How can small cities make an impact in a globalizing world dominated by ‘world cities’ and urban development strategies aimed at increasing agglomeration? This book addresses the challenges of ...smaller cities trying to put themselves on the map, attract resources and initiate development. Placemaking has become an important tool for driving urban development that is sensitive to the needs of communities. This volume examines the development of creative placemaking practices that can help to link small cities to external networks, stimulate collaboration and help them make the most of the opportunities presented by the knowledge economy. The authors argue that the adoption of more strategic, holistic placemaking strategies that engage all stakeholders can be a successful alternative to copying bigger places. Drawing on a range of examples from around the world, they analyse small city development strategies and identify key success factors. This book focuses on the case of ‘s-Hertogenbosch, a small Dutch city that used cultural programming to link itself to global networks and stimulate economic, cultural, social and creative development. It advocates the use of cultural programming strategies as a more flexible alternative to traditional top-down planning approaches and as a means of avoiding copying the big city. The Open Access version of this book, available at http://www.taylorfrancis.com, has been made available under a Creative Commons Attribution-Non Commercial-No Derivatives (CC-BY-NC-ND) 4.0 license.
Osnovni cilj ovog istraživanja je da se ispitaju percepcije roditelja o partnerstvu predškolske ustanove i lokalne zajednice. U radu se ukazuje na značaj upoznavanja dece sa neposrednim lokalnim ...okruženjem, kao i na različite oblike partnerstva poput poseta, zajedničkih akcija i manifestacija, koji su prisutni u praksi predškolskog vaspitanja. Pored postojećih oblika partnerstva, pažnja je posvećena potencijalima lokalne zajednice za učenje dece predškolskog uzrasta i stvaranja osnove za očuvanje kulture, tradicije i običaja zajednice u kojoj odrastaju. U istraživanju je korišćena deskriptivna metoda, a osnovni instrument istraživanja je skala procene Likertovog tipa. Uzorak istraživanja čine roditelji čija deca pohađaju državne predškolske ustanove. Podaci istraživanja su prikupljeni neposredno, u saradnji s vaspitačima i uz saglasnost direktora ustanova. Rezultati istraživanja su delimično potvrdili postavljene hipoteze da predškolska ustanova i lokalna zajednica ostvaruju partnerstva u raznovrsnim aktivnostima u cilju pružanja podrške kvalitetu vaspitno-obrazovnog rada, kao i da postoje statistički značajne razlike u stavovima roditelja u odnosu na karakteristike uzorka. Najvažnije implikacije nalaza našeg istraživanja odnose se na doprinos unapređenju postojeće vaspitno-obrazovne prakse, imajući u vidu da se tretirani problem sagledava iz perspektive roditelja koji su jedan od ključnih faktora uspešne saradnje na svim nivoima.
Obitelj i odgojno-obrazovne ustanove dominantna su okruženja djeteta i zato je njihovo partnerstvo prijeko potrebno. Dok suradnja podrazumijeva
pokušaj zadovoljavanja interesa obiju strana, pojam ...partnerstva, koji se danas sve više koristi, ističe ravnopravnost strana i toleranciju. U literaturi se ističu određeni učinci toga partnerstva kao što su bolji akademski uspjeh djece, bolji odnos djece prema školi te učiteljima i nastavnicima, osnaživanje obitelji te rasterećenje djece. U empirijskom dijelu cilj je bio utvrditi koji oblik odnosa, tradicionalni ili partnerski, njeguju roditelji i razrednici, vide li prednosti partnerskoga odnosa za djecu, odnosno učenike te ispitati njihove stavove o teškoćama ostvarenja partnerskoga odnosa. Istraživanje
na uzorku od 72 roditelja i 18 razrednika provedeno je tijekom rujna i listopada 2017. u Ugostiteljsko-turističkoj školi u Osijeku. Pri provedbi istraživanja koristio se postupak anketiranja. Podatci istraživanja obrađeni su deskriptivnom statistikom, prikazani su grafički i tablično i interpretirani su. Dobiveni rezultati pokazuju kako, unatoč teorijskom zagovaranju partnerskoga odnosa, roditelji i razrednici i dalje prakticiraju tradicionalan odnos iako obje skupine uzorka vide prednosti partnerskoga odnosa za djecu/učenike. Također, razrednici smatraju kako roditelji surađuju sa školom samo kada je to neophodno za daljnje obrazovanje njihova djeteta. Ispitivanjem stavova roditelja i razrednika utvrđeno je kako ne uočavaju teškoće partnerskih odnosa.
