Harmful activities by means of modern technology also include detrimental contacts when abchild is targeted and chosen as a victim by another child or adult person. The paper deals with presentation ...of preliminary research results concerning the group of harmful contacts that pertain to the involvement in activities related to the Internet child pornography. The research analyzed the probation service documentation of 76 cases of convicted perpetrators of child exploitation for purposes of the Internet pornography. The presentation of the results includes information on the perpetrators and type of offenses, in addition to other data which will contribute to better understanding of criminal offenses that harm children and juveniles through child pornography and electronic violence. The presentation of the results aims at objectives analysis but also contributes to the sparse field of research.
Introduction: Many chronic diseases, particularly epilepsy, considerably impair and decrease the patients’ quality of life, both in regard to general well-being and everyday life activities. Epilepsy ...compromises the patient’s life within medical, psychosocial and professional spheres. Therefore, besides sustaining a full control over epileptic seizures, the goal of modern epileptology is to achieve the best possible quality of life of the patient. The quality of life related to health reflects the influence of disease on the patient’s life, i.e. the measure of suffering caused by the disease and its associated disorders. Thus, the evaluation of the quality of life has become the inevitable part of treatment protocol in patients with epilepsy, i.e. chronic diseases. Aim: The aim of this study was to compare the results of the evaluated quality of life in adult patients with epilepsy and patients with psychogenic non-epileptic seizures, as well as to determine causes and extent of changes in their quality of life. Material and methods: The study involved 180 patients aged over 18 years; of these, group I – 60 patients with pharmacoresistant focal epilepsy (PHRE), group II – 60 patients with pharmacosensitive epilepsy (PHSE) and group III – 60 patients with psychogenic non-epileptic seizures (PNES). In all three groups, we used a specific questionnaire for the evaluation of the quality of life in patients with epilepsy QOLIE-31 (Serbian version) filled out by the patients. In all patients, testing involved the statistical significance of difference in the influence of demographic, epileptic and psychosocial factors on subscale scores. Testing involved: of demographic factors – gender and age; of epileptic factors – type of epilepsy, adverse effects of antiepileptic drugs, and of psychosocial factors – anxiety, depression, mental status, marital status, residential status, residence location, degree of education, financial status, employment and driver’s license permit. The presence of anxiety symptoms were tested by tests for anxiety HAMA, GAD-7 and PHQ-4 (A), and depression symptoms by tests for depression BDI-II, NDDI-E and PHQ-4 (D). Mental status was tested by the Mini-Mental Test (MMT) and Clock Drawing Test (CDT). Results: By using the questionnaire QOLIE-31, identically poor quality of life was observed in the subjects of group I (PHRE) (62,72 ± 13,11) and III (PNES) (62,63 ± 12,03), while the quality of life was considerably better in the subjects of group II (PHSE) (83,04 ± 10,15). The strongest predictors of the QOLIE-31 in groups I and III were co-morbid symptoms of anxiety (r = – 0.457 p < 0.001; r = – 0.666 p < 0.001) and depression (r = – 0.409 p < 0.005; r = – 0.854 p < 0.001), while in group II the frequency of seizures had the leading position (r = – 0.702 p < 0.001), to be followed by the symptoms of depression (r = – 0.647 p < 0.001), anxiety (r = – 0.510 p < 0.001), and lastly by the etiology of epilepsy (r = – 0.393 p < 0.005). Conclusion: Patients with psychogenic non-epileptic seizures or with pharmacoresistant focal epilepsy have a poor quality of life, with anxiety and depression being the main predictors of the QOLIE-31. While patients with pharmacosensitive epilepsy have a considerably better quality of life, their main predictor of the QOLIE-31 is the frequency of seizures that is followed by affective symptoms and etiology of epilepsy.
