je i varira od mitske, ljubavne lirike do usmeno-retoričkih oblika. U sačuvanim je apotropejskim pjesmama znatno etnološko, antropološko, usmeno-književno i lingvističko blago.
Mlade tiskarje je ob sprejemu v kolektiv tovarne »Kočevski tisk« čakal poseben obed krsta. Postali so namreč Gutenbergovi nasledniki. Tak krst je bil že omenjen leta 1962 v časopisu Novice.Nada Hren, ...ki je prispevala fotografijo, pa se spominja, kako so leta 1976 učenci grafične šole postali pomočniki in Gutenbergovi nasledniki.Pri sprejemu v »Ceh črnih umetnikov« jih je čakal zelo barvit in moker obred. Po obrazu so jih najprej namazali s tiskarsko barvo, jih posedli na stol na katerem je bila 10 cm debela in z ledeno vodo prepojena goba, potem pa jo jih zalili še z vedrom vode. Po prebrani epistoli z resnimi nauki in humornimi domislicami so postali Gutenbergovi nasledniki. Dobili so diplomo z žigom in svojimi inicialkami. Po krstu pa je sledila še zabava, zanjo pa so morali prispevati kar polovico svoje prve plače.
Skupinska slika po krstu Gutenbergovih naslednikov v Kočevskem tisku leta 1976.Krst so morali prestati učenci grafične šole, če hoteli postati pomočniki in Gutenbergovi nasledniki.Po obrazu so jih ...najprej namazali s tiskarsko barvo, jih posedli na stol na katerem je bila 10 cm debela in z ledeno vodo prepojena goba, potem pa jo jih zalili še z vedrom vode. Po prebrani epistoli z resnimi nauki in humornimi domislicami so postali Gutenbergovi nasledniki. Dobili so diplomo z žigom in svojimi inicialkami. Po krstu pa je sledila še zabava, zanjo pa so morali prispevati kar polovico svoje prve plače.
Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče o trinaeststoljetnom
životu Hrvata u zemljama u kojima i danas obitavaju. Narodni obredi
i običaji, usmena književnost i jezik kojim se ostvarivala ...i prenosila
najzaslužniji su za očuvanje hrvatskoga identiteta. U tradicijskoj kulturi
i književnosti Hrvata opažaju se utjecaji slavenskih i drugih europskih
naroda.
Prvi je hrvatski folklorist Petar Hektorović (1568.) u svomu Ribanju i ribarskom
prigovaranju izvorno zabilježio dvije bugaršćice, tri počasnice i
jednu baladu. Sustavnije zapisivanje i proučavanje hrvatskih narodnih
običaja i usmene književnosti počelo je 1813. godine “Okružnicom” zagrebačkoga
biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je pozvao na zapisivanje i
skupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. Matica je hrvatska 1877.
godine uputila “Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama” te je do
prosinca 1896. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama.
Usmenoj književnosti Hrvata, kao i Srba i Bošnjaka, divili su se i prevodili
je mnogobrojni europski filolozi i književnici, primjerice: Johan Wolgang
Goethe, Iochan Gotfried von Herder, Johanes von Müller, braća Jakob i
Wilhelm Grimm, Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom
Talvj, Prosper Mérimée, Walter Scott, John Bowring, Adam Mickiewicz,
Aleksandar Sergejevič Puškin, Alphonse de Lamartine. Na ovim prostorima
boravili su i istraživali usmenu književnost: Alberto Fortis, Ludvik
Kuba, Millman Parry i Albert Bates Lord i dr. Hrvatska tradicijska kultura i književnost ponovni su procvat doživjele
početkom devedesetih godina 20. stoljeća, a od tada do naših dana publicirano
je pedesetak monografija iz hrvatske etnologije i usmene književnosti.
