Površine diskontinuiteta predstavljaju ključne horizonte u sedimentacijskom zapisu, koji su povezani s prekidima sedimentacije, čime predstavljaju hijatuse neovisno o njihovu trajanju. U ovaj ...ne-interpretativni skupni naziv uključene su različite vrste površina diskontinuiteta, uključujući marinske firmground-e i hardground-e, subaerske površine izlaganja, kao i kompozitne (poligenetske) površine. Površine diskontinuiteta su korisni marker horizonti pri stratigrafskoj korelaciji te se često primjenjuju i u sekvencijskoj stratigrafiji karbonatnih sljedova. Značaj kalkreta i paleokrša, ihnofosila i ihnofacijesa te autigene marinske mineralizacije, pri genetskim interpretacijama površina diskontinuiteta, je vrlo dobro poznat u literaturi. Vrijednosti stabilnih izotopa pedogenih karbonata (kalkreta) su također vrlo vrijedan indikator okoliša meteorske dijageneze, kao i odlično oruđe pri paleokolišnim rekonstrukcijama u kvartarnim sedimentima. Budući da je do sada napravljen vrlo mali broj detaljnih ihnoloških, sedimentoloških, pedo(dija)genetskih, mineraloških i izotopnih analiza površina diskontinuiteta, koje se pojavljuju u mezozojskim do kenozojskim karbonatnim sljedovima Vanjskih Dinarida, postoji potreba za njihovim istraživanjem. Unutar gornjokrednih do paleocenskih karbonatnih naslaga na području središnje Dalmacije (južni dio nekadašnje Jadransko-Dinaridske karbonatne platforme, ADCP), te u donjojurskim naslagama na području jugozapadne Slovenije, zabilježeno je nekoliko vrsta površina diskontinuiteta, uključujući subaerske površine izlaganja, marinske omisijske površine, te kompozitne površine, koje su karakterizirane dobro razvijenim i indikativnim ihnološkim, sedimentološkim, pedo(dija)genetskim, mineraloškim i izotopnim karakteristikama. Regionalni krednopaleogenski (KPg) subaerski nekonformitet, zabilježen u istraživanim formacijama Gornji Humac (konijaksanton; lokalitet Šibenik), Čiovo (gornji kampan; jugozapadni dio otoka Čiovo), te Sumartin (mastrihtpaleocen; zapadni dio otoka Hvara) na području središnje Dalmacije, karakteriziran je biogenim (beta mikrostrukturnim) kalkretama s rizolitima, uključujući in situ Microcodium agregate i tubule korijenja s razvijenom alveolarno-septalnom građom, laminiranim kalkretama i pizoidima (dijelom nastalim kalkretizacijom boksitnih naslaga), kao i tipičnim paleokrškim obilježjima (uključujući in situ i resedimentirane speleoteme). Faza regionalnog subaerskog izlaganja tijekom kasne krede do paleogena, koja je različito trajala na različitim dijelovima ADCP-a, uzrokovana je vrlo intenzivnim kasnokrednim sin-sedimentacijskim tektonskim zbivanjima koji su povezani s kolizijom Jadranske i Euroazijske ploče, što se također očituje i u diferenciranim taložnim okolišima na području ADCP-a tijekom tog razdoblja. Kredno IX paleogenski hijatus je interpretiran kao posljedica dijakronog i različitog izdizanja različitih dijelova platforme(i) kao odgovor na dijakroni forebulging (blago izdizanje predgorja) u fronti približavajućeg dinaridskog orogena. Unutar formacije Gornji Humac (konijaksanton; peritajdalni vapnenci taloženi u unutrašnjosti platforme) na lokalitetu Šibenik zabilježeno je nekoliko površina diskontinuiteta, uključujući marinske firmground-e i kompozitnu površinu. Dok Thalassinoides ihnorod (vjerojatno T. paradoxicus) koji pripada Glossifungites ihnofacijesu karakterizira stadij marinskog firmground-a u oba tipa zabilježenih diskontinuiteta, unutar bioturbacija kompozitne površine je naknadno došlo do razvoja rizogenih laminiranih kalkreta, što upućuje na to da je ova površina prošla kroz naknadni stadij subaerskog izlaganja. Na temelju asocijacije facijesa ispod i iznad dvaju firmground-a zabilježena na lokalitetu Šibenik, proizlazi da su ove površine mogle nastati kao posljedica pada relativne razine mora koji je uzrokovao razdoblje omisije. S druge strane, različite