Mnoge hronične bolesti, a posebno epilepsija, značajno remete i umanjuju kvalitet života obolelog, kako u smislu osećaja opšteg zdravstvenog blagostanja, tako i svakodnevnih životnih aktivnosti. Epilepsija kompromituje bolesnikov život u zdravstvenoj, psihosocijalnoj i profesionalnoj sferi. Zato je cilj savremene epileptologije da pored uspostavljanja potpune kontrole epileptičkih napada, postigne i što bolji kvalitet života obolelog. Kvalitet života povezan sa zdravljem odslikava uticaj bolesti na život bolesnika, odnosno meru patnje koja je uslovljena bolešću i njenim pratećim smetnjama. Time je procena kvaliteta života postala sastavni deo protokola lečenja obolelih od epilepsije, odnosno hroničnih bolesti. Cilj: Cilj istraživanja je bio da se uporede rezultati procene kvaliteta života odraslih osoba sa epilepsijom i osoba sa psihogenim neepileptičkim napadima, kao i da se odrede uzroci i veličina izmene njihovih kvaliteta života. Materijal i metode: Ovom studijom obuhvaćeno je 180 bolesnika starijih od 18 godina, grupa I od 60 sa farmakorezistentnom fokalnom epilepsijom (FRE), grupa II od 60 sa farmakosenzitivnom epilepsijom (FSE) i grupa III od 60 bolesnika sa psihogenim neepileptičkim napadima (PNEN). Kod sve tri grupe ispitanika primenjen je specifični upitnik za procenu kvaliteta života osoba sa epilepsijom QOLIE-31 (srpska verzija) kojeg su popunjavali sami pacijenti. Kod svih ispitanika testirana je statistička značajnost razlike uticaja demografskih, epileptičkih i psihosocijalnih faktora na skorove podskala QOLIE-31. Od demografskih faktora ispitivani su: pol i starost, od epileptičkih faktora: tip napada, učestalost napada, etiologija epilepsije, vrsta epilepsije, neželjena dejstva antiepileptičkih lekova, i od psihosocijalnih faktora: anksioznost, depresivnost, mentalni status, bračno stanje, stambeno stanje, mesto stanovanja, stepen obrazovanja, ekonomsko stanje, zaposlenost i posedovanje vozačke dozvole. Prisustvo simptoma anksioznosti testirali smo putem testova za anksioznost: HAMA, GAD-7 i PHQ-4 (A), a simptoma depresivnosti putem testova za despresivnost: BDI-II, NDDI-E i PHQ-4 (D). Mentalni status je ispitivan putem mini mental testa (MMT) i testa crtanja sata (TCS). Rezultati: Podjednako loš kvalitet života na upitniku QOLIE-31 imali su ispitanici I (FRE) (62,72 ± 13,11) i III (PNEN) grupe (62,63 ± 12,03), dok je kvalitet života bio značajno bolji kod ispitanika II (FSE) grupe (83,04 ± 10,15). Najjači predikotri QOLIE-31 kod I i III grupe bili su komorbidni simptomi anksioznosti (r = – 0,457 p < 0,001; r = – 0,666 p < 0,001) i depresivnosti (r = – 0,409 p < 0,005; r = – 0,854 p < 0,001), a kod II grupe je učestalost napada na prvom mestu (r = – 0,702 p < 0,001), zatim simptomi depresivnosti (r = – 0,647 p < 0,001) i anksioznosti (r = – 0,510 p < 0,001), a na trećem mestu je etiologija epilepsije (r = 0,393 p < 0,005). Zaključak: bolesnici sa psihogenim neepileptičkim napadima ili sa farmakorezi-stentnom fokalnom epilepsijom imaju loš kvalitet života, pri čemu su anksioznost i depresija glavni prediktori. Dok, bolesnici sa farmakosenzitivnom epilepsijom imaju značajno bolji kvalitet života, njihov glavni prediktor OLIE-31 je učestalost napada, a zatim afektivni simptomi i etiologija epilepsije.