Family and educational institutions are dominant environments for children and therefore their partnership is necessary. While their cooperation includes the attempt to satisfy interests of both parties, the term partnership, the use of which is nowadays in increase, emphasizes the equality of both sides and tolerance. In literature relating to this subject, certain effects of that partnership are emphasized, for example, better academic success of children, better attitude of children towards school and their teachers, empowerment of the family and disburdening of children.The goal of the empirical part was to determine the form of interaction,
traditional or partnership-oriented, which is cultivated by parents and
homeroom teachers. Also, the goal was to see if parents and homeroom teachers realize the advantages of the partnership-oriented interaction for children, namely students, and to examine their attitudes towards difficulties of partnership realization. The research was conducted on 72 parents and 18 homeroom teachers in September and October of 2017 in School of Hospitality and Tourism Management in Osijek. The survey procedure was used in the implementation of the research. The research data were processed using descriptive statistics. The data were shown in
graphical and table form, and they were interpreted. The obtained results show that, despite the theoretical advocacy of partnership-oriented interaction, parents and homeroom teachers still practice traditional interaction even though both groups realize the advantages of partnership-oriented interaction for children / students. Also, homeroom teachers believe that parents cooperate with school only when it is absolutely necessary for the further education of their child. By examining attitudes of parents and homeroom teachers it is determined that they do not perceive difficulties encountered in partnership-oriented interaction.
Die Familie und Einrichtungen wie Schulen sind dominante Umfelder des Kindes und deswegen ist ihre Partnerschaft von großer Bedeutung. Während
bei einer Zusammenarbeit versucht wird, die Interessen beider Seiten zu
befriedigen, geht es bei einer Partnerschaft vielmehr um die Gleichberechtigung und gegenseitige Toleranz. Die Fachliteratur betont gewisse Wirkungen einer solchen Partnerschaft, wie z.B. bessere schulische Leistung der Kinder, eine bessere Beziehung der Schüler zur Schule und zu den Lehrern, ein besseres Verhältnis innerhalb der Familie
und die Entlastung der Schüler. Im empirischen Teil war das Ziel festzustellen, ob die Eltern und Klassenlehrer die traditionelle oder die partnerschaftliche Beziehung bevorzugen, ob sie Vorteile der partnerschaftlichen Beziehung für die Kinder, bzw. für die Schüler sehen und welche Einstellungen sie zu den Schwierigkeiten der Verwirklichung einer partnerschaftlichen Beziehung haben. Die Studie wurde im September und Oktober 2017 in der Gastgewerbe- und Tourismusschule in Osijek durchgeführt und es wurden 72
Eltern und 18 Klassenlehrer befragt. Während der Studie wurde die Methode der Umfrage benutzt. Die Daten wurden mit der deskriptiven Statistik ausgewertet, graphisch dargestellt und interpretiert. Die Ergebnisse haben gezeigt, dass die Eltern und Klassenlehrer trotz der theoretischen Befürwortung einer partnerschaftlichen Beziehung, weiterhin die traditionelle Beziehung praktizieren, obwohl beide Seiten die Vorteile einer partnerschaftlichen Beziehung für die Kinder/Schüler sehen. Zudem sind die Klassenlehrer der Meinung, dass die Eltern nur dann mit der Schule zusammenarbeiten möchten, wenn es für die Weiterbildung ihrer Kinder unentbehrlich ist. Durch das Erfragen der Einstellungen beider Seiten wurde festgestellt, dass weder die Eltern noch die Lehrer Schwierigkeiten in der partnerschaftlichen Beziehung sehen.