vrste ihnofosila (firmground Thalassinoides bioturbacije i rizogene laminirane kalkrete) zabilježene u kompozitnoj površini upućuju na to da je ova površina prošla kroz nekoliko perioda regresije i transgresije. Unutar formacije Dol (srednji do gornji kampan; padinski taložni okoliši) i nove litostratigrafske jedinice Čiovo (gornji kampan; taložni okoliš vanjske rampe) na jugozapadnom dijelu otoka Čiovo zabilježeno je nekoliko marinskih firmground-a, koji su karakterizirani Thalassinoides bioturbacijama koje pripadaju Glossifungites ihnofacijesu, te s fosfatnom mineralizacijom. Bočno prostiranje donjeg firmground-a koji markira granicu između podinske formacije Dol i krovinske formacije Čiovo veće je od 5 km, što upućuje na regionalnu važnost ovog diskontinuiteta. Do naglog oplićavanja taložnih okoliša na granici između formacija Dol i Čiovo te do nastanka donjeg firmground-a, moglo je doći zbog gornjokampanskog događaja (UCE) koji predstavlja globalni eustatski pad razine mora, koji je također zabilježen i regionalno na južnom dijelu ADCP-a (npr. otok Brač). Unutar donjojurskih dubljevodnih kondenziranih vapnenaca na području Trnovskog Gozda (lokalitet Kovk, jugozapadna Slovenija) (moguće povezanih s maksimumom transgresije tijekom ranog toarcija) zabilježen je firmground karakteriziran Thalassinoides bioturbacijama koje pripadaju Glossifungites ihnofacijesu. Bioklasti bodljikaša i intraklasti madstona, koji predstavljaju komponentu krovinskih bioklastično-intraklastičnih pekstona do grejnstona koji ispunjavanju bioturbacije, zahvaćeni su procesom glaukonitizacije. Glaukonitični minerali, čija je mineralogija dokazana rendgenskom difrakcijom na prahu i X koji predstavljaju dodatan dokaz marinske omisije, mogu biti karakterizirani i zrnatim habitusom, bez mogućnosti prepoznavanja porijekla primarnog supstrata. Negativne 13C (i u manjoj mjeri 18O) vrijednosti biogenih kalkreta, koje markiraju regionalni KPg subaerski nekonformitet na tri analizirana lokaliteta na području središnje Dalmacije (formacija Gornji Humac na lokalitetu Šibenik i formacija Čiovo na jugozapadnom dijelu otoka Čiovo) i istočne Istre (gornjokredni vapnenci na području Labin-Koromačno), značajno se razlikuju od vrijednosti stabilnih izotopa ugljika marinskih vapnenaca domaćina te upućuju na procese zamjene ugljikovih izotopa primarnog CaCO3 sa CO2 koji je nastao respiracijom korijenja i razgradnjom organske tvari u tlu. Postupno povećavanje vrijednosti 13C vapnenaca s povećavanjem dubine ispod površine subaerskog izlaganja (mogući obrazac obrnutog J trenda) na lokalitetu Šibenik također upućuje na subaersko izlaganje ovih gornjokrednih sljedova. Vrijednosti 13C (s rasponom od -13,1 do -8,2 VPDB) i 18O (s rasponom od -10,1 do -6,1 VPDB) svih vrsta KPg kalkreta koje su analizirane u ovom radu su u rasponu vrijednosti kalkreta zabilježenih u literaturi, te su također u rasponu vrijednosti kalkreta koje su zabilježene u recentnim i pleistocenskim subaerski izloženim karbonatnim profilima. Vrijednosti 13C svih vrsta KPg kalkreta, a posebice drugog tipa biogenih kalkreta s tipičnim Microcodium agregatima zabilježenih na lokalitetu Šibenik (13C vrijednosti od -13,1 do -12,3 VPDB), su vrlo blizu ili na donjoj granici apsolutnih vrijednosti pedogenih karbonata koji nastaju u izotopnoj ravnoteži sa CO2 iz tla (-13 do -12 PDB). Ove se vrijednosti očekuju za autigene pedogene karbonate koji su nastali pod isključivim utjecajem C3 zajednice biljaka, te bez očitog unosa izotopno težeg ugljika porijeklom iz primarnih karbonata ili iz atmosferskog CO2. Iako tako niske vrijednosti 13C kalkreta podržavaju interpretaciju da su Microcodium agregati precipitirani pod izravnom biološkom kontrolom unutar tla, otkrivanje preciznih i točnih mehanizama nastanka Microcodium agregata (npr. rizogeni model ili stvaranje pod utjecajem metaboličke aktivnosti mikroba u rizosferi), kao