Uvod: Cijepljenje je najučinkovitija preventivna mjera koja pored sprječavanja i/ili smanjenja obo-lijevanja od zaraznih bolesti kao dodanu vrijednost zdravstvenom sustavu donosi smanjenje troškova ...liječenja i boravka u bolnici. Cjeloživotno cijepljenje predstavlja cijepljenje u različitim uzrastima ti-jekom života i uključuje cijepljenje i docjepljivanje protiv bolesti kojima možemo biti izloženi u okruženju u kojem živimo i radimo ili kojima možemo biti izloženi na putovanjima u strane zemlje. Ka-da se govori o cijepljenju, uobičajeni fokus jest cijepljenje djece, dok se o važnosti cijepljenja u odraslih i starijih osoba, osobito onih s postojećim kroničnim stanjima još uvijek dovoljno ne govori.
Cilj rada bio je prikazati dodanu vrijednost cjeloživotnog cijepljenja u obliku smanjenja troškova u zdravstvu uslijed liječenja i boravka u bolnici i smanjenja propisivanja antibiotika.
Metode: Pregled i analiza publikacija i izvješća o cijepljenju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i dostupne literature u bibliografskoj bazi PubMed. Pregled literature učinjen je prema ključnim riječima „vaccination“ i „costs“, a u analizu su uključeni radovi na engleskom jeziku publicirani u periodu od 2010. do 2019. godine. Za potrebe ovog rada analizirano je ukupno 10 publikacija.
Rezultati i diskusija: Podaci iz literature pokazuju kako se cjeloživotno cijepljenje najčešće razmatra u kontekstu cijepljenja mladeži i odraslih protiv humanog papiloma virusa (HPV), kroničnih bolesnika (kao što su kardiovaskularne bolesti, kronična opstruktivna bolest pluća (KOPB), dijabetes) protiv gripe te cijepljenjem odraslih i starijih osoba protiv pneumokoka. Cijepljenje predškolske i školske djece pov-ezuje se najčešće s cijepljenjima u sklopu nacionalnih programa cijepljenja i postojećim preporukama. U Hrvatskoj se cijepljenjem predškolske i školske djece postižu zadovoljavajući cjepni obuhvati za obavezna cijepljenja. Kada se radi o cijepljenju odraslih osoba, osobito kroničnih bolesnika, dostupni su samo podatci o cjepnim obuhvatima protiv gripe i tetanusa. Cijepljenje protiv tetanusa se provodi u sklopu programa obaveznog cijepljenja i izvješće o cijepljenju za 2017. godini pokazuje cjepni obuhvat manji od 50%. Protiv gripe se prošle sezone u Hrvatskoj cijepilo manje od 10% populacije, među kojim je oko 30% starijih osoba što je značajno manje od preporuka Svjetske zdravstvene organizacije. Prema dostupnim objavljenim podacima o cijepljenju kroničnih bolesnika protiv gripe nije moguće odrediti o kojim kroničnim stanjima se radi.
Podaci za zemlje koje imaju obuhvat za cijepljenje protiv gripe viši od 20%, kao što je Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina pokazuju smanjenje hospitalizacija za više od 20%, dok se na primjeru Kanade cijepljenje protiv gripe može dovesti u vezu sa smanjenjem propisivanja antibiotika za gotovo od 50%. Istraživanje provedeno u najvećim europskim zemljama pokazalo je da se trošak cijepljenja pojedinca tijekom života kreće od 443€ za zdravu mušku osobu u Švedskoj (10 antigena) do 3 395€ za žensku osobu koja boluje od kronične bolesti u Ujedinjenom Kraljevstvu (15 antigena) što je i dalje ekonomski povoljnije od liječenja i zbrinjavanja mogućih posljedica bolesti.