Apostrofiranje važnosti suradnje s lokalnom zajednicom recentan je i u domaćemu znanstvenom prostoru relativno neistražen oblik pozicioniranja odnosa obitelji i škole u širemu egzosustavu i ...makrosustavu unutar kojih se taj odnos razvija. Cilj je ovoga rada analizirati kontradiktorna očekivanja kojima su pedagozi u procesu suradnje obitelji, škole i lokalne zajednice izloženi. Konkretnije, nakon analize nesklada između teorijskih i zakonskih artikulacija suradnje s lokalnom zajednicom i praktičnih ograničenja koja se u implementaciji tih artikulacija javljaju, u radu se razmatra odgovornost pedagoga za prepoznavanje specifičnih potreba obitelji u suradnji s lokalnom zajednicom spram sanacijsko-deficitnoga percipiranja obitelji koje je pritom lako demonstrirati, kao i imperativnost teorijskih zahtjeva za tijesnim povezivanjem obitelji, škole i lokalne zajednice spram menadžersko-koordinacijske uloge koju pedagozi pritom, uslijed kontekstualnih ograničenja, mogu preuzeti na sebe. Zaključni dio rada nudi smjernice za daljnje istraživanje ove teme.
This book collects Thomas Risse's most important articles together in a single volume. Covering a wide range of issues – the end of the Cold War, transatlantic relations, the "democratic peace," ...human rights, governance in areas of limited statehood, Europeanization, European identity and public spheres, most recently comparative regionalism – it is testament to the breadth and excellence of this highly respected International Relations scholar's work. The collection is organized thematically – domestic politics and international relations, international sources of domestic change, and the diffusion of ideas and institutions – and a brand new introductory essay provides additional coherence. This text will be of key interest to scholars and students of International Relations, European Politics, and Comparative Politics.
Odluke u javnim poduzećima ne donose se isključivo na temelju kriterija profitabilnosti, već je riječ o objedinjavanju kriterija tržišnosti i javnosti. Unatoč raznolikosti ciljeva koje projektima u ...javnom sektoru treba zadovoljiti te činjenici da se odluke donose političkim procesom pregovaranja između dionika, podloga donošenju odluka treba biti analiza troškova i koristi. Pri tome treba uključiti sve koristi: materijalne i nematerijalne, izravne i posredne. Valja imati na umu da projekt treba biti troškovno pokriven kako u fazi izgradnje, tako i u fazi korištenja i održavanja. U ovome radu analiziraju se odluke u javnom poduzeću HAC s naglaskom na upravljačke odluke pri izgradnji autoceste A1. Ciljevi izgradnje ove autoceste bili su povezivanje državnoga prostora, povezivanje s europskom mrežom autocesta, razvoj turizma te povećanje sigurnosti prometa. Ti su ciljevi ostvareni. No nisu ostvareni željeni ciljevi povećanja razvoja, posebno gospodarskoga razvoja ruralnih i slabije naseljenih područja te zadržavanja i povećanja broja stanovnika. Tržišni ciljevi projekta također nisu ostvareni. Troškovi izgradnje dionice od Bosiljeva do Splita premašili su planirane troškove za 3 milijarde kuna. Prihodi su od 2015. do 2017. godine bili u prosjeku 500 milijuna kuna manji od projiciranih. Na temelju ovih podataka nameće se pitanje je li autocestu A1 trebalo graditi s pomoću kredita ili putem javno-privatnog partnerstva. S obzirom na pogreške u projekcijama, može se pretpostaviti da bi model javno-privatnog partnerstva podrazumijevao realniju procjenu prometne dinamike, nižu cijenu gradnje, bolje upravljanje prihodima, ali i postupniju gradnju.