i definiranje njihovog utjecaja na vrijednosti stabilnih izotopa autigenih pedogenih karbonata, zahtijeva daljnja istraživanja. Vrijednosti 13C (od -4,4 do -3,6 VPDB) rizogenih kalkreta, koje su nastale unutar firmground Thalassinoides bioturbacija koji karakteriziraju kompozitnu površinu unutar formacije Gornji Humac na lokalitetu Šibenik, su negativniji od 13C vrijednosti marinskih vapnenaca domaćina te potvrđuju da je kompozitna površina prošla kroz fazu meteorske pedo(dija)geneze. No, vrijednosti 13C kalkreta su manje negativne od vrijednosti koje se očekuju za pedogene karbonate koji su nastali pod prevladavajućim utjecajem C3 zajednice XI biljaka, što upućuje na to da ovdje zabilježene 13C vrijednosti odražavaju kontaminaciju uzoraka s asociranim marinskim karbonatom. Sekundarni karbonati u tlima nastaju u izotopnoj ravnoteži s CO2 u tlu, koji nastaje uglavnom respiracijom korijenja i mikrobijskim raspadom organske tvari u tlu. Potencijalna buduća istraživanja vrijednosti stabilnih izotopa ugljika (13C) i apsolutno datiranje metodom C-14 pedogenih karbonata (prvenstveno rizoliti i kalcificirane stanice korijenja) i asocirane organske tvari (npr. lipida), koje nalazimo u raznim vrstama kvartarnih naslaga na području Hrvatske (npr. sljedovi les-paleotlo u Istri, Kvarneru i u istočnoj Hrvatskoj), mogle bi pridonijeti boljem razumijevanju i nadogradnji paleookolišnih interpretacija u razdoblju kvartara. Ihnološke, sedimentološke, pedo(dija)genetske, mineraloške, te izotopne značajke površina diskontinuiteta analiziranih u ovom radu, kao i njihove stratigrafske implikacije, mogu se koristiti pri identifikaciji, karakterizaciji i interpretaciji diskontinuiteta prisutnih u karbonatnim naslagama različite starosti.
Discontinuity surfaces resulting from breaks in sedimentation and representing hiatuses independent of their duration are key horizons in the sedimentary record. Various types of discontinuity surfaces are included under this non-interpretative term, including marine firmgrounds and hardgrounds, subaerial exposure surfaces, as well as composite (or polygenic) surfaces. Discontinuity surfaces are useful marker horizons for correlation of stratigraphic sections and ar
Na prostoru sjeverne Dalmacije pet je geoloških stupova ranopaleogenskih karbonatnih naslaga (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) bilo predmetom detaljnih sedimentoloških i ...mikropaleontoloških istraživanja, te su biostratigrafskim pristupom u kombinaciji s mikrofacijesnom analizom rekonstruirani karbonatni taložni okoliši tijekom taloženja. Taloženje se odvijalo u okolišima unutarnjih, srednjih i vanjskih dijelova rampi, a organizmi koji su obilježili te okoliše bile su velike bentičke foraminifere. Tijekom paleogena kolizijski procesi između Jadranske mikroploče i Euroazijske kontinentalne ploče uzrokovali su formiranje predgorskog bazena ispred uzdižućeg dinaridskog orogena, te je ranopaleogenska transgresija započela u različitim bazenima, odnosno u različitim dijelovima Vanjskih Dinarida, u različito vrijeme taloženjem naslaga bočatih laguna, koje su u literaturi poznate pod imenom Kozinske naslage. Istraživane naslage nalaze su u dijelu bazena poznatom kao sjevernodalmatinski bazen. Tijekom postojanja sjevernodalmatinskog dijela predgorskog bazena optimalni uvjeti za taloženje karbonatnih naslaga postignuti su u dva navrata, u ranom eocenu, kada su taloženi Foraminiferski vapnenci na širokom području forebulge sustava, te u srednjem eocenu kada su na padinama wedge-top bazena taloženi Gornji Numulitni vapnenci. Tijekom različitih vremenskih intervala, od ipra do bartona, na prostorima predgorskog bazena, pružanja SZ–JI, u okolišima nastalim na rampama, uz kontrolu sinsedimentacijske tektonike, taložen je nekoliko stotina metara debeo slijed naslaga u okolišima koje opisujemo kao Dinaridski sustav karbonatnih rampa.