Zaključak: Unatoč postojećim dokazima o dobrobiti cijepljenja tijekom cijelog života i preporukama za cijepljenje odraslih i starijih osoba protiv gripe i pneumokoka, praksa cjeloživotnog cijepljenja u Hrvat-skoj još uvijek ne pokazuje rezultate vidljive na populacijskoj razini, a koji bi mogli ostvariti mjerljiv učinak na uštede u zdravstvenom sustavu. Kako bi se sagledao pravi potencijal cjeloživotnog cijepljenja kao strategije ne samo za prevenciju bolesti i komorbiditeta nego i u svrhu smanjenja troškova u zdravstvu ova tema mora zaživjeti izvan stručnih krugova, a na populacijskoj razini trebalo bi postići da pojedinci i zajednice razumiju vrijednost cjepiva i potražuju cijepljenje kao njihovo pravo i odgo-vornost.
Fleksibilno spušteno stopalo u odraslih može biti uzrokovano velikim brojem čimbenika, što operacijsko liječenje čini zahtjevnim. Na vrstu operacijskog zahvata u liječenju tog deformiteta utječe i ...aktivnost pacijenta. U ovom radu naglasak je stavljen na evoluciju klasifikacije deformiteta te pristup liječenju temeljen na iskustvu autora. Opisane su i nove kirurške tehnike, kao što je primjena alogeničkog tetivnog presatka, razvijene kako bi postale sastavni dio postupka u liječenju tog deformiteta.
Ovaj istraživački rad analizira učenike imigrante koji nisu u statusu izbjeglica s ograničenim ili prekinutim formalnim obrazovanjem (SLIFE) iz Latinske Amerike koji pohađaju srednju školu. Obrazovni ...sustav i jezik kojim se služe (engleski) različiti su od obrazovnog sustava i jezika (španjolski) u zemljama iz kojih dolaze, zbog čega dolazi do obrazovne isključenosti ove grupe. Stoga smo se usredotočili na analizu pozitivne uloge visokih očekivanja i odraslih uzora u pogledu obrazovne uključenosti ovih učnika u zemlji domaćinu. U tu smo svrhu proveli empirijsko istraživanje koristeći komunikacijski pristup, unutar kojeg smo intervjuirali 36 učenika s ograničenim ili prekinutim formalnim obrazovanjem iz Latinske Amerike u dobi od 15 do 20 godina i 14 od njihovih obitelji.
Gotovo da nema istraživanja koja uspoređuju jezik spontanoga govorenja i pisanja odraslih govornika hrvatskog jezika. Sukladno tomu, obilježja ovih dvaju oblika jezične proizvodnje nisu uspoređivana. ...Informacija o zastupljenosti pojedinih leksičkih, morfoloških, sintaktičkih, semantičkih i drugih kategorija u govornom i pisanom jeziku pruža uvid u složenost ovih dvaju modaliteta jezične proizvodnje te opisuje njihova obilježja kod odraslih govornika jezika. Cilj ovog istraživanja jest prikazati i usporediti leksička i sintaktička obilježja spontanoga govornog i pisanog jezika. Ispitana su obilježja i razlike u leksičkoj raznolikosti, leksičkoj gustoći i zastupljenosti pojedinih vrsta riječi te u jednoj od mjera sintaktičke složenosti. Istraživanje je provedeno na nezavisnim skupinama ispitanika, a uzorci spontanoga govora i pisanja preuzeti su iz Hrvatskog korpusa govornog jezika odraslih (HrAL) te Hrvatskog korpusa neprofesionalnog pisanog jezika (HKNPJ). Rezultati analize pokazuju da: 1) je prosječna leksička raznolikost pisanog jezika značajno veća od leksičke raznolikosti govornog jezika; 2) postoje razlike u zastupljenosti određenih vrsta riječi, pri čemu je u govornom jeziku veća zastupljenost glagola, zamjenica, priloga, veznika, čestica i uzvika, dok u pisanom jeziku
prevladavaju imenice, pridjevi i prijedlozi; 3) pisani jezik ima veću sintaktičku složenost mjerenu u prosječnoj duljini komunikacijske jedinice.