Sažetak: Postojeće životne situacije izazvane globalnom pandemijom bolesti COVID-19 krizni su i uznemirujući dogad strok signaji koji mijenjaju obiteljski život. Stoga je važno pružiti podršku ...obiteljima u ispunjavanju njihove odgojne funkcije, ostvarivati kontinuiranu komunikaciju i dijalog te osmisliti smjernice i strategije za med strok signusobnim povezivanjem, zajedničkim sudjelovanjem djece i odraslih u različitim životnim aktivnostima. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na obitelji djece koja imaju posebne odgojno-obrazovne potrebe. Svaka obitelj, bez obzira na postojeće sposobnosti i mogućnosti djeteta, želi da njihovo dijete bude prihvaćeno i uključeno u zajednicu i u kvalitetne programe kako bi se djetetu osiguralo poticajno okruženje i materijali za aktivno učenje i kvalitetan razvoj, kako se ne bi povećavali dodatni izazovi s kojima se obitelji suočavaju tijekom pandemije. S obzirom na manji broj istraživanja o korelatima učinkovite suradnje odgojitelja u vrijeme bolesti COVID-19, posebice u našem okruženju, cilj je ovoga istraživanja ispitati jesu li odred strok signene sociodemografske značajke odgojitelja (godine radnoga iskustva i stručna sprema) povezane s odred strok signenim aspektima kvalitete partnerske suradnje u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Za potrebe istraživanja konstruiran je Upitnik o kvaliteti partnerske suradnje odgojitelja i roditelja u vrijeme izvanrednih životnih okolnosti izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 koji je proveden na uzorku od 313 odgojitelja. Izračunata je korelacija izmed strok signu samoprocjene partnerske suradnje i godina radnoga iskustva te stručne spreme odgojitelja, dok je analiza varijance korištena za testiranje razlika u procjeni nekih aspekata suradnje s obzirom na radno iskustvo odgojitelja. Rezultati provedenoga istraživanja pokazuju kako odgojitelji partnersku suradnju s roditeljima u vrijeme pandemije koronavirusa procjenjuju kvalitetnom te se smatraju kompetentnima u izgradnji partnerskih odnosa s roditeljima, kao i u pružanju podrške roditeljima djece s teškoćama. Odgojitelji s više godina radnoga iskustva smatraju se manje kompetentnima u korištenju digitalne tehnologije te smatraju kako im u tom aspektu treba više teorijskoga usavršavanja i praktičnoga iskustva.
U ovom radu istražio se pojam partnerstva obitelji i dječjeg vrtića u kontekstu virtualnih društvenih mreža. Partnerstvo kao krajnji cilj pedagoškog odnosa između roditelja/skrbnika i odgajatelja ...usmjerenog na dobrobit djeteta složeni je konstrukt koji je u praksi ponekad teško ostvariv. Izazovi suvremenog i ubrzanog načina života često onemogućuju kvalitetnu interakciju roditelja i odgajatelja. Zbog toga je potrebno sagledati nove mogućnosti i stvarati novi 'prostor' primjeren današnjem vremenu. Virtualne društvene mreže predstavljaju platformu na kojoj sve više dolazi do izražaja odgojno-obrazovni potencijal. Prepoznajući taj potencijal, odgojno-obrazovni stručnjaci mogu djelovati i putem društvenih mreža prema povezivanju obitelji i odgojno-obrazovnog sustava, prateći pritom suvremenu pedagošku teoriju i praksu. Ovaj rad nastoji se odmaknuti od dosadašnjeg deficitarnog pristupa društvenim mrežama prema afirmativnom pristupu u kojemu je naglasak na pedagoški promišljenom i oblikovanom sadržaju ponuđenom za interakciju s krajnjim korisnikom. Rad prikazuje istraživanje jedne odgojne skupine i njihove Facebook grupe putem koje se nastoji proces učenja i stvaranja znanja učiniti vidljivim prvenstveno roditeljima. Svrha istraživanja ogleda se u
propitivanju novih tehnologija u odgojno-obrazovnom djelovanju koje mogu pridonijeti razvoju partnerskog odnosa između obitelji i dječjeg vrtića svakodnevno, ali i tijekom procesa prijelaza djeteta iz vrtića u
osnovnu školu. Dobiveni rezultati pokazali su kako je korištenje društvenim mrežama u obrazovne svrhe prepoznato među roditeljima, ocijenjeno kao pozitivan način komunikacije te se reflektira u kvalitetnijoj komunikaciji u svakodnevnom neposrednom odgojno-obrazovnom
radu.