In the Northern Dalmatia area five outcrops of the lower Palaeogene carbonate deposits (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) have been the subject of detailed sedimentological, micropaleontological and microfacies research. Furthermore, the biostratigraphic approach in combination with conventional facies analysis was used to reconstruct a range of carbonate depositional systems. Carbonate sedimentation took place in the inner, middle to outer ramp environments, where the dominant organisms were Large Benthic Foraminifera. The collision processes between the Adriatic continental microplate and Euroasia continental plate caused the formation of the Dinaridic foreland basin, developed during the Palaeogene in front of the uplifting mountain belt. Early Palaeogene transgression occurred in different times in different basins, as parts of the Outer Dinarides, firstly by the brackish lagoonal deposits known in literature as Kozina beds. Studied deposits are part of the Northern Dalmatian foreland basin and during its existence the conditions for the carbonate sedimentation were attained on two occasions. During the Early Eocene Foraminifera limestones were deposited on the vast forebulge area, and in the Middle Eocene Upper Nummulitic limestones deposited on the limbs of the wedge-top basins. During the different time intervals, spanning from the Ypresian to the Bartonian, in the NW–SE oriented foreland basin, carbonate ramps developed, controlled by synsedimentary tectonics, creating a couple hundreds of meters of deposits within environments described as Dinaridic Carbonate Ramps System.
Na prostoru sjeverne Dalmacije pet je geoloških stupova ranopaleogenskih karbonatnih naslaga (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) bilo predmetom detaljnih sedimentoloških i mikropaleontoloških istraživanja, te su biostratigrafskim pristupom u kombinaciji s mikrofacijesnom analizom rekonstruirani karbonatni taložni okoliši tijekom taloženja. Taloženje se odvijalo u okolišima unutarnjih, srednjih i vanjskih dijelova rampi, a organizmi koji su obilježili te okoliše bile su velike bentičke foraminifere. Tijekom paleogena kolizijski procesi između Jadranske mikroploče i Euroazijske kontinentalne ploče uzrokovali su formiranje predgorskog bazena ispred uzdižućeg dinaridskog orogena, te je ranopaleogenska transgresija započela u različitim bazenima, odnosno u različitim dijelovima Vanjskih Dinarida, u različito vrijeme taloženjem naslaga bočatih laguna, koje su u literaturi poznate pod imenom Kozinske naslage. Istraživane naslage nalaze su u dijelu bazena poznatom kao sjevernodalmatinski bazen. Tijekom postojanja sjevernodalmatinskog dijela predgorskog bazena optimalni uvjeti za taloženje karbonatnih naslaga postignuti su u dva navrata, u ranom eocenu, kada su taloženi Foraminiferski vapnenci na širokom području forebulge sustava, te u srednjem eocenu kada su na padinama wedge-top bazena taloženi Gornji Numulitni vapnenci. Tijekom različitih vremenskih intervala, od ipra do bartona, na prostorima predgorskog bazena, pružanja SZ–JI, u okolišima nastalim na rampama, uz kontrolu sinsedimentacijske tektonike, taložen je nekoliko stotina metara debeo slijed naslaga u okolišima koje opisujemo kao Dinaridski sustav karbonatnih rampa.
Klastični sedimenti poznati kao Viviparus slojevi predstavljaju posljednju fazu jezerske sedimentacije u južnom dijelu PBS-a. Stratigrafski pripadaju pliocenu, a taloženi su unutar kata cernik u ...vremenskom rasponu od 4,5 – 2 milijuna godina. Na prostoru Vukomeričkih gorica, gdje su površinski najrasprostranjeniji, dokazano je taloženje donjih i gornjih Viviparus slojeva. Analizom facijesa i fosilnog sadržaja utvrđeno je da se njihovo taloženje odvijalo u plitkom slatkovodnom jezerskom i aluvijalnom okolišu. Donji Viviparus slojevi diskonformni su na miocensku podlogu, pripadaju zoni Viviparus kochanskyae i taloženi su u vrijeme umjereno tople i vlažne klime s izraženim sezonskim oscilacijama sezonalnošću. Gornji Viviparus slojevi taloženi su u uvjetima pliocenskog klimatskog optimuma, bez izražene sezonalnosti, a pripadaju zoni Viviparus hoernesi. Međusobno ispreplitanje jezerskih i aluvijalnih okoliša ukazuje na oscilacije razine vode uz zapadni rub tadašnjeg jezera Slavonija, a izostanak srednjih Viviparus slojeva pokazatelj je smanjenja površine jezera, odnosno jake regresije u srednjem cerniku. Modalni i kemijski sastav klastičnog detritusa ukazuje na njegovo dominantno podrijetlo iz starijih sedimentnih i kiselih magmatskih stijena čija su izvorišta bila lokalno izdignuta gorja i pretaloženi gornjomiocenski materijal alpske provenijencije.