Tjelesna aktivnost ima mnoge pozitivne, zdravstvene učinke na pojedinca tijekom cijelog života. Već desetljećima procjena tjelesne aktivnosti česta je tema znanstvenih istraživanja. Prilikom procjene ...tjelesne aktivnosti, za dobivanje kvalitetnih i valjanih rezultata o razinama tjelesne aktivnosti stanovništva, potreban je provjeren i validiran alat. Upitnici za procjenu tjelesne aktivnosti jedan
su od najčešće korištenih alata. Odabir odgovarajućeg upitnika nije uvijek jednostavan zadatak, stoga je cilj ovog rada pružiti pregled dostupne literature i često korištenih upitnika u različitim dobnim skupinama s posebnim naglaskom na upitnike koji su dostupni u Hrvatskoj. Provedena je pretraga dostupne literature o upitnicima za procjenu tjelesne aktivnosti, od djece predškolske dobi do osoba starije životne dobi, s fokusom na upitnicima koji su prevedeni, validirani i dostupni u Hrvatskoj. Identificirano je pet upitnika za procjenu tjelesne aktivnosti za različite dobne skupine. Upitnici procjenjuju opću razinu tjelesne aktivnosti u svim fazama života. Bez obzira na ograničenja, upitnici se zbog jednostavnosti primjene te dobre procjene tjelesne aktivnosti često koriste u istraživanjima s većim brojem
ispitanika. Uz veliki broj postojećih upitnika i kontinuirani razvoj novih, naglasak treba staviti na unaprjeđenje postojećih jer je potreba za pouzdanim i validiranim upitnikom, za sve dobne skupine, velika.
Cilj je ovog istraživanja bio ispitati je li kod odraslih ispitanika kognitivna zaliha povezana s razinom kognitivne kompetencije. Rezultati brojnih prethodnih istraživanja uputili su na zaštitnu ...ulogu velike kognitivne zalihe, operacionalizirane prethodno usvojenim znanjem i stečenim iskustvom, za očuvanje kognitivnih kapaciteta odraslih i starijih ljudi. U skladu s time, hipoteza je ovog istraživanja bila da će manja kognitivna zaliha predviđati niže kognitivne sposobnosti u odrasloj dobi. U istraživanju je sudjelovalo 120 zdravih odraslih ispitanika iz Poljske (75 žena i 45 muškaraca) raspona dobi od 40 do 85 godina (M = 57.42; SD = 10.48). Indeksom kognitivne zalihe obuhvaćena je razina formalnog obrazovanja, uključenost u socijalne, profesionalne i tjelesne aktivnosti te razina socijalne podrške. Također, prikupljeni su podaci koji se odnose na razine depresivnosti (Beckov inventar depresije) te kardiovaskularni status. Kognitivne kompetencije ispitanika ispitane su korištenjem Montrealske ljestvice kognitivne procjene, suptestova Wechslerova testa inteligencije za odrasle, testova verbalne fluentnosti i samoprocjenom izvršnih funkcija. Na temelju rezultata na testovima kognitivnih sposobnosti ispitanici su podijeljeni u skupine s nižom i s višom razinomkognitivnog funkcioniranja. Ispitanici s nižom razinom kognitivnog funkcioniranja bili su stariji, imali su višu razinu depresivnosti i manje kognitivne zalihe u usporedbi s ispitanicima s višom razinom kognitivnog funkcioniranja. S ciljem ispitivanja jesu li manje kognitivne zalihe povezane s nižim kognitivnim sposobnostima, provedena je logistička regresijska analiza. U obzir je pritom uzeta dob, kardiovaskularni status i razina depresivnosti ispitanika. Rezultati su pokazali da veća kognitivna zaliha smanjuje rizik od kognitivnih poteškoća. Starija dob povezana je sa slabijim kognitivnim funkcioniranjem, no nije dobivena interakcija kognitivne zalihe i dobi. Depresivnost i zdravstveni status nisu predviđali kognitivne sposobnosti. Dobiveni rezultati u skladu su s rezultatima prethodnih istraživanja: veća kognitivna zaliha može biti povezana s manjim rizikom od kognitivnih poteškoća, pri čemu se dob pokazuje kao varijabla koja je neovisna o kognitivnoj zalihi i koja utječe na izvedbu na kognitivnim zadacima, odnosno rizik od slabljenja kognitivnih funkcija povećava se s dobi. Dobiveni rezultati raspravljeni su u kontekstu modela i indeksa kognitivne zalihe.