This paper explores the concept of partnership between family and kindergarten in the context of virtual social networks. Partnership is considered to be the ultimate goal of the pedagogical relationship between parents and educators. It is focused on the wellbeing of the child. It is a complex construct that sometimes is difficult to attain in practice. Challenges of modern lifestyles often prevent a quality interaction between parents and ECEC educators. It is therefore necessary to explore new opportunities and to create a new 'space' for action. Virtual social networks represent a platform where the educational potential is being increasingly expressed. Recognizing this potential, educational professionals can use virtual social networks in connecting family and the educational system but with great consideration to the contemporary pedagogical theory and practice. This paper provides data on how to use virtual social networks in promoting partnership with parents. A research of a kindergarten group and their Facebook group was conducted. The aim was to make the process of learning and meaning making of children visible to parents in order to encourage partnership. Also, the aim was to examine new technologies in educational process that can contribute to the development of partnership between families and kindergarten on a daily basis, as well as during the process of transitioning children from kindergarten to elementary school. The results showed that the use of virtual social networks for educational purposes was recognized among parents and rated
as a positive way of communicating and it reflected on enhancing communication in everyday direct educational practice.
In dieser Arbeit wurde das Konzept der Partnerschaft zwischen Familie und Kindergarten im Kontext sozialer Netzwerke untersucht. Die Partnerschaft als das Endziel der auf das Wohl des Kindes ausgerichteten
pädagogischen Beziehung zwischen Eltern/Erziehungsberechtigten und Erziehern ist ein komplexes Konstrukt, das in der Praxis manchmal schwer
erreichbar ist. Die zeitgenössischen Herausforderungen der beschleunigten Lebensweise verhindern oft eine hochwertige Interaktion zwischen Eltern und Erziehern. Deshalb ist es notwendig neue Möglichkeiten zu erörtern und einen neuen, der heutigen Zeit entsprechenden „Raum“ zu schaffen. Virtuelle soziale Netzwerke stellen dabei eine Plattform dar, die das Erziehungs- und Bildungspotenzial immer stärker in den Vordergrund bringt. Dieses Potenzial erkennend können die pädagogischen Fachkräfte die sozialen Netzwerke nutzen, um Familie und Erziehungs- und Bildungssystem miteinander zu verbinden, und
dabei die gegenwärtige pädagogische Theorie und Praxis zu berücksichtigen. Diese Arbeit versucht, sich von der bisherigen Betrachtung der sozialen Netzwerke als potenziell problematische Form zu
entfernen und bietet stattdessen einen positiven Ansatz mit Schwerpunkt
auf pädagogisch durchdachten Inhalten, die für die Interaktion mit dem Endnutzer angeboten werden. Die Arbeit zeigt die Forschungsergebnisse einer Kindergartengruppe, die ihre Lernprozesse mittels einer Facebook-Gruppe vor allem für die Eltern sichtbar zu machen versuchte. Zweck der Untersuchung war es, den Einsatz neuer Technologien im Erziehungs- und Bildungsprozess zu erforschen und auf dessen Beitrag zur
Förderung der Partnerschaft zwischen Familie und Kindergarten zu überprüfen, und zwar auf täglicher Basis, aber auch im Zeitraum der Vorbereitung auf den Schulwechsel. Die Ergebnisse haben gezeigt, dass der Einsatz der sozialen Netzwerke zu Bildungszwecken von den Eltern als
eine positive Kommunikationsmethode erkannt wurde und sich in besserer Kommunikation in der täglichen direkten pädagogischen Praxis spiegelt.
The European Union in a Reconnecting Eurasia examines the full scope of EU interests in the South Caucasus and Central Asia and analyzes the broad outlines of EU engagement over the coming years.
PDF