Clastic sediments known as Viviparus beds represent the last phase of lacustrine sedimentation in the southern part of Pannonian Basin System. Based on stratigraphy they belong to the Pliocene epoch, within time period from 4.5 to 2 Ma as a part of the Cernikian stage. In the area of Vukomeričke gorice two stratigraphic horizons have been detected, Lower Viviparus beds and Upper Viviparus beds. Facies analysis and fossil content have shown that the deposition of these freshwater sediments occured in predominantly shallow lacustrine and alluvial environment. The Lower Viviparus beds lay disconformly on Miocene sediments, they belong to the Viviparus kochanskyae zone and they are deposited in the moderately warm and humid climate with strong seasonality. Upper Viviparus beds, belonging to Viviparus hoernesy zone, were deposited under conditions of the Pliocene climate optimum, without strong seasonality. Alternation of lacustrine and alluvial environment indicates the fluctuations of water level along the western edge of the former lake Slavonia while the absence of middle Viviparus beds suggests a decrease in the lake’s surface or its regression in the Middle Cernikian. Modal and chemical composition of clastic detritus indicates that it originates from the older sedimentary rocks as well as predominantley acidic igneous rocks whose source were locally raised mountains and resedimented material of Alpine provenance from Upper Miocene.
Mioceno epochos suakmenėjęs medžio kamieno fragmentas, kurio amžius – dvidešimt milijonų metų. Radimo vieta – rudųjų anglių kasykla Lenkijos Belchatovo mieste. Tai Belchatovo miesto ir bendrovės „PGE ...Gornictwo i Energetyka Konwencionalna“ S. A. rudųjų anglių kasyklos „Bełchatów“ skyriaus dovana Tauragės miesto bendruomenei Horodlės unijos tarp Lietuvos ir Lenkijos bei Žemaitijos krikšto šešių šimtų metų jubiliejaus proga.
Podravina obiluje umjetnim šljunčarama, odnosno antropogenim jezerima na kojima čovjek eksploatira geološki materijal (šljunak, pijesak) za građevinske potrebe, a u nekima od njih pronađena je veća ...količina arheoloških predmeta iz različitih povijesnih razdoblja. Gledajući sam arheološki materijal dalo bi se zaključiti kako su to najbogatiji ili barem najkompleksniji lokaliteti u Podravini, ili barem uvjetno rečeno "lokaliteti", budući da se svi pronađeni predmeti nalaze izvan konteksta i jedina mogućnost jest zabilježiti njihovo postojanje u vremenu i prostoru. Tako nalaz postaje izuzetno vrijedan muzejski predmet, dok je arheološkoj struci zanimljiv u okviru određenih znanstvenih analiza, kartiranja pojedinih predmeta i drugih usporedbi. Pored toga, bitno je reći kako sve te predmete nisu pronašli arheolozi, već radnici na eksploatacijskim poljima koji su tek u iznimnim situacijama neki predmet ustupili koprivničkom muzeju, a u većini su slučajeva pronađeni predmeti završili u obiteljskim zbirkama do kojih je ponekad gotovo nemoguće doći. Svakako treba spomenuti pojedine privatne sakupljače koji su vrlo otvoreni za suradnju s arheolozima (Ivan Zvijerac, Josip Cugovčan, Milan Laklija). Upravo stoga, u ovom se radu donosi tek uži izbor pronađenih arheoloških predmeta iz podravskih šljunčara koji se danas čuvaju u Muzeju grada Koprivnice sa ciljem širenja svijesti o očuvanju kulturne baštine, duboko se nadajući kako će doći do ustupanja nekih novih nalaza u Muzej grada Koprivnice, ustanovu gdje se predmetu može pružiti valorizacija kakvu i zaslužuje.