Čitanje je složena vještina koja se odvija specifičnim pokretima očiju - izmjenjivanjem fiksacija i sakada. Fiksacije se odnose na zadržavanje pogleda na točkama unutar teksta, a sakade su skokoviti ...pokreti između tih točaka. Omjer trajanja fiksacija i sakada daje informaciju o učinkovitosti, odnosno tečnosti čitanja. Kod osoba s disleksijom čitanje može biti otežano zbog više razloga, a teorija o vizualnim smetnjama pretpostavlja da utjecaj mogu imati određene karakteristike fontova. Ovim istraživanjem ispitano je postoji li doista utjecaj fonta na vještinu čitanja. Eye-tracking uređajem ispitani su brzina čitanja, broj fiksacija i broj regresijskih sakada, mjereni tijekom čitanja triju tekstova napisanih različitim fontovima (Times New Roman, Arial Italics i Dyslexie). Tekstovi su bili sadržajno različiti, ali maksimalno ujednačeni po općoj tematici, duljini i složenosti. Kako bi se izbjeglo letimično čitanje, ispitanici su na kraju čitanja ispunjavali kratki upitnik o sadržaju tekstova. Osim objektivnih mjera, za varijablu je uzeta i ispitanikova subjektivna ocjena fonta, odnosno procjena lakoće čitanja pojedinog fonta. Uzorak je činilo 8 osoba s disleksijom odrasle dobi. Efekt fonta ispitan je neparametrijskim Friedmanovim testom, a rezultati subjektivnog ocjenjivanja fonta analizirani su deskriptivno. Statistička analiza dobivenih podataka pokazala je kako na ispitanim mjerama nema značajnih razlika u čitanju između triju fontova. S obzirom na dobivene rezultate, zaključeno je da vrsta fonta nema značajan utjecaj na čitanje kod odraslih osoba s disleksijom.
Reading is a complex skill that consists of specific eye movements, called fixations and saccades, which are in constant interchange during reading. Fixations refer to the maintenance of the visual gaze on a single location within a text, while saccades are quick movements between two fixations. Comparing the durations of fixations and saccades can provide information about the effectiveness of reading. For individuals with dyslexia, reading can be difficult for a number of reasons. According to the theory of visual noise, one reason for these difficulties is certain characteristics of text fonts.
This study attempts to examine whether fonts have an impact on reading in people with dyslexia. An eye-tracking device was used to measure participants’ reading rate, number of fixations and regression saccades while reading three texts written in different fonts (Times New Roman, Arial Italic and Dyslexie). Texts were balanced to be almost identical in length, complexity and main topic, but were different in content. Superficial reading by participants was avoided by introducing a short questionnaire at the end of the reading task. Apart from the described objective measures, a subjective evaluation of fonts was also taken into account as a variable describing the individual impression of the impact that each font has on reading. The study included eight adults with dyslexia. Font effect was examined using the non-parametric Friedman test. The subjective evaluation scores of fonts were analyzed descriptively. Statistical analysis of the results demonstrated no significant difference among the three examined fonts. In consideration of these results, it is assumed that font type does not have a significant impact on reading efficacy in people with dyslexia.
PDF
